timjančica Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 Па рекох малопре. Бог Отац. Било да се помиње отац Небески, Оче наш, па Христос када је помињао Оца...Реч је о једном те истом Оцу, Богу Оцу. Под Оцем небеским подразумева се исти Онај коме се обраћамо са Оче наш. "Оче наш који си на небесима, да се свети име Твоје, itd...je li ? Ајд још овај пут. ЈЕСТЕ. znači jedan savelijanac manje. Не разумем те ништа. Већ сам ти једном рекао да пишеш не доречено. Какав савелијанац мање...? dobro, gdje je onda dorečenost ostalog, petar m, da se "doreče" u dokazima i svi oni što tvrde da je otac simeon bio u sekti i tako to.. A gde je nedorecenost u onome sto sam ja rekao?Hoces da kazes da ono nije savelijanstvo? da. za mene. petarm, pronašla sam diskusiju gje si pisao ranije o ovoj temi. prvi utisak koji sam dobila čitajući ta razna mišljenja o Svetoj Trojici, i tome šta je izjavio otac simeon, bio je slika svih onih bakica koje imam priliku da sretnem kada idem u crkvu, koje su istinski pobožne za mene, a nikada nisi čule ništa o ontologiji, o nekakvim ipostasima, i slično. https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,4711.msg236912/topicseen.html#msg236912 ovo je mjesto gdje smo već načeli tu temu, a ima još jedan link gdje se već o tome raspravljalo. ti si napisao, citirajući: I mi verujemo znači' date=' u Gospoda Boga Koji jeste, našeg Oca Nebeskoga Koga uvek slavimo u tri lica znači Oca i Sina i Duha Svetoga Trojica je Jedinica, Jedinica u Trojici. ne zajednica kako ekumenisti uče.[/quote']prva nedoumica je bila, da li je otac simeon, napravio lapsus, rekavši da Oca Nebeskoga (shvaćenog kao jednog od lica Trojice), jeste proglasio kao nekoga koga slavimo opet u tri lica. onda je sinđelić na youtubu kao komentar, napisao da je otac simeon trebao reći samo Boga koga slavimo u 3. lica, a ne Oca Nebeskog, i da je to bio lapsus. ako pogledaš rečenicu gore koju si ti citarao, vidjet ćeš, da je on već prije te rečenice, naveo po meni, na šta misli, govoreći: "I mi vjerujemo znači, u Gospoda Boga koji jeste, dakle, misleći na božansku prirodu, a ne da jedno lice slavimo, opet u 3. lica. međutim, čitajući raspravu o tome, koja je u martu ove godine vođenja, vidjela sam da je diskusija otišla i dalje u jednom drugom toku za koji je potrebno osim ontološkog i dogmatsko poznavanje problematike u širem kontekstu. ali da bi se to tačnije razjasnilo, potrebno je preseliti se mislim sa ove teme.. 0205_whistling, pa da se o tome razgovara. Петровић Станислава „А ово је вјечни живот да познају Тебе јединога истинитог Бога кога си послао Исуса Христа“ Јн. (17, 3) Бог створи прво Адама и Еву, а послије Стеву. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Александар Милојков Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 "I mi vjerujemo znači, u Gospoda Boga koji jeste, dakle, misleći na božansku prirodu, a ne da jedno lice slavimo, opet u 3. lica. И то је, такође, нонсенс. Ми не верујемо у "божанску природу", јер не постоји огољена природа (Свети Василије Велики). Природа постоји само тако што је пројављују конкретне личности: Отац, Син и Свети Дух. Упореди Символ вере и ове Симеонове небулозе па ћеш видети у чему је промашај. Не можеш рећи 2верујем у једног Бога (мислећи на божанску природу), а после исповедити лица. Символ вере иде другачије: ВЕРУЈЕМ У ЈЕДОГА БОГА ОЦА.... Овде је Отац не нека безлична суштина већ Прво лице Свете Тројице. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
timjančica Написано Децембар 7, 2010 Аутор Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 "I mi vjerujemo znači, u Gospoda Boga koji jeste, dakle, misleći na božansku prirodu, a ne da jedno lice slavimo, opet u 3. lica. И то је, такође, нонсенс. Ми не верујемо у "божанску природу", јер не постоји огољена природа (Свети Василије Велики). Природа постоји само тако што је пројављују конкретне личности: Отац, Син и Свети Дух. Упореди Символ вере и ове Симеонове небулозе па ћеш видети у чему је промашај. Не можеш рећи 2верујем у једног Бога (мислећи на божанску природу), а после исповедити лица. Символ вере иде другачије: ВЕРУЈЕМ У ЈЕДОГА БОГА ОЦА.... Овде је Отац не нека безлична суштина већ Прво лице Свете Тројице. shvatila sam o čemu je vođenja polemika u martu i zašto je justinijan naglašavo juče Boga Oca i ti sada. prije nego se ovdje upustim u polemiku, predložila sam petrum da se na drugom mjestu, o tome razgovara, vidjet ćemo gdje. da uporedim Simvol vjere i "simeonove nebuloze", meni nije i neće biti dovoljno, jer ne razmišljam na način tipičan za protestante. za to će trebati biti ponuđeni i dogmati i učenja Svetih Otaca ( ne samo istrgnuti iz konteksta), jer se ovdje po meni, ne radi o lapsusu, već o korijenitim razlikovanjima pojedinih učenja i dogmatika. Петровић Станислава „А ово је вјечни живот да познају Тебе јединога истинитог Бога кога си послао Исуса Христа“ Јн. (17, 3) Бог створи прво Адама и Еву, а послије Стеву. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Sherlock H. Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 Па рекох малопре. Бог Отац. Било да се помиње отац Небески, Оче наш, па Христос када је помињао Оца...Реч је о једном те истом Оцу, Богу Оцу. Под Оцем небеским подразумева се исти Онај коме се обраћамо са Оче наш. "Оче наш који си на небесима, да се свети име Твоје, itd...je li ? Ајд још овај пут. ЈЕСТЕ. znači jedan savelijanac manje. Не разумем те ништа. Већ сам ти једном рекао да пишеш не доречено. Какав савелијанац мање...? dobro, gdje je onda dorečenost ostalog, petar m, da se "doreče" u dokazima i svi oni što tvrde da je otac simeon bio u sekti i tako to.. A gde je nedorecenost u onome sto sam ja rekao?Hoces da kazes da ono nije savelijanstvo? da. za mene. petarm, pronašla sam diskusiju gje si pisao ranije o ovoj temi. prvi utisak koji sam dobila čitajući ta razna mišljenja o Svetoj Trojici, i tome šta je izjavio otac simeon, bio je slika svih onih bakica koje imam priliku da sretnem kada idem u crkvu, koje su istinski pobožne za mene, a nikada nisi čule ništa o ontologiji, o nekakvim ipostasima, i slično. https://www.pouke.org/forum/index.php/topic,4711.msg236912/topicseen.html#msg236912 ovo je mjesto gdje smo već načeli tu temu, a ima još jedan link gdje se već o tome raspravljalo. ti si napisao, citirajući: I mi verujemo znači' date=' u Gospoda Boga Koji jeste, našeg Oca Nebeskoga Koga uvek slavimo u tri lica znači Oca i Sina i Duha Svetoga Trojica je Jedinica, Jedinica u Trojici. ne zajednica kako ekumenisti uče.[/quote']prva nedoumica je bila, da li je otac simeon, napravio lapsus, rekavši da Oca Nebeskoga (shvaćenog kao jednog od lica Trojice), jeste proglasio kao nekoga koga slavimo opet u tri lica. onda je sinđelić na youtubu kao komentar, napisao da je otac simeon trebao reći samo Boga koga slavimo u 3. lica, a ne Oca Nebeskog, i da je to bio lapsus. ako pogledaš rečenicu gore koju si ti citarao, vidjet ćeš, da je on već prije te rečenice, naveo po meni, na šta misli, govoreći: "I mi vjerujemo znači, u Gospoda Boga koji jeste, dakle, misleći na božansku prirodu, a ne da jedno lice slavimo, opet u 3. lica. međutim, čitajući raspravu o tome, koja je u martu ove godine vođenja, vidjela sam da je diskusija otišla i dalje u jednom drugom toku za koji je potrebno osim ontološkog i dogmatsko poznavanje problematike u širem kontekstu. ali da bi se to tačnije razjasnilo, potrebno je preseliti se mislim sa ove teme.. facenew22222222, pa da se o tome razgovara. Nisam uopšte ulazio u to,da li je u pitanju lapsus ili ne.Zašto bi se rečenica:"u Gospoda Boga koji jeste",odnosila na suštinu,kada uzrok večnom postojanju Božijem nije suština već Ličnost Očeva? Možemo da nastavimo na drugoj temi,ako hoćeš. Domine, adiuva incredulitatem meam! Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Ђорђе Р Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 Moj komentar za prvo obrazlozenje gore je da nasi profesori na fakultetu zaista nisu dusebriznici do te mere,da gledaju kako studentima da olaksaju studije sa manjim obimom literature! Patrologija 1 kod prof. Dr. V.Perisica se 2006.godine ploagala iz 25 knjiga literature satavljene od dela raznih otaca i ucitelja Crkve. Tu je bilo skoro 3000 strana literature i studenti su doslovno iscitavali literaturu po 4 meseca, a zatim ucili jos 3-4 meseca. Bilo je slicne situacije i kod Kanonskog Prava, Liturgike itd. Prema tome ovo obrazlozenje da se na fakultetu izucava iskljucivo Zizijulasova dogmatika samo zato sto je sazeta, nije prihvatljivo! Citala sam i ja pojedine delove Justinove dogmatike i mora da priznam da se to mnogo lakse i brze cita nego Zizijulasova dogmatika.Tako da samo citanje ne bi predstavljalo problem. A studenti su i upisali fakultet da bi citali i studirali i stekli sto sire obrazovanje, a ne obrnuto. Stice se utisak da neko negde zeli da budemo ukalupljeni u izvesnu, ogranicenu jednostranost i da neko namerno izbegava da studentima preporuci dogmatiku Svetog oca Justina. Mnogi ce je svakako procitati do kraja, da ne ostanu "slepi kod ociju", samo sto se tako gubi poverenje stuenata i teologa uopste. Sto se tice starije zene koja nastavlja da peva sama na liturgiji iza "dostojno i pravedno jest" i ne slusa molitvu anafore, ona kaze da joj je tako blagoslovio njen duhovnik iz manastira Sv. Jovan Bogoslov kod Dimitrovgrada, izvesni otac Mardarije, koji je zamonasen u Crnoj reci. A sve ovo ostalo narod jako tesko razume i tesko im je razjasniti. Pa kad vide da ne razumeju, ne zele dalje ni da slusaju. Nisu oni studenti teologije pa da mi njima sad objasnjavamo neki filosofski egzistencijalizam koji je njima stran, a mnogima i neshvatljiv. Tu imaju veliku prednost pitka dogmatika Svetog oca Justina bliska nasem narodu kao i knjizevna i ostala dela Svetog vladike Nikolaja. Иако нисам студент теологије, прочитао сам обе догматике, и могу рећи да ми је читање светог Јустина било знатно теже, од Догматских тема митрополита Зизјуласа. Можда је то због обима, али мислим да је то више због стила писања, јер поједине реченице светог Јустина се протежу и на читаву страну, и јако ми је било тешко да их сконцентрисано испратим до краја. Истине ради, прочитао сам само трећи том Догматике светог Јустина који је имао близу 900 страна. А Догматске теме сам веома лагано прочитао и штиво ми је било веома поучно и интересантно. Мислим да се непотребно толико потенцира Догматика светог Јустина од поједине наше браће. Требало би да је свако прочитао макар један том те Догматике када инсистира на њој. Што се мене тиче, најбоља догматика је од светог Јована Дамаскина: Тачно изложење православне вере Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Hana Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 bleh Moj komentar za prvo obrazlozenje gore je da nasi profesori na fakultetu zaista nisu dusebriznici do te mere,da gledaju kako studentima da olaksaju studije sa manjim obimom literature! Patrologija 1 kod prof. Dr. V.Perisica se 2006.godine ploagala iz 25 knjiga literature satavljene od dela raznih otaca i ucitelja Crkve. Tu je bilo skoro 3000 strana literature i studenti su doslovno iscitavali literaturu po 4 meseca, a zatim ucili jos 3-4 meseca. Bilo je slicne situacije i kod Kanonskog Prava, Liturgike itd. Prema tome ovo obrazlozenje da se na fakultetu izucava iskljucivo Zizijulasova dogmatika samo zato sto je sazeta, nije prihvatljivo! Citala sam i ja pojedine delove Justinove dogmatike i mora da priznam da se to mnogo lakse i brze cita nego Zizijulasova dogmatika.Tako da samo citanje ne bi predstavljalo problem. A studenti su i upisali fakultet da bi citali i studirali i stekli sto sire obrazovanje, a ne obrnuto. Stice se utisak da neko negde zeli da budemo ukalupljeni u izvesnu, ogranicenu jednostranost i da neko namerno izbegava da studentima preporuci dogmatiku Svetog oca Justina. Mnogi ce je svakako procitati do kraja, da ne ostanu "slepi kod ociju", samo sto se tako gubi poverenje stuenata i teologa uopste. Sto se tice starije zene koja nastavlja da peva sama na liturgiji iza "dostojno i pravedno jest" i ne slusa molitvu anafore, ona kaze da joj je tako blagoslovio njen duhovnik iz manastira Sv. Jovan Bogoslov kod Dimitrovgrada, izvesni otac Mardarije, koji je zamonasen u Crnoj reci. A sve ovo ostalo narod jako tesko razume i tesko im je razjasniti. Pa kad vide da ne razumeju, ne zele dalje ni da slusaju. Nisu oni studenti teologije pa da mi njima sad objasnjavamo neki filosofski egzistencijalizam koji je njima stran, a mnogima i neshvatljiv. Tu imaju veliku prednost pitka dogmatika Svetog oca Justina bliska nasem narodu kao i knjizevna i ostala dela Svetog vladike Nikolaja. Иако нисам студент теологије, прочитао сам обе догматике, и могу рећи да ми је читање светог Јустина било знатно теже, од Догматских тема митрополита Зизјуласа. Можда је то због обима, али мислим да је то више због стила писања, јер поједине реченице светог Јустина се протежу и на читаву страну, и јако ми је било тешко да их сконцентрисано испратим до краја. Истине ради, прочитао сам само трећи том Догматике светог Јустина који је имао близу 900 страна. А Догматске теме сам веома лагано прочитао и штиво ми је било веома поучно и интересантно. Мислим да се непотребно толико потенцира Догматика светог Јустина од поједине наше браће. Требало би да је свако прочитао макар један том те Догматике када инсистира на њој. Што се мене тиче, најбоља догматика је од светог Јована Дамаскина: Тачно изложење православне вере 0304_smile4 procitacemo onda sve tri. Ne postavlja se pitanje sta je lakse procitati nego sta je korisnije i razumljivije. Vidis to je verovatno individualno. Meni je jasniji Sveti otac Justin bez obzira na duzinu recenica. Kod Dogmatskih tema sam se po 3-4 puta vracala na istu recenicu da procitam ponovo, jer su neka izlaganja jako zakomplikovana. "Бог је, из видљиве и невидљиве природе, властитим рукама саздао човека по своме образу и подобију, обликујући тело од земље, и својим Духом подарио му је словесну и умну душу. А тога човека називамо Божанском иконом, јер израз "по образу"-икони, открива оно што је умно и самовласно, док израз "по подобију" открива могућност уподобљавања врлини." Свети Јован Дамаскин Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Ђорђе Р Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 dada Moj komentar za prvo obrazlozenje gore je da nasi profesori na fakultetu zaista nisu dusebriznici do te mere,da gledaju kako studentima da olaksaju studije sa manjim obimom literature! Patrologija 1 kod prof. Dr. V.Perisica se 2006.godine ploagala iz 25 knjiga literature satavljene od dela raznih otaca i ucitelja Crkve. Tu je bilo skoro 3000 strana literature i studenti su doslovno iscitavali literaturu po 4 meseca, a zatim ucili jos 3-4 meseca. Bilo je slicne situacije i kod Kanonskog Prava, Liturgike itd. Prema tome ovo obrazlozenje da se na fakultetu izucava iskljucivo Zizijulasova dogmatika samo zato sto je sazeta, nije prihvatljivo! Citala sam i ja pojedine delove Justinove dogmatike i mora da priznam da se to mnogo lakse i brze cita nego Zizijulasova dogmatika.Tako da samo citanje ne bi predstavljalo problem. A studenti su i upisali fakultet da bi citali i studirali i stekli sto sire obrazovanje, a ne obrnuto. Stice se utisak da neko negde zeli da budemo ukalupljeni u izvesnu, ogranicenu jednostranost i da neko namerno izbegava da studentima preporuci dogmatiku Svetog oca Justina. Mnogi ce je svakako procitati do kraja, da ne ostanu "slepi kod ociju", samo sto se tako gubi poverenje stuenata i teologa uopste. Sto se tice starije zene koja nastavlja da peva sama na liturgiji iza "dostojno i pravedno jest" i ne slusa molitvu anafore, ona kaze da joj je tako blagoslovio njen duhovnik iz manastira Sv. Jovan Bogoslov kod Dimitrovgrada, izvesni otac Mardarije, koji je zamonasen u Crnoj reci. A sve ovo ostalo narod jako tesko razume i tesko im je razjasniti. Pa kad vide da ne razumeju, ne zele dalje ni da slusaju. Nisu oni studenti teologije pa da mi njima sad objasnjavamo neki filosofski egzistencijalizam koji je njima stran, a mnogima i neshvatljiv. Tu imaju veliku prednost pitka dogmatika Svetog oca Justina bliska nasem narodu kao i knjizevna i ostala dela Svetog vladike Nikolaja. Иако нисам студент теологије, прочитао сам обе догматике, и могу рећи да ми је читање светог Јустина било знатно теже, од Догматских тема митрополита Зизјуласа. Можда је то због обима, али мислим да је то више због стила писања, јер поједине реченице светог Јустина се протежу и на читаву страну, и јако ми је било тешко да их сконцентрисано испратим до краја. Истине ради, прочитао сам само трећи том Догматике светог Јустина који је имао близу 900 страна. А Догматске теме сам веома лагано прочитао и штиво ми је било веома поучно и интересантно. Мислим да се непотребно толико потенцира Догматика светог Јустина од поједине наше браће. Требало би да је свако прочитао макар један том те Догматике када инсистира на њој. Што се мене тиче, најбоља догматика је од светог Јована Дамаскина: Тачно изложење православне вере 0102_laugh procitacemo onda sve tri. Ne postavlja se pitanje sta je lakse procitati nego sta je korisnije i razumljivije. Vidis to je verovatno individualno. Meni je jasniji Sveti otac Justin bez obzira na duzinu recenica. Kod Dogmatskih tema sam se po 3-4 puta vracala na istu recenicu da procitam ponovo, jer su neka izlaganja jako zakomplikovana. Вероватно зато што нисам богослов ми је тако добра легла књига Догматске теме. Знам да се и друг који је завршио богословију (средњу и факултет) томе чудио. А што се тиче светог Јустина, никако ми није било разумљиво, зато што мисао није имала краја. Док дођем до краја реченице изгубим из вида почетак и морам да се враћам на почетак, а у суштини је само сличну мисао развијао на различите начине. Као да читам једно те исто изнова и изнова, што ми је, морам признати, некада било и досадно. Да ли си прочитала целу Догматику светог Јустина? То питам између осталог и зато што није баш у свим поглављима имао такав стил, негде је био језгровит и апсолутно јасан и концизан. Али бих апсолутно сваком хришћанину препоручио да прочита Тачно изложење православне вере од светог Јована Дамаскина. Та књига ме је одушевила, јер, иако писана негде мислим у 9. веку, веома је савремена и актуелна. Изненадио сам се јачином, ширином и дубином светоотачке речи, и тиме што су оци били врхунски интелектуалци и најобразованији људи свога времена, и превазилазили су време својим мислима које су оставили и нама да их читамо и проучавамо. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Mиљан Танић Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 Tvoja blaga ali jasna pastirska rec ostala je, Bogu hvala, zablezena ovde i zracice jos eonima i obasjavace svakog koga Crkva bude primila u narucje. Ona glasi (oprosti mi na profanisanju, novi Zlatouste): svestenik treba da se moli Bogu. Kad su ovakvi bogoslovi, nije ni cudo sto su onakvi magistri teologije. Ne razumem u kom si fazonu - nisam sebe nigde postavio kao Zlatoustog, samo kažem da bilo ko - pa i sveštenik - ne treba da bude licemer i treba da pogleda i sebe prvo pre no što daje neke savete i pljuje nekoga. Ajmo od pocetka, tebra (dal' je ovo tebra dobar fazon ?). Napisao sam ovo. Svestenik ciju jednu rec cenim vise nego sve nase mlade teologe zajedno sve sa njihovim magisterijima preporucuje samo molitvu. Na to si makar dva puta napisao, a u poslednjem javljanju ponovio, da svestenik ne treba da deli lekcije mladim i obrazovanim teolozima. Dva puta sam te pozvao, tebra, da makar procitas nesto pre nego sto delis pastirske savete osobi kakav je taj otac, koji je ispred oltara proveo tri puta vise godina nego sto ih ti ukupno imas. Ali, ne. Nista ne vredi. Ti si tebra covek kojeg valja slusati kada je u pitanju "okretanje molitvi", ti si covek koji odmah raskrinka "licemera", i "pljuvaca", ti si covek, novi Zlatoust, koji odmah nanjusi kompleks nize vrednosti neobrazovanih svestenika prema magistrima teologije. I nista ne vredi, tebra, sto sam ti sest puta rekao da covek i ne zna mr teologa, i ne spominje ga, niti bi ga ikad i spomenuo kada bi ga i znao, a kamoli "pljunuo", da taj starac nikada nikome nije delio lekcije, cak i kada to zatrazis od njega. Pritom neobrazovani starac ne cita ni kurir niti alo! u kojima se dolazi do izrazaja sjajno teolosko obrazovanje, dakle nikada u zivotu nije uzeo u ruke novine koje pored vesti o zivotu Ekrema i Vendi na farmi sluze da bi se pastvi delile lekcije iz eklisiologije. I to sa najviseg, mr, mesta. Opet si se javio, sa "fazonima", "licemerima", sa poukom da bi starac trebalo da se sam moli a ne da deli lekcije, i na kraju si objasni da nije njegovo da pljuje. Evo ti sad citirana recenica pa ces videti, Zlatousti, da tu stoji da JA, tebra, jednu rec tog neobrazovanog svestenika cenim vise nego sve nase mlade teologe, magistre teologije i slicne, koji prokazuju razbojnike u Crkvi na duplericama u kuriru. A pritom sam se nasedeo u komisijama i za magisterije i za doktorate. A starac, neobrazovan kakav je, samo je rekao povodom svega sto je bilo u Crkvi u poslednje vreme da se treba moliti. Prvo, spusti loptu, "tebra". I mani me se tih "fora" (tebra, Zlatousti, i štatijaznam). Ili misliš da su nam stvarno potrebne ad hominem fore? Čemu vređanje? Drugo - nisam nigde pisao o tom konkretnom svešteniku i još sam to i naglasio, čini mi se. Treće - nigde nisam rekao da ma koji sveštenik ne treba da deli lekcije teolozima - govorio sam o sveštenicima (a opet, samo ako ćeš da se praviš glup i slep, reći ćeš da takvi ne postoje) koji a priori pljuju mlađe (i/ili možda obrazovanije) od sebe i dele lekcije kojih se ni sami ne podržavaju. Ja sam zapravo više reagovao na ton tvog pisanja koji kao da odaje da sam ti generalno ne voliš teologe. Oprosti ako grešim. Ovo za Alo i Kurir ne razumem, jer me Alo i Kurir ne zanimaju baš. A tvom starcu svaka čast, znam i sam dosta takvih (a plus imam i potpuno isti stav u nekim drugim sferama kada se povuku paralele). Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Hana Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 Kakve veze ova polemika ima sa zadatom temom? Možemo podeliti temu pa da vi nastavite o ovim naforama i triadologijama ,dajte mi samo predlog kako da nazoven tu temu novu? Ту има материјала чак за две нове теме! Анафора у православном богословљу-прва тема и Паралеле између догматике Светог аве Јустина и митроплита Јована Зизјуласа-друга тема "Бог је, из видљиве и невидљиве природе, властитим рукама саздао човека по своме образу и подобију, обликујући тело од земље, и својим Духом подарио му је словесну и умну душу. А тога човека називамо Божанском иконом, јер израз "по образу"-икони, открива оно што је умно и самовласно, док израз "по подобију" открива могућност уподобљавања врлини." Свети Јован Дамаскин Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Огњен Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 И ја сам очекивао да видим нешто конкретно. Тако нешто би било баш потребно данас јер постоји велика галама око "избацивања" преподобног оца Јустина са ПБФ-а. То наравно није тачно, Догматика оца Јустина је такође препоручена литература, али добро би било да се нешто конкретно у вези наслова теме стави на папир. Ко то уради, има захвалницу од мене. 0442_feel Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Hana Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 i ovde se zahvaljujem na temi. 0442_feel "Бог је, из видљиве и невидљиве природе, властитим рукама саздао човека по своме образу и подобију, обликујући тело од земље, и својим Духом подарио му је словесну и умну душу. А тога човека називамо Божанском иконом, јер израз "по образу"-икони, открива оно што је умно и самовласно, док израз "по подобију" открива могућност уподобљавања врлини." Свети Јован Дамаскин Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Hana Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 И ја сам очекивао да видим нешто конкретно. Тако нешто би било баш потребно данас јер постоји велика галама око "избацивања" преподобног оца Јустина са ПБФ-а. То наравно није тачно, Догматика оца Јустина је такође препоручена литература, али добро би било да се нешто конкретно у вези наслова теме стави на папир. Ко то уради, има захвалницу од мене. 0442_feelЈесте препоручена литература, али је у тоталној сенци у односу на сву осталу препоручену литературу. Видећемо шта може да се уради. "Бог је, из видљиве и невидљиве природе, властитим рукама саздао човека по своме образу и подобију, обликујући тело од земље, и својим Духом подарио му је словесну и умну душу. А тога човека називамо Божанском иконом, јер израз "по образу"-икони, открива оно што је умно и самовласно, док израз "по подобију" открива могућност уподобљавања врлини." Свети Јован Дамаскин Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Александар Милојков Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 На мастер студијима, на предмету "Савремена теолошка мисао", Догматика 1-3, Аве Јустина, - обавезна литература. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Hana Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 На мастер студијима, на предмету "Савремена теолошка мисао", Догматика 1-3, Аве Јустина, - обавезна литература.Нисам на мастер студијама, а на основним студијама није било ни речи о томе. Бар владика Игнатије о томе никад није говрио. Ко предаје Догматику на мастер студијама? "Бог је, из видљиве и невидљиве природе, властитим рукама саздао човека по своме образу и подобију, обликујући тело од земље, и својим Духом подарио му је словесну и умну душу. А тога човека називамо Божанском иконом, јер израз "по образу"-икони, открива оно што је умно и самовласно, док израз "по подобију" открива могућност уподобљавања врлини." Свети Јован Дамаскин Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Александар Милојков Написано Децембар 7, 2010 Пријави Подели Написано Децембар 7, 2010 Није "Догматика" него "Савремена теолошка мисао", а предаје +Максим. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука