Jump to content

Шта мислите о богословском дијалогу Православне Цркве са римокатолицима?

Оцени ову тему


Guest Светлана

Римокатолици искрено желе уједињење са Православном Црквом?  

195 члановâ је гласало

  1. 1. Римокатолици искрено желе уједињење са Православном Црквом?

    • Желе
      33
    • Не желе
      41
    • Још увек немам мишљење о томе
      28
    • Само власт желе
      95


Препоручена порука

Mnogo ti napisa i osta citav. Nema nikakvog prodavanja magle niti bilo cega drugog. Nateraces me da napisem nesto o svemu tome mada nisam raspolozen.

U prvih 5 do 6 vekova je tu i tamo bilo takve prakse ali nije bila opsta kao sto ti tvdis i nije svuda znacilo da stupanjem u svstenstvo covek treba da apstinira od zene. Imao bih da ti puno primera navedem iz zivota raznih svetitelja ali evo ovde cu se zadrzati na Sv Grigoriju Ninskom bratu Sv Vasilija Velikog koji je postao episkop tek posle smrti svoje zene. A dalo bi se i navesti sto sta crkvenih kanona o tome kao i primera svetitelja svestenika koji su imali dece. Pa nije im valjda roda donela decu.

Da nezaboravimo da su manje cise skoro svi apostoli bili ozenjeni a i ono sto apostol Pavle govori. Pa sada vidi ko prodaje maglu.

 

nisu valjda apostoli trebali poubijat svoje žene i djecu koje su imali prije nego što su sreli Hrista samo zato što su postali njegovi apostoli, meni se čini da se praviš mnogo nevješt, jedna je stvar biti oženjen i s djecom i neapsitirat seksualno a druga stvar kao takav pženjen i s djecom apstinirat seksualno, zna se da su svi apostoli potom živjeli bezbračnim životom i u apsolutnoj seksualnoj apstinenciji i čistoti, koji su to svetitelji biskupi, episkopi i sveštenici imali djecu a da su živjeli do 6. vijeka, ako su imali onda ne sigurno kad su bili sveštenici i episkopi već su im se ta rodila ranije, isti je slučaj bio i sa sveštenicima, naravno da niko nije poubijao ni svoju ženu ni svoju djecu istog tog dana kad je postao sveštenik, naravno da su ih imali ali samo pod onim uslovima koje sam gore naveo, što se tiče nas mi nikakve takve svetitelje koji su bili episkopima i sveštenicima i za to vrijeme plodili djecu i imali seksualne kontakte ili odnose sa ženom nemamo, kako je to kod vas ne znam, daj da vidim te svetitelje koji nisu seksualno apstinirali a istovremeno bili sveštenicima i biskupima ili episkopima, pa nisu onda ni trebali postat svetiteljima, kod nas ne bi postali nikad, to bi onda svako tako mogao postat svetiteljem, živjet kako hoće, radit šta hoće i šta mu padne na pamet i stići još postat svetiteljem, kakva besmislica.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pazljivo procitaj pa ce ti sve biti jasno. I otkada je to greh ako neko konzumira brak pa kao i svestenik i zasto on nebi mogao da bude svetac? Misli malo sta pises. Nemam nameru da se raspravljam sa tobom.

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pazljivo procitaj pa ce ti sve biti jasno. I otkada je to greh ako neko konzumira brak pa kao i svestenik i zasto on nebi mogao da bude svetac? Misli malo sta pises. Nemam nameru da se raspravljam sa tobom.

 

ja mislim, ti ne misliš, jasno sam ti rekao da govorimo o prvih 5-6 vijekova, TADA je predstava nekakvog sveštenika koji bi na liturgiju došao ravno iz kreveta, iz postelje u kojem je proveo (da ne kažem valjao se) cijelu noć sa nekakvom ženom pa makar i svojom vlastitom umjesto u askezi, molitvi, postu i odricanju bila isto tako bizarna, apsurdna i nedostojna kao kad bi danas u sadašnje vrijeme prostitutka na TV postala voditeljicom u emisliji koja se bavi javnim moralom ili tamo držala predavanje o moralu. Svetitelj je svetiteljem zato što se u ime Hristovo odrekao nečeg važneg ili Hrista poslušao i slijedio u nečem važnom. U čemu je to tako važnom poslušao Hrista onaj ko se nije u stanju odreći ni tjelesnih požuda i onaj koji nije u stanju ispuniti Hristov savjet čistote? I čime je onda zaslužio bit svetiteljem, to bi svako onda mogao reći, ja ću se sad provodit i uživat si sa ženama kako hoću i kad hoću i opet ću bit na kraju svetiteljem, jel tako? Kad to na kraju dođe na isto, zar ne? Vrlo Jevanđeljski, nema šta! Već sam napisao kakva su tada vladala shvatanja sakralnosti i posvetnosti, druga je stvar što su se ona vremenom mjenjala, mi sada pričamo o tome kako je to bilo onda a ne danas.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ili ti to reknem još jansije: SEXANJE - bilo kakvo, bračno, vanbračno, nebračno i mimobračno i sveštenička/episkopska služba su bili tada orvih 5-6 vijekova apsolutno nespojivi, kao kad bismo danas rekli: oženjeni pravoslavni episkop ili pravoslavna sveštenica, bizarnost, apsurd, oximoron, nešto što ne postoji i što se sasvim isključuje. Je li sad to jasnije?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svetitelj je svetiteljem zato što se u ime Hristovo odrekao nečeg važneg ili Hrista poslušao i slijedio u nečem važnom. 

 

između ostalog, uključujući i sve to što Pontifex Emeritus ima kao definiciju svetitelja, sad je to tačno, ok.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

али није тачно. човек није свет, свет је само Бог. у том смислу светост је манифестација Бога (у човеку).

 

troluješ, mi svi mislili da su ljudi sveti sami od sebe, vidiš baš smo se zafrkali, sreća imamo tebe da nam to objasniš

Link to comment
Подели на овим сајтовима

наравно, Бог је чуо твоје молитве и послао мене.

 

sreća da te još Vaseljenski Paztijarh ili moskovski i sve Rusije nisu stigli upoznat, pored tebe bi ispali takvi ignoranti, omg, oni bi rekli: taj i taj je bio zaista veliki svetitelj a ti bi im odmah išao objasnit da su se pogrešno izrazili, da je svet samo Bog i da bi ubuduće trebali više pazit na to kako se izražavaju o važnim i ozbiljnim stvarima hrišćanske vjere i počeli se izražavat teološki tačnije i preciznije a ne tako kolokvijalno i narodski jer se to ne dostoji tako visokopostavljenih jklirika.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Znas sta verovatno je Sv apostol Pavle pogresio kada je rekao da Episkop treba da bude jedne zene muz i td. Steta sto nije u to vreme imao Rimo katolike da njih pita sta da radi! :aplauz:

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Znas sta verovatno je Sv apostol Pavle pogresio kada je rekao da Episkop treba da bude jedne zene muz i td. Steta sto nije u to vreme imao Rimo katolike da njih pita sta da radi! :aplauz:

 

Sve to sam ti već napisao, oženjeni sveštenik je živio u braku ali kao seksualni apstinent, žena mu umrla, on potom postao biskup, nekima nije bilo jasno da li se imaju pravo oženiti i po drugi put jer su opet bili slobodni po pitanju braka, vjerovatno da bi imali koga da im čisti kuću i kuva, brine se o gostima, odgovara na telefonske pozive i sl. jer su to bili po pravilu stariji ljudi a njima taj sex nije više bio tako zanimljiv a ni gorućom temom ili motivacijom da bi se baš zbog toga htjeli ženit. Ljudi u tom vijeku obično imaju sasvim druge preokupacije nego što su sexualne radovanke, a i staračke zdravstvene probleme pa im do tog baš mnogo ni nije. No, sv. Pavle apostol im tada ne te njihova nedoumice odgovora da biskup ima biti jedne žene muž i nema se pravo vjenčavati više i naravno da nije pogriješo, katolike on nije morao da išta ispituje jer sam je bio jednim od njih tj. katolikom. Je li i to sad razjašnjeno i jasno?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

+!

Mt 19,10-12

Kažu Mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se." A On im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati."

 

Ni kod pravoslavnih nema sada oženjenih biskupa. 

Ovdje možemo 'mlatiti praznu slamu' kao i na dijalogu dotičnih komisija. Barem se ne vučemo za nos, kao što je to bilo prema papinskoj delegaciji u Carigradu, koja se vratila u Carigrad na carsku molbu.

Poslije je carigradski patrijarh korio drugog patrijarha, kad je čuo da se u dotičnoj patrijaršiji i dalje mole za rimskog biskupa u sv. Liturgiji.

- Zašto se u sv. Misi molilo za rimskog biskupa prije raskola?

 

Zbog ljudskosti je raskol, ali na ljudski način (pametovanjem i sl.) ne može doći do jedinstva.

Svaki problem se može riješiti.

No, ako se neki čovjek utapa, a mi na obali raspravljamo, tko će mu pomoći i kako, jasno je, da će se utopljenik utopiti.

 

Neka i dalje komisije za dijalog rade što god već rade. Meni ne polažu račun.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

sreća da te još Vaseljenski Paztijarh ili moskovski i sve Rusije nisu stigli upoznat, pored tebe bi ispali takvi ignoranti, omg, oni bi rekli: taj i taj je bio zaista veliki svetitelj a ti bi im odmah išao objasnit da su se pogrešno izrazili, da je svet samo Bog i da bi ubuduće trebali više pazit na to kako se izražavaju o važnim i ozbiljnim stvarima hrišćanske vjere i počeli se izražavat teološki tačnije i preciznije a ne tako kolokvijalno i narodski jer se to ne dostoji tako visokopostavljenih jklirika.

Е, сада нема мрдања - уколико je говориo ex cathedra не може да гријеши и највиша је инстанца, тако да ...  :) :)

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

I još nešto: čak i protestanti koji bi ovaj citat najradije koristiili kao dobar kontra-argument protiv celibata priznaju da su se tada nazivom "biskup" označavali i članovi crkvenog starješinstva, vijeća a ne samo klirici biskupi, tek malo poslije se taj naziv iskristalizirao i počeo upotrebljavat samo u smislu koji koristimo i danas i ostao rezervisan samo za biskupe klirike. Tako da se i nije nužno moralo raditi o biskupe s mitrom, klirike, već o članove starješinstva - ugledne mirjane, laike. Zbog toga se zaista taj citat iz poslanice Timoteju kao eksplicitni argument protiv svešteničkog celibata ne može upotrebiti. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Е, сада нема мрдања - уколико je говориo ex cathedra не може да гријеши и највиша је инстанца, тако да ...   :) :)

 

da, to bi bila instanca, on bi nam još zaveo da se počnemo molit sv. Nikoli oslovljavajući ga umjesto sv. Nikola - "Sveta Emanacijo Božija isijavajuća iz tebe čovječe Nikola" ili tako nešto slično.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ma da nemoze ni ono da su mu deca u veri ni mnogo toga drugog. Uopste nije pitanje da li Pavle to govori o svestenicima ili episkopima vec sta su im odlike. Ti stalno polazis od toga da je osnova za taj tekst celibat i sve gledas kroz tu prizmu a toga nema nigde ni kod otaca crkve ni bilo gde drugde.

Da Sv apostol Pavle je bio katolik ali ne i Rimo katolik. 

Znas ko sto vec neko rece ova diskusija je besmislena i zato necu da gubim vreme. Pisi slobodno sta hoces necu se obazirati na to. Ti jednostavno nemozes izaci iz onoga sto si naucio i bez argumenata pokusavas dokazati.

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...