"Izvorni, čisti Islam"

[Mono]

Nemojte da budete zlonamerni u tumacenju Bozijih knjiga....

Ponižavanje žena u Bibliji

” Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo.”

Knjiga Sirahova* 42,14

Najveći biblijski prorok Izajia o ženama:

Bezvlađe u Jeruzalemu

“Deran tlači narod moj i žene njime vladaju.”

Prigovor ženama

I reče Jahve: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu.” U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, prstenje i nosne prstenove, skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, zrcala i košuljice, povezače i rupce. Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.

Jeruzalemske udovice

Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu. Vrata će tvoja kukat’ i tugovati, na zemlji ćeš sjedit’ napuštena. sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka – u dan onaj: “Svoj ćemo kruh jesti,” reći će, “i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu.”

Izaija 3,12-25

PJESMA O VRSNOJ ŽENI

Izreke 31,10

Teolozi često kontriraju tvrdnju da je žena ponižena u Bibliji, navodeći sljedeće stihove “pohvale radinoj ženi”:

Tko će naći ženu vrsnu?

(valjda je to jako teško, vrsnih muškaraca ima posvuda, ali vrsna žena…)

- Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.

- Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.

- Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.

- Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.

- Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.

- Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.

- Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.

- Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.

- Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.

- Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju

(Vrsna žena rađa sinove, a ne kćeri.)

Ali nikada ne navode zadnji stih, koji spominje čime se “bavi” njezin suprug dok se vrsna žena danonoćno pretrgava od svih mogućih poslova:

Muž joj je slavan na Vratima, gdje SJEDI sa starješinama zemaljskim.

Pozitivni ženski likovi?

Bibliolatri vole navoditi neke biblijske žene, koje su navodno primjeri ravnopravnosti žena i muškaraca:

Hanna – služavka; htjela je biti trudna.

Ruta – rodila slavnog sina Solomona (dobar stroj za rađanje sinova).

Miriam – nije ništa prorokovala, samo je udarila u svoj bubanj i pjevala; a bog Jahve ju zarazio neizlječivom i sramotnom leprom radi opravdane kritike Mojsija.

Sara – je pokorno zvala muža Abrahama svojim gospodarem, i nagovorila ga da protjera drugu ženu sa sinom u pustinju, jer je željela da sve naslijedi njezin sin.

Debora – bijaše sutkinja, ali nije se ničime isticala. Nije bila nikakav vojskovođa, samo je jednom vojskovođi dala savjet.

Esterina – uloga je nalikovala junakinji kakve sapunice, radije nego vođe svog naroda.

Naomi – nije prodavala samo nekretnine, već i Rutu.

Marija, Lazarova sestra – svojom kosom briše Isusove noge polivene pre-dragocjenom svetom mašću.

Marija – je tek poslušna utroba za rođenje sina Isusa

I to je to.

Sljedeći ženski likovi nisu tako “bezazleni”:

Saloma – zbog neuzvraćene ljubavi, zatražila je i dobila odsječenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju.

Delila – prijevarno izručila supruga Samsona neprijateljima u ropstvo, sljepoću i smrt.

Nepoznata žena – je ubila klinom kroz glavu generala u bijegu, ali nije odlučila o ishodu bitke kao npr. Samson sa svojom čeljusti od magarca.

Eva – je unijela grijeh radi kojega svi umiremo/prokleti smo od rođenja, pa nam je muškarac Isus morao otvoriti vrata u Raj (samo ako ga priznamo).

Fatalna udovica Sara i njezinih 7 muževa

Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja:

“Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!” Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi.

Ali onda, promislivši, reče u sebi: “Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.”

Ova pričica sugerira da u udovice ulaze fatalni demoni koji ubijaju njihove muževe. Iako je Sara odlučila da se NE objesi, poruka je jasna.

Poligamija + mnoštvo ljubavnica

U Bibliji se spominju razni “slavni sveti muškarci” koji imaju mnoštvo ljubavnica i supruga, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Nigdje se to ne osuđuje. Solomon npr. ima 700 žena i 300 ljubavnica – prilježnica. Možemo samo zamisliti kakva je kvaliteta emocionalnog-društvenog-seksualnog života žena u takvim brakovima. Kao što se opisuje u Knjizi Postanka (21,10), ljubavnica se može otpustiti kada više nije potrebna, a kada supruga dosadi, nabavi se još jedna ili otjera stara. Abraham je imao dvije ljubavnice (konkubine); Gideon: barem 1; David: mnogo; Nahor: 1; Jakob: 1; Elifaz: 1; Gideon: 1; Kaleb: 2; Manaše: 1; Saul: 1; David: barem 10; Rehoboam: 60; Solomon: 300; neidentificiran Levit: 1; Belšazar: više od jedne.

Spaljivanje djevojaka

Kćer kao žrtva paljenica za uspješan ratni pohod

“I Jiftah se zavjetova Jahvi: Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu.”

Knjiga o sucima 11,39

I tako je Jiftahu izašla u susret kćer i on ju je spalio na žrtveniku, a bog ga nagrađuje tako što postaje slavan sudac u Izraelu.

” Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti.“

Levitski zakoni 21,9

Dakle djevojka se ne spaljuje da bi se “očistila od svojih grijeha i tako otišla u raj” (formulacija milostive Inkvizicije prema naputcima iz Novog Zavjeta). Ona se mora spaliti zato da se spere ljaga sa ugleda njezinog oca. Nije ju dobro čuvao, pa se odmah odala bludništvu. Spaljivanjem te djevojke, njezin otac se oslobađa od javne sramote. Djevojka je u cijeloj priči nijema mumija bez ikakvog prava, duše i života.

Spali obje žene, i kćer i njezinu majku, jer ih je oženio isti muškarac

Čovjek koji se oženi kćerju i njezinom majkom – krajnja je to pokvarenost! – neka se u vatri spali i on i one, da među vama ne bude pokvarenosti.

Levitski 20, 14

Muškarac je u to doba imao apsolutnu moć. Žene su im se morale pokoravati ili bi protiv njih iznio kakvu optužbu i na sudu ne bi imale nikakve šanse. Biblija strogo propisuje da se u ovakvom slučaju spale svo troje: muškarac, kćer i njezina majka. Vjerojatno živi, na lomači… Milostivi Bog nije mogao izmisliti neki blaži zakon? Npr. da se brak poništi. Zar nije KRAJNJA BIBLIJSKA POKVARENOST donositi propise o spaljivanju živih ljudi?

Neka se mlada trudnica spali!

“Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela.” “Izvedite je”, naredi Juda, “pa neka se SPALI !”

Post. 38,24

Apologeti koji napadaju ovaj sajt, posprdno tvrde da su “ovi citati iščupani iz konteksta”. Kakav uopće kontekst biblijske naredbe da se spaljuju mlade trudnice može biti koji bi to opravdavao?

Nakon što je Juda naredio da se trudnica koja je začela izvan braka spali, narod ju “izvodi” – u očitoj nakani da je “po božjim naputcima iz Svete Knjige kazni” za njezin grijeh. Ali sirota osuđenica na smrt u vatri ima dokaz da je to dijete napravio upravo onaj koji ju je prokazao. Onda se Juda predomislio i odlučio poštedjeti je užasne smrti.

Dok su je izvodili, ona poruči svekru: “Začela sam po čovjeku čije je ovo.” Još doda: “Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!” Juda ih prepozna pa reče: “Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu.” Ali više s njom nije imao posla.

U nastavku priče, “poučno” se opisuje postupak utvrđivanja koji je sin od dvojice blizanaca prvijenac. To je izuzetno važno Jahvi, jer će to dijete biti posvećeno Njemu Bogu Stvoritelju. U tu svrhu babica veže konac za ručicu koja se prva promolila iz majčinog tijela.

Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. Dok je rađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: “Ovaj je izišao prvi.” Ali baš tada on uvuče ruku te iziđe njegov brat. A ona reče: “Kakav li proder napravi!” Stoga mu nadjenu ime Peres. Poslije iziđe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

Ubij vješticu!

Ne dopuštaj da vračarica živi!

Knjiga Izlaska 22,17

Spas od grijeha dolazi kroz oganj!

Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. (14) Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. (15) Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

1 Korinćanima 3,15

Posijeci i u vatru baci!

Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.

Luka 3,9

U žarki oganj one koji se ne pokoravaju Isusovim evanđeljima !

…kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa.

2 Solunjanima 1,8

Evo gdje je kršćanska “Sveta” Inkvizicija našla pravila i naloge za spaljivanje vještica* – u Bibliji! O kažnjavanju sinova svećenika niti riječi. Muškarci mogu imati i ljubavnice i mnoštvo supruga. Zar je moguće da se u “Svetoj knjizi” nalazi tekst kojim se naređuje spaljivanje mlade trudnice samo zato jer je vodila ljubav, a nije udata? Ili zato jer se bavila proricanjem i ljekovitim napitcima? Bolje provjerite sami. Možda sam to izmislio, “jer sam na strani zla i mrzim kršćane”?

‘Sveta’ Inkvizicija je očito pobožno doslovce slijedila naputke iz Svetoga Pisma. Ne radi se o “pogrešnom razumijevanju nesavjesnih pojedinaca” nego striktnom pridržavanju onoga “što je Bog naredio, a proroci zapisali” u Bibliji. Je li Bog zaista naredio spaljivanje djevojaka? Je li Biblija zaista preslika Božanske Objave ili baljezganje sadističkih primitivaca? Kada bi ostatak Biblije bio prepun hvalospjeva ženama (a nije), samo ovo “pravilo” bi bilo dovoljno da svo “dobro” ove knjige padne u vodu.

Kako objasniti sljedeće Isusove riječi u svjetlu Zakona o spaljivanju trudnica, ubijanju vračarica i naputaka Proroka za spaljivanje živih djevojaka uhvaćenih u seksu?

“Ne mislite da sam došao dokinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao dokinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. (19) Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.”

(Mt 5,17)

Ne samo da Isus nije dovodio u pitanje NITI JEDAN propis iz Zakona tj. naredbi navedenih u Starom zavjetu. On fanatično galami da se čak niti jedan zarez niti slovce ne smiju dovesti u pitanje, a kamoli neki od Zakona poput ovoga o spaljivanju djevojaka za tako nedužne stvari kao što je malo ljubavne igre ili gatanje. Epizoda o Isusovom spašavanju bludnice od kamenovanja – “Neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha ” – dokazan je falsifikat koji je dopisan stoljećima kasnije, ne bi li se lik Isusa nekako prikazao milosrdnijim nego što je bio.

Procjene oko toga koliko je nevinih žena mučila i živih spalila kršćanska inkvizicija tijekom 250 godina, kreću se od 200.000 do 2 milijuna ! Kalvin kaže: “Biblija nas uči da postoje vještice i da ih treba ubiti … ovaj Božji zakon je univerzalni zakon.” Martin Luter je vjerovao da vještice treba spaljivati i ako nikome nisu učinile nikakva zna . dovoljno je što su potpisale pakt s đavolom.

Na zahtjev dvojice inkvizitora, profesora teologije/redovnika sa Univerziteta u Koelnu, Heinricha Kramera i Jacoba Sprengera, papa Inoćencije VIII u prvoj godini svojeg pontifikata, 1484., izdaje bullu “Summis Desiderantes Affectibus”, ili čuvenu vještičju bullu, koja osuđuje vještice i naređuje njihov progon:

“Inoćencije, Biskup, sluga slugu Božjih, za vječno pamćenje. S najiskrenijom brigom, i u skladu sa zahtjevom Našeg apostolstva, a sa željom da katolička vjera u ovaj naš dan raste i posvuda se širi, a da se sva heretička iskvarenost protjera izvan granica vjere, Mi sa radošću potvrđujemo i odobravamo sredstva i metode za ostvarivanje naše pobožne želje…”

Nedavno je došlo do Naših ušiju, nemalo nas gorko ražalostivši, da su u nekim dijecezama …mnoge osobe … prepustile se đavolima, inkubusima i sakubusima … i skrenuli od Katoličke vjere … ubijale novorođenčad još u utrobama majki kao i mladunčad stoke, uništavali prinose, vinograde, voćke, kukuruz, pšenicu, … nanosili velike boli ljudima i stoci … sprečavale muškarce u spolnom činu i žene u rađanju i najgore od svega, odricali su se od Vjere koja je njihova po sakramentu svetog krštenja.

Naši dragi sinovi Henry Kramer i James Sprenger, profesori teologije, Inkvizitori … premda ovlašteni … neki klerici su sramotno negirali da se te gnjusobe čine na njihovim teritorijima …

Stoga Mi kao našu dužnost … želimo otkloniti sve prepreke za obavljanje dobrog djela naših inkvizitora … da primijene snažan lijek protiv te bolesti hereze i drugih zala koja uništavaju mnoge duše … Našim apostolskim autoritetom Mi proglašavamo da spomenuti inkvizitori imaju ovlasti pravednoj korekciji, zatvaranju i kažnjavanju svake osobe, bez ograničenja.

Non obstantibus … Neka se stoga nitko ne protivi … Ali ako se itko usudi tako učiniti, što je Bog zabranio, neka znade da će na njega pasti gnjev Svemogućega Boga, i blaženih Apostola Petra i Pavla.

U Rimu, u Sv. Petru, 9.12. godine gospodnje 1484., u prvog godini Našega pontifikata.

“The Geography of Witchcraft,” od Montague Summers, pp. 533-6 (Kegan Paul).

On imenuje 2 inkvizitora Jakob Sprenger i Heinrich Kramer-a, dominikanske redovnike. Godine 1487. oni izdaju sramotnu knjigu užasa Malleus Maleficarum (Malj vještica) gdje citiraju i “Anđeoskog Doktora” Svetog Tomu Akvinskog (1225-1274), koji je nevjeru u vještice nazivao grijehom ateizma. Tu je i slavna izjava: Haereses est maxima opera maleficarum non credere (“Ne vjerovati u vještičarstvo je najveća od svih hereza.”). Ubrzo se prešlo na torture kao metode iznuđivanja priznanja… Crkva se još nije ispričala za taj ogroman zločin.

Interesantno je kako crkveni apologeti pokušavaju sprati tu ljagu. Tvrde da je Inkvizicija “samo davala svoje mišljenje” o tome je li netko heretik/vještica ili nije, a onda su “surove svjetovne vlasti izvodile egzekuciju”. Je li kriv krvnik ili onaj tko ima moć narediti mu smaknuće?

Biblijska pravila za silovanje

A.) Silovanje djevice

” Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, (29) tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ. “

Ponovljeni zakon (22,22-28)

Kakva je to pravda – siluj ako ti se djevica svidi, pa ju otkupi i oženi

Skrnavljene se odnosi na “vlasništvo oca”. Djevojčin otac je ponižen, pa mu treba platiti za bruku i nelagodu.

B.) Silovanje udate u muževoj kući

” Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti.”

C.) Silovanje zaručene negdje u gradu

” Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, (24) oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. “

Pnz 22,23

Zato što se nije čulo njeno zapomaganje, treba je ubiti kamenovanjem. Ako joj je silovatelj stavio nož pod grlo da ne viče, također je treba ubiti. Silovatelj se kažnjava ne zato što je nanio zlo ženi, već što je oštetio ponos muškarcu, njezinom zaručniku. Ako ga uhvate, naravno. Ali kako će ga uhvatiti i kazniti za taj čin? Ako žrtva silovanja to prizna, ili otkrije počinitelja, bit će kamenovana (jer nitko nije čuo njezino zapomaganje).

D.) Silovanje zaručene u polju

” Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć. ”

Kao da gornja pravila nisu bila dovoljno podla, pod naslovom:

Ćudoredni zakoni

u Svetom Pismu čitamo i ovo:

“Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku.

Jeste li dobro pročitali ovo što tu piše? Čitate li Bibliju trezveno i promišljeno? U slučaju da zavodniku djevojčin otac neda svoju privolu za ženidbu (bez te privole djevojka se ne može udati!), zavodnik plaća srebrom za svoje zadovoljstvo “što ju je zaveo i s njom legao”, i ide dalje, a otac zadovoljno broji srebrne novčiće i čeka sljedećeg zavodnika od kojeg će naplatiti uslugu.

Knjiga brojeva 30,3-16

Svaki zavjet ili zakletva žene ne vrijede ako ih ne dozvoli ili ne poništi prvo njen otac, a onda muž.

“Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, a ona izađe iz njegove kuće, ode i pođe za drugoga pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće – ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo – tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. ”

Postupak sa zarobljenicama

Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, ako među zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. Dovedi je svojoj kući pa neka obrije glavu, obreže nokte i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujući svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena.

Kako sramotno postupanje sa ženama čije obitelji su zarobljene ili stradale u ratu. Nema pravila o tome što učiniti sa ženinom djecom ili bližnjima (čemu taj nevažni detalj), ali precizno se navodi da se mora ošišati, skinuti dogola, a kasnije se smije silovati. Ako mu nakon toga nije po volji, vojnik je može otjerati “kud god joj drago”. Jedina biblijska milost izražena je time da je ne smije prodati za novac u robove, kao kakav odbačeni predmet, jer je zadovoljio svoju pohotu na njoj, pa to ne bi bilo u redu.

Kako apologeti tumače ovaj odlomak?

- “šišanje se obavlja zbog zdravstvenih razloga,

- pravilo se odnosi na obostrano zaljubljeni par mladih koji želi stupiti u sveti brak,

- skidanje do gola je ustvari preteča odijevanja sirote žene u nove haljine nakon relaksirajuće kupke,

- dozvoljen je rastanak, ako ne odgovaraju jedno drugome,

- izražava se bezgranična sloboda kretanja svih žena,

- zadnje pravilo je očiti signal da Biblija želi ukinuti ropstvo.”

Tako otprilike izgledaju ljigava apologetska prenemaganja u pokušaju da se nešto u Bibliji što je očito odvratno, prikaže kao vrhunska pravednost i mudrost.

http://unquietbrutality.wordpress.com/2008/03/04/ponizavanje-zena-u-bibliji/

[Mono]

Prava žene po Bibliji i Kur'anu

Ako bi se svadili ljudi, jedan s drugim, pa bi došla žena jednog da otme muža svog iz ruke drugog koji ga bije, i pruživši ruku svoju uhvatila bi ga za mošnice. Odsjeci joj ruku; neka ne žali oko tvoje. (5 Mojsijeva 5, 11-12)

Za ovo nije potreban detaljniji prevod. Postavlja se pitanje kada će vlada republike Crne Gore zvanično usvojiti ovaj zakon.

Tri religije se slažu u jednoj osnovnoj stvari: i žene i muškarce je stvorio Bog, stvoritelj cijelog svemira. Ipak neslaganje počinje ubrzo nakon Adama, i prve žene Eve.U knjizi Postanka 2, 4 i 3, 24, Bog je njima zabranio da jedu voće sa zabranjenog drveta. Zmija je najprije zavela Evu, a nakon toga Eva Adama. Kada je Bog ukorio Adama za ono što je uradio. On je krivicu svalio na Evu:

Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh (1 Mojsijeva 3, 12)

Kao rezultat ovoga Bog je rekao Evi: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar (1 Mojsijeva 3, 16) Zatim je rekao Adamu:

Što si poslušao svoju ženu i okusio sa drveta sa kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš sa njega , zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog vijeka (1 Mojsijeva 3, 17)

Islamsko naučavanje prvog stvaranja ide ovako:

A ti, o Ademe; i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite. I šejtan im poče bajati...Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da nebiste besmrtni bili – i zaklinjaše im se, - Ja sam vam zaista, savjetnik iskreni. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše. – Zar vam to drvo nisam zabranio?! – zovnu ih Gospodar njihov... Oni rekoše, Gospodaru naš, sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni (7, 19-25)

Pažljivo pročitajte ova dva događaja, tj. onaj kakav se opisuje u Bibliji i ovaj kakav se opisuje u Kur’anu. Kur’an za razliku od Biblije podjednako krivi i Adama i Evu za njihovu grešku. U Kur’anu se ne može naći tekst da je Eva navela Adama da jede sa drveta, niti da je jela prije njega. Eva u Kur’anu nije izvor iskušenja, nije zavela i nije izdala. Slika Eve kao one koja je zavela Adama da jede rezultirala je u vrlo negativnom odnosu prema ženama kroz jevrejsko-hrišćansku tradiciju. Koliko je taj uticaj bio negativan pročitajmo neke od najpoznatijih jevreja i hrišćana svih vremena:

I nađoh da je gorča od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, sačuvaće se od nje, a grešnika će uhvatiti ona (Propovjednik 7, 26)

Šta kaže Pavle:

Ali ženi ne dopuštam da uči niti da vlada mužem, nego da bude mirna. Jer je Adam najprije sazdan pa onda Eva. I Adam se ne prevari, a žena prevarivši se postade prestupnica (Timotiju 2, 12-14).

Tertulijan je bio još neosjetljiviji od Pavla:

Zar ne znate da ste Eva, svaka od vas? Božija kazna na vašem rodu živi u ovome vremenu, krivica nužno mora živjeti takođe. Vi ste đavolja kapija, vi ste otpečatile zabranjeno drvo, vi ste prve napustile Božiji zakon, vi ste ona koja je zavela onoga koga ni đavo nije bio dovoljno hrabar napasti. Vi ste na vrlo lak način zavele čovjeka koji je stvoren u Božijem obličju.

Sveti Avgustin je bio vjeran takođe nasleđu svojih prethodnika:

Kakva je razlika ako se radi o supruzi ili o majci, to je i dalje Eva koja zavodi, od koje se moramo čuvati u svakoj ženi.

Mnogo kasnije Toma Akvinski je smatrao da su žene defektne:

Što se tiče individualne prirode, žena je defektna i nakazna, zbog toga što je aktivna sila u muškom sjemenu teži da stvori perfektnu sličnost u muškome polu, dok stvaranje žene dolazi od defekta u aktivnoj sili ili od neke materijalne onesposobljenosti ili, čak, od nekakvog spoljnog uticaja.

Na kraju, znameniti reformator Martin Luter nije mogao vidjeti nikakvu korist od žene izuzev rađanja što većeg broja djece:

Ako se umore od toga ili čak umru, to nije bitno. Neka umru pri porodu, zbog toga i postoje.

Ortodoksni jevreji za vrijeme jutarnje molitve kažu:

„Neka je blagoslovljen Bog, Kralj svemira, što me nije učinio ženom."

S druge strane, žene svakog jutra zahvaljuju Bogu riječima:

„...što si me stvorio po svojoj volji."

Uvijek iznova, sve se žene unizavaju zbog slike o Evi zavodnici, zahvaljujući izvještaju iz knjige 1 Mojsijeva.

Ukoliko žena počini kurvarstvo tj. dokaže se da nije nevina, po Bibliji potrebno je ubiti kamenovanjem:

Ali ako bude istina, da se nije našlo devojaštvo u devojketada neka izvedu devojku na vrata oca njenog, i neka je zaspu kamenjem ljudi onog mjesta da pogine, zato što učini sramotu u Izrailju kurvavši se u domu oca svog. Tako izvadi zlo iz sebe (5 Mojsijeva 22, 21)

Ukoliko se nađe neko ko će izvršiti čin silovanja nad isprošenom ženom i on i žena po Bibliji treba da se pogube. On što je silovao a žena što nije vikala da bi je neko čuo kako bi je spasio. Ženu treba pogubiti i ako bi vikala, jer, niko je nije čuo:

Kad devojka bude isprošena za koga, pa je nađe ko god u mjestu i obleži je, izvedite ih oboje na vrata onog mjesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, djevojku što nije vikala u mjestu, a čovjeka što je osramotio ženu bližnjeg svog (5 Mojsijeva 22, 23-24)

Šta je po Bibliji potrebno uraditi sa ženom koja učini preljubu? Ni pet ni devet, ni manje ni više - spaliti je:

A kad prođe do tri mjeseca dana, javiše Judi govoreći: Tamara snaha tvoja učini preljubu, i evo zatrudnje od preljube. A Juda reče: izvedite je da se spali. (1 Mojsijeva 38, 24)

Jezekilj kaže da kurve treba zasuti kamenjem i izbosti mačevima:

I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim. I popaliće kuće tvoje ognjem, i izvršiće na tebi sud pred mnogim ženama, i učiniću te ćeš se okaniti kurvanja i nećeš više davati plate (Jezekilj 16, 40-41)

Sve bi bilo ovo koliko toliko prihvatljivo, ali Jezekilju nije dovoljno samo njihovo mučeničko ubistvo. Potrebno je ubiti i njihove sinove i kćeri:

I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i iseći će ih mačevima svojim; sinove će i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem (Jezekilj 23, 47)

U knjizi o Jestiri nailazimo kako car Asvir bira za sebe najbolju ženu:

A kad bi došao red na koju djevojku da uđe k caru Asviru, pošto bi joj se činilo po ženskom zakonu dvanaest mjeseci, tada bi djevojka išla k caru, i šta bi god rekla dalo bi joj se da s tim ide iz ženske kuće u dom carev. Uveče bi ušla, a ujutru bi se vratila u drugu žensku kuću pod ruku Sazgaza dvoranina carevog, čuvara inočkog, više ne bi išla k caru, već ako bi je htio car, te bi bila pozvana po imenu. I tako, kad dođe red na Jestiru, kćer Avihaila strica Mardohejevog, koju beše uzeo za kćer, da uđe k caru, ona nezaiska ništa nego šta reče Igaj dvoranin carev, čuvar ženski; i Jestira nalažaše milost u svakog ko je viđaše. Tako bi Jestira odvedena k caru Asviru u carski dvor njegov desetog mjeseca, koje je mjesec Tevet, sedme godine carovanja njegovog. I caru omile Jestira mimo sve druge žene, i pridobi milost i ljubav njegovu mimo sve djevojke, te joj metnu carski vijenac na glavu te je učini caricom na mjesto Astinino. (Jestira 2, 12-18)

Jedna od Biblijskih knjiga zove se Jestira. Dakle, ta knjiga posvećena je njoj i ona, Jestira, bi po tome trebala biti pozitivna ličnost u Bibliji. Međutim da li je pozitivno ovo što je ona uradila ocijenite sami! Kakva je pouka ovog teksta ostavljam vama na amanet! Da li vođene ovim tekstom kršćanske djevojke treba da se bave prostitucijom? Osim toga kaže se „dođe red na Jestiru." Na šta nam ova rečenica ukazuje i koja je pouka navedenog? Pouka je da kršćanski carevi, tj. današnji presjednici država, ministri itd. imaju pravo da iskuse čari svoje vladavine i što je najvažnije da im nije grijeh. U daljem tekstu ove knjige car Asvir nije kažnjen zbog bluda, već naprotiv, on je pozitivna ličnost.

Kur’an o pravima žena:

Ako sada obratimo pažnju na to šta Kur’an ima da kaže o ženama, ubrzo ćemo shvatiti da je islamski koncept žene potpuno različit od navedenog.

I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im govorite. (An-Nisa 4-5)

O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, I da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (An-Nisa 19)

U mnogim religijama žene su se morale boriti za svoja prava i njihova borba, u mnogim slučajevima, još uvijek traje. Naprimjer, kršćanke se moraju boriti za svoje zahtjeve, pa čak i zastraniti mijenjajući tekst Biblije kako bi on bio manje "spolan", te "prihvatljiviji" za žene. Islam, s druge strane, dodijelio je ženama prava koja im pripadaju i ne pitajući ih, a da ne govorimo o zahtjevima i borbi.

"Zbilja, muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i skrušenim muškarcima i skrušenim ženama, i djeliteljima zekata i djeliteljicama zekata, i postačima i postačicama, i muškarcima koji čuvaju stidna mjesta svoja, i ženama koje čuvaju stidna mjesta svoja, i muškarcima koji mnogo spominju Allaha, i ženama koje mnogo spominju Allaha, Allah je njima pripremio oprost i nagradu golemu!” (El-Ahzab, 35)

Ovdje je spomenut značajan broj islamskih vrlina, no primarna poruka ovog ajeta jeste u tome što se ove vrline odnose na oba spola, i na žene i na muškarce. Oba spola posjeduju ljudska prava i dužnosti, jednakog stepena, a nagrada na svijetu koji dolazi jednako pripada i muškarcima i ženama. Svakoj jedinki bit će suđeno prema njegovim, odnosno njenim djelima. Spol, jednostavno, ovdje ne igra nikakvu ulogu.

"Pa im se odazva njihov Gospodar: Ja zbilja neću niti jednom pregaocu između vas dobro djelo poništiti, muško ili žensko bili! Vi ste jedni od drugih...” (Alu `Imran 195)

Allah s.w.t. prihvaća molitve vjernika i kaže nam da neće dopustiti da propadne ičije nastojanje. Svako će požnjeti nagradu za svoj trud. Može to postići žena baš kao i muškarac. I muškarac i žena, jednako, članovi su ljudskoga roda, potiču iz istog izvora i združuje ih islam kao partnere u životu i nagradi.

"Mi ćemo dati njima da prožive u životu lijepome, i zbilja ih na najljepši način nagradom njihovom nagraditi za ono što su činili!” (El-Nahl, 97)

Duhovna jednakost žena s muškarcima u islamu je potpuno bjelodana, tako da niko ne bi trebao nasjedati na propagandu koju propisuju islamofobični elementi u zapadnim medijima.

Kur'an nam također kazuje da će nevine djevojčice, pogubljene samo zato što su ženskog spola, na Sudnjem Danu biti pitane zbog kakvog grijeha su bile pogubljene: "i kada živa zakopana djevojčica bude upitana zbog kojeg grijeha je ubijena?!” (Et-Tekvir, 8-9)

To je zločin roditelja, a ne djeteta. Roditelji ne trebaju misliti da su slobodni raditi što god zažele sa svojom djecom. Gotovo je nevjerovatno da se u modernom svijetu pod plaštom abortusa može tolerisati čin čedomorstva. Trenutno Kina proživljava pošast ovog barbarizma pod svojim strogim zakonima kojim se nadzire populacijski priraštaj; porodicama se dopušta samo jedno dijete, a mnogi roditelji hoće sina tako da se djevojčice ostavljaju sa mogućnošću da umru, ili se ubijaju, kako bi roditelji mogli imati još jedno dijete s nadom da će biti dječak. Zapadne nacije, koje su tako hitre kada treba osuditi Kinu, nisu daleko odmakle u ovom divljaštvu, samo što je njihovo čedomorstvo "zdravije", prerušeno u oblik abortusa.

Kur'an ne samo da štiti žensko novorodenče da ga ne ubiju njeni neuki roditelji već i opisuje njeno rođenje kao "dobre vijesti”, te joj daruje pravo da naslijedi imovinu svoga oca, muža i brata, daje joj pravo na njenu vlastitu imovinu te pravo da vodi poslovne transakcije neovisno za svoje lično dobro.

"A kad nekom od njih glas dode da mu se žensko rodilo, lice mu potamni žestoko a on očajan bude, i od ljudi se krije zbog nesreće koja mu dojavljena bi: da li da, tako ponižen, žensko prihvati, ili da ga u zemlju zarovi?! O, kako samo loše rasuđuju oni!” (En-Nahl, 58-59)

Danas na Zapadu udate žene koje zadrže svoje djevojačko prezime promatraju se kao feministkinje, odnosno kao neobično arogantne i drske osobe. Muslimankama, međutim, uvijek se dopuštalo i očekivalo da čuvaju svoje djevojačko prezime nakon braka. Ovo pravo da sačuvaju svoj vlastiti identitet ženama je u islamu bilo dato kad se drugdje u svijetu na žene jedva gledalo kao na ljudska bića te se vodile strastvene rasprave o tome imaju li one dušu uopće, da ne govorimo o priznavanju nekakvog zasebnog identiteta. Kur'an opisuje brak najdirljivijim i najsnažnijim terminima:

"... One su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća ....” (El-Bekare, 187)

"I od Njegovih znakova i to je da On za vas, od samih vas, žene stvara, da se uz njih smirite i među vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmišljaju!” (Er-Rum, 21)

"A On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je ženu mu stvorio da uz nju smiraj nađe...” (El-A`raf, 189)

Ta jednakost se ogleda u još nekoliko ajeta:

Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će, u njemu će imati u obilju svega, bez računa (40, 40)

Kur’an nikada ne pominje ženu kao kapiju đavola, ili kao izdajnicu po svojoj prirodi. Kur’an, takođe, nikada ne spominje da je čovjek stvoren po naličju Božijem.

Prema Kur’anu, uloga žene na zemlji nije ograničena samo na rađanje djece. Od nje se traži da učini dobrih djela onoliko koliko se traži i od muškarca. Kur’an nalaže svim ženama da slijede primjer idealnih žena kao što su Isaova majka Merjema i faraonova supruga:

A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!”

Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila. (66, 11-12)

U stvari, razlika između biblijskog i Kur’anskog stava prema ženskom polu počinje čim se žensko dijete rodi. Na primjer, Biblija tvrdi da je period majčine ritualne nečistoće duplo duži ako se rodi djevojčica nego ako se rodi dječak:

Kad žena zatrudni i rodi muško, nečista da je sedam dana; kao u dane kad se odvaja radi nemoći svoje, biće nečista. A u osmi dan neka se obreže dijete. A ona još trideset i tri dana neka ostane čisteći se od krvi; ni jedne svete stvari da se ne dodeva i u svetinju da ne ide dok se ne navrše dani čišćenja njenog. A kad rodi žensko, onda da je nečista dvije nedelje dana, kao kad se odvaja radi nemoći svoje, i šezdeset i šest dana neka ostane čisteći se od krvi. (3 Mojsijeva 12, 2-5)

Kur’an nasuprot ovome kaže:

"A kad nekom od njih glas dode da mu se žensko rodilo, lice mu potamni žestoko a on očajan bude, i od ljudi se krije zbog nesreće koja mu dojavljena bi: da li da, tako ponižen, žensko prihvati, ili da ga u zemlju zarovi?! O, kako samo loše rasuđuju oni!” (En-Nahl, 58-59)

Mora se spomenuti da ovaj opaki zločin nikada ne bi prestao da se dešava u Arabiji da nije bilo oštrih Kur’anskih riječi koje su osudile ovu praksu.

Kur’an čak spominje kao poklon djevojčicu na prvom mjestu:

Allahova je vlast na nebesima i na zemlji. On stvara šta hoće, On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće - mušku (42, 49)

Obrazovanje žena:

Razlika između kuranskog i biblijskog koncepta o ženama nije ograničena na novorođene djevojčice, ona ide mnogo dalje od toga:

Žene vaše da ćute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori. Ako li hoće čemu da se nauče, kod kuće muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi (1 Korinćanima 14, 34-35)

Kako može žena da uči ako joj nije dozvoljeno da govori? Kako može da se intelektualno razvija ako je primorana da bude u stanju potpune podređenosti? Kako može proširiti svoje horizonte ako joj je jedini izvor informacija muž kod kuće?

Kur’anski stav je drugačiji. Čitavo jedno poglavlje posvećeno je ženi koja se raspravlja u vezi svoga muža. To je sura 58, El-Mudžadila, ili „žena koja se raspravlja":

Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi (58, 1)

Žena prema Kur’anu ima pravo da se raspravlja čak i sa Poslanikom Islama, lično. Niko nema prava da joj naredi da šuti, za razliku od Biblije u kojoj Pavle naređuje zabranu govora.

Ženino svjedočenje:

Još jedan stav po kojemu se Kur’an razlikuje od Biblije je stav o svjedočenju žena. Biblija optužuje Avramovu ženu da je slagala:

A Sara udari u bah govoreći: Nisam se smijala. Jer se uplaši. Ali On reče: Nije istina, nego si se smijala (1 Mojsijeva 18, 15)

Sara je pokušala da slaže Boga. Zbog ove Sarine laži ženama i dan danas nije dozvoljeno dati dokaze u rabinskim sudovima.

Ova priča postoji i u Kur’anu. U njoj se ne kaže da je Sara slagala:

Žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. "Jadna ja!” – reče – "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!” "Zar se čudiš Allahovoj moći?” – rekoše oni -, "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!” (11, 71-73)

Dalje, Kur’an prihvata svjedočenje žene jednako kao svjedočenje muškarca. U stvari, svjedočenje žene može čak i pobiti svjedočenje muškarca. Ako čovjek optuži svoju ženu za nevjerstvo, Kur’an od njega traži da se svečano zakune pet puta kao dokaz ženine krivice. Ako žena sve porekne i svečano se zakune pet puta ne smatra se krivom:

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da, zaista govore istinu, a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže!

A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu! (24, 6-11)

Pravo žene na nasledstvo:

Kad ko umre, a nema sina, onda prenesite nasledstvo njegovo na kćer njegovu (Četvrta Mojsijeva 27, 8).

Ovo bi značilo da ukoliko otac ima sina, kćeri ne dobijaju ništa. Kćerke mogu nasleđivati jedino ako preminuli otac nije imao sinova. Ista stvar je bila i sa neukim Arapima prije dolaska Islama. Kur’an je ukinuo ove nepravedne običaje i dao svima ženskim rođacima pravedan dio:

Muškarcma pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio (4, 7).

Pravo žene kao udovice:

Žene su dužne da čekaju četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, sa sobom urade, - a Allah dobro zna ono što vi radite. I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da će te ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete. Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne obećavajte, samo pošteno govorite. I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče; i imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa ga se pričuvajte, i znajte da On prašta i da je blag. (2, 234-235)

Međutim po Bibliji ukoliko oženite udovicu napravili ste grijeh:

Nego ja vama kažem: Ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu; i koji uzme puštenicu čini preljubu. (Matej 19, 9)

Ovo što ste upravo pročitali pripisano je Isusu da je rekao. Međutim, zašto muškarac koji se razvede od svoje žene i oženi drugu nije nazvan preljubnikom? Zašto dvojaki standardi?

Biblijski stav o udovicama najbolje se vidi u sledećem citatu:

Udovicom ili puštenicom ili silovanom ili kurvom da se ne ženi; nego djevojkom iz naroda svog neka se oženi (3 Mojsijeva 21, 14)

U jevrejskom pravu, žena koja je izgubila tri muža, a svi su umrli prirodnom smrću, smatra se fatalnom, i zabranjeno joj je da se ponovo uda. Sa druge strane Kur’an ne priznaje ni kaste ni fatalne osobe. Ne postoji sramota na razvedenim ženama ni na udovicama u Kur'anu.

http://dzematpg.do.am/publ/7-1-0-97

[Mono]

Žene u bibliji!!!!

http://forum.krstarica.com/showthread.php/285048-%C5%BDene-u-bibliji!!!!

[Zeebedee]

nema veze on sa islamom, kazem ti on je izdajnik tj radi za amere & co- a koji opet rade direktno za necastivog

Ako neko radi za necastivog onda su to Iran, Egipat, Saudijska Arabija, Jemen...

Ako je nečastivi USA onda zaista te države rade dobrim djelom za njih!

Gdje je ušteđevina tih država, na čijim teritorijama je američka vojska na arabljanskom poluotoku?

Itd.

U dzepovima bogatih seika i u carapama zlih terorista.

[Eniz]

I u džepovima onih koji drže banke, a zna se ko su oni!

[rogi]

@eniz

pa logichno, mushkarca ubiti, jer u mojoj kucji bez moje dozvole, zhenu tucji. sve to islam odma reshi lepo..  algabacaju

@mono

tema je o islamu. otvori posebnu temu o biblij i tamo pishi o tome, rado cju ti se pridruzhiti.

[Eniz]

A kako biste to vi rješili?

Da li biste vašoj ljepšoj polovini dali savjet da ne pušta stranca u kuću bez vas?

Ili je to normalno?

[rogi]

naravno da je normalno. zhene nisu njive sa obradjivanje, i ostale bolesne seksualne metafore, ili sluge koje treba da zhive kao mishevi u kucji kao u nekoj rupi bez sopstvenog zhivota. kao shto se ja druzhim sa komshijama i komshinicama isto tako treba i moja zhena, i tu nema nicheg losheg.

nicheg nema losheg u tome da pije kafu sa komshijama, kao shto nema i kada mushkarac to radi.

ti ako se nisi ozhenio zhenom koja je chedna i za koju svaki put kad bude sama sa nekim sumnjash  da cje te prevariti, to je tvoj problem shto nisi nashao chednu zhenu.

u svakom sluchaju, porpuno je nenormalno je zabranjivati zheni da ima kontakte sa ljudima van prisustva svog muzha.

[DYNABLASTER]

ljubomora je najobicnije odsustvo ljubavi, kome nije jasno evo jednostavnije: ljubav i ljubomora ne mogu da idu jedno sdrugim, apsolutno iskljuceno.

[uros]

ljubomora je najobicnije odsustvo ljubavi, kome nije jasno evo jednostavnije: ljubav i ljubomora ne mogu da idu jedno sdrugim, apsolutno iskljuceno.

Да утрчим овде са дигресијом: у словенском језику је ова реч врло сликовита и заиста лепо објашњава узрок те емоције. Наиме реч љубомора значи морење/убијање љубови (кажемо: "уморити некога", на пример), а кад погледамо реалност то је управо оно што се дешава: љубав бива убијена, и на њено место долази изврнута "љубав" то јест мржња, наравно у већој или мањој мери.

[DYNABLASTER]

jos malo: a moze i da bude "morati", a moze da postane i (nocna) mora

ako nekoga volis onda, kad se ta osoba raduje i tebi je lepo i uzivas u tome da je i njoj lepo, ne mislim sad bukvalno da se shvati kad se desi preljuba jel a opet ako je prava ljubav u pitanju, preljuba ni ne moze da se desi, znaci jedno drugo iskljucuju

[Sir Oliver]

Na stranu sve vaše projekcije, u hrišćanstvu je žena i te kako bila potčinjena u proteklih 2000 godina, ova sadašnja emancipacija nažalost nema nikakve veze sa hrišćanstvom.

[mikael_pasa]

sažvakana tema braco,ali ako već hoćeš...

Можда је то за вас сажвакана тема, mikael_paso, али, за нас немуслимане, против којих су и упућени ови курански ајети, уопште није.

Осим тога нама хришћанима је заповећено:

"немојте узимати учешћа у бесплодним дјелима таме, него их још разоткривајте." (Еф. 5,11)

Стога је добро разоткривати оваква дела која позивају на насиље према другим верама.  Јер, иако ви прихватате ислам

...kao veru koja u svojoj dubini nosi nista drugo nego mir?i sa sobom,i sa svima koji ne misle kao ja...i mir,i toleranciju,i dobre medjuljudske odnose...

ипак нити Куран, нити Мухамед нису мислили тако. 

Већ, као што смо видели из тумачења Ibn Kesira, Ibn 'Abbas-а и al-Jalalayn-а (да наведем само њих) Куран незнабошцима не оставља никаквог избора: или смрт или ислам.  То се заиста и десило тако да пред крај Мухамедовог живота у Арабији није остало ниједног незнабошца: оне који нису успели да побегну побили су Мухамедови следбеници (осим оних који су примили ислам).

Следбеницима књиге, т.ј. хришћанима и јеврејима, Мухамед је наменио нешто блажу судбину: живот у срамоти.

Ево како куранске стихове који позивају на борбу против хришћана и јевреја

(9.29) Borite se protiv onih kojma je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, i ne  ispovjedaju  istinsku vjeru  sve  dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno.

ево како давање џизе тумачи Ibn Kesir:

"...sve  dok  ne daju glavarinu poslušno i ponizno".

Tj.:  ako im se nisu pokorili da plaćaju glavarinu  poslušno,  ponizno, jadno i osramoćeno, tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati ugled  i  dostojanstvo  štićeniku niti ih uzdizati nad muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslušni i jadni, kao što je zabilježno u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, neka je Allah, dž.š., zadovoljan  njime, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (451) "Sa židovima i kršćanima ne otpočinjite selamom; kada nekog od njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio puta."

Е ако ви ово,  mikael_paso, сматрате за "добре међуљудске односе", шта ли тек сматрате непријатељством.

Срећом, исламско учење, које је и предмет ових мојих порука, доступно је јавности.

tja...

[mikael_pasa]

naravno da je normalno. zhene nisu njive sa obradjivanje, i ostale bolesne seksualne metafore, ili sluge koje treba da zhive kao mishevi u kucji kao u nekoj rupi bez sopstvenog zhivota. kao shto se ja druzhim sa komshijama i komshinicama isto tako treba i moja zhena, i tu nema nicheg losheg.

nicheg nema losheg u tome da pije kafu sa komshijama, kao shto nema i kada mushkarac to radi.

ti ako se nisi ozhenio zhenom koja je chedna i za koju svaki put kad bude sama sa nekim sumnjash  da cje te prevariti, to je tvoj problem shto nisi nashao chednu zhenu.

u svakom sluchaju, porpuno je nenormalno je zabranjivati zheni da ima kontakte sa ljudima van prisustva svog muzha.

suvise si kratko bio u islamu,pa nije ni cudo za povrsnost...nadam se da ces u nekom novom ucenju biti bolji....

[Eniz]

naravno da je normalno. zhene nisu njive sa obradjivanje, i ostale bolesne seksualne metafore, ili sluge koje treba da zhive kao mishevi u kucji kao u nekoj rupi bez sopstvenog zhivota. kao shto se ja druzhim sa komshijama i komshinicama isto tako treba i moja zhena, i tu nema nicheg losheg.

nicheg nema losheg u tome da pije kafu sa komshijama, kao shto nema i kada mushkarac to radi.

ti ako se nisi ozhenio zhenom koja je chedna i za koju svaki put kad bude sama sa nekim sumnjash  da cje te prevariti, to je tvoj problem shto nisi nashao chednu zhenu.

u svakom sluchaju, porpuno je nenormalno je zabranjivati zheni da ima kontakte sa ljudima van prisustva svog muzha.

[color=red]E vidiš, to tvoje razmišljanje je za mene krajnije nenormalno, čak bolesno.Takvim razmišljanjem se gubi ona ljubomora prema svojoj porodici.Zato se nemoj čuditi ako čovjek takvog razmišljanja dobije djete a komšija se veseli više od njega dada 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif.

Nije problem kada čovjek hrani djete koje je rođeno u ranijem braku, ali je problem kada misliš da hraniš svoje a tuđinac ti u kući!!! eheeeej dada dada

Znaš li ti za onu pjesmu opd lijepog Bore:

Jaoj ljudi šta me snađe ,

gdje ovakvu ženu nađe,

skočio bih na ulicu sa petoga sprata,

rodila mi žena sina, a ja nisam tataaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!! 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif 319.gif.

Znaš li ti koliki je broj onih koji misle da su djeca njihova a nisu?

Jesi li ikada razmišljao o pogubnosti takvog bolesnog razmišljanja?

Mnogi se boje dnk danas uraditi.

Moj šurjak je magistrat na tu temu uradio.Da se onesvjestiš kada pročitaš!Ali šta će tebi to, kada je tebi svejedno hoće li ti komšija posjetiti suprugu i piti sa njom kafu!

Jarane, jarane.....

[/color]