Jump to content

Bog, Ljubav, Vaskrsenje i Eshaton

Оцени ову тему


Препоручена порука

Колико год била велика моја љубав, њоме нећу моћи да васкрсавам мртве као Бог...

Is that so?? facenew22222222

Ovde si verovatno mislio na sveopste vaskrsenje.

Imali smo vec ja i ti diskusiju da li nas svetitelji vole isto kao Bog.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 42
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Популарни чланови у овој теми

Nije pomenuo, šta ako mu smrdi iz usta i znoje mu se noge.

I tada treba trpeti? Šalim se naravno.

Da zato sto ne treba da ga gledas i odmeravas kroz svoje strasti nego kroz licnosni odnos sa njime.

Treba da se naucis da ga gledas kao licnost a ne kao objekat koji ti u manjoj ili vecoj meri odgovara ili nedogovara.

1:58 - Grešiš vladiko! Silno grešiš!  Voleti nekoga znači upravo prihvatanje njega onakvim kakav jeste, ne kakav treba da bude. Kada odlučiš da oženiš nekoga, imaš u vidu i njegove loše osobine.

Kada je to to i kada odlučiš da sa tom osobom koja je takva želiš da provedeš život tad si ispunio jedan od važnih uslova.

Ne batice ti gresis i to silno. Ne prihvatati nekog kakav jeste znaci biti svestan da to nije njegov maksismum i bas zbog toga ga ne osudjivati. Treba stajati pored svakoga, trepeti ga, ali nikako prihvatiti njegovo stanje kao ontolosku maksimu. Vec biti svestan da je to daleko od onoga sto on moze da bude.

;)  :cheesy:  :(  :cheesy: dada  facenew22222222

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Колико год била велика моја љубав, њоме нећу моћи да васкрсавам мртве као Бог...

Is that so?? facenew22222222

Ovde si verovatno mislio na sveopste vaskrsenje.

Imali smo vec ja i ti diskusiju da li nas svetitelji vole isto kao Bog.

Не само на свеопште Васкрсење...

Рецимо, ових дана умре ми вољено биће, супруга или дете...

Док не наступи есхатон у пуноћи Васкрсења, проблем смрти није решен и моја љубав не долази до изражаја са својом силом јер нема ко да ми врати у живот оне које сам волео...

На овом пољу падају највећи теолози мислећи да је проблем смрти решен јер он још није решен, а тако се они одричу своје историчности, садашњег времена, бола, бежањем у оно што се још није догодило...

Дакле, не одричем наду есхатона, да ћу вољена бића видети, али док се то не догоди, моја љубав је распета на крст можда и до краја живота...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ljubav je samonegacija bića, njegovo potvrđivanje drugog, a kroz tu samonegaciju ostvaruje se njegovo najviše samopotvrđivanje. Odsustvo samonegacije ili ljubavi, tj. egoizam, nije stvarno samopotvrđivanje bića - to je samo besplodna nezadovoljiva težnja ili napor u smjeru samopotvrđivanja, usljed čega egoizam i jeste izvor svih patnji; stvarno pak samopotvrđivanje postiže se samo u samonegaciji, tako da su oba ta određenja nužno suprotnost sebi samima. Dakle, kada kažemo da apsolutno prvonačelo, po samoj svojoj definiciji, jeste jedinstvo sebe i svoje negacije, onda zapravo samo ponavljamo u apstraktnijem obliku riječi velikog apostola: Bog je ljubav.

Vladimir S. Solovjov, KRITIKA APSTRAKTNIH NAČELA



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ljubav je samonegacija bića, njegovo potvrđivanje drugog, a kroz tu samonegaciju ostvaruje se njegovo najviše samopotvrđivanje. Odsustvo samonegacije ili ljubavi, tj. egoizam, nije stvarno samopotvrđivanje bića - to je samo besplodna nezadovoljiva težnja ili napor u smjeru samopotvrđivanja, usljed čega egoizam i jeste izvor svih patnji; stvarno pak samopotvrđivanje postiže se samo u samonegaciji, tako da su oba ta određenja nužno suprotnost sebi samima. Dakle, kada kažemo da apsolutno prvonačelo, po samoj svojoj definiciji, jeste jedinstvo sebe i svoje negacije, onda zapravo samo ponavljamo u apstraktnijem obliku riječi velikog apostola: Bog je ljubav.

Vladimir S. Solovjov, KRITIKA APSTRAKTNIH NAČELA

Упознат сам са неким радовима Соловјова...али он није решио проблем замене незаменљиве личности у историји док есхатон не наступи...односно, проблем смрти у времену и проблем љубави која је немоћна пред њоме иако има парадоксално сведочанство своје вере кроз благодат...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Не само на свеопште Васкрсење...

Рецимо, ових дана умре ми вољено биће, супруга или дете...

Док не наступи есхатон у пуноћи Васкрсења, проблем смрти није решен и моја љубав не долази до изражаја са својом силом јер нема ко да ми врати у живот оне које сам волео...

На овом пољу падају највећи теолози мислећи да је проблем смрти решен јер он још није решен, а тако се они одричу своје историчности, садашњег времена, бола, бежањем у оно што се још није догодило...

Дакле, не одричем наду есхатона, да ћу вољена бића видети, али док се то не догоди, моја љубав је распета на крст можда и до краја живота...

A Lazar?! On nije ehsatonski vasrksnut ali ipak jeste vracen svojim najmilijima. I jos mnogo primera koje su svetitelji kasnijih vekova potvrdili.

Pre bih rekao da je nasa vera raspeta do eshatona jer nam tako mnogo fali do onog "zrna" sa kojim bi smo gore pomerali.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јесте али је опет умро и опет био узет од најмилијих јер његово васкрсење није било есхатолошко, као што лепо рече.

Није проблем вере јер није свима исто дато...не могу сви чуда творити...

Питање је, можда ово: зашто Бог жели да свако од нас прође кроз искуство смрти?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јесте али је опет умро и опет био узет од најмилијих јер његово васкрсење није било есхатолошко, као што лепо рече.

Није проблем вере јер није свима исто дато...не могу сви чуда творити...

Питање је, можда ово: зашто Бог жели да свако од нас прође кроз искуство смрти?

Bas o tome i govorim. Da bi rekao da covek, sad generalizujem ali ipak covek, nemoze da vaskrsne

nekoga kao Bog moras se drzati eshatonskog oblika vaskrsenja. Smatram da su nam svetitelju

da li predukus eshatona takvim vaskrsenjem koje dolazi kroz ljubav i veru. Inace tvoja poenta je na mestu da

nije resen problem smrti ali bitno je da postoji metod za resavanje istog.

Zanimljivo pitanje, sve u svemu nas vraca do Enoha.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Јесте али је опет умро и опет био узет од најмилијих јер његово васкрсење није било есхатолошко, као што лепо рече.

Није проблем вере јер није свима исто дато...не могу сви чуда творити...

Питање је, можда ово: зашто Бог жели да свако од нас прође кроз искуство смрти?

Bas o tome i govorim. Da bi rekao da covek, sad generalizujem ali ipak covek, nemoze da vaskrsne

nekoga kao Bog moras se drzati eshatonskog oblika vaskrsenja. Smatram da su nam svetitelju

da li predukus eshatona takvim vaskrsenjem koje dolazi kroz ljubav i veru. Inace tvoja poenta je na mestu da

nije resen problem smrti ali bitno je da postoji metod za resavanje istog.

Zanimljivo pitanje, sve u svemu nas vraca do Enoha.

Postoji metod samo iz Bozije perspektive dok krst ostaje na nama do sveopsteg Vaskrsenja...Svakako, ne aludiram da treba da stojimo razmazeni izvan stradalnickog ugla...ali misljenja sam da ni Jov nije dobio adekvatan odgovor od Boga, a samim tim ni mi...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Љубав је свеприсутна у сваком бићу Божијем које је створено по "слици и прилици" Живога Бога (1.Мој.1,27; 5.1) те свако људско биће има у себи (независно од природе свеживотног усмерења и опредељења) тај чудесни потенцијал љубавног заједничарења човека са човеком и човека са Богом,и на тај начин и обесмрћења у коју љубав води.Свако носи у себи ту чудесну "ватрену искру" љубави коју може разгорети у свом животу и то је неоспорно.Међутим,никада,у свој својој истинској пуноћи,неће моћи љубав заблистати и испунити своје назначење ако нема свој извор и увир у Богу који је,по нашем веровању и Његовом откривењу,Сам Љубав по Свом бићу.Наравно да свако има у себи потенцијал љубави и способност да воли јер је "пород Божији",али питање је да ли може то остварити на онај прави и потпун начин који не дозвољава појаву "краја"? Да ли је она у потпуности љубав ако није "профилтрирана" кроз Онога Који се и открио као Сама Љубав? Да ли је онда,у том случају,само парцијална,селективна,условна,ограничена,прорачуната и да ли самим таквим постојањем и устројством, потире и ништи сопствено назначење и циљ,те и нестаје? Како ћу потпуно искрено и непролазно волити човека,свет и твар,ако у њима не видим одсјај славе Бога Љубави који их је створио из љубави за вечност са Њим? У том случају,и посматрано у и кроз ту визуру,сви су они (човек,свет,твар) за мене,не незаменљиви и свејединствени ентитети којих нема без мене нити мене има без њих,већ постају променљиве,несигурне па чак и "зазорне" категорије постојања које увек,посматране као што рекох независно од Бога као њиховог гаранта и осмишљења,производе "калкулацију" и "границу"...а љубав да би била истинска љубав не сме имати границе,не сме бити фрагментарна,као што је Син Божији и Бог,Господ Исус Христос,Собом посведочио и открио човеку.У том случају у њима не видим Божију вечност и непролазност којих смо заједно органски делови где једно без другог не можемо постојати,већ најчешће супростављене елементе који се никада не могу,чак и поред највећег напора,склопити у једну истинску и потпуну целину...човек само треба мало размислити о божанском пореклу,природи и позадини љубави и видеће да ју је,ако се жели очувати и манифестовати као потпуна и као она која може остварити своје назначење и циљ,немогуће апстраховати од њеног Личностног Извора Који је Сам Љубав (1.Јов.4,8).

bliss jeeee

Апсолутна истина увек постоји, ма како била далека и нама недостижна. Само, после неког времена са чуђењем схватимо да је она личност, да нас неизмерно воли и да брине о нама. Да је најтајанственија, највећа, најмудрија, најзанимљивија, најближа и једина права и истинита особа у целом нашем животу.

„Ко прими на себе грехе света, постаће истински цар света.” Лао Це, пет векова пре Христа

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sa još jednim naglaskom.Da ljubav prema Bogu (ovdje mislimo na Trojičnog Boga) jeste dar blagodati božije,to je vrlo važno.I da to nije neko lično otkriće ili izbor da on bude hrišćanin.Ne.To je kao što reče jedan Mitropolit - časno odazivanje na poziv Božiji.Znači nije način života,nego blagodatno stanje.

Sa ovim se ja nekida necu sloziti. Mora da bude licni izbor i samo licni izbor jer inace nema nikakve price o slobodi nego o despotizmu tog Boga koji bi tako delovao.

"Многи су звани", јер Бог зове "многе", односно све, "али је мало изабраних".

Vidis da se sve svodi i pocinje od momenta izbora. Osim ako ne protumacis to da Bog bira jer onda ti vise

nije hriscanstvo.

Uh, Uh, Uh birani smo mi jos kako... kada i gde cemo doci na ovaj svet, bez tih osnovnih pocetnih uslova ne bi bilo ni drugih nasih slobodnih izbora  smej.gif

Ako se kajes, onda i volis, a ako volis onda si vec Boziji... ljubavlju se sve iskupljuje sve se spasava...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sa još jednim naglaskom.Da ljubav prema Bogu (ovdje mislimo na Trojičnog Boga) jeste dar blagodati božije,to je vrlo važno.I da to nije neko lično otkriće ili izbor da on bude hrišćanin.Ne.To je kao što reče jedan Mitropolit - časno odazivanje na poziv Božiji.Znači nije način života,nego blagodatno stanje.

Sa ovim se ja nekida necu sloziti. Mora da bude licni izbor i samo licni izbor jer inace nema nikakve price o slobodi nego o despotizmu tog Boga koji bi tako delovao.

"Многи су звани", јер Бог зове "многе", односно све, "али је мало изабраних".

Vidis da se sve svodi i pocinje od momenta izbora. Osim ako ne protumacis to da Bog bira jer onda ti vise

nije hriscanstvo.

Uh, Uh, Uh birani smo mi jos kako... kada i gde cemo doci na ovaj svet, bez tih osnovnih pocetnih uslova ne bi bilo ni drugih nasih slobodnih izbora  smej.gif
Kada i gde cemo se roditi nema direktan uticaj na to da li cemo prihvatiti zajednicu sa Bogom.A ako je to stvar izbora(od strane Boga),gde je Bozija pravda ako je neke ljude izabrao a druge nije?Da li to znaci da ovi drugi nemaju sansu da zadobiju spasenje,tj.da su od samog pocetka osuđeni na pakao?

Domine, adiuva incredulitatem meam!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sa još jednim naglaskom.Da ljubav prema Bogu (ovdje mislimo na Trojičnog Boga) jeste dar blagodati božije,to je vrlo važno.I da to nije neko lično otkriće ili izbor da on bude hrišćanin.Ne.To je kao što reče jedan Mitropolit - časno odazivanje na poziv Božiji.Znači nije način života,nego blagodatno stanje.

Sa ovim se ja nekida necu sloziti. Mora da bude licni izbor i samo licni izbor jer inace nema nikakve price o slobodi nego o despotizmu tog Boga koji bi tako delovao.

"Многи су звани", јер Бог зове "многе", односно све, "али је мало изабраних".

Vidis da se sve svodi i pocinje od momenta izbora. Osim ako ne protumacis to da Bog bira jer onda ti vise

nije hriscanstvo.

Uh, Uh, Uh birani smo mi jos kako... kada i gde cemo doci na ovaj svet, bez tih osnovnih pocetnih uslova ne bi bilo ni drugih nasih slobodnih izbora  dobar decko
Kada i gde cemo se roditi nema direktan uticaj na to da li cemo prihvatiti zajednicu sa Bogom.A ako je to stvar izbora(od strane Boga),gde je Bozija pravda ako je neke ljude izabrao a druge nije?Da li to znaci da ovi drugi nemaju sansu da zadobiju spasenje,tj.da su od samog pocetka osuđeni na pakao?

Gde i kada cemo se roditi, koliko cemo biti visoki i koja ce nam biti boja ociju je nesto sto je sasvim nebitno. Ako Bog odredjuje ko ce od nas odabrati zajednicu sa Njim onda je to mnogo gora ideja nego da Boga nema.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

E a zasto bog stvara duse za koje zna da nece biti spasene? Sto te ne preskoci?

jahojao234 znaaaaao pa ko te ovome naucio da ne postoji sansa za spasenje za sve crni sqny  dobar decko, naravno da ima, samo sto je nekima od nas dato vise pa ce se shodno tome vise i traziti a nekima manje, pa ce se njima manje i traziti... e pa sad ti u sav glas to je nepravda, kako to?... onda je, nije nepravda vec Bozija promisao... onda ti, pa vi kad god ne sto nemozes racionalno da objasnis kazete Bozija promisao... pa ja kazem nepravda je to sto se ti varas i mislis da mozes Boga time i njegovu promisao shvatiti ogranicenim ljudskim razumom( o ogranicenosti ljudskog razuma mala digresija: odes ti u Srednji vek i pocnes da objasnjavas ljudima kako je brzina svetlosti 300.000 km/s a oni te onako pogledaju ispod oka, pa pocnu da vecaju da li ce da te nabiju na kolac ili potpale vatru da goris, jer kako je uopste moguce da nesto ide 100km na sat a ne neke nebuloze sto ti pricas), kako nesto ograniceno moze da shvati nesto neograniceno, nepojmivo, bezvremeno... pa znas kako se taj jaz prevazilazi?

Vrlo je jednostavan odgovor: Verom!

Ti trazis dokaze postojanja Boga, ja ti kazem sve sto pogledas dokaz je postojanja Boga, postojanja cuda, a ti kazes sve sto postoji dokaz je postojanja nicega, odnosno neke kosmicke greske u tom nicemu i sve je potpuno besmisleno i slucajno kao i ovaj nas razgovor... lepo, lepo nema sta, blago tebi tvoja snaga i volja je mnogo jaca od moje... ja vama ateistima i zavidim na neki nacin svaka cast, ja ne bi mogao ustati iz kreveta

U kranjoj liniji to da li postoji Bog ili ne niti zavisi od mene i moje Vere niti od tebe i tvoje neVere prosto jednog dana cemo ili saznati da ste vi pogresili ili necemo nista ni saznati posto nikad nismo ni postojali u sustini kako god okrenes vi ste u gubitku ehhh...

p.s Jos sad da ti objasnim malo kako ja razumem ovu gorepomenutu Boziju promisao, sav kosmos sav zivot i nezivot sva materija i priroda( ziva neziva) je jedan veliki uzrocno-posledicni okean, sve je svima potrebno i svi smo svemu potrebni, tako i nama pravoslavnima su potrebni ovi nepravoslavni( ili kako ih ti nazivas ovi sto nemaju sansu za spasenje)

jer se kroz njih mi spasvamo i kroz njih mi vidimo nasu radost i srecu i radost istine i Pravoslavlja, a i mi smo njima potrebni, jer su im potrebni nase molitve i nas primer( koji nazalost i nije bas najsjaniji, ali bice bolje ako bude volje Ljubavi i Nade) Pozz za tebe

Ako se kajes, onda i volis, a ako volis onda si vec Boziji... ljubavlju se sve iskupljuje sve se spasava...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...