Jump to content

Za cim u zivotu najvise zalite...

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 7 минута, Sofija_ рече

Zao mi je sto nisam rodila dete u mladosti...sad u ovim godinama ide mnogo teze, ali Bog zna sta je najbolje za nas i nek bude volja njegova. Cesto se molim Bogu da mi barem u snu pokaze, kakvo bi mi bilo dete, ali mislim da bi mi tad bilo jos teze...zato necu da zalim, niti da se zalim...hvala mu na svemu sto daje :sunce:

A теткино дете ...:D

                               :1321_womens:  Carpe Aeternitatem  :1321_womens:    

Заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као деца, нећете ући у царство небеско.

                                                      Јеванђеље по Матеју   глава 18:1-10

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Када бих почела да набрајам за чим све жалим, спопала би ме мука . А онда размислим, какао је било...требало је да буде .Е ееее, да сам имала ову памет са двадесет година (понекад помислим)где би ми био крај....па кад боље размислим видим да деришту од двадесет година не треба памет  четрдесетогодишњака.:D Све је на свом месту и ваљда је све тако и требало да буде, што значи кад добро промислим ...ни за чим не жалим.:smeh1:    

                               :1321_womens:  Carpe Aeternitatem  :1321_womens:    

Заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као деца, нећете ући у царство небеско.

                                                      Јеванђеље по Матеју   глава 18:1-10

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 4 минута, Рапсоди рече

Када бих почела да набрајам за чим све жалим, спопала би ме мука . А онда размислим, какао је било...требало је да буде .Е ееее, да сам имала ову памет са двадесет година (понекад помислим)где би ми био крај....па кад боље размислим видим да деришту од двадесет година не треба памет  четрдесетогодишњака.:D Све је на свом месту и ваљда је све тако и требало да буде, што значи кад добро промислим ...ни за чим не жалим.:smeh1:    

Ovo je prava zrelost. Bravo Rapso! :) 

"Ја сам сакупљач необичних ствари. Нека други сакупљају значке и марке. Ја сакупљам дане, часове и тренутке. " - Мирослав Антић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Највише што ме не одведоше браћа, да могу да плешем по терену :/

 

 

,,Ne kudi nista sto je ljudsko. Sve je dobro, samo ne svuda, ne uvek i ne za svakoga." :D:D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, Sofija_ рече

Zao mi je sto nisam rodila dete u mladosti...sad u ovim godinama ide mnogo teze, ali Bog zna sta je najbolje za nas i nek bude volja njegova. Cesto se molim Bogu da mi barem u snu pokaze, kakvo bi mi bilo dete, ali mislim da bi mi tad bilo jos teze...zato necu da zalim, niti da se zalim...hvala mu na svemu sto daje :sunce:

Nemoj da ti bude žao jer to nema veze sa tobom. Rađanje i smrt je nešto što je isključivo Božija volja, to ti Bog da ili ne da. Mnogo divnih ljudi se nisu ostvarili u ulozi roditelja, kao što ima puno ološa sa decom. Boga pitaj zašto je to tako, ali znam da nema veze sa nama.

Fun fact- dok nisam mogla da zatrudnim prelomila sam u glavi da neću ići na VTO, makar ne imala dece. Ili će da bude prirodno kad dođe ako dođe ako je to Božija volja. I evo proslavismo prvi rođendan...

P.S. Ovo nema veze sa mojim stavom o VTO, super što postoji kao opcija URA za nauku...samo to nekako nije bila opcija za mene.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 13 часа, Рапсоди рече

Када бих почела да набрајам за чим све жалим, спопала би ме мука . А онда размислим, какао је било...требало је да буде .Е ееее, да сам имала ову памет са двадесет година (понекад помислим)где би ми био крај....па кад боље размислим видим да деришту од двадесет година не треба памет  четрдесетогодишњака.:D Све је на свом месту и ваљда је све тако и требало да буде, што значи кад добро промислим ...ни за чим не жалим.:smeh1:    

Da najgore kad mlad čovek se optereti znanjem, treba i da živi...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 9 часа, Natasa. рече

Nemoj da ti bude žao jer to nema veze sa tobom. Rađanje i smrt je nešto što je isključivo Božija volja, to ti Bog da ili ne da. Mnogo divnih ljudi se nisu ostvarili u ulozi roditelja, kao što ima puno ološa sa decom. Boga pitaj zašto je to tako, ali znam da nema veze sa nama.

Fun fact- dok nisam mogla da zatrudnim prelomila sam u glavi da neću ići na VTO, makar ne imala dece. Ili će da bude prirodno kad dođe ako dođe ako je to Božija volja. I evo proslavismo prvi rođendan...

P.S. Ovo nema veze sa mojim stavom o VTO, super što postoji kao opcija URA za nauku...samo to nekako nije bila opcija za mene.

Možda zato što se ološi spašavaju kroz decu... Nisam isključiva, samo jedna od opcija..

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 3 часа, Ana B. рече

Možda zato što se ološi spašavaju kroz decu... Nisam isključiva, samo jedna od opcija..

Ma kakvi...

fritzl-200-200.jpg

 

https://prod-cdn-crimeandinvestigation-co-uk.s3.amazonaws.com/s3fs-public/fritzl-200-200.jpg

I ovo je nečiji roditelj...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Prije skoro dva mjeseca, majka mi je bila u bolnici nekoliko dana, rutinska kontrola da bi utvrdili zbog cega joj skace pritisak...

Kako zivim u drugom gradu, zbog obaveza na poslu, nijesam mogao da je posjetim tih nekoliko dana...

Tog dana kad sam mislio da odem da je vidim, zaglavim sa nekim drustvom u kafani... poslije dva-tri sata, taman sam krenuo da se pozdravim, kad oni navalise- a dje ces sad, ajde ostani jos malo, bla, bla... i ja ostanem, nije bilo tesko da me nagovore.. a neposredno prije toga majka mi salje poruku da li dolazim... da ponovim jos jednom, majka je usla je u bolnicu samo da se pregleda, nista ozbiljno, ali opet je skoro svo vrijeme bila sama tamo... i odgovorih joj da cu doci ujutru...

Uglavnom, ostadosmo mi jos dugo tamo, promijenismo i lokal, i u tom lokalu, u koji mi se cak i nije islo, napravio sam takvo sranje da cu ga pamtiti cijelog zivota... nijesam cak ni bio nesto pjan, alkohol podnosim dosta dobro a i uvijek pazim da ne pretjeram, ali sam bas napravio glupost, rekao neke stvari koje nijesam ni mislio a koje ne da nijesu tacne nego bas naprotiv, i to samo fore radi... bas ne znam sto mi je bilo, sto sam uopste mislio i zelio da postignem sa tom zajebancijom...

Uglavnom, nije bilo tuce nikakve, nista nalik tome, samo sam napravio budalu od sebe... mozda ce mi sve to jednog dana biti smijesno, ali sad mi to tako tesko pada, nema dana da ne mislim o tome, bas je ruzno ispalo...

Eto, to je to, strasno zalim zbog toga sto sam uradio, sto se nijesam ustao od stola kad sam trebao i sto nijesam otisao da posjetim majku... zena je lezala u bolnici, sama, a jedino dijete umjesto da dodje da je vidi sjedi po kafanama...

Inace, narednog jutra su je pustili iz bolnice, dosao sam taman na vrijeme da je izvedem i prebacim kuci... majka se sada odlicno osjeca, da i to pomenem ??

Sa druge strane, nesto razmisljam, mozda i ne bih otkrio ovaj forum i upoznao dobre ljude da nije bilo toga... istina, forum sam otkrio sasvim slucajno, ali radi se o tome da sam se oko tog problema bas ucrnjacio bio, nije mi bilo ni do cega, i lutajuci netom zavrsih ovdje... a forum mi je pomogao jer mi je skrenuo paznju sa tih problema

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kad sam vec krenuo dusu da otvaram, da ispricam i ovo...

Moj pokojni djed je bio vojno lice... za vrijeme rata, prosao je i prezivio toliko toga, od samog ratovanja do zarobljenistva, da bi mogao da se snimi dobar film o njegovom zivotu...

Kad sam imao nekih 13-14 godina, nagovorim ga da mi sve to isprica i da to stavimo na papir...

Krenemo mi sa pisanjem, ali je djed poceo da prica o svemu, o svim detaljima kojih je mogao da se sjeti, a koji mi tada nijesu djelovali previse bitni, jer sam zelio da mi prica samo o ratu i o logorima...

Meni je to malo dosadilo, a bio je kraj skolske godine tako da sam morao i da ucim, pa smo prekinuli sa pisanjem i dogovorili se kad bude raspust da mi onda sve to izdiktira...

Kad sam se raspustio, djed vise nije bio medju zivima...

A taj covjek me volio vise nego oci u glavi, kad bih pisao sto je sve radio zbog mene, ne bi vjerovali...

Tako da nijesmo zavrsili njegovu zivotnu pricu... volio bih da je makar u nekim kratkim crtama ispricao nesto, ali on je bio takve prirode da nikada nije previse govorio o tome, vise smo saznali od njegovih prijatelja nego od njega... bilo bi lijepo da se to ima sacuvano, ali ispalo je tako kako je ispalo, ja sam bio jedna lijena goozica, iako sam bio dijete nijesam bio bas tako mali..

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...