Stručnjaci o čudu neraspadnutog tijela sv. Bernardice: To prkosi svim zakonima znanosti

[Лапис Лазули]

2 hours ago, Kratos рече

Podseća.Bavi se on i arheologijom,iskopava,traži dokaze da je Biblija bukvalno tačna,do najmanjeg slova.

Mnogo hteo mnogo zapoceo...

[Zayron]

Pa imamo mi dosta takvih svetitelja i svetiteljki, svetaca i svetica, jedan od njih čak ima prezime na - IĆ.

Il Papa in preghiera davanti a san Pio e san Leopoldo Mandić

San Pio e San Leopoldo a San Pietro

Vatikánský magazín 848 8 2 2016 (část)

Litany of Saints as Padre Pio and St. Leopold enter St. Peter’s Basilica, Vatican 5 February 2016

Spoglie di San Pio e San Leopoldo - Basilica San Lorenzo fuori le mura

[ines]

56 minutes ago, Zayron рече

Pa imamo mi dosta takvih svetitelja i svetiteljki, svetaca i svetica, jedan od njih čak ima prezime na - IĆ.

Il Papa in preghiera davanti a san Pio e san Leopoldo Mandić

San Pio e San Leopoldo a San Pietro

Vatikánský magazín 848 8 2 2016 (část)

Litany of Saints as Padre Pio and St. Leopold enter St. Peter’s Basilica, Vatican 5 February 2016

Spoglie di San Pio e San Leopoldo - Basilica San Lorenzo fuori le mura

Bio je oko 40 godina u Padovi. Inače poreklom iz Herceg Novog. Hteo je da ujedini zapadnu i istočnu crkvu, ali Gospod je za njega imao drugi plan, mnogi su se njemu ispovedali, kolone ljudi od visokih dužnosnika i svećenika do najprostijih ljudi...

[Zayron]

33 minutes ago, ines рече

Bio je oko 40 godina u Padovi. Inače poreklom iz Herceg Novog. Hteo je da ujedini zapadnu i istočnu crkvu, ali Gospod je za njega imao drugi plan, mnogi su se njemu ispovedali, kolone ljudi od visokih dužnosnika i svećenika do najprostijih ljudi...

Pa ne baš da "on Leopold Mandić ujedini istočnu i zapadnu Crkvu", o sebi sam tako veliko i visoko mišljenje nije imao niti je toga sposoban bilo ko na Zemlji od ljudi ako to ne želi i ne dopusti Bog već je prikazao i žrtvovao cijeli svoj život, sve svoje molitve, trpljenja i djela u tu nakanu, intenciju ponovnog jedinstva jedne Božije, Hristove Crkve. Ubraja se u dakle u prethodnike, preteče ideje ekumenizma i naravno da nas ne trebaju zbunjivati tadašnje njegove formulacije i predstave u skladu s tom dobom i vremenom. Umro je 1942 godine, dakle 20 godina prije Drugog vatikanskog koncila i po smislu on je zaista preteča ekumenizma iako po tim zastarjelim formulacijama to odmah nije tako sasvim jasno. On nije ni mogao to drugačije tada formulisati tako kao danas što se to radi u tim katoličko-pravoslavnim komisijama ali je proročki ukazao smjer kojim će to ići a to je dovoljno. I svojim svetim životom je posvjedočio da takvo jedinstvo ima smisao i moliti se za njega je Bogu mila stvar.

 

[Биљана]

 

 

Ne znam, meni prilično liče.

 

[Deja Vu]

Pih, ovakvih čuda na svakom koraku u svakoj religiji od neolita do danas. 

[utopija]

10 hours ago, drvce рече

Nisam strucnjak za cuda, ne znam je li se to cesto desava, sta joj se zbilo sa nosom? Bio je malo povijen, kasnije se opruzio?

+!
Ekshumacija zbog beatifikacije i ugodan miris

'Imaš nos' za detalje. Pariški kipar je 1925. kod treće ekshumacije napravio voštani odljev ruku i lica prvenstveno iz estetskih razloga, jer koža je pocrnjela i obrazi su ispijeni.
https://www.bitno.net/vjera/neraspadnuta-tijela-svetih-snazan-duhovni-znak-za-vjernike/
Bernardica Soubiruos je umrla 16.IV 1879., a 30 godina kasnije je pokrenut proces beatifikacije, te je tijelo ekshumirano 22.IX 1909. uz sudjelovanje dvojice sudskih liječnika - Jourdan i David.
Službeno izvješće ekshumacije je sačuvano do danas.
Nakon toga su redovnice oprale tijelo i koža je blago pocrnjela.

10 godina kasnije, 3.IV 1919. je opet ekshumirano tijelo, te su bili prisutni i biskup Naversa, načelnik policije, predstavnici gradskih vlasti i članovi biskupijskog suda.
Medicinsku ekspetizu tijela su napravila dvojica francuskih liječnika:  Talon i Comte. 
Dva zasebna izvješća bez međusobne konzultacije.
Pojava plijesni i soli su protumačili kao posljedicu pranja tijela tijekom prve ekshumacije. 
Na nekim dijelovima je koža nestala.

18. IV 1925. (46 godina nakon smrti) je ekshumacija tijela bila zbog uzimanja nekoliko organa za relikvije.
Dr. Comte je ovako opisao zahvat, koji je izveo:
"Izvadio sam desno peto i šesto rebro za relikvije i pritom u prsnoj šupljini opazio tvrdu masu.
Bila je to jetra, koja je prekrivala dijafragmu.
Tada sam odvojio i dio jetre i dijafragmu za relikvije, pritom utvrdivši da su ti organi u vrlo dobru stanju.
Odvojio sam i dvije kosti koljena prekrivene kožom i kalcijevom soli.
Na koncu sam odrezao dva komadića mišića s lijeve i desne noge.
I mišići su bili u izvrsnom stanju i činili su se potpuno neraspadnutima."

Zbog nevjerice u znanstvenom svijetu je dr. Comte objavio članak u medicinskom časopisu 'Bulletin de l'Association Medicale de Notre-Dame de Lourdes' 1928.
Napisao je između ostalog:
"Ono što me tijekom pregleda najviše iznenadilo bila je savršena očuvanost kostura i svih zglobova, kao i kože,
a zapanjujuće je bila i elastičnost i čvrstoća mišića.
Ipak, najviše me zadivilo stanje njezine jetre 46 godina nakon smrti.
Taj organ, tako osjetljiv i krhak, trebao se brzo početi raspadati ili kalcificirati i postati tvrd.
Međutim, kada sam uzeo komadić jetre za relikviju, vidio sam da je elastična i svježa.
Taj sam uzorak odmah pokazao asistentima rekavši da za to nema nikakva prirodnoga objašnjenja."

No, ti nadnaravni (neraspadnuta tijela, stigme, višegodišnji život bez jela,...) znaci nisu dokaz nečije svetosti u Crkvi.

Još neka neraspadnuta tijela:
- Caterina Tramazzoli (1605. Italija - 11.I 1663. Prag) majka Elekta u sjedećem položaju, a pocrnjela je nakon što su redovnice oprale tijelo smjesom od ruža i ružmarina prokuhanim u vinu.
Više ni octom nisu mogle ukloniti posljedicu.
Svake dvije godine redovnice oblače tijelo u novi habit, jer udovi nisu ukočeni.
1950. godine su komunističke vlasti raspustile karmelićanski red, te je tijelo majke Elekte ostalo prvo u sakristiji, a onda iza zavjese u dnu crkve.
Komunisti su samostan pretvorili u hotel za inozemne goste.
Zbog nedavnih rendgenskih istraživanja su tijelo majke Elekte stavili u invalidska kolica i prekrili dekom,
te tako došli do bolnice.
- sv. Katarina Bolonjska (umrla 2.III 1463. - sjedeći položaj zbog lakšeg prijenosa, pocrnjelo zbog uljanica i svijeća)
- U Madridu je tijelo sv. Izidora Zemljoradnika (umro 1172.)...
- Najstariji slučaj je tijelo sv. Cecilije pronađeno 822. u rimskim katakombama.


No, istaknuo bih tijelo jednog poljskog isusovca sv. Andrije Bobole (ubijen 16.V 1657.), propovijednika i misionara.
Kozaci bi mu poštedjeli život, da se odrekao 'katoličanstva' i prihvatio 'pravoslavlje'.
Šezdesetšestogodišnji redovnik je to odbio.
U blizini Janowa Poleskoga (današnja Bjelorusija) su ga Kozaci uhvatili, svukli do gola, vezali za ogradu i pretukli izbivši mu nekoliko zubi.
Svezali ga između dva konja i bez svijeti ga dovukli do trga u Janowu.
Vođa Kozaka ga je udarao sabljom u glavu i u jednom trenutku je redovnik podigao ruku da se zaštiti i ostao je bez tri prsta.
Odveli su ga do mjesne klaonice, gdje su mu iskopali oko, odrezali prst, noževima mu gulili kožu i palili rane, zabijali čavle pod nokte, odrezali mu uši, nos i usne
i iščupali mu jezik kroz otvor koji su mu načinili na vratu.
Potom su ga objesili za noge.
Na kraju su mu sabljom odrubili glavu.

Istog dana su Kozaci morali bježati iz Janowa, jer su se približavale poljske postrojbe.
Dva dana kasnije su isusovci pronašli tijelo svog subrata i odnijeli u Pinsk.
16.IV 1702. (45 godina nakon smrti) se u snu ukazao o. Marcinu Godebskomu DI, rektoru isusovačkog kolegija u Pinsku, dok je bjesnio rat.
Ekshumacija nije bila zbog beatifikacije.
Nakon tri dana potrage u samostanskim podrumima je pronađen lijes s latinskim natpisom: Pater Andreas Bobola Societatis Jesu a Cosacis occicus (o. Andrija Bobola, Družba Isusova, ubijen od Kozaka).
Tijelo je izgledalo kao na dan pogreba.
Ubrzo je započeo proces beatifikacije mučenika. Blažen 1853., a svet 1938.

Medicinska istraživanja: 1730., 1826., 1851., 1857., 1896., 1917., kada dolaze komunisti na vlast u Rusiji.
Komunisti su 23.VI 1922. izvadili tijelo bl. Andrije Bobole DI, razodjenuli i svom snagom bacili o tlo u crkvi, ali bez posljedica.
U izviješću su napisali, da "leš svoju očuvanost duguje kvaliteti zemljišta u koje je bilo sahranjeno".
Mjesec dana kasnije su opet provalili u isusovačku crkvu i tijelo odnijeli u Moskvu,
te postavili kao eksponat na izložbi o higijeni Narodnoga komesarijata zdravlja.
U to su vrijeme komunisti izlagali relikvije pravoslavnih i katoličkih svetaca u ateističkim muzejima kao predmet poruge.
Komunisti nisu pristajali vratiti tijelo bl. Andrije Bobole katolicima.
No, to se promijenilo, jer su 'Papinska misijska djela' (osnovana 1922. u Vatikanu) osigurala međunarodnu pomoć za žrtve gladi oko rijeke Volge.
Gest zahvalnosti Vatikanu: nakon dogovora s Lenjinom sovjetski diplomat Georgij Čičerin je odlučio vratiti Crkvi tijelo bl. Andrije Bobole DI.

U Moskvu su doputovala dvojica američkih isusovaca, o. Edmund Walsh i o. Leonard Gallagher.
Sovjeti su postavili uvijet: tijelo mora biti otpremljeno ravno u Rim i ne smije pritom prelaziti preko poljskog teritorija.
3.X 1923. je tijelo stavljeno u drvenu škrinju i ukrcano u vagon, koji je potom zapečaćen.
Vlak je u pratnji Crvene armije doputovao do Odese.
Zatim na sovjetski brod Cziczerin za Istanbul, gdje je prebačen na talijanski brod Carnaro sve do Brindisija i napokon tijelo stiglo u Rim 1.XI 1923.

1857. je očuvana i neraspadnuta ruka bl. Andrije Bobole DI bila darovana papi Piju IX, a nalazila se u isusovačkoj crkvi Il Gesu u Rimu,
te su usporedili s tijelom radi eksperimenta potvrde identiteta i utvrdili, da odgovara tijelu. 
Iskaz je dao i o. Jan Rostworowski, koji je u Plocku 1917. vidio tijelo blaženika, te ga je i čistio prije prijenosa u drugi lijes.

8.VI 1938. je tijelo poslano u Varšavu u isusovačku kapelu u Ulici Rakowiecka.
26.IX 1939. jedna bomba pogađa kapelu i oštećuje lijes i relikvije, te su prenešene u drugu isusovačku crkvu - Gospa od Milosrđa u Starom gradu,
gdje ostaju do ljeta 1944., kada izbija Varšavski ustanak i kada je crkva gotovo sravnjena sa zemljom.
Zatim su relikvije smještene u dominikansku crkvu sv. Hijacinta u Ulici Freta.

Napokon 7.II 1945. se relikvije vraćaju u Rakowiecku, gdje se nalaze i danas relikvije sv. Andrije Bobole DI.

 

[Zayron]

8 hours ago, drvce рече

Hoces da mi kazes da ne prihvatas cudo nize kategorije, u kojem (netrulezni) nos neznatno promeni oblik (na bolje, po subjektivnim merilima)? Ako vec postoji termin "cudo", kapiram da se ta pojava javlja dovoljno cesto (ili skup raznorodnih pojava) da nam je potrebna rec da je oznacimo, a to ce reci da cuda ne moraju da budu usamljena. Mozda vece i manje cudo mogu da idu zajedno? Ko zna koliko ljudi u ovom trenutku prizeljkuju cudo promene nosa (na bolje, dabome)?

I ja sad očekujem čudo da mi nestane, zmizi jedan ogroman krater od zuba u donjoj vilici, sedmica valjda, pa da ne moram na maksilofacijalnu hirurgiju na operaciju sad ove sedmice. Neko ostane cio i netaknut i poslije svoje smrti  a meni već bježe zubi iz vilice, nekom kosa s glave itd. Kako kome šta. Raspadamo se već za života.

[ines]

19 hours ago, Zayron рече

Pa ne baš da "on Leopold Mandić ujedini istočnu i zapadnu Crkvu", o sebi sam tako veliko i visoko mišljenje nije imao niti je toga sposoban bilo ko na Zemlji od ljudi ako to ne želi i ne dopusti Bog već je prikazao i žrtvovao cijeli svoj život, sve svoje molitve, trpljenja i djela u tu nakanu, intenciju ponovnog jedinstva jedne Božije, Hristove Crkve. Ubraja se u dakle u prethodnike, preteče ideje ekumenizma i naravno da nas ne trebaju zbunjivati tadašnje njegove formulacije i predstave u skladu s tom dobom i vremenom. Umro je 1942 godine, dakle 20 godina prije Drugog vatikanskog koncila i po smislu on je zaista preteča ekumenizma iako po tim zastarjelim formulacijama to odmah nije tako sasvim jasno. On nije ni mogao to drugačije tada formulisati tako kao danas što se to radi u tim katoličko-pravoslavnim komisijama ali je proročki ukazao smjer kojim će to ići a to je dovoljno. I svojim svetim životom je posvjedočio da takvo jedinstvo ima smisao i moliti se za njega je Bogu mila stvar.

 

Da, baš tužno što je do raskola i došlo, ali sve je to po promislu Gospodnjem...

[utopija]

+!
Lk 13,34
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste!

Eto, 'pilići' su "pametniji i jači" od 'Kvočke'.

1 hour ago, ines рече

Da, baš tužno što je do raskola i došlo, ali sve je to po promislu Gospodnjem...

Pomozi sirotu na svoju sramotu

S čovječanstvom je tužno od Adama i Eve, pa sve do svršetka svijeta.
Zanimljiv je slučaj Myrna Nazzour iz Damaska u Siriji.
Prilikom Velikog tjedan je dobivala stigme samo u one godine, kada je Uskrs padao na isti datum po julijanskom i gregorijanskom kalendaru,
a iz njezinih ruku je izlazilo maslinovo ulje.
Ali to je već druga tema.