Jump to content

Asertivnost na licu mesta


Препоручена порука

Asertivnost na licu mesta

 

asertivna-komunikacija-konflikt.jpg

 

U toku dana možete naići na niz socijalnih situacija koje vas „teraju“ da spontano izrazite svoju asertivnost.  Na primer, neko pored vas puši a vama to smeta, neko pušta glasnu muziku i vi ne možete da zaspite ili neko pokušava da dok stojite u redu prođe preko reda. Kako odreagovati u ovim situacijama asertivno odnosno kako da izrazite ono što želite a da pritom nikog ne uvredite? Prikazaćemo pet koraka koji vam mogu pomoći da reagujete asertivno u datoj situaciji.

1. Rezimirajte svoja prava

Obično je ovaj korak automatski, i ne zahteva dodatno razmišljanje jer je očigledno da imate prava na npr., miran san ili na to da dodjete prvi na red jer ste duže čekali od nekog ko se upravo pojavio. Međutim, ponekad nije toliko očigledno da imate prava na nešto jer se u procenu o tome uključuje niz faktora kao što su neka vaša uvrenja, emocije i sl. Na primer, imate prava da ispunite svoju želju o samostalnom životu ali to ne možete tako jasno da definišete jer imate uverenje da morate uslišiti želju svojih roditelja da ostanete sa njima i strah vas je od njihove reakcije na vašu želju.

2. Izrazite sopstvenu želju

Ovo je ključni korak u izražavanju asertivnosti na licu mesta. U mnogim slučajevima vaša asertivna reakcija će sadržati samo ovaj korak. Ako neko narušava vaša prava ,vi mu se jednosatavno obratite, direktno, izražavajući ono što želite ili ne želite. Vaša rečenica može početi sa: „Voleo/-la bih…“, „Želim da…“, „ Značilo bi mi kada biste/kada bi…“, „Možete li molim Vas/Možeš li molim te…“.

Vaše rečenice moraju biti:

●Izrečene sigurno i čvrsto

●Jednostavne i sa jasno istaknutom poentom

●Bez izvinjavanja

●Neosuđujuće,bez kritika

●U obliku izražavanja želje a ne zahteva

Ako osoba nije spremna odmah da sarađuje ili pokušava da ne primećuje šta joj govorite, jednostavno ponovite svoju rečenicu. Ponavljanje svoje rečenice  (tzv. tehnika pokvarene ploče-vidite o tome u našim ranijim tekstovima) na monoton a ne na ljutit ili agresivan način će imati najviše uticaja ako vam osoba sa kojom razgovarate nije dovoljno emotivno bliska, dok će manje uticati na vaše prijatelje ili članove porodice (osim kod mlađe dece).

3. Formulišite probelem s obzirom na njegove posledice

Ako osetite da osoba kojoj se obraćate nije razumela vašu poruku, možete joj objasniti zašto njeno ili njegovo ponašanje utiče negativno na vas. Druga osoba će možda imati na taj način bolji uvid u vašu situaciju, saosećati se sa vama što će voditi većoj mogućnosti saradnje između vas. Na primer: „Svi ovde, uključujući i mene, već dugo čekamo u redu.“( kao uvod za: „Možete li molim vas da stanete na kraj reda?“) ili „Alergična sam na dim cigareta.“(kao uvod za: „Možete li molim vas da pušite negde drugde?“).

4. Izrazite svoja osećanja

Ako komunicirate sa neznancem sa kojim nikada više nećete stupiti u kontakt, obično je u redu da preskočite ovaj korak. Jedina situacija kada možete uključiti ovaj korak u komunikaciji sa neznancem je kada on ne sarađuje nakon što ste asertivno izneli svoju želju. Na primer: „Rekao/-la sam vam već dva puta da ne želim da kupim Vaš proizvod i Vi i dalje želite da mi ga prodate. Zaista počinjem da se osećam razdražljivo zbog toga.“.Sa druge strane, korisno je da izrazite svoja osećanja ako se obraćate emotivnom partneru, detetu ili bliskom prijatelju. Na primer: „Zaista sam razočaran/-a što me nisi pozvao onda kada si rekao.“ Ili „Osećam se umorno da bih čistio/-la kuhinju upravo sada.“.

5.Iznesite posledice ostvarivanja (ili neostvarivanja) saradnje

U situacijama sa nepoznatim osobama ovaj korak obično nije neophodan. U retkim prilikama, sa nekim osobama koje su otporne na vaše poruke, možete izabrati da iznesete negativne posledice iako je teško to izvesti a da se ne protumači kao pretnja. Na primer: „Ako nastavite da pušite, dobiću asmatični napad“. Sa porodicom i prijateljima izražavanje pozitivnih posledica može koristiti vašoj želji. Na primer: „Ako legneš u krevet do pola devet, čitaću ti tvoju omiljenu priču“.

Suština asertivne reakcije na licu mesta je u tome da formulišete i izrazite svoju želju na što jednostavniji, direktniji način, sa jasnim iznošenjem poente. Da li ćete izabrati da pomenete svoja osećanja ili posledice koje ponašanje druge osobe ima na vas zavisiće od situacije. Pomenite posledice onda kada želite da druga osoba bolje shvati i uvaži vaš položaj. Izrazite svoja osećanja onda kada želite da preneste drugoj osobi koliko jako utiče na vaša osećanja kada nešto radi ili ne radi.

Mr Sanja Marjanović

 

Путници, нема пута, путеви се стварају ходањем!

А.М.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ако бих мого...

Ово је све небитно. Јер је једна једина ствар потребна да бисте били предузимљиви (=асертивни) на било ком пољу, па и у заштити својих права, а то је храброст.

Ако имате храброст, онда ћете и да идете за тим да своја права изучите и да их тражите. Ако ту дозу храбрости немате, џаба вам цели томови књига који ће да вас уче како нешто да урадите, кад ће вас згазити на првом кораку. Касније се можемо учити и нијансама, али је главно у свему томе имати храброст да се супротставите кретену који је упао преко реда, или неком идиоту који пуши у просторији у којој то није дозвољено а вама смета.

57ed8623960a6_banerRylah_zpsqgjjkx0v1.jpg.8a2fd97cd3aa7dcd0237c412e2234aee_zpsut3tszcy.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije cilj Rile uvek da se suprostavis kretenu, jer "pasivan" covek iz neke frustracije i nedovoljne vestine moze da se suprostavi na nacin na koji ce sebe mnogo vise da uznemiri, pa cak i povredi. Nije uvek stvar hrabrosti da se nekome okrenes, vec asertivnost nam pomaze da pronadjemo svoju idealnu meru kako da se odbranimo i zastitimo sebe, a ujedno i ne ugrozimo onog drugog. 

Covek koji je "pasivan" cesto ne ume da sebe savlada onda kada se mnogo iznervira i ume da plane mnogo vise i da na taj nacin od mozda ne tako velikog problema napravi sebi ogromnu neprijatnu situaciju koja je pracena posle jakim osecanjem sramote, krivice itd... A tek onda nastaje nemir i muka, unutrasnje borbe. Zato tu asertivnost pomogne da pronadjemo svoju sopstvenu meru sa kojom necemo kasnije sebe da ubijemo u pojam.

Nazalost, asertivnost se danas smatra kao nekom metodom koju bi trebalo da primenjuju ljudi koji su vise "pasivni" nego agresivni, ali sa druge strane, asertivnost bi mnogo bolje doprinela kada bi se oni "agresivni" poceli baviti njome.  

Asertivnost je, po meni, zlatna sredina. Kada sam bio na toj radionici, nisam odmah sve primenio, zaista mi je trebalo vremena, ali kada se to malo slegne... Onda zaista dobija svoj smisao, a i, osecaj je daleko laksi i bolji. 

 

Приносим себе на жртву Теби; предајем се Теби. Немам жеља, осим жеље да испуним вољу Твоју. Научи ме молити се. Сам у мени моли се. Амин.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Rile, sa jedne strane ako posmatramo u pravu si.

Ali pocinje se uvek malim koracima.

Neces sad ako ti nemas **** nekom tvom vaznom da kazes da je kreten il da se izboris za sebe odjednom ono red bul daje ti krila...ali ces da naucis na malim stvarima, svakodnevnim da pocnes da se zalazes za sebe ili da iznalazis drugacije recenice ako si agresivac. Jer kod agresivnih itekako stradaju odnosi dugorocno gledano.

I kad ti skontas da imas "prava" i na sitnicama se osnazis da mozes ti to jelte, malo po malo.

Asertivnost te ne uci samo da imas ****, nije stvar **** samo, nego i konkretne situacije. Nauci te da budes pametan, jer nije ni pametno uvek i svuda prosuti svoje misljenje. Nauci te da imas cilj u komunikaciji, pa spram situacije i cilja biras kako ces reagovati. Nekada je agresija ok, nekada je biti pasivan ok, nekada ces biti asertivan. Sve dok se ne zakucas u samo jedan stil, dok si sposoban spram mesta, ljudi i situacije "da saras" to je super.

 

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, Никола Поповић said:

Covek koji je "pasivan" cesto ne ume da sebe savlada onda kada se mnogo iznervira i ume da plane mnogo vise i da na taj nacin od mozda ne tako velikog problema napravi sebi ogromnu neprijatnu situaciju koja je pracena posle jakim osecanjem sramote, krivice itd... A tek onda nastaje nemir i muka, unutrasnje borbe.

Ja.

Χριστός ανέστη εκ νεκρών, θανάτω θάνατον πατήσας, και τοις εν τοις μνήμασι ζωήν χαρισάμενο

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Циљ предузимљивости је да се постигне равнотежа у животу, односно један здрав став према животу и према другим људима.

Ако немамо храбрости, џаба нам све, јер не можемо да постигнемо баланс у животу. Храброст је почетак свега, јер ако имамо храбрости да делујемо у одређеном тренутку, у нама неће да се скупљају бес и фрустрација зашто нисмо реаговали, и неће да нам се деси да у једном тренутку пукнемо, што је у принципу одраз немоћи и фрустрације.

То свакако не значи да идемо редом, бијемо људе и терамо у место рођења, лаи значи да имамо довољно храбрости да реагујемо онда када је то објективно потребно.

Овакве ствари су џаба ако нема ко да их примени.

57ed8623960a6_banerRylah_zpsqgjjkx0v1.jpg.8a2fd97cd3aa7dcd0237c412e2234aee_zpsut3tszcy.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

2 hours ago, Јелена011 said:

Nekada je agresija ok, nekada je biti pasivan ok, nekada ces biti asertivan.

Nikada nije ok biti agresivan ... Treba biti popustljiv , ali u isto vreme i znati koja su tvoja prava ... To je neka sredina ... 

Imam utisak da se na svakom koraku moze sresti sirova agresija definisana kao borba za svoja prava ... A to najcesce nije borba nego bezobrazluk ... 

:351780:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Људи су различити и различито реагују. Некоме је сасвим природно да се одбрани и каже шта мисли уколико се осети нападнуто, док гомила њих се поломи у себи, немоћна да се уопште снађе, а камоли адекватно реагује или буде храбра. Мораш да се отелиш да би одреаговао, а опет и онда постоји ризик да претераш и да се онда жив поједеш од муке и кривице.

Приносим себе на жртву Теби; предајем се Теби. Немам жеља, осим жеље да испуним вољу Твоју. Научи ме молити се. Сам у мени моли се. Амин.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

32 minutes ago, Никола Поповић said:

Људи су различити и различито реагују. Некоме је сасвим природно да се одбрани и каже шта мисли уколико се осети нападнуто, док гомила њих се поломи у себи, немоћна да се уопште снађе, а камоли адекватно реагује или буде храбра. Мораш да се отелиш да би одреаговао, а опет и онда постоји ризик да претераш и да се онда жив поједеш од муке и кривице

Tacno je to da su ljudi razliciti ...Ali , ne znam da li to samo ja primecujem ... Nacin na koji se vecina bori je pogrsna ... A oni u manjini jednostavno nemaju dovoljno samopouzdanja da ih takvo ponasanje ne uznemirava ... Sad se postavlja pitanje - Da , ali kako da resim konkretan problem ?  Zavisi od situacije ... Nekad treba popustiti , nekad ne ... Treba istrajati , ali ne po svaku cenu ... 

Navedite neki primer ... Ne znam na sta se misli  ... 

 

:351780:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

7 hours ago, RYLAH said:

Ако бих мого...

Ово је све небитно. Јер је једна једина ствар потребна да бисте били предузимљиви (=асертивни) на било ком пољу, па и у заштити својих права, а то је храброст.

Ако имаш петљу, ако имаш херца, поклони ми бунду од нерца...

Шалу на страну, ово је суштина. :)

"You know something is messed up when you see it"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

49 minutes ago, Никола Поповић said:

Људи су различити и различито реагују. Некоме је сасвим природно да се одбрани и каже шта мисли уколико се осети нападнуто, док гомила њих се поломи у себи, немоћна да се уопште снађе, а камоли адекватно реагује или буде храбра. Мораш да се отелиш да би одреаговао, а опет и онда постоји ризик да претераш и да се онда жив поједеш од муке и кривице.

О томе и причам. Да би могао нешто у животу стварно да урадиш, да постигнеш, мораш прво да решиш проблеме са самим собом. Асертивност, односно предузимљивост не може да се научи, она се стиче. Код неког те ствари постоје од ране младости, неко мора искуствено да их стекне.

Не можеш да научиш да смањиш грижу савести тамо где јој није место. Не можеш да научиш да мораш да се избориш за нешто што мислиш да ти припада, а да ти за то треба храброст, коју такође можеш успут да стекнеш искуством које може у великој мери да ти надомести урођени недостатак храбрости. Одлучност такође стичеш.

Зато овакве ствари сматрам промашајем, јер фокус код њуди који имају проблема са предузимљивошћу лежи на другом месту, и томе се треба посветити. 

57ed8623960a6_banerRylah_zpsqgjjkx0v1.jpg.8a2fd97cd3aa7dcd0237c412e2234aee_zpsut3tszcy.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

49 minutes ago, Никола Поповић said:

Људи су различити и различито реагују. Некоме је сасвим природно да се одбрани и каже шта мисли уколико се осети нападнуто, док гомила њих се поломи у себи, немоћна да се уопште снађе, а камоли адекватно реагује или буде храбра. Мораш да се отелиш да би одреаговао, а опет и онда постоји ризик да претераш и да се онда жив поједеш од муке и кривице.

О томе и причам. Да би могао нешто у животу стварно да урадиш, да постигнеш, мораш прво да решиш проблеме са самим собом. Асертивност, односно предузимљивост не може да се научи, она се стиче. Код неког те ствари постоје од ране младости, неко мора искуствено да их стекне.

Не можеш да научиш да смањиш грижу савести тамо где јој није место. Не можеш да научиш да мораш да се избориш за нешто што мислиш да ти припада, а да ти за то треба храброст, коју такође можеш успут да стекнеш искуством које може у великој мери да ти надомести урођени недостатак храбрости. Одлучност такође стичеш.

Зато овакве ствари сматрам промашајем, јер фокус код њуди који имају проблема са предузимљивошћу лежи на другом месту, и томе се треба посветити. 

57ed8623960a6_banerRylah_zpsqgjjkx0v1.jpg.8a2fd97cd3aa7dcd0237c412e2234aee_zpsut3tszcy.jpg

Link to comment
Подели на овим сајтовима

10 minutes ago, RYLAH рече

Асертивност, односно предузимљивост не може да се научи, она се стиче.

 

Kontradiktoran si samom sebi Rile...

Upravo to "sticanje" to se uci, ali ne uci u smislu sednes i nabubas, nago uci u smislu prakse.

Radi se ljudskom ponasanju, ako tako postavis stvari neko ko te cita recice "eto dakle ja sam pasivan, ili ja sam agresivan, i tako je kako je, to je deo mene i ja tu ne mogu mnogo ili je pretesko".

Sustina je suprotna, da je to itekako moguce (zivih primera pored mene znam barem troje meni najblizih), sta vise da je "lako", ako se radi na pravi nacin.

Pravi nacin bi podrazumevao pre svega dobru potkovanost teorijom, onda puno prakse na "sitno" i postepeno osnazivanje da bi se ispravila neka duboka uverenja koja su pokretaci ovakvog ponasanja. Ali kroz praksu, kada vidite promenu drugih ka vama jer ste se vi promenili, to posle ide lakse.

Lupam sada, naravno da ako vam dodje neki tinejdzer ili osnovac na seminar koji ima poremecene porodicne odnose, koji recimo trpi nasilje, vi ga necete nauciti da asertivno kaze ocu da se nosi u materinu. To moze biti i fatalno. 

Asertivnost upravo polazi od toga da se uzme u obzir i socijalan kontekst i vrsta i odnos osobe sa kojom komuniciramo i ta neka postepenost.

Drugo, treninzi asertivnosti, ako su normalno napravljeni, ne traju jednu radionicu, nego neki je optimum od 16h, recimo cetri radionice po cetri sata ili cak osam po dva sata.

Tada ne samo sto ce ljudi cuti nesto o naicnima komunikacije u smislu teorije, nego ce mnogo vise imati prilike da prodju to kroz praksu. Pa prvo u tom "sigurnom" okruzenju, pa onda recimo ono cuveno "hocu kusur necu zvaku". I na kraju, ono sto ljudi ne znaju, da biti asertivan ne znaci biti uspesan po svaku cenu, nekada ce ta vrsta samopouzdane komunikacije dati rezultat drugaciji nego sto je predjasni oblik komunikacije, nekad nece, jer mi nismo sami, dakle i druga strana se pita. Ako je rec o nesocijalizovanoj osobi koju zabole kako se osecate ili sta mislite, nece vas slusati pa sto puta asertivni bili. I postoje vise vrste asertivnosti, u teoriji sest komada. Od one bazicne u kojoj se prosto izrazavamo, jasno i koncizno sta hocemo, preko empaticne gde razumemo drugog al opet iskazujemo svoje misljenje, do recimo eskalirajuce asertivnosti u glavnom sa agresivcima u kojoj se "cvrsto" zauzimamo za sebe.

Nekom ko je navikao na pasivno ponasanje to itekako ume da deluje "agresivno", ali razlika je sto agresija znaci - vredjanje drugog, nipodastavanje, podsmevanje, ponizavanje, a ne samo cvrstinu stava.

Ljudima koji nisu navikli ta cvrstina upravo i izgleda agresivno, ali to u sustini nije.

Na tako napravljenim radionicama mnogo vise od pola vremena se provede u vezbanju realnih situacija i ljudi vec tad mogu osetiti promenu, samo naravno, to je ponasanje. Cisto ono uslovni refleks, sto duze vezbamo bice bolje. 

Sramota vas je?Osecate krivicu? Super, izdrzite. Konstatujete da se tako osecate, ali razumemom prosto naterate sebe da izdrzite to osecanje jer znate da ce proci kako se budete uvezbavali da recimo kazete ne. I zaista vezbom u jednom trenutku se zapitate pa cek, de mi se denu krivica?

Kratko na kraju, najveci problem sa pravoslavnog gledista da budemo asertivni, nije cak hrabrost, nego je pogresno uverenje da nismo dobri ljudi ako mislimo na sebe, da biti dobar covek znaci postovati tudj interes vise nego svoj. Pri tom interes ne u losem smislu, nego u dobrom. Dakle ne mozemo voleti bliznjeg vise nego sebe. I kada postavimo stvari da mi ljudi podjednako vredimo kao ljudska bica, ali smo drugaciji i imamo ponekad suprotstavljene interese, zelje, namere, htenja, onda tim "ne" mi ne postajemo zli ljudi koji ne postuju drugog, nego samo ljudi koji zele da vole sebe podjednako kao i druge. Mozemo mi naravno odustati od svog interesa, ali dok god je to voljna radnja, ne prislina tj ne ono "tako treba". Ako je nas izbor samostalni i svesni, da recimo odustanemo od necega da bi drugi dobio nesto, to je u redu, ali ako je nas sramota da se zauzmemo za sebe, to odustajanje nije izraz dobrote covekove ni sirine duse, nego problema koji ima.

Mi obicno procenjujemo sebe na osnovu namera, a druge na osnovu akcija

Link to comment
Подели на овим сајтовима

1 hour ago, RYLAH said:

Зато овакве ствари сматрам промашајем, јер фокус код њуди који имају проблема са предузимљивошћу лежи на другом месту, и томе се треба посветити. 

Naravno. A šta ako problem nije u meni već u drugima?

Mene su tako izbacili odavde iz ove grupe:

Radykalne Feministki

Potom sam im napisao da ću napravit harakiri,

ucjenjivao, slao prijeteća pisma i napisao im da su

Spoiler

Aclu-v-ashcroft-redacted.jpg

Al nije pomoglo ništa pa sam onda našao drugu još bolju feminističku grupu,

tamo su sve sami muški kao članovi:

FEMINISTKY.COM - Feminismus ČR

Vidite kako se s asertivitom uvijek stigne dalje i postigne više!

Bila je još jedna grupa: feministke koje mrze feministke ali ta mi se učinila

malo asertivna i tolerantna, svejedno ima malo članova a nisu baš nešto ni aktivni:

Feministki, które nienawidzą feministek

Učite se od mene kako bit asertivAN/asertivNA!

girl_smiley

 

 

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...