Jump to content

Korisnicima psihijatrijskih usluga nedostaje ljubav a mi svedočimo Onoga Koji Ljubav Jeste

Оцени ову тему


Препоручена порука

  • 2 weeks later...

Opet ja sa tim, ali da li je moguće to prepisati dejstvu demona? Da li  tako tumače neki pravoslavni duhovnici?

Mi pouzdano znamo da demoni postoje, barem znamo da prepoznamo njihova dejstva, pa kako god da ih nazovemo,(demoni,nečastivi,sluge tame itd...)

 

Medjutim isključivati savremenu medicinu, zbog toga što postoje dejstva, koje mi možemo pripisati demonima, je pogrešno, destruktivno i nema u savremenoj duhovnosti nikakvih osnova u obliku valjanih argumenata.

 

Dakle sve je kristalno jasno, ne isključujte jednu ili drugu mogućnost, nego su potrebne zajedničke snage da se čoveku problem reši.

 

Duhovnici koji isključuju jednu od ovih pomoći su neodgovorni i treba ih izbegavati. Istina je i da neko čitav život pije lekove a neko ne. Ne treba ubrzavati proces i isključivati lekove na svoju ruku, obolelom je potrebno da ima dve "svetinje":

 

1: pogodjenu terapiju od strane nadležnog psihijatra. (to nije baš tako lak put i ne pamtim da je ikad pogodjena terapija iz prve što bi se reklo)

 

2:Jednu dobru i temeljnu obnovu sopstvenog duha, koji (duh) se sada nalazi u potpuno novom stanju, jer bolest niko nije zvao, nego je sama došla, pa prema tome treba sa sveštenikom raditi pojačano i skoro pa sve iznovo i novo. Duh je taj koji kasnije telo učini dovoljno jakim, da podnosi lekove i dugotrpne psihoterapije sa svojim lekarom.

 

Zaključak: I medicina i pravoslavna vera! Jedno bez drugog je sakato i ne donosi istinska poboljšanja.

 

Ponavljam jednu veoma po meni bitnu stvar, čovek koji je oboleo, se sada nalazi u potpuno novom stanju i svesti i duha, tako da bi mogao da uporedim to sa rodjenjem deteta, koji prvi put upoznaje stvarnost i svet oko sebe.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

ja bih rekao da je ovo iz podsvesti, potisnuto nezadovoljstvo izbija

osim toga, neki psiholozi tvrde da je psihoza kao bezanje od stvarnosti odbrambeni mehanizam usled nezdrave situacije, kao reakcija na okolinu, kad coveku postane previse

Link to comment
Подели на овим сајтовима

ja bih rekao da je ovo iz podsvesti, potisnuto nezadovoljstvo izbija

osim toga, neki psiholozi tvrde da je psihoza kao bezanje od stvarnosti odbrambeni mehanizam usled nezdrave situacije, kao reakcija na okolinu, kad coveku postane previse

Razmišljaš potpuno zdravo po meni.

 

Ja mislim, takođe sve što si i ti napisao i dodao bi, da psihozu mora pobediti sam čovek u sebi ali da nikako ne sme da se desi, da on zbog toga bude od drugih ostavljen sam sebi.

 

Mislim, da smo poprilično načeli i dobro napali neke predrasude ukorenjene u našem narodu.

 

Ja zaista mislim, da kad bi ljudi bili potpuno upoznati sa borbom koju čovek vodi sam u sebi a koja je posledica borbe protiv bolesti, onda bi zaista obolelog počeli da poštuju kao hrabrog čoveka.

 

Najlakše je predati se bolesti, biti citav život na lekovima i polunarkoticima i ne upustiti se u borbu, koja je na kraju krajeva svima nama još uvek nepoznata i nova. 

 

Poštujem borce!!!

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

psihozu mora pobediti sam čovek

 

Mislim da je umesto reči ,,pobediti", bolje reći ,,pomiriti" se sa sobom. Upoznati sebe, razumeti sebe. Ne odustati, ne klonuti duhom. Jer sve može. Zato treba ići kod terapeuta. I potrebno je vreme. I samo lagano. Bez žurbe. I sve to polako krene da se oslobađa.

 

Ti medicinski termini su odvratni: psihoza, šizofrenija, neuroza, anksioznost, depresija, ma daj molim te... Ima normalnijih reči, koje svaki čovek razume. Anksioznost - uznemirenost, depresija - grč nezadovoljstva, i tako dalje, ove druge ne bih umeo da prevedem

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Како да живи особа која пати од психичке болести?

 

Одговор:

Психичка болест не представља препреку за вечни живот; нервни систем је тај који болује а не бесмртни дух. Уколико особа са трпљењем буде носила своју болест, она ће му послужити на спасење.

Понекада се са душевном болешћу прикључују и деловања демонских сила. У том случају потребно је прибећи молитвама Цркве, често се исповедати и причешћивати, а такође и трудити да се изговара Исусова молитва не напрежући се превише.

Такође бих саветовао да се свакодневно чита Јеванђеље – то је најбољи лек за душу.

 

Нека вам Господ помогне.

 

Архимандрит Рафаил Карелин

 

http://www.imanade.org/kako-da-zivi-osoba-koja-pati-od-psihicke-bolesti/

 

Ja zaista mislim, da kad bi ljudi bili potpuno upoznati sa borbom koju čovek vodi sam u sebi a koja je posledica borbe protiv bolesti, onda bi zaista obolelog počeli da poštuju kao hrabrog čoveka.

 

 

Bog zna

"Drži svoj um u adu i ne očajavaj"

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ali kad boluje nervni sistem boluje i duh.Čovek je psihosomatsko biće nisu stari grci džaba govorili u zdravom telu zdrav duh.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ali kad boluje nervni sistem boluje i duh.Čovek je psihosomatsko biće nisu stari grci džaba govorili u zdravom telu zdrav duh.

Ovde se govori o onom po blagodati besmrtnom duhu, dakle sam Sveti Duh kao ličnost, neće dozvoliti bolesti, da uništi čovekov Put u obećanom Carstvu Nebeskom.

 

Dakle ponovo imamo delo, koje čoveku daje za pravo da veruje kako oslabljeni duh nije prepreka, nego treba duh ojačati sa Besmrtnim Duhom.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovde se govori o onom po blagodati besmrtnom duhu, dakle sam Sveti Duh kao ličnost, neće dozvoliti bolesti, da uništi čovekov Put u obećanom Carstvu Nebeskom.

 

Dakle ponovo imamo delo, koje čoveku daje za pravo da veruje kako oslabljeni duh nije prepreka, nego treba duh ojačati sa Besmrtnim Duhom.

Mislim da se ovo više odnosi na besmrtnu dušu al možda grešim.

Најдубља молитва јесте  молитва без икаквих речи када у тишини ума једноставно живимо у присуству Божијем. Архимандрит Сава Јањић

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mislim da se ovo više odnosi na besmrtnu dušu al možda grešim.

Ne grešiš ti ništa ali takva duša se zadobija blagodaću a ne prirodom čoveka.

 

Da bi besmrtna duša imala bukvalni smisao, mora da se nalazi ujedno i u Onome Koji Jeste i u Kojem je svo vaskrsenje. Dakle misli se na takvu dušu, koja je potpomognuta sa besmrtnim Spasiteljem.

 

Dakle kao matematička formula, koja ima za krajnji rezultat upravo Bogočoveka i Carstva Božjeg.Njemu pripisujemo svoju besmrtnost.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@sanja84,

 

Dopada mi se tvoj post.

Mislio si da sam zlonamerna?

INACE MISLIM DA JE karelin mislio na to da je psihicka bolest fizicka bolest, da nema tu nekih grehova, zl8h duhova...nego trpi covece. Cak iako se covek ispovedi i sve.. dobiva ugehu ali ako je Bozija volja da on ima tu bolest, on ce je i daljeimati i trpljenjem se spasavati.

"Drži svoj um u adu i ne očajavaj"

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...