Jump to content

Individualizam i Pravoslavlje.


Препоручена порука

Vazda cujem ovde po forumu - ne idu individualizam i pravoslavlje. 

I ja se pitam kako to ne idu?
Sam kao osoba prihvatas hoces li biti crkve i pravoslavan ili ne (individualno)

Sam kao osoba prihvatas hoces li se pricestiti ili ne (individualno)

sam kao osoba prihvatas i odbacas druge ljude (individualno)

Sam kao osoba pruzas i primas ljbav (individualno)

Pa kako to ne idu Individualizam i pravoslavlje? sta vi uopste smatrate da je individualizam pa vam se to ne uklapa sa pravoslavljem? 

nije individualizam neka misanotropska ideologija koja odbaca bilo kakve kontakte i saradnje sa drugima, vec je ideologija koja  tvrdi da je covek sposoban sam da donese odluku o svom zivotu da mu ne treba drzava babysiterka da donosi odluke o njegovom zivotu.

 

Kako to ne ide sa crkvom? 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 86
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

Има индивидуације, не би требало да има идивидуализма

 

Sta ti smatras "individualizmom" ? 

Kada kazes ne bi trebalo da ima individualizma, na sta mislis? 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Има индивидуације, не би требало да има идивидуализма

 

Individuacija je duhovno-gnoseoloska kategorija razlicita od invidiualizma. Individualizam koji je neuklopljiv sa hriscanstvom je ontoloski, onaj ja postojim zarad sebe samog, sve vrednosti imaju izvoriste u meni tacnije svaki sud istinitosti ima izvoriste u meni kao jedinki nezavisnoj od bilo cega visljeg, veceg, vecnog. Sa metodoloskim invididualizmom koji razmatra coveka kao svesnu jedinsku sposobnu za samostalno zakljucivanje i delovanje prema svojim saznanjima i savesti hriscnastvo ne da nema nikakvih problema nego sta vise to je najboji nacin da se od puke individue postane licnost u liturgijskoj zajednici. Onaj ko je istestirao svoje limite kao individua videce razlike izmedju licnosti i individue.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Човек, сведен на индивидуу престаје да буде личност. Постаје ствар чија вредност се процењује корисношћу... Међутим, Црква нас учи да не постоји ништа вредније од личности ! Уосталом, то исто нам сведочи и наше искуство. Зар постоји ишта вредније од особе коју волимо ? У том љубавном искуству – други престаје да буде само „један од многих“, односно – од његовог постојања зависи и наше постојање, наш идентитет. Без љубави, тј. без заједнице слободе са другим, човек не може постојати као личност. Из свега наведеног можемо закључити да је личност израз који означава однос тј. заједницу.

 

Цео текст на православној катихети:

 

http://katiheta.net/joomla/index.php?option=com_content&view=article&id=920%3A2011-01-04-22-18-25&catid=43&Itemid=58

"Све оно што ми можемо да одлучимо јесте шта да урадимо са временом које нам је дато"

Гандалф

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Човек, сведен на индивидуу престаје да буде личност

 

Samo sto to nije individualizam u politickom smislu te reci. U politickom smislu te reci je nesto sasvim drugo. Ti si individualista koji imas odredjena individualna prava i sam odredis da li ces se svesti na individuu ili povezati sa drugima.

Tekst je odlican, samo osecam da se ovde mesa politicki individualizam (libertarijanskI) sa nekim filozofskim individualizmom koji me vise podseca na neku misanotropiju.

 

iskreno siri se mnogo pogresnih informacija sta je to indivdualizam, sve se to nekako skupilo na jednu komilu, pa jednu sa drugim veze nema...

 

protiv tog individualizma, ucenja da je covek samo individua bez odnosa sa drugim bicima.... sam i ja...

 

naravno ako neko to hoce da misli ja mu dozvoljavam ali ne podrzavam takav stav... 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

У Хришћанству нема потпуног индивидуалима, нити потпуног колективизма. Индивидуу не гута заједница, нити заједницу растура индивидуализам. Црква је САБОРНА. Сви смо део Ње. Њени удови. Ако један уд страда цело тело пати.

 

Надам се, Милосављевићу, да си барем Нови Завет прочитао, ако Стари ниси.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

У Хришћанству нема потпуног индивидуалима, нити потпуног колективизма. Индивидуу не гута заједница, нити заједницу растура индивидуализам. Црква је САБОРНА. Сви смо део Ње. Њени удови. Ако један уд страда цело тело пати.

 

Надам се, Милосављевићу, да си барем Нови Завет прочитао, ако Стари ниси.

 

Nadam se Ignjatije, da si video pitanje - sta je to za tebe individualizam.

Dakle previse slobodno koristis pojam kada pricas o individualizmu.

 

Kada ti ja kazem individualizam znash na sta mislim?

Ignjatije (kako ti je pravo ime vec) ima pravo da sam odluci u svom zivotu, koju ce religiju prihvatiti, sa kojim ce se ljudima druziti, koji ce posao raditi, gde ce ici, sta ce kupiti, sta ce jesti, sta ce misliti, sta ce sa kim raditi (sve dok je dobrovoljno sa obe strane) i to je individualizam. Nema pravo da mu to odredi drzava na silu niti iko drugi na silu. On moze cak i ako hoce predati svoj zivot drugom coveku na 100 % odredjivanje, da mu neko drugi to odredi, ali on mora sam kao individua to da prihvatai. I nema pravo da zabrani nikom drugom to. 

 

kada ja kazem idnvidualizam ja na to mislim, i zaista ne vidim u kakvom je to sukobu sa crkvom.. i pravoslavljem...

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Vazda cujem ovde po forumu - ne idu individualizam i pravoslavlje. 

I ja se pitam kako to ne idu?

Sam kao osoba prihvatas hoces li biti crkve i pravoslavan ili ne (individualno)

Sam kao osoba prihvatas hoces li se pricestiti ili ne (individualno)

sam kao osoba prihvatas i odbacas druge ljude (individualno)

Sam kao osoba pruzas i primas ljbav (individualno)

Pa kako to ne idu Individualizam i pravoslavlje? sta vi uopste smatrate da je individualizam pa vam se to ne uklapa sa pravoslavljem? 

nije individualizam neka misanotropska ideologija koja odbaca bilo kakve kontakte i saradnje sa drugima, vec je ideologija koja  tvrdi da je covek sposoban sam da donese odluku o svom zivotu da mu ne treba drzava babysiterka da donosi odluke o njegovom zivotu.

 

Kako to ne ide sa crkvom? 

 

То је начин уско паралелан са фундаментализирањем ислама, који су форсирали различити геополитички услови протеклих деценија. Али исто тако, може се рећи да индивидуализација у крајњем савременом друштву, такође доводи у питање ауторитет православне цркве. Као појединац можеш да не изабереш веру, или изабереш да нема исту улогу, коју традиција аутоматски приписује. Други ће изабрати оштро дефинисане, угаоне и ригорозне религиозности, а то се доказало да се најбоље продаје на плуралистичком тржишту, као хибрид који слободно тече. Православље ставља свој ауторитет у верске институције и заједницу - Цркву. Ти се негде на форуму изјаснио да не подносиш "ауторитет", па ми није јасно како си "православац" и "традиционалиста"!?  :) Све то сам, али Црква није индивидуална  ( сви смо једно тело)? Шта ћемо сад?

Јачи од смрти и лажи

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Sta ti smatras "individualizmom" ? 

Kada kazes ne bi trebalo da ima individualizma, na sta mislis? 

 

Индивидуализам (када је споменуту са православљем као у наслову) ми вуче више на егоизам или бар на неку врсту изолације... док индивидуација као неки саморазвој појединца као напредовање,развој па и у духовном смислу. Мислим да је тежа узрастање у заједници и односу са другим.

Индивидуализам је наглашен код протестаната и уопште у западном друштву, уствари могло би се рећи уопште у савременој данашњој цивилизацији.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Други ће изабрати оштро дефинисане, угаоне и ригорозне религиозности, а то се доказало да се најбоље продаје на плуралистичком тржишту, као хибрид који слободно тече. Православље ставља свој ауторитет у верске институције и заједницу.

 

Tacno tako ali doborvoljno , individualno bez prisile, svojom odlukom...

 

Ти се негде на форуму изјаснио да не подносиш "ауторитет", па ми није јасно како си "православац" и "традиционалиста"!?   :)

 

 

Ne podnosim autoritet drugih ljudi. Autoritet Boga podnosim, on mi sigurno misli dobro - za ove druge(ljude)  nisam siguran. 

 

a u tom smislu u kom me pitas i nisam tradicionalista..... mada nigde nisam ni rekao da sam tradicionalista.. 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Индивидуализам (када је споменуту са православљем као у наслову) ми вуче више на егоизам или бар на неку врсту изолације... док индивидуација као неки саморазвој појединца као напредовање,развој па и у духовном смислу. Мислим да је тежа узрастање у заједници и односу са другим.

Индивидуализам је наглашен код протестаната и уопште у западном друштву, уствари могло би се рећи уопште у савременој данашњој цивилизацији.

 

pa vidis to sto ti zoves individualizacija, zapadno drustvo zove individualizam.... 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

pa vidis to sto ti zoves individualizacija, zapadno drustvo zove individualizam.... 

 

Млађо, не лупетај! :)

 

Razlika?

 

Разлика је вероватно у том да индивидуализацију треба схватити као процес, док индивидуализам је стање!!!

Јачи од смрти и лажи

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Све си добро теро довде. Шта је људски ауторитет? Верујеш ли свом професору кад те подучава, верујеш ли родитељима, верујеш ли...Јер и Богу верујеш, зато ти је ауторитет, чим кажеш Он ми сигурно мисли добро. Тај директни однос Ја-Бог сви имамо, али не постојим само Ја, постоје и други око мене, и не само други људи, већ и све друго. Аквилијус је написао концизно и перфектно за шта служи индивидуализам. То је само средство...Сви смо индивидуе али не постајемо сви личности. Они што имају само однос Ја-Бог такви узму калашњиков једног дана, то је патологија. 

 

Verujem pojedinim ljudima da. Profesoru koji me poducava uglavnom da, roditeljima kako kad, kada znam da nesto znaju bolje od mene. 

 

Ali generalno ne verujem autoritetima, samo zbog toga sto su autoriteti. To je kod mene nebitan faktor, sto je neko autoritet. Verujem kada neko opravda i dokaze svoj autoritet.

 

A ove nadobudne, ja sam intelektualac pa zato sto ja to tako kazem to mora biti tako (autoriteti) njima ne verujem.. ne da ih ne verujem vec i izbegavam ih u sirokom luku kada su te teme u kojima su oni "autoriteti" .. ima par teologa na forumu, cije teolosko misljenje izuzetno postujem, ali se jako iznerviram (sto je moj problem, ali ti opisujem svoj stav) kada svoj autoritet krenu da prenose i na druge oblasti. 

oh sh*t man... i was taking life seriously, now i will divide  things by zero. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...