Jump to content

Вести о упокојењу...

Оцени ову тему


Зоран

Препоручена порука

Aу! Туга.

Бог да му душу прости.

Не да је одиграо маестрално у Мућкама, него нема ријечи за његову глуму.

Нек нам Бог да среће да се врате дани, славни дани наше прошлости...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 weeks later...
  • Гости

Umro glumac Maximilian Schell

 
Veličina slova
01.02.2014
 
Maximilian-Schell.jpg
 
Austrijski glumac Maximilian Schell, dobitnik Oskara 1961. godine za najbolju ulogu u filmu "Nirnberški proces", umro je na klinici u Innsbrucku, izjavila je u subotu njegova agentica.

Maximilian Schell, koji je imao 83 godine, umro je u noći "usljed teške i iznenadne bolesti", izjavila je Patricia Baumbauer.

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Покој му души.

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Жао ми је... Нисам знао да је имао проблема са дрогом. У свим филмовима које сам гледао где је он глумио, тумачио је негативне ликове, али ми је увек био некако симпатичан. Бог нека му души опрости....

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Дал због дрозе или је био такав и без ње

Е то већ не знам... Нисам глумац... :)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Preminula Širli Templ

 

11. februar 2014. u 07.55


 

20140211_sirli.jpg

 

Čuvena američka glumica Širli Templ preminula je u 86. godini. Holivudska zvezda koja je bila i pevačica, plesačica i diplomata preminula je prirodnom smrću u svom domu, u krugu porodice.

Karijeru je počela kao trogodišnjakinja, a međunarodnu slavu stekla je dve godine kasnije ulogom Širli Blejk u filmu "Bright eyes", koji je i pisan za nju. Nakon tog filma, Širli Templ je 1935. dobila posebni Oskar za doprinos filmu. Templova je delimično napustila industriju u svojim ranim tinejdžerskim danima, na vrhuncu popularnosti, a upisala je još nekoliko uloga da bi 1950. godine, sa 22 godine zauvek napustila film. Kasnije se samo na kratko vratila na scenu, ali na male ekrane.

U međuvremenu se upustila i u poslovne avanture, pa je sedela u upravnim odborima nekoliko velikih kompanija, kada je otpočela i političku i diplomatsku karijeru. Kao kandidat republikanaca nije uspela da se domogne Kongresa. Ipak, bila je ambasador SAD u Gani (1974) i Čehoslovačkoj (1989).

 

 

преузето са сајта serbiancafe.com

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ристо Кубура, новинар, спортски коментатор и путописац, преминуо је у 64. години.

spek%20kubura.jpg

 

Новинар, дугогодишњи спортски коментатор, путописац, песник и члан Удружења новинара Србије Ристо Кубура преминуо је данас у Београду у 64. години, саопштио је УНС.

 
Ристо Кубура рођен је у Ужицу 1950. године. Завршио је Факултет политичких наука у Београду.
 
Новинарством је почео да се бави 1970. године. Радио је у НИП "Политика", Радио Загребу, а најдуже као спортски коментатор Радио-телевизије Србије.
 
Након одлска са РТС-а, на ТВ Арт емитован је део Кубуриног путописног серијала "Тајанства".
 
Ристо Кубура тешко се разболео 2012. године. Време и место сахране биће накнадно објављени.
 
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Молимо све православне хришћане да се помоле за душу упокојеног оца Андреса Жирона, једног од најистакнутијих мисионара данашњице, Апостола Гватемале. Слуга Божији преко кога је Господ изградио и гради Лађу Спасења међу племенима Маја је два дана након свог 67-ог рођендана, 16. фебруара 2014. године, уснуо у Христу, након дуге борбе са дијабетесом.

 

Више о њему на

 

http://www.svedokverni.org/pravednik-ce-se-spominjati-uvek-ps-126-upokojio-se-apostol-gvatemale-o-andres-ziron/

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

a-gordana.jpg

 

Gordana, ćerka komandanta Kraljeve vojske u otadžbini Draže Mihailovića, preminula u utorak u Beogradu u 87. godini. U stanu imala dve očeve oficirske slike. Uznemirila se kad su javili da je Draža bačen u jamu s krečom.

 
dru-gordana_620x0.jpg

Gordana Mihailović na dodeli ordena u američkoj ambasadi

GORDANA Mihailović, ćerka Dragoljuba Draže Mihailovića, komandanta Kraljeve vojske u otadžbini, umrla je u utorak u 87. godini, u svom stanu u Beogradu.

 

Jedan od retkih ljudi sa kojima je do kraja održavala kontakte bio je novinar i publicista Miloslav Samardžić. Prema njegovim rečima, poslednji put su se čuli telefonom dva meseca pre no što će umreti.

- Poslednji put smo duže razgovarali letos, kada me je zvala pošto je gledala neku TV emisiju u kojoj je rečeno da je telo Draže Mihailovića raskomadano i bačeno u jamu sa krečom. Inače se sklanjala od takvih vesti, pa se i sada jako uznemirila - seća se Samardžić.

* * * * * * * * * * * * ** * * * * * * * ** * * * * ** * *
Gordana Mihailović: Neka ostave kosti moga oca na miru
Dražini potomci daće DNK
* * * * * * * * * * * * ** * * * * * * * ** * * * * ** * *


 

Onda joj je dugogodišnji urednik kragujevačkih „Pogleda“ objasnio da to nije tačno, da je ekipa forenzičara našla na Adi, blizu nekadašnjeg zatvora, samo životinjske kosti. Državna komisija koja je trebalo da otkrije okolnosti smrti generala Mihailovića i njegov grob nikada nije ispitala drugu moguću lokaciju - Lisičji potok.

a-gordana%20%282%29.jpg

- Rekao sam joj da duboko verujem da je njen otac sahranjen u Lisičjem potoku, u okviru kompleksa Belog dvora, na padini ispod crkve. Zahvalila mi je što sam je umirio - nastavlja Samardžić, i kaže da Gordana nikad nije bila komunista i da je u stanu držala dve velike očeve oficirske slike. Partizani su je zarobili 18. septembra 1944, kod Valjeva, nju i brata Branka sa tri četnika, na čelu sa Mijalkom Perišićem, čuvenim četnikom iz Kosjerića.

- Mijalko mi je pričao kako im je Gordana spasla život i pokazao mi je i zajedničku fotografiju iz tog doba, gde ona ima bombu, u slučaju da mora da se zaštiti. Kada su ih partizani zarobili, Gordana i Branko rekli su da su to samo čobani koji su im pomagali. Tako su četnicima sačuvali žive glave. Već sutradan je britanska misija u partizanskom štabu prenela kao glavnu vest da su zarobljena deca Draže Mihailovića - priča Samardžić.

Brat i sestra su na silu mobilisani i terali su ih da se odreknu nedostojnog oca. „Politika“ je objavila tekst gde pričaju svašta o četnicima, ali nigde se decidno ne odriču oca. Gordana je odvedena na Sremski front kao bolničarka. Tu je ranjena u nogu i prebačena u Smederevo, gde su je lekari držali do kraja rata i tako joj spasli život.

00-gordana.jpg

Za vreme rata prošla je kroz dva nemačka logora i zatvora, a posle rata kroz još četiri partizanska. Uhapšena je 1942. i prebačena u zatvor Gestapoa, u Beogradu, odakle je sa bratom i majkom, ali i ostalom decom četničkih oficira, završila u banjičkom logoru. Dobila je upalu bubrega. Ubrzo su pušteni, pa ih četnici sklanjaju. Međutim, nedićevci ih ponovo pronalaze u septembru iste godine u Kadina Luci, ispod Ravne gore. Majku Jelicu šalju na Banjicu, a decu puštaju. Pošto im je kuća u Bregalničkoj 24 bila opljačkana, sakriva ih apotekar Trajković, na Bežanijskoj kosi. Kada je i to skrovište „provaljeno“, idu ka Kosjeriću.

Posle rata nova vlast ponovo hapsi Gordanu pošto je ustala u odbranu jednog kolege studenta, na Medicinskom fakultetu. Prolazi kroz Glavnjaču, pa Zabelu, odakle je šalju na Goli otok, a odatle na Sveti Grgur.

- Dugo nije mogla da dobije posao, pa je radila kao medicinski tehničar. Od specijalizacija za nju, kao dečjeg lekara, ostala je najteža grana - radiologija. Sećaću se Gordane kao izuzetno prkosne žene - zaključuje Samardžić.

 

UČILA NA GROBLjU

Posle rata Mihailovićevi su ostali bez kuće, pa su živeli u nekoj straćari na Zvezdari. Gordana je učila za ispite u grobljanskoj kapeli. Uvek je bila zdrava, samo je pred kraj izgubila snagu. Teško je hodala zbog šipke u nozi, koju su joj ugradili posle saobraćne nezgode - kaže Samardžić.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:479911-Preminula-cerka-Draze-Mihailovica

 

 

 

Покој јој души.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Preminuo Pako de Lusija

 

Legenda flamenko gitare i jedan od najznačajnijih muzičara 20. veka, Pako de Lusija, preminuo je u 67. godini u Meksiku.

 

Jedan od najvećih gitarista svih vremena, Pako de Lusija, preminuo je od posledica srčanog udara u 67. godini, u blizini svog doma u Kankunu, u Meksiku. Dogodilo se to na plaži, dok se igrao sa svojom decom.

 

 

Kao čoveka koji je proslavio flamenko gitaru u svetu, De Lusiju je odlikovala neverovatna lakoća sviranja.

„Njegova smrt je nenadoknadiv gubitak za svet kulture i za Andaluziju“, rekao je gradonačelnik Alhesirasa, Hoze Ignasio Landaluče. U tom gradu, rodnom mestu De Lusije, proglašena je dvodnevna žalost.

 

Pako de Lusija, čije je pravo ime Fransisko Sančez Gomez je rođen 21. decembra 1947. godine u Alhesirasu, u Španiji. Gitaru je počeo da svira sa šest godina. U početku svira flamenko zajedno sa drugim izvođačima, pre nego što je 1967. godine izdao prvi solo album. 

Pako%20de%20Lusija,%20foto%202.jpg

 

Koliki je talenat bio najbolje pokazuje njegovo detinjstvo.

 

„Čak i pre nego što sam počeo da sviram gitaru znao sam sve ritmove. Ponekad bi govorio svom ocu: 'Taj falset nije u tonu'. I moj otac bi mi odgovorio da nisam u pravu. Ali ja bi nastavio da insistiram. Na kraju bih ga ubedio da proverimo i ispalo bi da sam u pravu“, rekao je prilikom jednog intervjua Pako de Lusija.

 

Prema njegovim rečima, zbog toga su Cigani najbolji u takvoj muzici.

 

„Oni slušaju muziku od početka svog života i to je veoma važno. Kada sam počeo da sviram gitaru, već sam znao šta da radim, gde da idem i kako da sviram. To mi je bilo najvažnije“, istakao je De Lusija.

 

Širom sveta je postao poznat 1973. godine posle objavljivanja kompozicije Entre dos Aguas, koja se 20 nedelja nalazila na vrhu španske top-liste.

 

Pravo međunarodno priznanje stiče 1981. godine sa albumom Friday Night in San Francisco, koji je snimio zajedno sa Džonom Meklaflinom i Alom di Meolom. Poznat je i po tome što je snimio verziju čuvene kompozicije Koncert za Aranhuez, delo kompozitora Hoakina Rodriga.

 

De Lusija je prvi španski gitarista koji je dobio počasni doktorat čuvenog „Berkli“ koledža za muziku iz Bostona. Bio je sinonim za flamenko gitaru i istovremeno jedan od najoriginalnijih umetnika ovog žanra.

 

U karijeri koja je trajala decenijama, proneo je slavu flamenko muzike širom sveta. Iako je tokom čitave karijere ostao veran svojim muzičkim korenima, uvek se trudio da bude originalan i drugačiji. 

 

Ričard Čapman i Erik Klepton opisali su španskog virtuoza kao „džina u svetu flamenko gitare“, naglašavajući njegovu zapanjujuću tehniku i inovativnost.

Pako%20de%20Lusija,%20foto%203.jpg

 

Radoznalost ga je odvela do priznate saradnje sa nekim od najčuvenijih muzičara današnjice kao što su pijanista Čik Korija, gitaristi Džon Meklaflin, Leri Korijel i Al di Meola, kao i Brajan Adams, s kojim je sarađivao na muzici za film Don Huan de Marko.

 

Rado je dolazio u Beograd gde je održao nekoliko fantastičnih koncerata.

 

RTS

_spacer.gif
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...