Upoznajmo katolike i njihovo ispovedanje vere da bi nam bili bliži

[Zayron]

 Ni ja ga ne volim,ako cete iskreno. Ovo sam bio samo objavio iz krajnje dobre namere,al jbg. POGRESIO SAM.!!! Sve koji su se osetili uvredjenima,molim za oprost!

 

Eto vidiš, tu raja Thompsona puno nešto ne mora, davaj nešto drugo i riješen problem. 

[Zayron]

@@Zayron,Srpska posla

Ikonomisaćemo zbog brata manolisa i brišemo Tomsona

 

Dejane, javi molim te tehničkim adminima da nijedan skin ne rade na Internet Exploreru kod mene ali na Maxthonu a vjerovatno i drugim rade.

[Дејан]

Dejane, javi molim te tehničkim adminima da nijedan skin ne rade na Internet Exploreru kod mene ali na Maxthonu a vjerovatno i drugim rade.

kod mene radi ekslorer

[Zayron]

S tim gospodinom Jozefom Štjepankom se znam sa čeških

katoličkih FB grupa i sa http://gloria.tv/, evo kako on vidi pravoslavlje:

 

Osnovna ideja tog njegovog videa je ova:

Milovat můžeme jen to co poznáváme

Ljubit/voljet možemo samo to što poznajemo

Pravoslaví

 

 

To je on lijevo a taj desno mu je jedan od sinova. ima ih dva.

https://www.facebook.com/josef.stepanek.31

[Zayron]

Ovo je moj video: česki i ekumeničeski

(ustvari je ruskopoljski, pjevaju tamo poljski

al pošto sam ga ja napravio onda je česki)

Bogorodica Čenstohovska

[Zayron]

Moj kanal - tamo je dosta lijepih videa:

http://rutube.ru/video/person/98191/

 

To nije gospodin Štjepanek već video sa gospodinom:

https://www.facebook.com/karelcyril.votypka?fref=ts

akademski slikar, ikonopisac, veliki poznavaoc crkvenoslovenskog, Velike Morave i sv. Ćirila i Metodija, i muzičar, prijatelj mu  pjeva Mnogaja ljeta za rodjendan valjda a on je taj gospodin s bradom u narandžastom.

[Дијана.]

Svidio mi se video tvog prijatelja, i komentari koliko/ako sam uspjela da razumijem, naročito: "Majka Božja-Djeva Marija nas spaja", "Mi u svojoj aroganciji na obe strane insistiramo na svojoj istini, a On je rekao:Ja sam istina", "Isusovo srce ima dvije komore: grčku i latinsku".

Naravno ja govorim kao laik, a takvih je vjerovatno 90% i više vjernika na obe strane, koji i ne znaju u čemu su i kakav je značaj dogmatsko-eklisioloških razlika. (Ne govorim da se one ne moraju prevazići prije eventualnog ponovnog ujedinjenja, zapravo, koliko ja znam, ne može biti evharistijskog jedinstva dok se ne postigne to jedinstvo ispovijedanja, dogmi, crkvenog ustrojstva itd. Čini mi se da su nama starokatolici najbliži, ali da ne ulazimo sad u to, nego da se vratim na to što nas spaja). Na drugom primjeru Bce Čenstohovske vidi se da imamo istu vjeru i iste svetinje, da dijelimo ista vjerska osjećanja. Svi stubovi vjere i Crkve su nam zajednički, suludo bi bilo i nemoguće poreći hiljadu godina zajedničke crkvene istorije. Često kad su neki katolici govorili na forumu o vjeri, tj. vjerskim osjećanjima i životnom vrednosnom kodeksu, osjećala sam da govorimo istim jezikom. Znam koliko su katolici većinom čestiti hrišćani...Ja znam takve neke takve Hrvate, divni ljudi. Onaj dogadjaj kad su negdje u J.Americi skoro vjernici stajali pred crkvom i svojim tijelima je branili od razularene gomile, razvratom i huljenjem pomućene svijesti, i plakali, moleći se - to je tako pravoslavan prizor...

Jedna sentimentalna impresija...

[Agnostik]

Zadnji ceski katoliki izgleda. 

 

Neznam Ceska je zemlja za najmanje verujucih u Evropi ako ne u svetu.

[Zayron]

Zadnji ceski katoliki izgleda. 

 

Neznam Ceska je zemlja za najmanje verujucih u Evropi ako ne u svetu.

 

A Srbija je puna vjerujućih? Koliko je bilo ljudi na liturgiji za Konstantinovog Edikta Jubileum u Nišu? Ovoliko?

http://www.tubechop.com/watch/3235941

[Nina 777]

http://www.bitno.net/vjera/milost-koju-je-ozani-kotorskoj-gospodin-udijelio-na-badnju-vecer/

 

 

 

PRIČE IZ ŽIVOTA HRVATSKIH SVETACA I UZORNIH VJERNIKA (2)

Milost koju je Ozani Kotorskoj Gospodin udijelio na Badnju večer

 

A A A

 

Prva hrvatska blaženica Ozana Kotorska imala je mnoga viđenja i osobite milosti, ali jedan događaj osobito ju je dirnuo. Bilo je to pred Božić 1553…

Popločanim kotorskim ulicama odjekivali su brzi koraci oca Tome Basca, dominikanca. Za njim je poskakivala starica Vincencija iz Prčanja koja je godinama posluživala isposnicu sveta života. Oni su upravo k njoj hitili. Da su razlog toj žurbi znali prolaznici koji su se čudili toj hitnji, požurili bi i oni za njima.

Kad je zadihani dominikanac stigao u crkvicu svetoga Pavla, zastao je pred vratima koja su vodila u Ozaninu ćeliju. Pred 44 godine tu je stajao biskup Trifun Bisancije koji je nakon molitve i blagoslova zaključao vrata, a ključ predao svome vikaru. Od tada vrata se više ni jednom nisu otvorila. Mnogi su dolazili pred maleni prozorčić, gdje se Ozana triput tjedno pričešćivala, i preporučivali se njezinim molitvama ili tražili od nje savjet, ali je nitko nije mogao vidjeti.

Toga jutra je po svojoj sluškinji Ozana poručila kako želi da se otvore vrata kako bi primila bolesničko pomazanje i poputbinu. Upravo je otac Toma, njezin ispovjednik, imao čast prvi ući svetoj zatvornici i napokon vidjeti svetu pokornicu. Slabo osvijetljena ćelija nije imala nikakva ukrasa. Na podu su se nalazile drvene ljestve s pet prečaka na čast pet Isusovih rana. Na tim je ljestvama Hosana spavala. Bila je sedamdesetdvogodišnja niska starica ispijena postom i molitvom, ali vrlo vedra i živahna pogleda. Nije krila svoje zadovoljstvo što uskoro završava svoju životnu trku koju je davno započela kad je kao mlada djevojčica Kata, kako su joj roditelji na krštenju dali ime, silazila s brdovita komanskog kraja, s malog sela Releze, ne sluteći kamo će je životni put odvesti.

Katarina Kosić rodila se 25. studenog 1493. godine u vrlo siromašnoj pravoslavnoj obitelji. Bog ju je obdario neobičnom ljepotom, blagom naravi i dubinom duha koju je pokazivala već od malena. Tu neobičnost primijetila je majka kad ju je jednom, ushićena ljepotom prirode, mala Kata zapitala tko je stvorio sve te ljepote? Majka joj je odgovorila: “Gospod Bog, dijete moje, koji se rodio od Djevice i umro na križu zbog naših grijeha. Njega slave kršćani. U Kotoru se nalaze dvije njegove slike. Jedna ga prikazuje kao malo novorođeno dijete, a druga ga predstavlja pribijena na križu. Ja sam ih vidjela i poklonila im se.” Imala je i Katarina prilike klanjati se pred tim slikama kad su je roditelji zbog neimaštine s 14 godina dali u službu uglednoj kotorskoj obitelji Alesa Bućinova. Osam je godina provela u toj obitelji često slušajući pobožne razgovore i molitve. Naročito se u njoj razbuktala želja za duhovnim životom nakon jedne propovijedi o Isusovoj muci, što ju je slušala na Veliki petak. Tada je odlučila, unatoč protivljenju roditelja, Bogu se posvetiti u trećem redu sv. Dominika.

Dvadesetdvogodišnja Katarina položila je zavjete i dobila ime Ozana. To je posvećenje toliko promijenilo njezin život da je ona iz dana u dan sve više molila. Osobito je često razmišljala o Isusovoj muci pa joj samostanski život nikada nije bio dovoljno strog te je zatražila od biskupa dopuštenje da živi zatvorničkim životom u jednoj zazidanoj ćeliji gdje će do smrti moliti, činiti pokoru i ukrašavati crkveno ruho. Mnogi su s nepovjerenjem gledali na takvu “novotariju”; ta nije se čulo da je u Kotoru ikad živjela zazidana redovnica. Kako su prolazile godine svetačkoga života u samoći i odricanju, Hosana je sve više privlačila svoje mještane i sve češće iz tihe isposnice tješila, poučavala i proricala buduće događaje. Znala je mnoge odlomke Svetoga pisma napamet. Bez prestanka je prikupljala duhovno blago što ga crv ne nagriza niti hrđa uništava.

U 44 godine zatvorničkoga života mnogo se puta Sotona htio uplesti u Ozanin život. Nekad ju je prekomjerno hvalio pokušavajući je uzoholiti radi herojskih duhovnih podviga. Drugi put ju je ismijavao radi neobičnosti zatvorništva nastojeći je vratiti u kolotečinu prosječnosti kojom je živjela većina posvećenih osoba. Hosana je, međutim, navikla na njegove smicalice, ostala nepokolebljiva i dosljedna. Doista je imala pravo radovati se u trenutku kada je njezina borba bila pri svršetku. Ležeći nemoćno na neudobnim ljestvama, osjetila je neodoljivu potrebu da ocu Tomi ispripovjedi nešto lijepo iz svoga života što joj je u tom trenutku zaokupljalo misli i donosilo utjehu.

Ozana je imala mnoga viđenja i osobite milosti, ali jedan događaj od prije dvanaest godina osobito ju je razveseljavao. Bilo je to pred Božić 1553. Po svom običaju, Ozana je Badnju noć provela u molitvi. Svaki čas u njezinu je srcu sve više rasla želja da vidi kakav je bio novorođeni spasitelj. Mislila je da će umrijeti od svetoga uzbuđenja koje se u njoj raspirivalo s tom željom. Upravo u ponoć njezinu je ćeliju obasjala svjetlost i ukazala joj se betlehemska štalica. Motrila je svetu Bogorodicu kako nad jaslama drži svoga sina. Do nje je stajao sveti Josip vrlo ponizna pogleda. Svugdje uokolo mnoštvo anđela pjevalo je slavu Bogu, a ona se nalazila među pastirima. Kao nekoć, kad je u mladosti bila pastirica na čistim prostranstvima gorskih pašnjaka, tu se pred štalicom klanjala Božanskom Djetetu. Bog joj je udijelio veliku milost kad je uslišio njezinu želju, ali ipak njezina čežnja nije bila zadovoljena. Dok je promatrala betlehemski prizor, duša joj se opajala rajskom milinom te je poželjela odmah umrijeti i sjediniti se s Kristom, ali u taj čas viđenje je nestalo, a ona je shvatila da još mora živjeti u pokori i molitvom hraniti svoju nebesku čežnju. U trenutku kad se imala preseliti s ovoga svijeta, radost je obuze na sam spomen te divne milosti i na pomisao da će njezina čežnja biti ostvarena.

Nakon njezine smrti, 27. travnja 1564., pokopana je u zajedničku grobnicu sestara dominikanki, ali ne zadugo. Nakon nekoliko mjeseci, kad su grobnicu otvorili kako bi sahranili drugu redovnicu, iz Ozanina se lijesa širio ugodan miris, a njezino tijelo bilo je neraspadnuto te je ono sve do danas izloženo na štovanje vjernicima.

Molitva blaženoj Ozani Kotorskoj za posebnu milost

S velikim se pouzdanjem utječem tebi, blažena Ozano, koja si još za života spremno pritekla u pomoć svima koji su se k tebi utjecali. Izmoli mi nebesku pomoć u ovoj mojoj potrebi (…) da mogu zajedno s tobom zahvaljivati Bogu i slaviti ga u sve dane svojega života. Po Kristu Gospodinu našemu.

Ostale članke iz niza “Priče iz života hrvatskih svetaca i uzornih vjernika” možete pronaći na linku OVDJE. 

Gornji tekst je izvadak iz knjige o. Doroteja Toića Priče iz života hrvatskih svetaca i uzornih vjernika. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

 

[Дејан]

Чист доказ да су Срби вазда били доминантни и најиновативнији на овим просторима

[Nina 777]

Procitala sam ovaj tekst o prvoj hrvatskoj svetiteljki. Mene ovo zitije veoma podseca na zitija nasih pravoslavnih svetitelja. Ne vidim zasto bih sumnjala, a opet ako je tako, da li to znaci da je razdvojenost Crkava samo politicka i istorijska ?. Znam otprilike koje su to kljucne sustinske tacke zbog kojih Crkva ne moze da bude formalno jedna, ali uprkos tome Duh Sveti ocito deluje u obe Crkve, cim ima svetih i u jednoj i u drugoj. 

Sta vi o tome mislte? Da li zaista odbacujete katolicke svece ili dajete mogucnost svetosti, obozenja u zapadnoj crkvi ? ja nisam sigurna sta da mislim..  :.mislise.

[Дејан]

Прва Хрватска блаженица је Српкиња.

Лепо, разлог више да радимо на помирењу.

[Nina 777]

Чист доказ да су Срби вазда били доминантни и најиновативнији на овим просторима

Hahaha, pgodilo se da je svetiteljka iz pravoslavne porodice, a opet ona se podvizavala kao katolkinja. U svakom slucaju, ne znam sta da mislim, nekako mi je surovo da odbacimo njihova svedocenja, isceljenja,prozorljivost, mirotocenje i sl.

[Nina 777]

Прва Хрватска блаженица је Српкиња.

Лепо, разлог више да радимо на помирењу.

Bas simbolicno..Slazem se da treba da svim srcem radimo i na formalnom pomirenju. Ako Duh Sveti ocito deluje u obe crkve, i radja svete, onda mir i blagoslov Boziji vec postoji, samo jos da se formalno rese neke stvari i da Crkva i formalno bude jedna sto i jeste (jedna, sveta, saborna, apostolska)