Jump to content

Раскол је једини узрок екуменизма

Оцени ову тему


Препоручена порука

Takav pojam o ''nadsuštastvenoj suštini božanstva'' nema nigde na vaseljeni. Ima samo kod tebe. :)

Trijade u odbrani svetih isihasta Sv.Grigorije Palama:

Mo`e{ tvrditi da je Bog stvorewe i da su Wegove su{tinske energije stvorene!

Nijedan razuman ~ovek za su{tinsku dobrotu i `ivot ne bi rekao da je nadsu{tastvena

su{tina Bo`ija. Su{tinska osobina nije su{tina koja ima osobine su{tine. Kako veliki

Dionisje ka`e: “Kada nadsu{tastvenu Tajnu nazivamo ‘Bogom’ ili ‘`ivotom’ ili

‘su{tinom’, pri tome mislimo samo na promisliteqske sile koje ishode iz Boga u Kome se

ne mo`e u~estvovati.”78 To su, dakle, su{tinske sile; {to se ti~e Nadsu{tastvenog .. to je

Realnost koja ima ove sile i u sebi ih sjediwuje. Sli~no tome, svetlost koja obo`uje je

tako|e su{tinska, ali sama nije Bo`anska su{tina.79

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Не мислим да су они јеретици. Само их је неко уплашио разним причама, страх је најјаче оружје лажних учитеља. Кад погледаш секте - Јеховини Сведоци, Адвентисти итд. - сви они се обилато служе страхом да би држали своје следбенике у покорности. Нажалост има таквих страхо-учитеља и у православљу.

 

А Павле лепо рече - у љубави нема страха.

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo je neispravni nauk o slici Božijoj, u odredjenom pogledu uz ispunjenje svih ostalih nužnih i potrebnih preduslova i okolnosti k ispovijedanju jeresi može biti i jeretički. Jeres prije svega moraš ispovijedati svjesno da bi to bila jeres.

 

Jeres to jeste (albigensko-katarski ili manihejski dualizam) ali svako ko ispovijeda neku jeres ne mora bit nužno odmah jeretikom već je onda samo zabludjelom osobom, naročito tada ako ju ne ispovijeda svjesno sa znalosti toga što to znači.

 

Zato ispravka, htio sam napisati ovo:

 

Jeres prije svega moraš ispovijedati svjesno da bi te se moglo označit za jeretika, u slučaju da je ne ispovijedaš svjesno onda si samo u nehotičnoj, nehtjenoj zabludi.

 

Inače katarstvo ili albigenstvo je samo modernizovano manihejstvo, neomanihejska sekta isto kao i bogumilstvo koje je istočno, balkansko, odnožje, grana, vrsta tog neomanihejstva dok je albigenstvo ili katarstvo bilo ta zapadna, francusko-italijanska neomanihejska verzija.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Александар Милојков,

 

Сећаш се старог Бориса и сада Бистрика. То је оно учење о ''надсуштаственој суштини божанства''.

 

''надсуштаственој суштини божанства''.

 

Opet maniheizam, manihejski dualizam i to neka Aufzug, elevator, dizalo - lift forma. Pokušava se na bilo koji način i pod svaku cijenu zavest dualna polarizacija svijeta i egzistujuća stvarnost svesti na dihotomiju pojmova: Dobro i Zlo, Svjetlo i Tama, Bog i Djavo, zavodjenjem besmislene i proturječne distinkcije i dihotomije izmedju "suštastva i nadsuštastva" ili "suštine ili nadsuštine", "bića i nadbića" ili se tamo govori o "nadsuštastvenoj suštini" bilo čega božanstva, čovještva, egzistencije što je logičkom absurditom i semantičkim oxymoronom, praznoslovljem ili besmisloslovljem. Isto kao kad bismo rekli: "crno i nadcrno" ili "ništa i nadništa".

 

@Bistrik

da to si u pravu, manihejstvo je vrlo stara i drevna hrišćanska jeres, jedna od najstarijih, ustvari je to zoroastrička jeres (Zaratustrina religija) adoptirana, posvojena odredjenim hrišćanskim krugovima i istovremeno adaptirana, prilagodjena hrišćanstvu, naravno.

 

Manihejstvo u kršćanskom svijetu

Manihejstvo u kršćanskom svijetu nije naišlo na odobravanje ni u kom smislu, te je stoga poput svih drugih hereza bilo podvrgnuto nemilosrdnoj inkviziciji. Kako je Mani propovijedao strpljivost u svim situacijama, njegovi sljedbenici su sve progone od strane kršćanskog svijeta stoički podnosili. Ipak, manihejstvo se polako i skromno širilo u svome pravom obliku, ali se zato iz njega razvila vrlo moćna i stabilna hereza - bogumilstvo, te su pod njegovim utjecajem nastale i Crkva bosanska, katarsko, albigenško, babunsko, patarensko, valdeško i mnoga druga učenja. Sva ova učenja Crkva je vremenom vrlo uspješno iskorijenila iz Europe. Tek je neznatan utjecaj još vidljiv u raznim protestantskim konfesijama kršćanstva.

 

http://hr.wikipedia.org/wiki/Manihejstvo

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

“Kada nadsu{tastvenu Tajnu nazivamo ‘Bogom’ ili ‘`ivotom’ ili
‘su{tinom’, pri tome mislimo samo na promisliteqske sile koje ishode iz Boga u Kome se
ne mo`e u~estvovati.”

 

Nadsuštastvena Tajna nije isto što i "nadsuštastveno suštatsvo" koje je izgeda nekakvim Bistrikovim pojmovnim konstruktom i inovacijom poteklim iz neshvaćenog (i ne baš sasvim dobro i tačno na srpski  prevedenog izvornika) odjeljka gore pročitanog i citiranog teksta, nadusštatstveni u ovom slučaju znači nadprirodni i transcedentni, u materijalnom smislu paranormalni i supranormalni a ne postoji nešto takvo kao "nadtrascedentni Bog" ili "nadtranscedentna transcedencija" jer su to ustvari protuslovlja ili besmisloslovlja, blabolizmi. U sintagmi, izrazu "transcedentna tajna" ili "nadsuštastvena tajna" su pojmovi koji se ne isključuju već uzajamno preciziraju, objašnjavaju i dopunjavaju jer suvise jedan s drugim dok je "nadsuštastveno suštatsvo" oxymoron i besmislica kao "nadstaklena staklenost".

 

V teologii a ve filosofii může transcendence znamenat všechno to, co přesahuje smyslovou skutečnost. Tak je v křesťanství Bůh transcendentní, protože není součástí světa, ale jeho původcem, který každou skutečnost přesahuje.

 

http://cs.wikipedia.org/wiki/Transcendence

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Zayron,

 

Александар је то јасно рекао:

 

Када то говоре, Оци мисле да је Бог изнад творевине, односно изнад њеног суштаства. Односно, суштина Божија није суштина света.

Наука верујућих каже:

Апсолутан је само Бог

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Zayron,

 

Александар је то јасно рекао:

 

Da, Bistrik ne razumije tom načinu i umijeću izlaganju i razvijanja ideja na više nivoa gdje se ideje tog višeg nekad objašnjavaju shodnim i najpribližnijim pojmovima tog nižeg ukoliko ne postoje posebni pojmovi za svaki od tih nivoa, nešto slično tome kao što Eskimi imaju skoro 30 pojmova za bijelu boju a mi samo jedan, (u slučaju da se radi o ispravnom prevodu). Nekad se to dešava iz nedostatka rječnika i pojmoslovlja a nekad i iz takve namjere, namjerno se upotrebljavaju isti pojmovi kako bi se akcentovala njihova kvalitativna različitost na svakom od tih nivoa ukoliko se radi o nekoj evoluciji koje se tim tako hoće prikazati u svojem neprekinutom kontinuitetu i razvoju.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ајде молим те не лупај више глупости.

 

Важи. Нећемо више о Христу распетом, јер је таква реч некима саблазан, другима безумље, а позванима Божја сила и премудрост, па, да Вам се не би екумена још више поделила, одазивам се Твојој љубазној замолби. Само како да знам дали је нешто што хоћу да напишем, више или мање глупо, или да сматрам све своје и себе обавезно глупим и тупим.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Важи. Нећемо више о Христу распетом, јер је таква реч некима саблазан, другима безумље, а позванима Божја сила и премудрост, па, да Вам се не би екумена још више поделила, одазивам се Твојој љубазној замолби.

 

Фарисејчина за десетку...

  • Волим 1

ΜΟΛΩΝ ΛΑΒΕ

Link to comment
Подели на овим сајтовима

''надсуштаственој суштини божанства''.

 

Opet maniheizam, manihejski dualizam i to neka Aufzug, elevator, dizalo - lift forma. Pokušava se na bilo koji način i pod svaku cijenu zavest dualna polarizacija svijeta i egzistujuća stvarnost svesti na dihotomiju pojmova: Dobro i Zlo, Svjetlo i Tama, Bog i Djavo, zavodjenjem besmislene i proturječne distinkcije i dihotomije izmedju "suštastva i nadsuštastva" ili "suštine ili nadsuštine", "bića i nadbića" ili se tamo govori o "nadsuštastvenoj suštini" bilo čega božanstva, čovještva, egzistencije što je logičkom absurditom i semantičkim oxymoronom, praznoslovljem ili besmisloslovljem. Isto kao kad bismo rekli: "crno i nadcrno" ili "ništa i nadništa".

 

@Bistrik

da to si u pravu, manihejstvo je vrlo stara i drevna hrišćanska jeres, jedna od najstarijih, ustvari je to zoroastrička jeres (Zaratustrina religija) adoptirana, posvojena odredjenim hrišćanskim krugovima i istovremeno adaptirana, prilagodjena hrišćanstvu, naravno.

 

Manihejstvo u kršćanskom svijetu

Manihejstvo u kršćanskom svijetu nije naišlo na odobravanje ni u kom smislu, te je stoga poput svih drugih hereza bilo podvrgnuto nemilosrdnoj inkviziciji. Kako je Mani propovijedao strpljivost u svim situacijama, njegovi sljedbenici su sve progone od strane kršćanskog svijeta stoički podnosili. Ipak, manihejstvo se polako i skromno širilo u svome pravom obliku, ali se zato iz njega razvila vrlo moćna i stabilna hereza - bogumilstvo, te su pod njegovim utjecajem nastale i Crkva bosanska, katarsko, albigenško, babunsko, patarensko, valdeško i mnoga druga učenja. Sva ova učenja Crkva je vremenom vrlo uspješno iskorijenila iz Europe. Tek je neznatan utjecaj još vidljiv u raznim protestantskim konfesijama kršćanstva.

 

http://hr.wikipedia.org/wiki/Manihejstvo

 

Добро је! Ја се уплашио да можда не исповедам Таоизам или чувај Боже, фенг шуи!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Guest
Ова тема је за сада закључана и нису омогућени будући одговори.
  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...