Msgr. Mate Uzinić: Mladi više ne smiju čekati da im sudbinu kroje stranački poslušnici

[Дејан]

 

 

 

 

 

 

 

Dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić (46) u trećoj godini mandata jedna je od najomiljenijih osoba najjužnije hrvatske biskupije – riječima, djelima i primjerom svjedoči kako bi suvremena Crkva trebala komunicirati s vjernicima i s javnošću. Zasigurno je i to jedan od razloga zbog kojega na Susret hrvatske katoličke mladeži sljedećeg tjedna u Dubrovnik dolazi rekordan broj sudionika, oko 35 tisuća mladih, koji će kroz molitvu, bogoslužje, pjesmu i kateheze pokušati spoznati plodove duha u simbolici dubrovačkih zidina.

 

– Možda bi se prijavilo i više sudionika, ali 35 tisuća je doista maksimalni kapacitet ljudi koje možemo ugostiti. Razloga za tako velik odaziv može biti više, vjerujemo da mladi doista žele duhovnu obnovu u današnjim vremenima, u kojima često prevladavaju neka druga načela, ali svjesni smo i da je Dubrovnik vrloatraktivna destinacija, a članovi odbora i pododbora odradili su vrlo dobru promociju. 

Geslo susreta “Na slobodu pozvani” ulomak je iz Pavlove poslanice Galaćanima i oslanja se na poruku blaženog pape Ivana Pavla II. mladima da ih Krist oslobađa kako bi na pravi način živjeli svoju slobodu. Takvu poruku nosi i Dubrovnik kao grad slobode, koji je slobodu opjevao i živio, a zbog takvog stava prednjačio je pred mnogim gradovima i državama.

 

’Selfie’ fotografija U organizaciji je i mnogo laika?
– U odborima i pododborima samo su četiri svećenika, sve ostalo pripremaju laici. To je vrijedan podatak, jer očito je da su to ljudi koji osjećaju Crkvu kao svoju i stavljaju volonterski dio svojeg vremena na raspolaganje za potrebe susreta i svoje biskupije. Naravno, ne mogu ne spomenuti suradnju s odborima i pododborima naših župnika, župnih vijeća, redovnica, redovnika...

I s vama u Ordinarijatu surađuje prilično “civila”?

– Imamo i zaposlenike i volontere laike. Moramo imati povjerenja u laike, kao i u svećenike. Jedan od razloga što smo u svakodnevni rad biskupije uključili veći broj laika je i pomanjkanje klera. Volio bih da možemo primiti još više laika, ali jasno da bi mi bilo drago imati i više svećenika.

To su i koncilska usmjerenja?

– Naravno, a konačno moramo shvatiti da Crkvu ne čine samo biskupi, svećenici i redovnici, nego je ona zajednica sastavljena od svih vjernika koji imaju svoje mjesto i važnu ulogu u Crkvi. Ponekad je problem taj što nemamo dovoljno laika u crkvenim ustanovama i što sami laici ne znaju da određen prostor u Crkvi pripada njima. S druge strane, ni svećenici ne prihvaćaju uvijek da dio svojih djelatnosti trebaju prepustiti laicima, kako bi sebe i svoje sposobnosti stavili na raspolaganje crkvenim aktivnostima. Određeni broj laika trebalo bi i zaposliti kao profesionalce na puno radno vrijeme, što zbog nedostatka financija nije uvijek jednostavno.

Uoči susreta objavili ste i “selfie” fotografiju jednog katoličkog biskupa, vjerojatno prvu na svijetu, a one su način komuniciranja mladih na društvenim mrežama?

– Moram priznati da nisam ja držao mobilni aparat kojim je načinjen “selfie”, bio sam samo jedan od likova na toj fotografiji. Mladi su predložili, a ja sam se složio. Tek kad su tu fotografiju objavili mediji, shvatio sam da se radi o specifičnom izrazu današnjih mladih, pravom trendu.

 

I pape su obični ljudi Kada govorimo o suvremenoj komunikaciji Crkve s “vanjskim svijetom”, ne možemo ne spomenuti aktualnog papu, koji je zbog svojih sitnih znakova svima simpatičan. Međutim, vi ste na to reagirali: “ništa posebno”...

-- Tako je, jer svaki papa ima svoj stil. Ako se za papu Franju navodi u medijima kako je skroman i ponizan, ja ću kazati i kako je papa Benedikt XVI. isto tako vrlo skromna, jednostavna i ponizna osoba, samo što to nije izražavao na ovaj način. Poruke pape Franje nisu neobične ni revolucionarne, on također svjedoči evanđeosku poruku, opet na svoj način. Moguće je stvoriti stereotip o papama kao nekim nadbićima, no oni su obični ljudi, koji nastavljaju živjeti kao i prije izbora. Papa Franjo dolazi iz specifične sredine, Latinske Amerike, pa je i njegova poruka takva.

Neki krugovi zamjeraju mu da previše pažnje posvećuje siromašnima, premda i bogati mogu biti dobri i milosrdni ljudi?

– Siromaštvo o kojemu je govorio Krist nije upućeno samo na materijalno siromaštvo, nego i na duhovno. Činjenica da je netko materijalno bogatiji ne znači nužno da je loš čovjek, no papa inzistira na govoru o siromašnima jer su današnje ekonomske razlike doista drastične. Čini se kao da nitko ne vodi računa o siromašnima, a posebno je to dojmljivo kad spoznate svijet iz kojeg dolazi papa Franjo. U Južnoj Americi to je doista veliki problem i on kao čovjek koji dolazi iz tog okruženja osjeća potrebu govoriti o tome, želi nam prošiti horizonte. Nadam se da će uspjeti u svojim nakanama, obnoviti Rimsku kuriju i postaviti Crkvu kao služiteljicu čovječanstva 21. stoljeća.

Slijede li ga u tome ostali biskupi i svećenici, primjerice hrvatski, posebno u ovoj krizi?

– Često je riječ o poopćavanju, pojedini se slučajevi izdvajaju i prenaglašavaju u medijima, pa bi se mogao dobiti dojam da ga ne slijedimo, ali u velikoj većini slučajeva to nije tako.

 

Naknada od Biskupije Primate li visoku državnu naknadu?

– Primam naknadu od Biskupije, nešto malo više od 7000 kuna.

Bruto?

– Da, bruto, iako je to “bruto” uvjetno jer nemamo isti obračun kao kod uobičajenih plaća. Nemam mirovinsko osiguranje. Od toga plaćam svoje obaveze, među ostalim za hranu i uzdržavanje, dodatno zdravstveno osiguranje, televizijsku pristojbu, pomognem potrebitima... Primanja naših svećenika su otprilike od 3500 do 5500 kuna, ovisno o godinama staža i veličini župe. Usprkos općem stavu, naša primanja ipak nisu tako visoka. Uvijek ima iznimki, ali u pravilu svećenici, barem na našem području, žive skromno, a i stambeni uvjeti mnogih ispod su standarda suvremenog čovjeka. Trenutno zato obnavljamo četiri župne kuće.

Najavili ste svoj povratak u staru gradsku jezgru (biskupski dom sada je u Gospinu polju) kako biste tako primjerom pokazali da i građani trebaju ponovno živjeti u gotovo ispražnjenom Dubrovniku?

– Biskupova kuća preko puta katedrale obnavlja se, riječ je o radovima na spomeniku kulture koji su prilično skupi i polagani, i mislim da bismo se mogli useliti 2016. godine. Iseljavanje iz dubrovačke jezgre znak je vremena u kojem živimo. Mnogi su stanovi prodani strancima, no srećom, taj je trend u padu. Život u starom gradu vrlo je težak, što zbog nepristupačnosti, što zbog neizdržljivih ljetnih gužvi. Jedan broj ljudi živi od apartmana u koje su pretvorili stanove. Tko im može zamjeriti i kako ih ograničiti? Ipak smatram da bi gradske vlasti trebali potaknuti ljude da otkriju interes življenja u staroj gradskoj jezgri, počevši od parkirališnih mjesta u blizini zidina.

Ne iseljavaju se samo Dubrovčani iz starih kuća, trenutno je na snazi nevjerojatan egzodus hrvatskih državljana, osobito obrazovanih; u drugim zemljama traže perspektivu koju ne mogu naći u svojoj. Kako ih zaustaviti?

– To je pojava puno širih razmjera. Nedavno sam razgovarao s biskupima iz Poljske, Latvije, Litve, Ukrajine, Rumunjske, među ostalim i o toj temi, i svugdje postoje slični problemi. Nažalost, sada možemo samo registrirati to stanje. Rješenje je promjena svijesti, držim da svi moramo učiniti sve da mladi imaju uvjete ostati u svojoj domovini.

Mladi, gledajući političku elitu, ne vjeruju da će u Hrvatskoj ikad biti bolje.

– Moje je mišljenje da mladi ne bi trebali čekati da netko izvan njih promijeni situaciju, nego bi trebali sami pridonijeti promjenama na bolje.
Ne treba se bojati

Kako, kad dvije stranke koje se mijenjaju na vlasti upravljaju svaka svojom ekonomskom platformom jednako loše?

– Jedan je od načina da se mladi, moralni i obrazovani ljudi prihvate politike, mijenjanja političkih procesa. Primjećujem da su stranke neučinkovite jer ne dopuštaju najuspješnijima, najkreativnijima, najobrazovanijima da izađu na površinu, nego na funkcije dolaze najposlušniji stranci. Ako je to jedan od korijena problema, tko onda može promijeniti našu ekonomsku platformu ako ne mi?! Želio bih da naši ljudi koji su vani uspjeli pomognu u stvaranju zdravije ekonomije u Hrvatskoj, njihovo je iskustvo vrlo vrijedno. Iseljavanje je bolno, najlakše je pobjeći, ali to nije rješenje.

Zbog toga se mladi osjećaju neslobodni!

– Najveći neprijatelj slobode nisu lanci, nego strah. Ne treba se bojati. Ne mogu proći izbori a da ja ostanem kod kuće, ne mogu prolaziti procesi koji su štetni a da ja šutim. Trebamo imati hrabrosti za promjene. Najprije sebe, a onda i društva.

Uskrsna poruka?

– Kršćani često zaborave, i to nas često ukoči u strahu, kako logika Velikog petka nije u trpljenju, nego u ljubavi koja nam je iskazana. Križ nije znak spasenja jer je Krist na njemu trpio, nego jer nas je Krist s križa ljubio. Kad se u sve što činimo unese više prave ljubavi, koja oslobađa, koja u situacijama beznađa daje nadu, moguće je doživjeti uskrsloga Krista. Želim svima radostan Uskrs pun nade!

DAMIR ŠARAC

 

 

Nisam gladan, ali nisam ni bogat

– Ne mogu reći da sam siromašan, imam kuću, automobil, nisam gladan, imam odjeću... Ali ne mogu kazati ni da spadam među bogate. Nemam nikakve imovine u svojem vlasništvu.

Imate li bazen?
– Nemam.
Idete li na skijanje?
– Ne.
Na kruzer?
–Ne.
Ljetujete li u hotelima?
– Ne.
Vozite li limuzinu?
– Škodu octaviju. Donedavno samo imali stari passat, čije je održavanje postalo preskupo.
Posjećujete li skupe dubrovačke restorane?
– Vrlo rijetko, samo kad imamo goste, a i tada uz popust. Bol zbog gubitka relikvija

Zbog čega ste se kao biskup ispričali vjernicima zbog nestanka relikvija iz dubrovačke riznice?

–- Ne znamo kad se to dogodilo, primijetili smo nestanak tek kad je trebalo fotografirati relikvije za monografiju o katedrali. Ispričao sam se jer osjećam odgovornost, nama je na čuvanje povjereno blago u riznici koju su stoljećima svojim darovima obogaćivali vjernici dubrovačke biskupije. I ako nešto od toga nestane, smatram da trebam upravo ja tražiti oprost od vjernika i učiniti sve u suradnji s istražiteljima da se relikvije vrate Gradu. Nadam se da će bol zbog nestanka ovih relikvija barem malo ublažiti radost dobitka relikvije krvi blaženog pape Ivana Pavla II., koji je ujedno i počasni građanin Dubrovnika, te blaženog Alojzija Stepinca. Tkanina s krvlju Ivana Pavla II.

Kako ste uspjeli doći do papinih relikvija?

–- Za desetu obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. Dubrovniku pozvao sam njegova dugogodišnjeg tajnika, kardinala Stanisława Dziwisza, da predvodi misno slavlje u našem gradu i da dubrovačkoj riznici pokloni moći blaženika. 
On se ispričao što ne može doći, ali pozvao nas je u Krakow da dođemo po relikvije – tkaninu s krvlju Ivana Pavla II. Upravo izrađujemo relikvijar koji ćemo nositi u procesiji za Svetog Vlaha. Tako ćemo nastaviti tradiciju unošenja svetačkih relikvija u dubrovačku riznicu. Ne smetaju mi komentari na Facebooku

Jedan ste od prvih biskupa koji komunicira preko Facebooka?

– Profil na Facebooku napravio sam još kao svećenik, i nisam bio prvi koji ga je koristio. A kad sam izabran za biskupa, ostao sam na toj društvenoj mreži.
Usprkos potencijalnim neugodnim komentarima koje vam mogu tamo pisati nepoznati ljudi?
– Držim da taj medij, kao i svaki drugi, može biti vrlo pozitivan u suvremenoj komunikaciji. On nosi određene zamke i potencijalne neugodnosti, može ga se zloupotrijebiti, najvažnije je pitanje kako ga se koristi. Uglavnom nema komentara koji bi mi smetali, ali ako se to i dogodi, ostaje mogućnost da se takav komentar prikrije. Ne samo zbog mene, nego i zbog ostalih korisnika. Ima rizika od ekscesa, ali pitanje je što je veće, korist ili šteta. Ako se može iskoristiti za dobro većine korisnika koji to prate, onda valja računati i na rizike.

 

 

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/242587/Default.aspx

[Megas Doux]

Koliko ja znam upravo njega papa treba da smeni , da je on predvodnik ili jedan od, radikalne katoličke struje, de baš njega nadje.....

[Дејан]

Koliko ja znam upravo njega papa treba da smeni , da je on predvodnik ili jedan od, radikalne katoličke struje, de baš njega nadje.....

biće da si pobrkao nešto

[Megas Doux]

biće da si pobrkao nešto

provericu, ali sećam se da je pomenut kao loš, dubrovacki, moguce da sam zaslepljen mržnjom....

[Trifke]

Biskup Mate Uzunic " Završimo konačno Drugi svjetski rat! Prestanimo se već jednom ponašati kao sinovi i kćeri ustaša i partizana

https://www.youtube.com/watch?v=6MMbz1tnVxk