Aco Stanković brani prava nerođena djeteta

[Дејан]

Zvuči nevjerojatno, ali inače liberalno orijentirani urednik i novinar HTV-a Aleksandar Stanković iznio je pred nekoliko godina odličnu argumentaciju protiv abortusa i feminističkog stava da je abortus pravo žene na odlučivanje o vlastitom tijelu. Argumentacija kako homoseksualci imaju izbor jer je „seksualna orijentacija stvar osobnog izbora (stvar slobode)“ dok nerođeno dijete nema nikakav izbor znači da jedni imaju suvišak prava jer im se na temelju osobnih izbora, a ne urođene sklonosti, dodijeljuju neka nova prava, a drugima se uskraćuje temeljno pravo na život. „….kakva je to uopće dilema treba li nekome ili nečemu dozvoliti pravo na život? To 'nešto'  ne može reći volim te, ne može zamoliti za nježnost, ne može se nasmijati, u krajnjoj liniji ne može moliti za milost pa ćemo mu iz tog osnova, a ako tako odluči majka i uskratiti sve te mogućnosti!  Tu pameti nema. Sebičnost zbog vlastitog komoditeta uzdignuta  na nivo apsolutnog prava.“ Što reći nego „Bravo, Aco! Čestitamo na stavu!“

 

Abortus je ubojstvo Aleksandar Stanković: Poštovana gospođo Drakulić i Antičević, što mogu, nisam za abortus!

 

Autor: Aleksandar Stanković

 

 

A za što jesam? Pa recimo, jesam za prava pedera i lezbijki da slobodno izražavaju svoja seksualna opredjeljenja, jer je seksualna orijentacija stvar osobnog izbora (stvar slobode), a abortus ne mogu podržati jer tu jedna strana nema pravo na nikakav izbor.

Nisam katolička budala

…i da, mislim da je abortus na neki način ubojstvo, ali o tome malo kasnije. Dakle, zašto sam počeo s gejevima i lezbama? Pa uglavnom zato da preveniram pokušaje prigovora da sam zadrta katolička budala. Nisam, vidite da volim pedere! A pederi su mi zgodni i zbog poante o mogućnosti izbora. Pederi je imaju, a drugi nemaju i to je to. E sad, dragi čitatelju, to što ti smatraš da 'drugi' ne mogu biti subjekt ove priče jer nemaju dovoljno tjedana, ruke, leđnu moždinu, razvijen smisao za humor i sposobnost da te gledaju u oči i lažu to je tvoj problem. U cijeloj ovoj priči i pederi i nerođena djeca i majke su ravnopravni subjekti, a kad se stvari postave tako onda mi se nameće zaključak.

Gejevi imaju prava - nerođena djeca nemaju

Gejevi to rade u anus i to je stvar vlastitog izbora. Dok je dobrovoljno, nemam ništa protiv, sve ostalo je silovanje - to ne podržavam.

Majke to rade u vaginu (ima i drugih slučajeva, ali ona nisu predmet ovog teksta) i dok je dobrovoljno svi zadovoljni. Kao posljedica radnji iz prethodne rečenice može doći do začeća i tu sad nastaje problem. Sukobljavaju se dva prava. Pravo majke na izbor hoće li roditi ili ne i pravo djeteta da bude rođeno. Postavljena dilema krajnje je pojednostavljena situacija, ali dobro, može i ovako. Sukobljavaju se dva prava: Pravo na odluku o tome 'KAKAV će biti život (majci i djetetu)' i 'pravo na život'. U stvari, ne znam zašto uopće treba pisati o ovome…kakva je to uopće dilema treba li nekome ili nečemu dozvoliti pravo na život? To 'nešto'  ne može reći volim te, ne može zamoliti za nježnost, ne može se nasmijati, u krajnjoj liniji ne može moliti za milost pa ćemo mu iz tog osnova, a ako tako odluči majka i uskratiti sve te mogućnosti!  Tu pameti nema. Sebičnost zbog vlastitog komoditeta uzdignuta  na nivo apsolutnog prava. A što je vlastiti komoditet? Opravdanje za pobačaj uz argumentaciju:

a) to dijete nije željeno

b) u ovome trenutku nismo spremni za dijete

c) s obzirom na materijalnu situaciju dijete ne bi imalo kvalitetan život

d) s obzirom da je dijete neželjeno ne bi bilo ni voljeno

e) dijete će pasti na brigu državi…

I  neželjena djeca mogu biti sretna

Dakle, poštovana gospođo Drakulić, ili poštovana gospođo Ingrid Antičević, gospođo Antunović ili poštovana gđo. Adlešič i sve poštovane gospođe uopće… ova argumentacija je za smeće. Onemogućiti nekome da živi zbog pretpostavke da će biti gladan ili nevoljen nije ništa drugo nego naslov Kunderine knjige o nepodnošljivoj lakoći znate već čega.

Uostalom sreća ili 'sretnost' nije nužno vezana uz materijalno. Pa vrlo često u istraživanjima o vlastitom doživljaju sreće južnoamerički ili afrički narodi visoko kotiraju, a nije baš da imaju… ali pustimo sad to. Na početku rekoh da ću pojasniti zašto mislim da je abortus na neki način ubojstvo, ali pišući prethodno umorio sam se i shvatio sam da mi se ne da. Koga treba razuvjeravati da je srce koje lupa - život (6. tjedan trudnoće) nije dostojan smislene polemike, a za ljubitelje eufemizama ovaj put nemam vremena već mi je važnije nešto drugo.

Što učiniti

S obzirom na intonaciju prethodno napisanog ne bih da se ovaj  tekst shvati  kao bilo kakva isključivost, nametanje vlastitog mišljenja, ili ne daj bože poziv na drastično kažnjavanje majki. Svjestan sam da u ovom slučaju zabrane donose više štete nego koristi i svjestan sam da smo tolerantno društvo koje se dogovorno trudi riješiti svoje najveće probleme pa u tom duhu neka ovo bude poziv svim onim pobornicima pobačaja koji su spremni za razložnu, argumentiranu, utemeljenu raspravu kako bismo našli najbezbolnije, kompromisno i  humano rješenje u skladu s današnjim civilizacijskim dostezima jer ko što kaže Danil Ivanovič Harms 'znamo da djecu nije pristojno ubijati, ali nešto im se ipak mora učiniti'.

Izvor: Portaloko.hr

[horatio]

Ја бих само прилагодио наслов тј. ставио у одговарајући падеж. Не замјери...

[Рада.]

[Дејан]

Ја бих само прилагодио наслов тј. ставио у одговарајући падеж. Не замјери...

 

u originalu je 

[horatio]

u originalu je 

Е, па опрости...тај новохрватски ме понекад збуњује...мада, може и овако, али је неуобичајена промјена...