Jump to content

Ne plači, mama, naći će neki lek!

Оцени ову тему


Препоручена порука

- Nemoj da plačeš... Ne volim kad si tužna... Naći će se već neki lek... Ozdraviću... Obećavam! - često teši svoju majku Natašu (44) dvadesetogodišnji Jovan Ikonjić iz Velikih Crljena pored Lazarevca. Jovan od rođenja boluje od Dišenove distrofije mišića, a poslednjih sedam godina, otkako je ispao iz invalidskih kolica i polomio nogu, nije izašao iz kreveta.

 

 

1066572-30.jpg

 

 

On danas bez majke ne može da jede, više nije u stanju ni da sedi u invalidskim kolicima. Sa svog dekubit jastuka ustane samo kad ga majka odnese do kupatila, da ga umije ili okupa i presvuče. Tokom dana gleda TV ili igra igrice pomoću dva prsta koja teška bolest još nije zauvek zakočila. Kad padne noć, pred spavanje, brižna majka na glavu svog sina pažljivo navlači masku s kiseonikom, bez koje Jovan ne bi dočekao sledeće jutro. Zbog sve slabašnijih pluća, Jovana od gušenje često ne može da zaštiti ni maska, pa su vrata koja dele njegovu sobu u kojoj spava s tri godine mlađom sestrom Jovanom i onu u kojoj bdiju njegovi roditelji tokom noći neprekidno otvorena.

 

- Noću ne spavam dok u bunilu osluškujem kad će Jovan početi da se guši. I tako 13 godina... Iz noći u noć - kroz suze priča Nataša.

Četvoro Ikonjića živi s Natašinom majkom u zgradi sa koje je već odavno otpao malter. Stan u kome su nekada stanovali siromašni rudari dobili su od socijalnog, ali za njega nemaju rešenje. Nataša ne radi jer je fabrika obuće u kojoj je bila zaposlena već odavno zatvorena, a njen suprug Branko (55) kod privatnika na građevini mesečno zaradi tek da podmire račune. Žive od socijalne pomoći koja Jovanu sleduje kao teškom invalidu i bakine mizerne penzije.

- Mnogo puta smo molili za pomoć. Jednom nam je opština udelila 8.000, a drugi put 5.000 dinara. Kada je dobio računar, Jovana su slikali za televiziju. Ove godine nije bilo para, pa smo odbijeni... Nije bilo ni televizije - sebi u bradu gotovo šapatom zbori Nataša.

Pre nekoliko godina, MZ je finansirala izgradnju betonske staze ispred zgrade u kojoj žive Ikonjići, a u stanu je dograđeno kupatilo. Grejanje im je obećalo lokalno preduzeće za toplifikaciju grada, ali je na tome i ostalo.

- Ponekad imam utisak da za sve uboge ljude na ovom svetu postoji neki spisak za pomoć na koji su upisani. Samo nas Ikonjića nema ni na jednom od njih. Recite, kome da se požalimo, koga će da rastuži naša nesreća - dok se jecajući pita Nataša, Joca nesigurnim glasom teši svoju majku: „Evo, obećavam... Ozdraviću... Samo nemoj da plačeš... Mama, molim te!“.

 

 

Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

    Кад год помислим да је превише тужних на овоме свету, сазнам за још теже околности.

    Господе Помози овим анђелима.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne znam kako bi mogli da im pomognemo. :.mislise.

Радуј се, Нектарије, велики Архијереју Божји!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Господе помози Јовану и да оздрави .

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Била сам увек насмејана, распевана и орна да се борим са свим недаћама које живот носи. Радила у школи као наставник и често смо имали сусрете са тешким животним причама од којих се некима коса на глави диже.

Јурила сам помоћ и организовала све и свашта да бих измамила неки осмех са нечијих усана...

Убрзо и сама упадам у гротло и нисам могла и нисам имала снаге да завапим не само за помоћ већ и за пар речи, информација или било какву идеју како да се извучем из канџи зла. 

Уз помоћ људи који су препознали моју ситуацију ја сам се полако извукла и одахнула. Моји пријатељи ми нису дали да се препустим свом том паклу и бодрили су ме на свакојаке начине.

Моја Драга, Мира Патка, Виолета, Веца, др Драган, попа Драган, пок. Цеца, и многи други су ме држали изнад, веровали или не, само са причом и сталним извештавањем о мом проблему.

Сања је чак ишла испред мене, те је дигла кредит и купила штампач на ком смо штампали флајере за хуманитарну помоћ. 

Пријатељи су пријатељи иако нису богати и они увек знају када ти је кнедла у грлу...

Зато не размишљајте о новцу када неко тражи помоћ, можда имаш нешто у кући што ти ничему не служи а овом момку би било драгоцено. ..

Размисли , па се јави... :good2:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...