Jump to content

Како сведочити веру: Одговорност свештенства-едукација, лаика-одмерена реч, став без присиле, свих-добар пример, ...још нешто?


Guest Alefshin

  

12 члановâ је гласало

  1. 1. Да ли знате довољно о Православљу?

    • да
      6
    • не
      6
  2. 2. Да ли СПЦ довољно ради на едукацији народа?

    • да
      3
    • не
      9
  3. 3. Да ли сте на Поуке дошли да би и научили нешто о својој вери?

    • да
      9
    • не
      3


Препоручена порука

o Gorane  ponekad cujem izjavu  medju mozda koji su se krstili  kasnije  sa vise godina  da se treba jos jednom krstiti  ko nije  svestan bio krstenja,moji roditelji su  me krstili kad sam   mala bila  kao sto rekoste beba, nikad se nebi jos jednom krstila jel krstenje je za mene   jednom dovoljno bilo  ,a negde me to tako pomucuje , price kad cujem , mislim ako neko se i deset puta krsti dzaba  ce mu to sve biti ,tako sa tim mislima se  sablaznim i  nikako da shvatim mene sto tako pomislim  isto tako ljude mlade sto su tek krsteni da tako misljenje imaju  , staje to sto dovodi do toga misljenja  da bi se trebalo jos jednom krstiti  svesno ili ako neko ima duhovnog oca svestenika monaha  ,pronasao da cvrsto tvrdi da samo  taj neko je  tu da sve izvede  na put jel mnogi imaju duhovnike   a ne svi iste ,tako da me u dvoumicu dovede   akobi mozda  duhovnik moj bio po Bozijoj volji  znam da  ce i to biti kad dodje vrijeme za to kao  i drugi sto imaju neko  nekog svestenika vladiku  monaha ,e sad onda  se javi neko sto samo tvrdi daje njegov duhovnik  za to na zemlji ,malomi to nekako  dovodi stvarno u dvoumicu zbog svega   ,nadam se daste shvatili sta ocu sa tim  da pitam ako ne   napisite mi molim vas ,pokusacu jos jednom drugacije  da pitam ako smem ,svako dobro

Krštenje koje smo primili kao deca je punovažno, KRŠTENI SMO.Ispovedamo jedno krštenje za oproštenje grehova.....Problem koji se kasnije javlja je nesavesnost kumova i roditelja kao i sveštenika u smislu hriš?anskog vaspitanja.
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Код нас је мало интернет мисионара. Врло мало свештеника уме да користи интернет. Можда би требало организовати техничку обуку, нарочито младих изданака.

Добро би било кад би се на богословском факултету формирао предмет информатика гдје би се млади богослови учили раду на рачунару.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...

Zanima me da li postoji razlika u svedočenju i propovedanju vere?

Ako postoji, a mislim da postoji, u čemu  se sastoji ta razlika  0705_read

Исус Христос је Своју науку предао ученицима,  који су сачињавали Његову Цркву.  Он је од изабрао дванаесторицу ученика,  којима је дао Јеванђеље и послао их да га проповедају и да крштавају људе у свим деловима света:  Идите,  дакле, и научите све народе крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа,  учећи их да држе све што сам вам заповиједио; и,  ево,  ја сам са вама у све дане до свршетка вијека (Мт. 28, 19-20).

Сам Исус Христос даје назив ,,апостол”  Дванаесторици у Лк. 6, 13  и  постави Дванаесторицу у Мк. 3, 14.  Термин ,,апостол” (,,апостолос”,  грч.  је изведена из речи ,,апостеллеин”  што значи ,,послати”)  означава посебну мисију.  Апостол је заступник онога ко га је послао,  што значи да је термин ,,апостол”  одређенији од термина ,,весник” (грч. ,,ангелос”).  Апостол не само да преноси поруку,  већ треба и да је оделотвори међу њеним примаоцима,  који при томе треба да је правилно схвате и примене у својој вери и животу.

  Христос је привукао много ученика.  Он их је све познавао,  али је знао и то да нису сви од њих способни да постану и ловци људи,  па је одлучио да изабере само неколико њих (Мк. 3, 13;  Лк. 6, 13).  Био је то један од суштинских тренутака Његове мисије.  Када су у питању обичне људске активности,  оснивачи неке организације пажљиво бирају своје сараднике,  способне да испуне њихове захтеве.  Мудрост старешинства лежи у способности избора људи који ће моћи извршити задатак,  пре него у томе да старешине предузму читав посао на себе.  Добар вођа се не плаши сарадника,  већ их изузетно пажљиво бира.  Исус Христос је читаву ноћ провео у молитви Богу Оцу,  па је тек онда изабрао Своје ученике (Лк. 6, 12).  Он у овоме изузетном тренутку Свога живота,  тражи посебну поуку,  јер ће Његов избор утицати на будућу мисију и на читав свет

http://www.eparhija-dalmatinska.hr/Publikacije-Krka12-c.htm

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 1 month later...

rečenica koja je tako česta danas kod mladih ljudi

hajde ad se zapitamo da li je greška samo i isključivo u mladima ili je ipak i druga strana po malo kriva 8086.gif

  • Волим 1

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

moje misljenje, krivica je velikim delom na drugoj strani, jer pored njihovih u nizu iskazanih potreba u direktnom a najcesce u indirektnomnacinu da se priblize nama ljudima iz crkve, svestenstvu... bivaju odbijeni osamareni, najcesce pogodjeni nasom hladnokrvnoscu nezainteresovanoscu, buduci da su slabi ne umeju da s e sa tim nose i izabiraju protestanski nacin opsetenja sa Bogom. E kada od njih to cujemo mi im pricamo ozajednici o svetoj Liturgiji, os vemu onome sto smo im sami, stavom u nekom prehodnom trenutku uskratili, jer niti smai ulazimo niti dajemo drugima da udju

radost zivljenja je svesnost obitavanja u liturgijskoj zajednici

Link to comment
Подели на овим сајтовима

moje misljenje, krivica je velikim delom na drugoj strani, jer pored njihovih u nizu iskazanih potreba u direktnom a najcesce u indirektnomnacinu da se priblize nama ljudima iz crkve, svestenstvu... bivaju odbijeni osamareni, najcesce pogodjeni nasom hladnokrvnoscu nezainteresovanoscu, buduci da su slabi ne umeju da s e sa tim nose i izabiraju protestanski nacin opsetenja sa Bogom. E kada od njih to cujemo mi im pricamo ozajednici o svetoj Liturgiji, os vemu onome sto smo im sami, stavom u nekom prehodnom trenutku uskratili, jer niti smai ulazimo niti dajemo drugima da udju

slažem s e Dimitrije, i sama sam dugo imala sli?an odnos, zašto?

tamo gde sam tražila ljubav, utehu i razumevanje nailazila sam na zid, osudu i hladno?u, kao da sam pokušavala da stupim u neko tajno društvo

i šta ?emo sada, kada pri?am svome bratu on kaže...to je sve tako lepo kada ti pri?aš ali ja to nemam gde da doživim..i šta onda

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

moje misljenje, krivica je velikim delom na drugoj strani, jer pored njihovih u nizu iskazanih potreba u direktnom a najcesce u indirektnomnacinu da se priblize nama ljudima iz crkve, svestenstvu... bivaju odbijeni osamareni, najcesce pogodjeni nasom hladnokrvnoscu nezainteresovanoscu, buduci da su slabi ne umeju da s e sa tim nose i izabiraju protestanski nacin opsetenja sa Bogom. E kada od njih to cujemo mi im pricamo ozajednici o svetoj Liturgiji, os vemu onome sto smo im sami, stavom u nekom prehodnom trenutku uskratili, jer niti smai ulazimo niti dajemo drugima da udju

slažem s e Dimitrije, i sama sam dugo imala sli?an odnos, zašto?

tamo gde sam tražila ljubav, utehu i razumevanje nailazila sam na zid, osudu i hladno?u, kao da sam pokušavala da stupim u neko tajno društvo

i šta ?emo sada, kada pri?am svome bratu on kaže...to je sve tako lepo kada ti pri?aš ali ja to nemam gde da doživim..i šta onda

potriudi se da ti budes ta koja ce mu pokusati da dozivi itebi slicni, jednostavno i prakticno, gotovo jedino resenje

radost zivljenja je svesnost obitavanja u liturgijskoj zajednici

Link to comment
Подели на овим сајтовима

nije rešenje Dimitrije , to je vrlo klizav teren, njima treba Liturgija, njima treba zajednica, njima treba i Crkva i crkva, moje može biti da ih ovedem do Crkve ali dalje ih mora preuzeti onaj koji je primio poslušnost za to

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ја од кад знам за себе сам веровао у Бога.Изјашњавао сам се као православац и док нисам био крштен.У Цркву нисам ишао,само на Божић ,Ускрс а некад ни тад.И та таква моја вера је трајала до тренутка када сам имао  један кризни период.И онда се у трагању за Богом и вери да ми једино он може помоћи ,сусрећем са делима владике Николаја.И тада сам почео доста другачије да верујем него пре,а од тада владика Николај заузима посебно место у мом животу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

evo nekih odgovora sa drugih foruma širo neta

A sta znaci "redovno"?  Ja sam negde izmedju "redovno" i "samo kad su praznici" jer nisam od onih koji idu svake nedelje na liturgiju, ali ni od onih koji crkvu posecuju samo na Bozic ili Uskrs...Idem bar 2x mesecno

_____________

Na zalost mogu reci da ne idem... jer mnooogo retko idem Намигивање

Tako sam odgajan... nije da kod mene ne veruju u Boga, nego... od malena nisam isaoa u crkvu

A ja licno verujem u BOga, ali nisam onaj pravi vernik... koji se drzi svih pravila, postova itd

__________________

U crkvu odem kad osetim potrebu da treba da budem tamo! Licno vise volim da posecujem manastire, cistije deluju nego crkve(mislim na celokupnu atmosferu).

_______________________

isto ne mogu da kazem da sam redovan u crkvi... kao sto neko gore rece odem da zapalim svecu kad osetim potrebu za to.. isto verujem da se vernik ne ocenjuje po tome koliko cesto odlazi u crkvu... mislim da je vera u nama samima..

______________________

ja idem u crkvu od svoje dvanaeste godine. inace ranije sam bila jako pobozno dete (zvali su me kaludjerica  ) boravila sam u manastiru...

naravno i dan danas verujem u Boga i idem na liturgije, ali sam se malo udaljila zbog nekih cisto tehnickih stvari. moje misljenje je da stvarno crkva i molitve smiruju, vera ispunjava, a blagodat je nesto sto se zaista oseca... posle pristupanja svetoj tajni pricesca vec se oseca taj mir i sreca, dok sam to redovno radila bila sam mnogo smirenija, manje sam se plasila, i bila ukupno bolja osoba.

oko crkve inace postoji jedno veliko neslaganje medju ljudima u shvatanjima ponasanja vernih i svestenstva,cak neki nisu sigurni kako i sami treba da se ponasaju. mnogi se izgube na putu strogosti i nemogucnosti da se pridrzavaju nekih saveta svojih duhovnika... to je po meni jako delikatno pitanje i razlicito za svakog pojedinacno... mnogi i ne znaju kolika je tolerancija crkve i samog Boga pa sebi uskracuju "zivotnu potrebu" i smirenje duse... dozvolite sebi da odete na liturgiju... sigurno niste toliko pogresili da ne mozete da otvorite vrata svojoj crkvi... jer njena vrata su uvek otvorena za vas

_______________

mozda bih i cesce isla u crkvu, da su nam popovi drugaciji. A i ove nove crkve....recimo ova u Parku Sv.Save-ocekujem da vidim popove na rolerima ispred nje

_____________

zao mi je sto mnogi ljudi zbog popova ne idu u crkvu... to je kao kad biste recimo odbili da idete kod lekara zato sto ima poroke... oni su samo ljudi od krvi i mesa... a svi ljudi grese, ne treba da nabrajamo tudje vec da pogledamo svoje... prosto je glupo lisiti sebe necega, ako vec to zelimo iz takvih razloga...

postovanje

________________

8086.gif

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Не знам ко је ово у два наврата одговорио али је у сваком случају добар мисионар.   8086.gif

http://www.gradnis.net/ankete/da-li-idete-u-crkvu/msg3962/#msg3962

Link to comment
Подели на овим сајтовима

?? ???? ?? ?? ??? ? ??? ??????? ????????? ??? ?? ? ?????? ??????? ????? ????????.   8086.gif

http://www.gradnis.net/ankete/da-li-idete-u-crkvu/msg3962/#msg3962

da, hvala Željko zaboravih da stavim link, ?itala sam više tih foruma, ima mnogo neprijatnijih odgovora

no, naveš?u jedan primer( istinit ne sa foruma), crkva u Gepartovoj ulici, žena izlazi uplakana histeri?na, svra?a u prodavnicu obu?e i grcaju?i pri?a

umro joj je suprug, ostala je sama, gubi stan, penzija mala, nigde nikoga, o?ajna je ima potrebu za utehom, ulazi u crkvu, pali sve?u, pita sveštenika da o?ita molitvu za njenog pokojnog supruga, saznaje se da ej katolik, ne može, žena pokušava da pita još nešto sveštenika on joj odgovara da nema vremena...

ona tako uplakana ule?e u prodavnicu i kroz jecaje pri?a...

i tako prodava?ica postaje rame za plakanje, tamo gde je žena otišla da potraži ljubav i utehu nije je dobila..

takvih primera je na desetine

meni se ?esto dešavalo da sveštenik nema vremena....

nemojte samo izvla?iti stvari iz konteksta, ima divnih sveštenika koji polažu veliku žrtvu az spasenej bližnjih, koji odvajaju vreme od svoje porodice i od samih sebe u korist bližnjih

ali ima i ovih drugih, grubih, oholih, samoljubivih.. i šta kada duša koja traži utehu nai?e na takve....kada se uplaši...ustukne...kako joj vratiti poverenje

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Знаш , ја сам био једно време црквењак у једној саборној Цркви.

И шта да ти речем.

Значи брате (мислим сестро) видео сам све и свашта.

Видео сам чудо молитве једног старог попе, који буквално није обраћао пажњу на то што се десило(мислим по његовој молитви) .

Видео сам многе грозне ствари , поготово међуљудске односе ( међу самим свештенством) .

Видео сам много људи који су долазили да траже а одлазили повређени.

Видео сам и оне који су долазили да траже и чудом Божијим налазили , али налазили буквално чудом Божијим јер су имали среће да налете на тих пар ваљаних људи тамо.

Видео сам масу људи која је ту долазила да убије време и да зановета испразним питањима и видео сам гордељиве попове који су уживали да се око њих окупља та маса са својим глупим и бескорисним питањима.

Видео сам свештеника који је претрпео слом живаца за време комунистичке тортуре коју је најбоље осетио на својој кожи, и видео сам код њега невероватно смирење и стрпљење које други млађи и здравији нису умели ни да замисле код себе.

И на крају видео сам мноштво људи који нису код куће, који ни сами не знају зашто су ту дошли и зашто ту долазе, који заустављају свакога ко их случајно погледа у очи, и који малтретирају тога до крајње исцрпљености.

Једном речју таква места - саборне Цркве или Цркве по већим градовима су налик на аутобуске и железничке станице.Ту се буквално може видети свашта и ту човек не може дуго остати нормалан , осим ако није у подвигу, временом свако па и онај ко је у почетку имао жар за мисионарењем олади и постане хладан као туш.

На жалост тако је , као шалтерски посао.

Мало је светитеља на које бисмо чудом Божијим набасали на таквом месту, па и они сами се уклањају с таквих места.

Не желим да кажем да је то место зло , таман посла , али морам да нагласим колико је прометно и шта то повлачи за собом.

Једном речју скоро да разумем и оправдавам такве свештенике и њихове поступке.

Није ми јасно зашто свештеник у неком малом месту нема каде и где жури...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Иначе, треба да знамо да су евентуални лоши свештеници промашај свих нас-мислим на народ уопштено. Ако попови не ваљају, зашто се бољи од њих, мислим на њихове критичаре, нису уписивали на богословију да покажу како то треба радити? Хоћу рећи, потпуно је друга прича посматрати свештенике и оцењивати њихов рад са стране и обући мантију или, за женски род, бити монахиња или попадија.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...