Непребол

[Дијана.]

"Pismo gospodji Helgi"

Nepoznata gospođo Helga,

Piše Vam Živana, domaćica iz Kragujevca

Vaš sin je gospođo Helga streljao moga sina.

Ni mrava nije zgazio ni ružnu reč rekao,

a moga sina više nema...

Vaš sin je ubio moga sina.

Treba znati mnogo pravih reči

da bi se opisala cela istina

istina velika ko zvezdani prostor

moj sin, tek 16 godina...

Moga sina više nema.

Njegov život bio je tren,

a smrt njegova traje.

Evo već niz godina traje njegova smrt.

Treba li sve majke da izgube po sina

pa da se onda u bolu razumemo?

Je li rat moranje?

Je li rat posao za čoveka?

Može li se živeti bez rata?

Nikad se rat ne završava

ni za pobednike , ni za pobeđene.

Za majke rat traje sve dok ima pamćenja.

Njima je ubijeno rađanje

ubijena krv krvi

ubijen očinji vid.

Zaustavimo ubijanje.

Nepoznata gospođo Helga

ne šalji sinove ubice koji će ubijati naše sinove

Ne šalji, ne šalji.

MAJKA PRAVOSLAVNA - Vladimir Nazor

Jesi li se nasjedila na garištu kuće svoje,

- Oh, ta kuća bijedna!

Tražeć okom i rukama kolijevčicu malog Jove,

Ikonicu Svetog Đurđa i đerđefić tvoje Ruže?

Sve je sada dim i pepel, sve proguta čađa tavna,

Ti, slomljena krepka grana, najbjednija međ ženama,

Majko pravoslavna!

Jesi li se nahodala nogama što jedva nose,

- Oh, te noge bolne!

Jesi li se umorila tražeć Rumu, kravu svoju,

Kravu svoju, hraniteljku stare bake i dječice?

Da l' je vuci rastrgoše, il' je sakri šuma travna?

Ne muči se! Za koga bi sada bili sir i mlijeko,

Majko pravoslavna.

Jesi li se naplakala nad sudbinom druga svoga,

- O druže ljubljeni!

Izdajom ga uloviše, kao psa izmlatiše,

Mučili ga, vezali ga, bacali ga u tamnice.

I on, koga srce vuklo djela vršit teška i slavna,

Kao hrom se bogalj vrati, da ti umre na rukama,

Ženo pravoslavna.

Jesi li se nakukala iznad one strašne jame,

- O jamo prokleta!

Gdje s grkljanom prerezanim djeca tvoja sada leže

Pokraj bake, i gdje majku svoju zovu, za njom plaču;

I boje se, jer je rupa puna ljudi, vlažna, tavna.

Šutiš. Pečat šutnje jad je na usta ti udario,

Majko pravoslavna.

Blijediš, tanjiš i kočiš se, no bol nemoj gušit svoju,

Bol ti preduboku!

Pusti neka tužba tvoja odjekuje širom zemlje,

I nek traje vijekovima. Neka čuju u što sada

Promjetnu se sjeta tvoja, tvoja tuga stara, davna.

Šutiš. Blijediš. I oreol mučeništva već te kruni,

Majko pravoslavna.

[Дијана.]

[Дијана.]

Remember when you were young,

You shone like the sun.

Shine on you crazy diamond.

Now there's a look in your eyes,

Like black holes in the sky.

Shine on you crazy diamond.

You were caught on the crossfire

Of childhood and stardom,

Blown on the steel breeze.

Come on you target for faraway laughter,

Come on you stranger, you legend, you martyr, and shine!

You reached for the secret too soon,

You cried for the moon.

Shine on you crazy diamond.

Threatened by shadows at night,

And exposed in the light.

Shine on you crazy diamond.

Well you wore out your welcome

With random precision,

Rode on the steel breeze.

Come on you raver, you seer of visions,

Come on you painter, you piper, you prisoner, and shine!

[Дијана.]

[Дијана.]

[javor]

[Дијана.]

isto je pevati i umirati.... ubi me prejaka reč

http://www.intruder-music.net/downloads/misc/BrankoMiljkovic.pdf

... ubi ga prejaka riječ

[Sasa Kolbas]

I opet mi dusa sve o tebi sanja,

i kida se srce i za tobom gine,

a nevjera tvoja daleko se sklanja,

kao tavni oblak kad sa neba mine.

 

I opet si meni cista, sjajna , vedra,

iz prizraka tvoga blazenstva me griju,

pa bih opet tebi panuo na njedra ,

i gledo ti oci sto se slatko smiju.

 

Tako vita jela koju munja zgodi

jos u nebo gleda i zivota ceka,

i ne misli: nebo da oblake vodi

iz kojih ce nova zagrmiti jeka...

 

A. Santic

[JESSY]

B.Radičević “Lisje žuti veće po drveću, Lisje žuti dole veće pada; Zelenoga više ja nikada Videt neću! Glava klonu, lice potavnilo, Bolovanje oko mi popilo, Ruka lomna, telo izmoždeno, A kleca mi slabačko koleno! Dođe doba da idem u groba. Zbogom žitku, moj prelepi sanče! Zbogom zoro, zbogom beli danče! Zbogom svete, nekadašnji raju, - Ja sad moram drugom ići kraju!”

O, GDJE SI, BOŽE? O, gdje si, bože?... Ja te svuda tražim; Vjerujem u te i vjerom se snažim, I kad mi dušu teški sumor svlada, Ona te zove i tebi se nada, I tebi, bože, glas molitve sprema I njom te zove, ali tebe nema!... O, gdje si, bože?... Na ovoj planeti Kuda te vode tvoji puti sveti? Jesi li tamo gdje plamovi gore, U slavu tvoju gdje se psalmi hore; Gdjeno ti tamjan i izmirnu pale I tebe, boga, horovima hvale; Gdje zvona slave čas tvoga postanja I vječnu svjetlost tvojega sazdanja? Il' tajno stupaš od ljudi do ljudi, Pa smiren gledaš kako pravda sudi, Kako se lome verige sa roblja I život niče iz mrtvoga groblja, Kako se slavi tvojega svemira Podižu hrami osveštenog mira, I kako smjerno čovječanstvo ovo Ljubi i štuje tvoje sveto slovo? O, gdje si, bože?... Milost mi podari, Javi se meni i duh mi ozari! Al' zaman pitam, tvoga glasa nema, Tek pusti eho odgovor mi sprema... Ti, bože, ovdje među nama nisi, Carstva su tvoga nedogledni visi; Grijehom, kom je crni pakô meta, Progna te, bože, ta crna planeta... Tu tebe nema, jer tu ljubav gone; Tu tebe nema, jer sve u grijeh tone; Tu tebe nema, jer tu cvile slabi, A tiran kliče i tuđ hljebac grabi; Tu drska volja fariseja crni' Istine tvoje sveto slovo skvrni; Tu lanci zveče, grmi anatema, - Ne, tebe, bože tu na zemlji nema.

[Данче*]

Бол је неизбежна, патња је међутим, ствар избора.

Kathleen Casey

****

Svoju snagu prepoznaćeš po tome

Koliko si u stanju

Da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju

Na ivicama svemira.

Sitne i zbunjene

Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine

Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.

Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu

Da se upozna sa nekim drugim orlom.

Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome

Koliko si u stanju

Da prebrodiš trenutak,

Jer trenutak je teži

I strašniji i duži

Od vremena i večnosti.

Mika Antic

[Дијана.]

Duševni bol možemo pokušati da poreknemo, da ga potisnemo što dublje. Možemo pokušati i da bol predupredimo, živeći kao pod anestezijom ili nastojeći da sebe učinimo nepovredivim. Bol možemo i preuveličavati. Nije nestao bol koji smo potisnuli. Naprotiv, nastavlja da rije u nama, nastavlja da truje naš život.

 

 

Hrabro je poželeti sreću svome bolu, i biti rešen, ne dopustiti nikome da te teši.
"Svi veliki ljudi moraju na ovome svijetu osjećati veliku tugu". "Budi dobra o boli, i smiri se, smiri". "Bože, milostiv budi napaćenom, gordom grešniku".
Dobro mi došli neprebolnici.

[Melhisedek88]

[Дијана.]

hvala, brate, potrefi temu... ali je klip mocan, krst na grobu i 'Bozije oko' koje lije zivotodavne suze...

[JESSY]

Gore među zvezdama, kad sam napustila svoje telo; sjedinjenje sa životom, sa prelepim svemirom, sa ljubavlju toliko moćnom da me je radost rasplakala.
-Možeš da zamisliš radost toliko jaku da nisi u stanju da je podneseš, da preklinješ da ona nestane?
-Mogu. Znam.

[Дијана.]

Gore među zvezdama, kad sam napustila svoje telo; sjedinjenje sa životom, sa prelepim svemirom, sa ljubavlju toliko moćnom da me je radost rasplakala.

Divno, sele

Kao ova gore Rumijeva pjesma "Kad umrem" , pročitala si? i Besmrtna pesma našeg Mike Antića...

Da, Dzesice... 'I Ja cu vam poslati Utjesitelja'... kako li uopste opstaju ljudi koji to nemaju (ne otvaraju mu se)...