Jump to content

"ко отпусти своју жену и ожени се другом, чини прељубу према њој; и ако она отпусти свога мужа и уда се за другога, чини прељубу"


Aristotel

Препоручена порука

1170883_201710706663439_237844651_n.jpg

 

"И пришавши фарисеји питаху га да ли сме човек да отпусти жену - кушајући га.

А он им одговори и рече: шта вам заповеди Мојсије?

Они рекоше: Мојсије је одобрио да се напише отпусна књига и да се жена отпусти.

Но Исус им рече: с обзиром на тврдоћу вашега срца написа вам ову наредбу.

Али од почетка створења Бог их створи као мушко и женско.

"Зато ће човек оставити оца свога и мајку, па ће прионути уз жену своју, те ће двоје бити једно тело". Стога нису више двоје - него једно тело.

Што, дакле, Бог састави, човек нека не раставља.

И код куће опет га ученици питаху о томе.

Он им пак рече: ко отпусти своју жену и ожени се другом, чини прељубу према њој; и ако она отпусти свога мужа и уда се за другога, чини прељубу."

(Еванђеље по Марку, 10,2-12)

 

Zar obe riječi Isusove nisu dovoljno jasne?

 

Kako se netko može smatrati hrišćaninom i tvrditi suprotno?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Povežite gornji tekst s ovim:

 

"Не заваравајте се: ни блудници, ни идолопоклоници, ни прељубочинци, ни мекушци, ни педерасти, ни крадљивци, ни грамжљиви, ни пијанице, ни опадачи, ни разбојници неће наследити царства Божијег."

(Прва посланица Коринћанима 6,9-10)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

ко отпусти своју жену и ожени се другом, чини прељубу према њој; и ако она отпусти свога мужа и уда се за другога, чини прељубу.

 

Kod ovog citata mi nije jasna ova stvar. da li je Isus mislio na to ko otpusti svoju ženu svojevoljno  s akcentom na to svojevoljno(uzmimo da nije važan taj razlog, sad nas on ne zanima pa makar bio "opravdan" ili "neopravdan", uopće se nećemo upuštati u to i bavit s ti kakvi su to razlozi bili ili nebili).

Evo pitanja iz života. šta sa zaposlenim mladićem koji izdržava tim svojim radom porodicu dok ga njegova nezaposlena žena u doba dok je on na noćnim smjenama vara s drugim muškarcima, dopušta se klasične preljube a on za to sazna poslije nekog vremena tako što ju zatekne kod kuće u svojoj spavaćoj sobi "in flagranti" s mjesnim, lokalnim milicionerom. Izbiju svađe i ona napusti i njega i malu jedva dvogodišnju ćerku i to teško bolesnu i ostavih njih dvoje same. On potom proživi par godina u velikom stresu da ne izgubi posao i da se istovremeno stigne brinut za ćerku a ćerka putuje iz ruke u ruku po rodbini od sestre, to druge sestre pa do bratove djece pa je čuvaju susjede u tako stalno ukrug. Međutim pronađe isto tako ženu s malim djetetom koju je svojevoljno otpustio muž, ozbiju neke simpatije među njima a odluče osnovat novu porodicu što znači da si uzajamno adoptiraju djecu, on njenog sina a ona njegovu ćerku. I ostali su čitavi život zajedno i imali još djece. U ovoj istinitoj priči niko od učesnika nije bio crkveno vjenčan. A mene sad zanima koliku odgovornost sad na tome ima taj mladi čovjek koji nije otpustio svoju ženu svojevoljno već ona ozišla od njega sama i to zbog toga jer je od nje tražio da se u braku ponaša normalno, ne hoda za drugim muškarcima i bude mu vjerna. Takvim opravdanim zahtjevima njegova žena nije bila voljna udovoljit i jednostavno se jedan dan spakovala i nestala. Vidio sam da ste pisali i na temi o adopticijama, vrlom mi se svidjelo sve p čemu ste tamo pisali pa me sad zanima kako gledate na ovakve vrste adopcija, gdje nesvojevoljno ostavljeni muž i žena i s djecom zajedno pokušaju ponovo asložit porodicu, adoptirajju si djecu međusobno a potom čitav život žive zajedno a rodi im se još i zakedničke djece. U ovakvim slučajevima najlakše bude reći. to je grijej, sagriješili su. A pa šta dalje s tim, ako su se pobrinuli jedan drugom za tuđu djecu adoptirajući si ih međusobno to opet ne4 može biti nešto tako loše. Meni se pokazuju kao sebični takvi koji te svoje supružnike ostave na cjedilu i s malom djecom čak, znam ih dosta katolika i žena i muškaraca koji su se vjenčali crkveno pa im jednog dana taj drugi jednostavno ispario iz života. A ostavio ih često i u dugovima, bez prihoda i bolesne da se brinu sami o toj djeci.  

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Meni izgleda to tako da za razpad braka snosi odgovornost ona strana koja je unapred znajući svjesno da čini grijeh i nešto što se ne smije, to čini, čini dakle preljubu i koja je kasnije opet isto svojevoljno napustila supružnika.  A da onaj koji nije svojevoljno svojim ponašanjem doveo do raspada veze i braka i svojevoljno nije otjerao muža/ženu, ne može biti na istom i na istoj vazi kao taj drugi koji je sve to svjesno i svojevoljno učinio. Jer jedan je da kažemo kriminalističkim rječniko počinilac a drugi žrtva.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Edit: 

On potom proživi par godina u velikom stresu da ne izgubi posao i da se istovremeno stigne brinut za ćerku a bolesna dvogodišnja ćerka putuje iz ruke u ruku po rodbini od sestre do druge njegove sestre pa do bratove djece pa je čuvaju strine, tetke, susjede,  svako ko stigne i tako stalno ukrug. Baka i djedova nije bilo, već umrli, 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ćetri godine pune stresa je taj 25-godišnji mladić iz te istine "life story" priče proživio tako s tom svojom ćerkom prije nego što se stigao oženit ponovo. A ćerka bila mala, dvije godine, na pelenama još i bolovala k tome od epilepsije, zato je neprestano morao biti neko s njom. No, on crkveno vjenčan nije bio, samo kod matičara u općini. A šta da jeste? Trebali bismo mu reći: no, to imaš baš strašan peh, smolu da te je ta tvoja ostavila, crkveno si vjenčan a mučit se tako budete morali oboje i ti i ćerka sve dok ona ne odraste, najmanje još sljedećih deset godina. A to što je bolesna ona od epilepsije na svemu tom svejedno ništa ne mjenja, neda se tu ništa učinit, izuzetka tu nema?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Još dodam ovo: u biblijska vremena je staranje i briga, njega i vaspitanje, odgoj djece izgledao bitno drugačije nego danas. Odgovorno tvrdim da kad bi se netko u Češkoj Republici danas (za Srbiju ne znam) "brinuo" za djecu kako onako kako se standardno brinulo o djeci u ta biblijska vremena prije 2000. godina, bila bi mu smjesta oduzeta i odvedena u dom ili predana tutorima odmah čim ni se za to saznali,. djeca su tamo do 5-6 goodine provodila hodajući praktično gola, samo s nekom košuljkom gore, o nekakvim cipelama nije bilo ni riječi a sandale su dobivali tek kao stariji. Ženila se i u udavali ceć u 14 godini, 17 godišnjak i dvadesetogodišnjak je tada bio već stari mladenec, stari mladoženja. Sa 16-17 godina su već normalno imali svoju djecu. I da ne nabrajam dalje, imao bih još mnogo toga, s tim samo hoću reći da ostati s malom djecom a još i s nekim od njih bolesnim i to sve nesvojevoljno i ne svojom krivicom je danas moguće. Mnogima se to dešava i muškarcima i ženama. i kao da sve to još nije dovoljno na kraju im kažemo kako su oni velikim grješnicima ako pokušaju ponovnom ženidbom da se izvuku iz svega tog što ih je snašlo a to najčešće isključivo zbog djece koja tu najviše stradaju u svemu tome. A danas je standardnom da se o djecu pred zakonom moramo brinuti najmanje do 18 godine a po dobu studija također sve dok ne završe studij iako su punoljetni. Ako smo otac djeteta po razvodu braka a ono traži kao punoljetno alimentaciju da bi moglo studfirati, po našem starom SFRJ pravu a i ovom ovdje u Češkoj smo ju dužni platiti, svaki sud tu takvu parnicu o alimentaciju dosudi u korist djeteta ako ono ima uredan index pa i kad je punoljetno. S tim hoću samo dokazati da prema važećiim danas zakonima smo se dužni o djecu starat sve do završetka redovnog studija tamo do te neke 23-25 godine a ako su nezaposlena djeca što danas često biva onda ih imamo kod sebe na staranju i do njihove 30 godine pa i više, nije nikakva rijetkost da 35 godišnji nezaposlen sin, mladić još živi kod roditelja.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 

" Али због блуда сваки нека има жеиу, и свака нека има свог мужа. Муж нека указује жени дужну љубав, тако и жена мужу. Жена није господар свога тнјела, него муж, такоимуж иије господар свога тијела, него жеиа. Не забрањујте се једио другоме, сем по договору привремено, да бисте се предали посту и молитви, па опет да се састанете, да вас сатана не искушава вашим неуздржањем" (1. Кор. 7: 25).

 

 

 

Заиста вам кажем да ће цариници и блуднице прије вас ући у Царство Божје

Verujem Gospode, pomozi mome neverju (Mk 9, 24).očisti me od tajnih(grehova),i od voljnih sačuvaj slugu Svoga (Ps. 19;12-13)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Модерна су времена...ратују са женама спавају са мушкарцима...тјах...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Blud je i kad si sa zenom/muskarcem koje ne volis.

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

,,Ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu." (Mt. 5, 32)

Po Hristovoj potvrdi, dakle, muž ima pravo da se razvede od svoje supruge u slučaju da ona ne ispunjava svoje bračne dužnosti

tj. ako preljubočini i slično (doduše, nije obavezan da je otpusti, ali ima to pravo).

,,Јер Отац не суди никоме, него сав суд даде Сину, да сви поштују Сина  као што  поштују 

Оца!"   Јеванђеље, Јн 5:23

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Danas mo0j arcipastir kardinal Dominik Duka, nadbiskup pražski

objavio na svom blogu lijep i zanimljiv članak sa nazivom.

 

Puni razvoj u braku

Plný rozvoj v manželství

 

Punog razvoja dosegne čovjek jedino u bipolarnoj vezi muškarca i žene.

Jedino takva veza je odgovorna, dostojna, krasna i također nezamjenčjiva.

Plného rozvoje dosáhne člověk jedině v bipolárním svazku muže a ženy.

Jedině takový svazek je zodpovědný, důstojný, krásný a také nenahraditelný

http://blog.aktualne.centrum.cz/blogy/dominik-duka.php?itemid=20742

 

A tamo mu nekakav mlađani FB komentator na njegovoj FB stranici 

dole pod tim među svim tim ostalim komentarima napisao ovako ovo.

 

Još da sam svog Gospoda našao sam u sebi a ne moram slušati

mudrosti toga koji se odlučio nikad nedosegnuti punog razvoja...

ještě že jsem svýho pána našel sám v sobě a nemusim poslouchat

moudra toho co se rozhodl nikdy nedosáhnout plného rozvoje....

 

Taj je oženjen i ima djecu, zato si valjda misli da sve zna, eh, svašta! Ali kod nas su na primjer baš isusovci davno već 70 godina prošlog vijeka, dakle prije 40 i više godina poukazali na to da bi s oženjenim ljudima trebali također radit sami oženjeni i teološki prikladno pripremljeni mirjani, laici koji su recimo studirali bogosloviju i slično i na značaj takvog rada, prenošenja i predavanja iskustava sa starijih na mlađe bračne parove. No postoji i ovo: ne moramo biti bolesni od aidsa kako bi liječili aids ili od raka da bismo liječili oboljele od raka ili zavisnik na alkoholu i drogama kako bismo liječili takcve od zavisnosti  ili žena da bismo lijećili i porađali žene, dovoljno je isto završit medicinu i biti doktorom, ljekarom, psihologom, psihijatrom, ginekologom ili kancerologom itd. Isto tako se ne mora biti oženjen kako bi netko kao monah, sveštenik, jeromonah ili monahinja mogao pomagati svojim duhovnim savjetima oženjenima ali dobro je također u taj rad angažovat i uključit i same oženjene mirjane, laikat i muškarce i žene, starije i mlađe bračne parove jer su njihova lična iskustva također od velike vrijednosti i mogu pomoći mnogima.. 

 

 

.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...