Jump to content

Pitanje o Šmemanu

Оцени ову тему


Препоручена порука

U nekoj od Šmemanovih knjiga sam davno čitao i oduševio me deo gde o.Šmeman objašnjava da kada čovek odluči da primi Boga, da se otvori za Boga, postaje ono za šta ga je Bog od iskona naznačio, postaje onaj koji prima, postaje PRAVA ŽENA.

 

Taj opis ženskog principa tj. činjenice da smo kao bića upućeni jedni na druge kao muškarci ižene ali i na to da smo u odnosu na Boga svi ŽENE me raspametio a prilično sam siguran i da je pomenut deo jedinstven u otačkoj literaturi. Da li su tajne praznika ili tako nešto, nisam siguran pa molim za pomoć oko knjige i posebno ako možemo naći ceo tekst. Hvala

 

1946youngpriestjpgj.jpg

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

Читао јесам, нашао нисам.

Како год.

Па ако кренемо догматском бритвом, видећемо да једино што имам заједничко са Дјевом Маријом то је да налик њој зачињемо Христа у себи.

Једино у том контексту могу разумети ову Шмеманову мисао.

По мом мишљењу, нема ту никаквих полних претензија. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ма, то је нека феми прича којом је Шмеман, у своје време, хтео да се додвори надирућем феминизму и осталим женскињама.

Као да мушкарци не могу "примити" такође, као да то није и мушки принцип ... ;)

 

Шалу на страну, ово је лепа метафора од стране Шмемана. Али не треба је схватити преозбиљно.

Мислим да су, у суштини и крајњем смислу, полови тотално небитни кад је у питању богопознање, заједница са Богом, сједињење са Њим и слично. Химне и песме - упућене Богу - светог Симеона Новог Богослова (мушкарца) су еротичније од било којег списа неке жене. У њима Симеон такође много говори и о "примању".

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ја му само замерам што није више разрадио своју мисао у дневнику о женском свештенству у Православној Цркви јер каже да Црква не посвећује довољно пажње овом проблему ако смо већ код тога да полност није битна у домену богопознања, па зашто онда не и служења.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

meni je ovo vrlo bitna misao i smatram da je pol, takodje, bitan u celoj priči

  • Волим 1

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ја бих наравно волео да чујем:

зашто је ово битна мисао?

зашто је пол битан у овој причи?

 

zbog principa... muškog i ženskog principa koji makar za sad još uvek postoje u istoriji... lično to doživljavam kroz umetnost pa bi tu analogija bila u odnosu stvaraoca i onoga koji čita knjigu ili sluša koncert i oduševljava se time što čita-čuje.

 

muškom principu je naravno svojstveno da preuzima inicijativu "Mi ljubimo, jer je On nas prvi zavoleo." (1. Jn. 4:19) a ženskom da adekvatno reaguje na poziv - kao u primeru sa Bogorodicom koji je neko pomenuo

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

nema tu nikakve polne percepcije.

po toj logici dodvoravanje crkve feminizmu ili slicne akrobatike pocinju od svetootackih rasprava o "Ocu koji vecno radja Sina..."

to sto ovo nekom lici na "novost" zapravo nije nikakva novost. u najvecem broju slucajeva u crkvama je iznad, mesta odakle dolazi Hristos, skoro pa uvek, a ispred, uvek, oslikan upravo ovaj "(?)"""zenski""" motiv (ili fensi: princip)

 

sirsaja od nebes iznad oltara

 

 

img_0032.jpg

 

blagovestenje "...neka mi bude po reci Tvojoj..." ispred trpeze

 

l.jpg

Everyone’s got a plan until they get hit.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

po običaju, tapkamo u mestu ponavljajući poznate fraze

 

koji feminizam pominješ da mi je znati samo... za tebe je feminizam kad se reč žena pomene u kontekstu Boga (a i za još neke izgleda)

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

meni je ovo interesantna misao i mislim uslovno tačna, ali je izrečena na malo senzacionalan način

 

mislim da to više psihološki treba shvatiti: kao što se žena prepušta muškarcu, ona nekako očekuje da joj priđeš, da muškarac bude neki nosioc, koji podržava, jer su žene osetljivije, i slabije fizički, i očekuju zaštitu, i slično...

e ja mislim da je on to uporedio sa time što oci kažu da se čovek prepusti Bogu, da bude otvoren za Boga, da se uzda u Gospoda  koji premudro upravlja životnim prilikama

pa i Crkvu sv. Jovan Bogloslov naziva Nevestom

 

nema tu nikakvog sablažnjavanja, ni telesnosti

 

recimo, starac Tadej je za pesmu nad pesmama rekao (sećam se toga, ali nisam uspeo da nađem citat - ipak je velika knjiga) da se mnogi sablažnjavaju, ali da to nije telesnost, već da je to u stvari odnos duše i Boga

 

pa čak i to što smo mi vulgarizovali telesnost, ne znači da tu ima ičeg lošeg (uključujući i eventualnu asocijaciju na telesnost)

sablažnjavamo se - stidimo se, upravo zbog svoje vulgarizacije

Link to comment
Подели на овим сајтовима

zbog principa... muškog i ženskog principa koji makar za sad još uvek postoje u istoriji... lično to doživljavam kroz umetnost pa bi tu analogija bila u odnosu stvaraoca i onoga koji čita knjigu ili sluša koncert i oduševljava se time što čita-čuje. muškom principu je naravno svojstveno da preuzima inicijativu "Mi ljubimo, jer je On nas prvi zavoleo." (1. Jn. 4:19) a ženskom da adekvatno reaguje na poziv - kao u primeru sa Bogorodicom koji je neko pomenuo

 

i like this!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...