Jump to content

Данас нико није срећан?


Препоручена порука

Мене чини срећним када су моји најближи срећни...

И данас, кад дође до последњег боја,

Неозарен старог ореола сјајем,

Ја ћу дати живот, отаџбино моја,

Знајући шта дајем и зашто га дајем.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Heehhehehehe, a ko to kaze?

Ja sam izuzetno sretan, pogtovo posle danasnje ispovesti....radujte se i veselite i vi sa mnom 319.gif 319.gif https://www.pouke.org/forum/public/style_emoticons/default/0442_feel.gif https://www.pouke.org/forum/public/style_emoticons/default/0442_feel.gif 0442_feel 1414_feel :cheesy2: 1414_feel 0120_angryy

potpisp.jpg
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Srecna sam kada sam sa dragim ljudima i kada sedimo i pricamo o opustenimm stvarima i kada su svi  raspolozeni..i kada se igramo pantomime..ili neke druge drustvene igrice..uz 0442_feel  0442_feel.gif' class='bbc_emoticon' alt='0442_feel' />

Opet zajednica  0110_hahaha

"Видети свет у зрнцу песка,

И небо у дивљем цвету,

Држати бесконачност на длану

А вечност у једном часу"

В.Блејк

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Heehhehehehe, a ko to kaze?

Ja sam izuzetno sretan, pogtovo posle danasnje ispovesti....radujte se i veselite i vi sa mnom 319.gif 319.gif 0442_feel 0442_feel 0442_feel aman 0304_smile4 0304_smile4 0304_smile4

0104_cheesy

pridruzujem ti se 0442_feel 0442_feel 0442_feel

Zajednica u Hristu, na liturgiji, kada se puno, puno nas pricestimo u isto vreme. Sta mislite koliko je to tek veliko i sretno drustvo 0442_feel 0442_feel 0442_feel 0442_feel 0442_feel 0442_feel 0442_feel 0442_feel

E otud posle i raspolozenje sto kaze zlata, i sreca u porodicnom okupljanju i slatko od belih tresanja...ma sve dobro  klapklap

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Srecna sam kada sam sa dragim ljudima i kada sedimo i pricamo o opustenimm stvarima i kada su svi  raspolozeni..i kada se igramo pantomime..ili neke druge drustvene igrice..uz 0442_feel  0304_smile4.gif' class='bbc_emoticon' alt='0304_smile4' />

Opet zajednica  aman

Da Zlato, usamljeni ljudi su ogor?eni  0304_smile4 Ali i kad si sam, raduj se životu, zato što si živ  :smiley:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

u pravu si Olivera  0304_smile4 srecni su oni koji se znaju radovati prosto,ne moze to svako,ali moze da se potrudi 0304_smile4.gif' class='bbc_emoticon' alt='aman' />  0304_smile4 

"Видети свет у зрнцу песка,

И небо у дивљем цвету,

Држати бесконачност на длану

А вечност у једном часу"

В.Блејк

Link to comment
Подели на овим сајтовима

liturgija.....bitnija mi je od porodice...ovo zahteva debelo pojašnjenje al me sad mrzi da kucam...sve ono,porodica je crkva u malom itd......blabla

Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.


 


0526200500.jpg


Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 weeks later...
  • 3 years later...

521577_424203910990040_98438575_n.jpg

 

Човек, који није знао да плива, у паници се борио да преживи у реци. Подигао је као облак од воде и на реци су настали таласи, које је човек у свом страху сматрао опасним током. Почео је да се бори са речним таласима.

На крају је схватио како да се одржава на води и полако је допливао до обале. Изашавши из воде, окренуо се и увидео да је река мирна, а он се све време борио са таласима, које је сам стварао.

Што је више мисли - то је више несреће: ако се избавиш од великог броја мисли - задобићеш више благодати, а са њом ћеш спознати шта је Благо. Све несреће почињу од нас самих. Али ако уведеш ред у своје мисли, у теби ће се те несреће и завршити.

Симеон Атонски

http://manastirglogovac.blogspot.com/2013/02/blog-post_9324.html

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 weeks later...

Poveden nečim što čitam, želim da vam postavim pitanje koje djeluje pomalo naivno, ali vjerujem da je vrijedno promišljanja. Naime, da li je za vas cilj i smisao života - sreća, a ako jeste - u čemu se ona sastoji? Ako nije, zašto nije?

 

Teološka i filozofska argumentacija je dobrodošla, kao i impresije...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svako od nas ima svoje neke odgovore i svi nekako pokušavamo da pronađemo prave puteve do carstva sreće! Ali u tom traganju, u toj vječitoj potrazi, mnogi od nas zalutaju, nemoćni pred životom, pred samim sobom! 

Nekako mi je onda sasvim uredu da se u takvim momentima prisjetimo da je naše djetinjstvo izvorište! To je ta prekrasna „dječija filozofija“, ona divna osobenost djetinjstva, koju svi mi odrasli, u svojim preozbiljnim životima, negdje usput, zagubimo! 
Oni rijetki, koji to uspiju sačuvati u sebi, ili ponovo otkriti, postaju pjesnici, umjetnici, ljudi otvorenog duha, spremni na ponovna traganja! 
Radoznalost, žudnja za saznanjem, to je život čiji je osnovni smisao igra, drugačije, novo i nepoznato! 
Dječiji je svijet uvijek na granici stvarnog i nestvarnog! Nikao iz snova i mašte! Taj dječiji svijet suštinu sreće boji imaginacijom i pruža osjećaj konstantnosti! Pa sjetite se samo da svaka bajka završava riječima; „I živjeli su srećno do kraja života“! 

Međutim, s vremenom taj bajkoviti svijet izblijedi! Mi, suočeni sa realnošću, pokušavamo pronaći neki novi smisao! 
A šta nas to zaista može usrećiti!!?

Ne znam za vas, ali meni je na prvom mjestu ljubav! Ljubav prema samom životu! Sveopšta ljubav! Ljubav koju dijelimo sa drugima! Ljubav kao izvor samog života, ona je svakako i izvorište najintezivnije sreće!

Ali nismo svi isti! Jedinstveni smo! Neponovljivi! Drugačiji! Pa je i naš doživljaj sreće različit! Naša svijest je, sama po sebi, nestalna i promjenjiva! Što nas u jednom trenutku usrećuje, nadahnjuje u sledećem biva izblijedjelo! 
I kako sada da se izborimo sa tim promjenama oko nas, ali i sa promjenama u nama samima!!?
Možda, pronaći sreću u sebi ili čak postati izvor sreće!
Jer nije samo svijet oko nas taj koji nas čini srećnima ili nesrećnima! Kada postanemo svjesni onog unutrašnjeg svijeta u nama, onog sopstvenog kosmosa, shvatimo da je svaki osjećaj koji dolazi spolja, manje intezivan od onog koji koji potiče iznutra nas samih! 

Postoji jedna jako lijepa priča o tome kada je neki starac, hodočasnik, usred zime i snježne vejavice, pošao nekom manastiru koji se nalazio na vrhu planine i usput sreo nekog čovjeka koji ga upita;
„Dobri čovječe, kao ćeš po ovakvom vremenu da se popneš gore?“
A starac se osmijehnu i odgovori:
„Moje srce je već gore, a ostatku mene nije teško da ga prati.“

Na mom putu hodočašća, puštam srce da me vodi!

 

:)

Благо онима који плачу, јер ће се утjешити; (Матеј; 5,4)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...