Genocid nad muslimanima Burme

[bosanac]

http://youtu.be/HP6YDANbPKc

[bosanac]

Bože pomozi im!

[bosanac]

Ovo ću pokušati prevesti

[bosanac]

http://youtu.be/R7ZxyYNEe1Q

Paljenje više od 500 muslimanskih kuća u Burmi

[bosanac]

Ovo ću pokušati prevesti

Ono sa čime se suočavaju muslimani Burme je:

1)Vjerska i rasna diskriminacija ukoja se primjenjuje na različite načine

2)Ograničavanje vjerskih sloboda

3Muslimanima je dozvoljeno da se kreću samo u mjestima i gradovima u kojima muslimani žive.

4)Zabranjeno je muslimanima da studiraju u zemlji i van zemlje.

5)Izuzetno visoki porezi na usjeve koje muslimani plačaju po dunumaži a ne po godišnjim prinosima.

Prisilan rad u policijskim ustanovama bez plate i bez hrane i pića.

6)Bezrazložno legitimisanje ljudi i njihovo odvođenje na prisilan rad pri izgradnji mostova puteva itd., bez ikakve naknade .

Prisiljavanje muslimana da grade budistička naselja na muslimanskoj zemlji.

9)Koji musliman napusti Burmu radi liječenja ili studiranja, zabranjen mu je povratak u tu zemlji .ako se odluči vratiti suočen je sa smrtnom kaznom.

Policija ima pravo oduzeti od muslimana stoku i namirnice bez ikakvog plačanja.

10)Broj muslimana koji rade u državnim institucijama je manji od 1%.

11)Prpisivanje žestokih kazni onome ko se odluči ženiti, kao i određivanje izuzertno visoke takse onima koji žele da zasnuju porodicu.

12) Zatim provjere u policijskim stanicama muslimanki.One moraju da odlože sa sebe islamsku odjećiu i tamo bivaju izložene ponižavanja , često i silovanjima.

13)Određivanje poreza za stvari koje razum nemože pojmiti.ako musliman kravu izgubi, ili ona ugine ili izgubi mlijeko, on je obavezan da određenu taksu plati za to.Ako se musliman utopi njegova porodica mora da plati taksu zbog toga što je se on utopio.

14)Oduzimanje muslimanima državljanstva i smatranje muslimana da oni nisu državljani Burme.

Ovo su samo neki od diskrimirajučih propisa za muslimane u toj državi.

[Grizzly Adams]

Страшно... Господ да се смилује том народу.

[Млађони]

Стоп насиљу више бре!

[Милан Меденица :)]

хорор.

после оваквог увида у бурму, не чуди ме ово ...

[bosanac]

Niko ih ne želi: Arakanski muslimani na "ničijoj zemlji"

Na mijanmarsko-bangladeškoj granici žive muslimani koje nijedna zemlja ne želi

Autor Anadolija | Objavljeno 24.07.2012. u 02:07

Rohingya muslimane iz regije Arakan na zapadu Mijanmara iz vjerskih i etničkih razloga protjeruju iz te zemlje. Susjedni većinom muslimanski Bangladeš se također guši u vlastitim problemima i ne prihvata izbjeglice iz Mijanmara. Arakanski muslimani su tako ostalo "zaglavljeni" između dvije zemlje.

Osnovni problem arakanskih muslimana je nejasna identifikacija etničke pripadnosti. Naime, dok mijanmarske vlasti arakanske muslimane smatraju narodom iz Bangladeša, Bangladeš ih ne prihvata i smatra da su to skupine muslimana koje stoljećima žive u Mijanmaru koji je njihova zemlja.

Ni broj muslimana koji žive u Mijanmaru nije tačno utvrđen. Vlasti Mijanmara tvrde da u zemlji živi oko milion muslimana, dok sami muslimani tvrde da ih ima oko pet miliona.

Na granici između Mijanmara i Bangladeša nalazi se veliki kamp u kojem se su smještene muslimanske izbjeglice iz Mijanmara, a za koje nema mjesta u Bangladešu. U strahu da ne budu vraćeni u Mijanmar, mnoge od tih izbjeglica se prikradaju u obližnje bangladeške gradove kako bi radili i djeci osigurali parče hljeba.

Novinari agencije "Anadolija" posjetili su ove izbjegličke kampove i razgovarali izbjeglicama.

„Nas tamo ubijaju. Ubijaju djecu. Morali smo pobjeći. Ovdje nemamo posla. Nemamo nikakvih prihoda. Evo, već dva dana postim, a nisam ništa pojela“, kazala je Mijanmarka Dalo.

Slijepa Zuhura Hatun istakla je kako je jedan od najvećih problema kampa glad i neimaština sa kojom su suočene izbjeglice.

„Nešto pojesti ili ne pojesti, pitanje je koje sebi postavljamo svaki dan. Sada svakako postimo. Ali šta možemo, bolje i ovdje da gladujemo, nego da se vratimo u Arakan i budemo ubijeni“, rekla je Hatun.

Prema zvaničnim informacijama, u kampovima na mijanmarsko-bangladeškoj granici smješteno je oko 28 hiljada arakanskih muslimana. Broj muslimana koji su napustili kamp i žive u obližnjim selima Bangladeša, nije poznat.

[bosanac]

Svjedočenja muslimana iz Mijanmara: Malu djecu bacaju kao kamenje, žene siluju i ubijaju

Kuće muslimana pale Molotovljevim koktelima i uništavaju usjeve

Autor Anadolija | Objavljeno 25.07.2012. u 07:35

Rohingya muslimani koji su iz Mijanmara prešli u Bangladeš, novinarima agencije Anadolija ispričali su o strahotama koje su doživjeli u pokrajini Arakan u Mijanmaru.

Zbog nasilja na osnovu vjerske i etničke pripadnosti, muslimani iz ove zemlje ostavljaju svu svoju imovinu i masovno bježe u susjedni Bangladeš, gdje se uspijevaju smjestiti u izbjegličke kampove. Međutim, policija Bangladeša hapsi izbjeglice nastanjene u kampovima ili one tek pristigle u tu zemlju pod izgovorom da nisu legitimisani pri prelasku granice i ponovo ih deportuje u Mijanmar. Zbog toga se mnoge izbjeglice skrivaju po planinama i okolnim selima.

U pograničnom kampu Leda, koji postoji već četiri godine, u trošnim barakama smještaj je našlo oko 10 hiljada muslimana. Međutim, uslovi boravka u ovom kampu su veoma loši i izbjeglice ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe.

Ubistva, mučenja, silovanja

Abede Hatun je žena koja je prije nekoliko dana izbjegla iz Mijanmara u Bangladeš. Novinarima agencije Anadolija ispričala je mnoge strahote tamošnjeg nasilja nad muslimanima. Hatun je izjavila da su nasilnici provalili u njenu kuću i ubili joj brata.

"Mene su mučili na najsvirepiji način, i kad su mislili da sam mrtva, bacili su me na obalu rijeke. Kada sam došla k svijesti, skupa sa skupinom svojih sunarodnjaka ukrcala sam se na brod i pobjegli smo u Bangladeš. Danima smo plovili i gladni i žedni po kiši koja je prijetila da nas potopi. Uspjela sam doći do ovog kampa i sada pokušavam preživjeti. Nemam nikog svog, sve moje bližnje su ubili", kaže Hatun.

Objašnjavajući dalje kako su u Arakanu vojnici i budisti pucali na muslimane i napadali ih noževima, Hatun je izjavila da se ne zna broj pobijenih i da je nasilje koje vrše nad muslimanima toliko svirepo da se ne može opisati riječima.

"Kad ubiju nevine ljude, njihova tijela tovare u kamione i odvoze u nepoznatom pravcu. Uskraćuju nam pravo na ukop naših najdražih. Najviše muče mlade djevojke. Siluju ih i fizički izmuče, zatim ubiju. Malu djecu bacaju kao kamenje. Oni koji uspiju preživjeti, nemaju šta da jedu. Koristili smo unutrašnjost stabla banane, ali i te zalihe su brzo nestale", objašnjava Hatun.

Muslimani primorani na gladovanje

Abdul Kelam, izbjeglica koji je iz Mijanmara nedavno pobjegao u Bangladeš, ispričao je da muslimani u Arakanu ne mogu nabaviti čak ni hranu. U razgovoru za agenciju Anadolija, on je rekao kako sve koji izađu na ulicu tuku teškim predmetima.

"Mene su premlaćivali jer sam radio, nanijeli su mi posjekotine na natkoljenici, a zatim su me proglasili kradljivcem i odveli u zatvor. Prisilno su mi obrijali bradu koju sam imao odranije. Ranjen sam u stopalo metkom iz vatrenog oružja i jedva sam uspio spasiti živu glavu i pobjeći ovamo", kazao je Kelam.

On je naveo kako u Mijanmaru kuće muslimana pale Molotovljevim koktelima, uništavaju usjeve kako ne bi uzgojili hranu, te kako se muslimanima ne dozvoljava da obavljaju svoje poslove.