Jump to content

Humor - kada i u kojoj meri


marija

Препоручена порука

Humor ili duhovitost je sposobnost ljudi, objekata ili situacija da izazove osećaj zabave u drugim ljudima. Taj osećaj uglavnom prati osmeh ili glasan smeh, veoma zdrav za organizam. Preklo reči humor dolazi od humoralnog lečenja starih Grka, koji su tvrdili da mešavina tekućina (humora) kontroliše ljudsko zdravlje i osećaje. Ova tvrdnja je kasnije opovrgnuta, definišući humor kao snažnu emociju koja se javlja u slučaju komičnih situacija u kojima se osoba oseća nadmoćno, ili na bilo koji način boljom od ljudi,ili objekata koji izvodi šalu.

Verbalne forme

    * Ironija

    * Sarkazam

    * Satira

    * Parodija

    * Vic

    * Neverbalne

          o Grimase

          o Pantomima i pokreti rukama

          o Karikatura

          o Strip

          o Uzrokovanje bola

    * Smešni zakoni

    * Razni predmeti i naprave (maske, plastični nosevi....)

    * Odeća i kostimi

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kažu da je smeh najbolji lek

Svaka osoba ima vlastitu predstavu  onoga što je smešno.

Ponekad to delite s ostalima, nekada zadržite za sebe, a nekada vam jednostavno nije smešno.

Koliko ste se puta našli u situaciji da se jedini smejete ili da se niko ne smeje vašoj šali?

Nekada vam to ne uspe jer jednostavno šala nije dobra, odnosno nije prikladna situaciji, a ponekad se vaše vrste humora jednostavno ne poklapaju.

Ispričati šalu pojedincu puno je lakše nego skupu, jer iako vam ne uspe, sugovornik će se nasmejati iz pristojnosti.

U čemu je suštinska razlika između duhovitosti i šaljivdžija?

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Postoji razlika između smeha i podsmeha, čak i kada linija razdvajanja nije jasno uočljiva

Na jednoj strani šepuri se inteligentno osmiš ljena, katkad pod plaštom sasvim nevinog iskaza, a češće precizno adresovana meta, dok na drugoj stoji ona autentična iskričavost duha koja pleni bezrezervno spontanošću, bez skrivenih namera, loših primisli ili promišljanja

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Иронија (грч. εἰρωνεία, eironeia — хињено игнорисање) је језички израз и стилска фигура у коме је право значење ријечи или прикривено или супротно дословном значењу израза, употријебљених ријечи

ironija je izjava kojom se izrazava nesto potpuno suprotno od bukvalnog znacenja

Sarkazam (grč. σαρκασμός, sarkasmós; sarkazein = gristi usne od bijesa, sarx = meso) zlobna je, ljuta, zajedljiva, oštra i gorka poruga ("koja grize u meso"); pojačana ironija.

"sarkazam je ismijavanja i izrugivanje neke osobe, pojave ili stvari; prema nekim autorima sarkazam je verbalna ironija sa namjerom da nekoga uvrijedi ili povrijedi"

- "sarkazam je koriscenje ironije sa ciljem podsmijavanja ili izrugivanja"

- "sarkazam je zajedljivi izraz, izrecen sa namjerom da uvrijedi ili povrijedi"

- "sarkazam je ostra ironicna izjava smisljena da povrijedi ili zada dusevni bol, cesto usmjerena protiv neke individue"

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 months later...

Cilj podsmeha je da ponizi i posrami i tako sputa, obeshrabri, onemogući. Ljudi koji se stalno nečemu podsmevaju i rugaju žele da druge sputaju i tako ih onemoguće da postignu nešto što se sami ne usuđuju čak ni da pokušaju. Ili bi da one koji po nečemu odskaču podsmehom uteraju natrag u šablon koga se sami grčevito i uspaničeno drže. Podrugljivci su duboko zastrašene i sputane osobe. Zato pokušavaju da zastraše i sputaju druge. To su mahom ziceraši koji idu samo na sigurno. Ne usuđuju se da se poduhvate bilo čega ukoliko nisu unapred uvereni da će u tome uspeti. A to je, prirodno, uvek veoma malo.

Posledica je da njihovi životi postaju monotoni i siromašni sadržajem, njihovi dometi više nego skromni, njihova postignuća gotovo nikakva a njihove aktivnosti veoma ograničene. Sasvim je otud razumljivo da ih razjedaju duboka dosada i zavist koja im još više zagorčava život. I da teško podnose to što su životi nekih drugih ljudi življi od njihovih. Kao i to što drugi mogu ono što su podrugljivci, iz kukavičluka, sami sebi uskratili.

Zastrašeni slobodom, koja nosi neizvesnost ali i punoću života, podrugljivci se užasavaju iskakanja iz šablona, nesputanog izražavanja i istraživanja. Oni se panično boje promašaja i neuspeha koje doživljavaju kao teške i sramne poraze. Za podrugljivce je život sačinjen isključivo od pobeda i poraza. Opčinjeni pobedama, užasnuti mogućim porazima, oni dižu ruke od vlastitih života, ukopavajući se u sumorno mrtvilo iz koga odapinju otrovne strele poruge i podsmeha na sve što zaista živi i što se slobodno kreće ovim svetom.

Problem podrugljivaca je što su svoju sitnu sujetu postavili iznad bogatstva i raskoši života.

Opsednut sobom, podrugljivac nikako ne prihvata da uspeh nikome nije zagarantovan i da je život niz delom uspelih delom neuspelih pokušaja. Da je ono što činimo uvek važnije od ishoda i da je uvek bolje pokušati i omanuti nego ništa ne činiti iz straha da nam se poduhvati izjaloviti.

Na nama je da damo najbolje i najviše od sebe, dok ishod onoga što činimo nikada ne zavisi jedino od nas.

Zato se neuspeha i promašaja ne treba bojati. Oni su sastavni deo života.

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Strah od podsmeha razara mnoge živote. Previše je onih koji se ne usuđuju da nešto preduzmu, učine ili kažu iz straha da ne budu ismejani. Taj strah ih sputava, sakati, ne dozvoljava im da se iskažu, ostvare, a kamoli da se razmahnu.

Neugodno je kada je strah od podsmeha svestan, ali je još gore kada, iako potisnut, nastavlja da prikriven deluje. Tada osoba jednostavno oseća neki mukli, mutan, ali nesavladiv otpor prema i samoj pomisli da se u nešto upusti, a da joj ni samoj nije jasno otkud taj otpor potiče. Kao da ju je ščepala neka gvozdena ruka, pa joj ne da da makne. Tada izmišlja razloge i opravdanja, kojima samu sebe obmanjuje, čime beži od problema uemsto da se sa njim suoči. Mnogi razlozi kojima sebe objašnjavamo su zapravo opravdanja pred sobom. Takvim opravdanjima sebe prividno smirujemo, a zapravo pokopavamo sve dublje.

Strah od podsmeha je pretpostavka. I to slabo ili nikako zasnovana. Ne možemo unapred znati kako će drugi reagovati pre nego što nešto učinimo. Samo pretpostavljamo. Ali našu pretpostavku ne proveravamo jer nas strah koči, sprečava da bilo šta učinimo. Tako sebe prikivamo.

Ta pretpostavka može biti čista projekcija. Sami sebe podcenjujemo, sami sebe omalovažavamo, sami se sebi izrugujemo, i taj odnos prema sebi projektujemo na druge. Mislimo da će nam se drugi smejati zato što sami sebi izgledamo smešni. Ovo je veoma opasna zamka.

Strah od podsmeha je druga strana žudnje za pohvalama i odobravanjem. Toliko se bojimo da će pohvale izostati da sebe strahom od podsmeha čuvamo od mogućeg razočaranja.

U osnovi straha od podsmeha i žudnje za pohvalama leži duboka unutrašnja nesigurnost, mučna neizvesnost. Nedostaje nam osećaj koji bi nas vodio, pa zavisimo od toga kako će drugi prihvatiti naše reči i naše postupke. Ako pohvale, potvrdili su nas, ako se podsmehnu, osporili su nas. Naš strah je proizvod ove nesigurnosti, ove neizvesnosti. Ako zaista znamo na čemu smo i šta hoćemo, nevažno nam je kako će se drugi prema tome odnositi. Mogu da se podsmevaju, mogu da hvale, to je potpuno nebitno. To ionako nema veze sa nama nego sa njima. I podsmeh i divljenje proizlaze iz nesigurnosti i straha.

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 8 months later...

Да ли хумор спада у грехе? Пошто у писмима Светих Отаца мирјанима, се говори о томе да они (мирјани) не би смели да се шале и да се смеју, јер то не приличи Хришћанима. И да би требало се клоне тога.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Мислим да је отац Александар Шмеман рекао да су жирафа и нилски коњ доказ да Бог има смисао за хумор  1000000001010

Владика Николај је рекао за светог Саву да се никада није смејао а да је увек био насмејан  :(

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Мислим да је отац Александар Шмеман рекао да су жирафа и нилски коњ доказ да Бог има смисао за хумор  :cheesy:

:) prstgore

Владика Николај је рекао за светог Саву да се никада није смејао а да је увек био насмејан!

Прочитао сам негде, да је један верник (чини ми се да је било у питању предавање у Сремским Карловцима) поставио владики Николају питање: "Како изгледа рај?"

А он је на то одговорио: "Брате, ја сам у Карловце дошао из Охрида, а не из раја."

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Већина светитеља који се помињу у житијима су имала изузетан смисао за хумор, јуродиви поготово.

АЛИ керебечење није здраво за дух .

Све са мером је добро , све преко мере може да нашкоди тако и хумор.

На крају човек који је саздан по лику Божијем је једино биће на земљи које има смех и хумор.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Бог има фантастичан смисао за хумор! Глупости су да се не треба шалити или смејати. Као и све у животу, не треба претеривати.

Призван или не, Бог је увек ту

Link to comment
Подели на овим сајтовима

×
×
  • Креирај ново...