CERN: Pronađena Božija čestica (Higsov bozon)

[GeniusAtWork]

@@GeniusAtWork, tacno sam osetio, ceo dan me seva leva plecka!

 

Pazi se , možda je

 

 

 

 

:tornado:

[Milan Nikolic]

http://www.imdb.com/title/tt1385956/

 

[drvce]

http://www.imdb.com/title/tt1385956/

 

s ovim u vezi

[drvce]

Interesantna govorancija koja sabija magicne matematicke formule u recenice koje se nadovezuju; pregled od 1896. na ovamo.

[drvce]

 

Interesantna govorancija koja sabija magicne matematicke formule u recenice koje se nadovezuju; pregled od 1896. na ovamo.

Zapravo, ne sabija, nego suprotno od toga, formule su kondenzovane price&ideje svedene na najnuznije. :/

[Odahviing]

Pronađena nova čestica:

CERN’s LHCb experiment reports observation of exotic pentaquark particles

14 Jul 2015

Geneva, 14 July 2015. Today, the LHCb experiment at CERN’s Large Hadron Collider has reported the discovery of a class of particles known as pentaquarks. The collaboration has submitted a paper reporting these findings to the journal Physical Review Letters.

“The pentaquark is not just any new particle,” said LHCb spokesperson Guy Wilkinson. “It represents a way to aggregate quarks, namely the fundamental constituents of ordinary protons and neutrons, in a pattern that has never been observed before in over fifty years of experimental searches. Studying its properties may allow us to understand better how ordinary matter, the protons and neutrons from which we’re all made, is constituted.”

Our understanding of the structure of matter was revolutionized in 1964 when American physicist, Murray Gell-Mann, proposed that a category of particles known as baryons, which includes protons and neutrons, are comprised of three fractionally charged objects called quarks, and that another category, mesons, are formed of quark-antiquark pairs. Gell-Mann was awarded the Nobel Prize in physics for this work in 1969. This quark model also allows the existence of other quark composite states, such as pentaquarks composed of four quarks and an antiquark. Until now, however, no conclusive evidence for pentaquarks had been seen.

LHCb researchers looked for pentaquark states by examining the decay of a baryon known as Λ_b (Lambda b) into three other particles, a J/ψ_- (J-psi), a proton and a charged kaon. Studying the spectrum of masses of the J/ψ and the proton revealed that intermediate states were sometimes involved in their production. These have been named P_c(4450)⁺ and P_c(4380)⁺, the former being clearly visible as a peak in the data, with the latter being required to describe the data fully.

“Benefitting from the large data set provided by the LHC, and the excellent precision of our detector, we have examined all possibilities for these signals, and conclude that they can only be explained by pentaquark states”, says LHCb physicist Tomasz Skwarnicki of Syracuse University.

"More precisely the states must be formed of two up quarks, one down quark, one charm quark and one anti-charm quark.”

Earlier experiments that have searched for pentaquarks have proved inconclusive. Where the LHCb experiment differs is that it has been able to look for pentaquarks from many perspectives, with all pointing to the same conclusion. It’s as if the previous searches were looking for silhouettes in the dark, whereas LHCb conducted the search with the lights on, and from all angles. The next step in the analysis will be to study how the quarks are bound together within the pentaquarks.

 “The quarks could be tightly bound,” said LHCb physicist Liming Zhang of Tsinghua University, “or they could be loosely bound in a sort of meson-baryon molecule, in which the meson and baryon feel a residual strong force similar to the one binding protons and neutrons to form nuclei.”

More studies will be needed to distinguish between these possibilities, and to see what else pentaquarks can teach us. The new data that LHCb will collect in LHC run 2 will allow progress to be made on these questions.

 

For more information:

See paper on ArXiv (link is external)

More on the LHCb collaboration website

 

 

 

The mass of J/ψ–proton (J/ψ p) combinations from Λb → J/ψpK-decays. The data are shown as red diamonds. The predicted contributions from the P_c(4380)⁺ and P_c(4450)⁺ states are indicated in the purple and black distributions, respectively. Inset: the mass of J/ψ p combinations for a restricted range of the K-p mass, where the contribution of the wider P_c(4380)⁺ state is more pronounced. (The other contributions from conventional hadrons, which are responsible for the remaining features in the data distributions, are not displayed.) © CERN / LHCb Collaboration

 

 

Illustration of the possible layout of the quarks in a pentaquark particle such as those discovered at LHCb. The five quarks might be tightly bonded (left). They might also be assembled into a meson (one quark and one antiquark) and a baryon (three quarks), weakly bound together. © CERN

 

http://press.web.cern.ch/press-releases/2015/07/cerns-lhcb-experiment-reports-observation-exotic-pentaquark-particles

[Deja Vu]

Htedoh malopre da postavim  

[GeniusAtWork]

LHC otkrio pukotine u standardnoj fizici?

 

Naučnici koji rade na eksperimentima Velikog hadronskog sudarača (LHC) u CERN-u otkrili su intrigantan signal koji bi mogao biti naznaka pukotine u standardnom modelu fizike

Izvor: Tanjug

 

četvrtak, 10.09.2015. | 09:30

 

 

Foto: Beta / AP

 

Analiza podataka prikupljenih u eksperimentima LHC-a 2011. i 2012. pokazala je da se u raspadu B-mezona, čestica čiji je životni vek vrlo kratak, čestice poznate kao tau stvaraju češće nego mioni. Taui i mioni spadaju u istu grupu čestica kao i elektroni, ali su značajno teži. No prema standardnom modelu, kada se jednom u obzir uzmu razlike u masama taua i miona, oni bi trebalo da nastaju u istim količinama.

Standardni model trenutno je najbolji opis interakcija materije i većine temeljnih sila u svemiru – jake, slabe i elektromagnetske. Međutim, on ne daje odgovore na sva pitanja; na primer ne objašnjava tajne gravitacije, tamne tvari i energije, ne odgovara na pitanje zašto u svemiru ima više materije nego antimaterije, a ne uspeva da pomiri ni kvantnu fiziku s teorijom relativnosti. Kvantna fizika dobro opisuje dešavanja u mikrosvetu čestica malih dimenzija i masa (elementarnih čestica, atoma i molekula), a teorija relativnosti delovanje gravitacije u makrosvetu velikih razmera i masa (planeta, zvezda i galaksija). No postoje ekstremne situacije kao što su veliki prasak i crne rupe u kojima se velike mase nalaze koncentrisane u sićušnom prostoru. U njima bi trebalo biti moguće primeniti obe teorije – i kvantnu i relativnost, međutim to nije tako.

Fizičari stoga očekuju da će u nekom trenutku u eksperimentima LHC-a otkriti odstupanja od standardnog modela koja će otvoriti vrata novim spoznajama koje bi rešile navedene probleme.

Novi signal sam po sebi još uvek nema snagu dokaza, odnosno otkrića. Njegova statistička snaga je 2,1 sigma dok bi za pravi dokaz trebala biti 5 sigma. Za sada se signal može objasniti statističkom greškom koja bi mogla nestati kada se prikupi više podataka o raspadima B-mezona. Naučnici su zbog toga za sada na oprezu, a njihovo oduševljenje suzdržano. Signal je zanimljiv zato što je slična anomalija otkrivena u tri nezavisna eksperimenta na tri kontinenta. Naime, eksperiment ‘BaBar’ u SLAC National Accelerator Laboratory u Menlo Parku u Kaliforniji prijavio je sličan signal 2012, a eksperiment ‘Belle’ u japanskom High Energy Accelerator Research Organization (KEK) u Cukubi u maju 2015.

Hrvatski fizičar čestica prof. dr. sc. Ivica Puljak, koji radi na LHC-u, kaže da se ovaj rezultat za sada može smatrati intrigantnim.

'Sam po sebi on ne bi bio previše zanimljiv, tek indikacija da u budućnosti treba malo bolje da pratimo šta se događa u ovom području fizike standardnog modela. Ali kad se kombinuje s rezultatima nekih drugih eksperimenata, stvari postaju zanimljive. Naime, dva druga potpuno nova eksperimenta, jedan američki i jedan japanski, zabeležili su isti fenomen. Doduše s malom statističkom značajnošću, ali na potpuno istom mestu', objasnio je Puljak.

Moderna nauka, ističe, izuzetno je oprezna, pa za priznavanje otkrića nekog fenomena traži mnogo veću statističku značajnost rezultata. Stoga se novi signal još ne može smatrati otkrićem, nego tek zanimljivim fenomenom koji treba pratiti i preciznije meriti kada bude dostupno više podataka u LHC-u.

'Kada bi se pokazalo da u prirodi zaista postoji ovaj fenomen, to bi možda ukazivalo na postojanje supersimetričnih čestica, od kojih su neke i dodatni Higsovi bozoni. Takvo otkriće predstavljalo bi revoluciju u fundamentalnoj nauci, jer bi nam otkrilo potpuno novi svet novih čestica, od kojih se možda sastoji i tamna materija', rekao je hrvatski fizičar.

 

B92

[Milan Nikolic]

Можеш ли да препричаш стручно?

[GeniusAtWork]

Direktor CERN-a: Religija i fizika se ne isključuju

 

Generalni direktor Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) Rolf-Diter Hojer sumnja da će čovečanstvo doći do "Teorije svega" i pored pokušaja kakve predstavljaju teorija Velikog praska, Teorija struna ili Teorija multiverzuma.

 

Izvor: Tanjug

nedelja, 27.09.2015. | 09:35

 

Rolf-Diter Hojer (Foto: Gettyimages)

 

"Mi zaista ne znamo da li je naš univerzum jedini. Zašto bismo bili jedini? Ali, sumnjam da ćemo doći do teorije svega. Posebno što nisam siguran da smo sposobni da formulišemo šta je to "sve". To je već pitanje folozofije", rekao je Hojer u intervjuu za "Politiku".

"Nije nemoguće formulisati univerzalnu teoriju na osnovu celokupnog znanja koje smo do sada skupili, ali otkud znamo da je sve što znamo ujedno i sve što bi trebalo da znamo? Ipak, u prirodi je čoveka da želi sve da zna, pa će on to i pokušavari", smatra Hojer, fizičar i generalni direktor kome je Univerzitet u Beogradu pre nekoliko dana uručio počasni doktorat.

Hojer misli i da rezultati istraživanja u CERN-u, na izvestan način približavaju fiziku i metafiziku, kao i da su donekle ezoterična, daleko od svakodnevice. "Uvek postoji trenutak kada znanje zastane i kada počinje filozofija, metafizika ili religija. To je neka vrsta interfejsa koji se pomera i koji zahvata sve te discipline. Ako mi koji se njima bavimo ne razgovaramo, onda nemamo punu sliku. Najveći je problem što se jezici naših oblasti razlikuju, što ne koristimo isti vokabular", kazao je Hojer.

Hojer, takođe, smatra da se religija i fizika ne isključuju. "Mislim da crkva mora da bude zainteresovana, jer je to u njenom interesu. Upoznao sam i bivšeg papu Benedikta i sadašnjeg Franju. Zanimalo me je šta imaju da kažu o našim radionicama koje organizujemo u okolini CERN-a, baš jednu imamo sad u oktobru. Ne samo što nisu protiv, već oni i učestvuju. Ljudi različitih veroispovesti rado dolaze i to me raduje. Vodimo vrlo otvorene diskusije", kaže Hojer.

Na pitanje da li postojeći obrazovni sistemi mogu da isprate naučno-tehnološku akceleraciju ili je potrebna nova pedagogija, Hojer je odgovorio da je ona neophodna. "U školi vi počinjete od fizike iz 18. veka, što je sve u redu, ali to su samo osnove. Kad tako startujete često ne stignete do velikih pitanja. Smatram da bi trebalo da bude obrnuto. Poći od najvećih pitanja. Zainteresovati decu da logički razmisle šta im je to potrebno da bi odgonetnuli najveće tajne. Kad saznate na koja pitanja želite da odgovorite lakše prihvatate da naučite osnovu, jer vam je tako jasnije zašto je učite i čemu će vam ona poslužiti", rekao je direktor CERN-a.

Komentarišući mesto Srbije - koja kao pridruženi član čeka na punopravno članstvo u CERN-u - i naš obrazovni sistem u ovim naučnim tokovima, Hojer je rekao da se institut trudi da organizuje obuku srpskih nastavnika i da ih dodatno motiviše, kao i da bi trebalo više promovisati nauku, kako bi se stvorila prijateljska baza za istraživanja.

"Posebno je važno da vaš privatni sektor shvati da postoji šansa za zaradu putem učešća na tenderima za razne nabavke koje su CERN-u potrebne. Vi imate takozvanog oficira za vezu kod nas i on već zna šta bi Srbija mogla da nam omogući. Organizovaćemo uskoro i posetu predstavnika privatnog sektora našem institutu. Eto rešenja za napredak vašim malih i srednjih preduzeća", zaključio je Hojer za "Politiku".

 

B92

[drvce]

Hojer misli i da rezultati istraživanja u CERN-u, na izvestan način približavaju fiziku i metafiziku, kao i da su donekle ezoterična, daleko od svakodnevice. "Uvek postoji trenutak kada znanje zastane i kada počinje filozofija, metafizika ili religija.

Znao sam da kolje koze u podrumu "gde jakrepe memla davi".

[drvce]

Krenuli da krljaju olovo, hoce da ga pretope u (kvarkgluonsku) supu. Alhemija nikad nije bila skupa kao danas.

 

http://phys.org/news/2015-11-cern-collides-heavy-nuclei-high.html#nRlv

[Milan Nikolic]

Direktor CERN-a: Religija i fizika se ne isključuju

 

 

B92

 

 

Стварно јако добри савети. Треба и теолози мало више да се уплету у модерну науку.

[GeniusAtWork]

CERN: Naučnici nadomak nove čestice?

 

Tokom dva eksperimenta u najvećem akseleratoru na svetu, CERN-ovom Velikom hadronskom sudaraču u Ženevi, naučnici su "nazreli" dosad nepoznatu česticu, koja bi mogla da bude teža od Higsovog bozona.

IZVOR: TANJUG 

SREDA, 16.12.2015. | 20:01

  

 

Kako prenosi agencija Ansa, signali, registrovani za vreme eksperimenata Atlas i Cms, ne mogu se još smatrati otkrićem. Za to su potrebnei dodatne informacije koje će moći da se prikupe od proleća 2016. 

Reč o preliminarnim podacima koji su objavljeni u onlajn izdanju časopisa Nature i predstavljeni na nedavnom seminaru CERN-a. 

"Ono što vidimo je mali lokalni eksces, sa masom šest puta većom od Higsovog bozona", izjavila je Marina Kobal sa italijanskog Instituta za nuklearnu fiziku (Infn) koja nadgleda eksperiment Atlas. 

"To je sigurno nešto interesantno što treba držati na oku", napomenula je ona. 

Rad Hadronskog sudarača, rekordne energije od oko 13.000 GeV, otvara vrata jednoj neistraženoj teritoriji fizike. 

"Sada se nalazimo u graničnoj zoni, u kojoj niko ne zna šta ćemo naći", kazao je italijanski teorijski fizičar Fabio Zvirner.

 

B92

 

[kordun]

koliko bi TeV trebalo da se simulira stanje velikog praska jel neko gdje procitao tako nesto?

 i jos u cemu je fora, ako se recimo dva protona sudaraju brzinom jako bliskoj brzini svjetlosti u kontra smjerovima zar nisu samo u pitanju nijanse u jacini ovog novog sudaraca, jer brzina sudara se povecava tek za koji promil u cem uje fora  ako neko moze da mi pojasni, da ne  kopam po netu, zasto je ovaj akcelerator bolji od prethodnog