Jump to content

Тања Накић.

Оцени ову тему


Guest O.Ugrin

Препоручена порука

čudni su i neispitani putevi Gospodnji...

Zbog nas, zbog našeg duhovnog razvoja gospod često na naš put postavlja potpuno nepoznate ljude

nema sliučaja, moramo samo otvoriti svoje srce i primiti i svoj um i shvatiti

mene dovede jednog nedeljnog jutra  ispod jedne breze

ono što sam "ukrala" tog jutra ispod te breze je Ljubav koja je zračila

deo te ljubavi još uvek mi greje srce

i grejaće ga još dugo

i još uvek sam ispod te breze

bilo je to mojih 15 minuta koji su mi trebali

nikada se videle nismo a prepoznasmo se 319.gif

p.s i za Jelenu i za drugu Jelenu

Želiš li biti mudar, nauči razumno pitati, pažljivo slušati, mirno odgovarati - i prestani govoriti kad se ništa više nema reći.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Kada se covek ostvari na takav nacin, tim nacinom, shvata koliko je bitna licna odgovornost izrazena licnim razvojem, ostvarenjem u Zajednici, utemeljenjem u Radosti Hristovog Tela - Crkvi. Posto tu Radost svedocmo i njome misionarimo, sustinski i sa malo reci jer je jedino tako i logicno prenositi nesto sto je neizrecivo. Te reci su - Dodjite i vidite - a kada se covek ostvari u pomenutom nacinu shvata i zasto su te reci dovoljne i zasto jedino njima svedocimo, ne sebe i sopstvenu ''poboznost'', vec Hrista Raspetoga i Vaskrsloga - zapravo nas zivot u Njemu, Njegovoj ljubavi za svet...

Mir Vam - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

СЛУЖБА ЉУБАВИ

Љубав своју према ученицима Христос даје Оцу своме. Љубављу гарантује, љубављу охрабрује. Љубављу, којом Отац њега љуби. Оном истом којом је Отац послао њега у свет. Љубав којом је свет познао Оца кроз Сина.

Љубав сведочи истину. Истину којом живимо. Истину коју сведочимо.

Ја сам пут, истина и живот, али моли се Оцу за оне које му је Отац дао на старање. И не само за њих него и за оне који због њихове речи повeроваше. На томе се темељи Црква у којој су многи удови а сам Христос глава.  Различити су удови, различите службе, зато Апостол Павле у посланици даље објашњава да, иако су различити дарови Дух је исти, иако су службе различите, Господ је исти.

Литургијско сабрање је начин да се све службе изразе. Догађај у коме смо сви један у Христу Исусу. Причешћивање Светим Тајнама залог, могућност да се досегне мера раста.

Христос тражи целог човека. То је собом показао. Зато је потпуно, цело једини начин. Његов начин. Начин сина. Он је нас признао као браћу, да ли смо ми спремни да будемо синови ?

Наша служба, служба исповедења живог Христа, свуда и увек, начин да умножимо своје таланте, да љубећи један другог, заједнички једнодушно исповедамо Оца, Сина и Светог Духа.

Љубав је темељ Цркве, темељ људског живота, а начин да је у себи откријемо, тим темељом живимо је управо откривање Свете Литургије. Светом Литургијом као начином, циљ коначно постаје јасан и видљив. Циљ је конкретна личност, личност Исуса Христа. И када је циљ на хоризонту јасно видљив ни пут више није немогуће прећи, јасно је коме води.

Иако живимо у сећању на будућност, своје сећање сведочимо зато што га ми већ данас имамо. Сакупљени двоје и троје у име његово и Он је са нама.

Зато дилеми и нема места. Оно што је човеку немогуће, Богу је могуће, а због слабости коју узрокује управо слика палог постојања,не може ни да се догледа могућност. Истина је да иако слаби у односу на силу, слободом коју остварујемо у љубави, велики смо у односу на могућности.

Заједничка служба, служба којом и у којој је свако од нас незаменљив, служба којом оприсутњујемо Царство, сада и овде, служба којом Један началствује и својом службом приноси молитве, јер МИ приносимо, Ми се молимо, својим АМИН потрвђујући саучествујемо.

Бришу се разлике и нема Јудејца ни Јелина ни мушког ни женског, сви смо једно у Христу Исусу.

Тања Накић

Жив ми Господ мој

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

To su suze za svet, kojima od drugih cinimo da nema za nas vise ni Judejina ni Jelina u nasem poimanju sveta, posto taj svet posmatramo ocima Hrista, buduci utemeljeni u Njemu dogadjajem Svete Liturgije, odgonetnuvsi sta zaista znaci ljubiti neprijatelje svoje, citav svet... kao sto je On zavoleo nas. Svim srcem svojim i od sveg uma svog... Bravo g-djo Tanja!

Bog vas blagoslovio - Ugrin

P.S. Ako je jedini cilj naseg zivota Hristos, onda sve sto cinimo postaje i jeste Liturgija. Mislite o tome.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

A, ovu misao sam zeleo bas sa vama da podelim:

U principu, porazavajuce je to sto ljudi zaboravljaju, prenaglasavajuci moralni aspekt hriscanskog nacina zivota, koji neretko zatim prelazi u juridicki, sto je apsolutno pogresno, da Zakon nastupa tamo gde je Ljubav odstupila. Sledeca sfera, koja je jos porazavajucija jeste neosvrtanje na stanje straha, koji takodje nastupa kada ljubav odstupi; koje nas, dalje, utvrdjuje u robovskom ili nadnicarskom stupnju hriscanske gradacije napredovanja, ne dozvoljavajuci nam da se ostvarimo kao sinovi, dimenzijom Ljubavi a nacinom Zajednice. Vidite li kako je sve povezano a ovaj zakljucak me je bas prenerazio svojom ociglednoscu, svojom logikom uzrok-posledica nacina... te sam se sam sebi zaista zacudio kako to tako jasno nisam video do sada, a cak sam i pisao o tome... dok je moj skorasnji tekst (posvecen Izidi), bas tu tematiku razmatrao, analizirao... Koliko me ova situacija cudi toliko me i raduje posto po ko zna koji put pokazuje sobom da ako covek krene putem razvijanja i usavrsavanja svakim svojim korakom napreduje i svakom svojom misli je sve blizi i blizi sklapajuci na taj nacin mozaik svog znanja koje, opet, sve vise postaje i sve vise jeste Bogopoznanje, tvorenje Istine koju Zivotom svedoci i to onda jeste Put i to onda jeste Radost, Blaga vest a ka konacnom uskliku - ne, ne zivim vise ja nego zivi Hristos u meni! Mislite o tome.

Bog vas blagoslovio - Ugrin

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jedna zena napisala je knjigu "Zene su blize Hristu" i ne bih se osvrnula na njenu misao da, naravno nije bilo jasnih znakova pored puta. Moja najmladja sestra ceka bebu. Izgovorila je nesto na sta mi majke zaboravimo. Rekla je da je nije strah koliko ne moze da doceka cas da mu vidi lik. Sklopile su se kockice. Zaista smo blize. Mi to imamo u iskustvu, znamo kakav je to osecaj, znamo momenat susreta, trenutak kada ni bolovi ni teskoce koje su pratile "stanje" vise nisu vazne, ne pominju se, ne misli se, samo da traje. Zar to nije ista zudnja, ista ceznja, nada, trema svake Nedelje? Svakog casa!!! Do konacne ZORE OSMOGA DANA!!!

Tekst je posvecen mojoj porodici jer samo zajedno smo celi.

Жив ми Господ мој

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нашој деци

Часови стрепње, чекања, наде пролазе. Час је близу. Док се спремамо за коначни сусрет, размишљам.

Знаш, нисам толико ни била свесна да заиста у себи носим живот. Твој живот у мом. Ти у мени. Гњавили смо мало тату. У поноћ, сладолед, точени на Славији. Јогурт! Уз сваки оброк јогурт. Шетње поред реке. Гледали смо звезде падалице. Додирима смо говорили. У тишини шапутали највеђе тајне.

Било је и страха и стрепње, знакова које нисам разумела, али знала сам да смо тим.

Спремали смо се за овај трен. Трен када ћемо се коначно угледати. Трен у ком је све стало да би коначно почело. То је наш тренутак, украли смо га од вечности.

Овај моменат када се живот рађа, када у боловима, разапињању и сузама неизрецива радост показује лик. Родио си се.

Саврешени. Плод љубави и јесте савршенство.

И овај комад сећања који делим са другима је највећа тајна сваке мајке. Трептај вечности. Твој и мој. Додир, када престаје сваки бол и уздах, онај савршени када су ми те ставили на груди. Твој живот у мојим рукама, ти на мојим грудима.

Благослов.

Онда је дошла Лептирица.

Иста тајна, исто испуњење.

Савршенство је израз љубави, изглед љубави.

Делим јер се благослов дели, говори, жуди као онда када смо вас чекали. Као тада тако и сада до долазећег часа.

И, опет љубављу ка савршеном, ка савршенству.

Када тада тако и сада, из љубави зачети, љубављу нахрањени, ка љубави окренути.

Да, децо. Тамо ћемо.

Тања Накић

Жив ми Господ мој

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Гости

Tanja,ovo pismo tvojoj deci je predivno!Hvala ti sto si ga podelila sa nama!

Inace,tvoj prethodni post mi dade slagvort.Jeste Eva prva uzela zabranjeni plod,Adam nije hteo da je pusti da sama prolazi kroz to...Ali,Hristos je vratio zasluzeno dostojanstvo zeni,kroz Onu,koja Ga je rodila.Zar ne?Od svih ljudi Bogorodica je najveci covek.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A, ovu misao sam zeleo bas sa vama da podelim:

U principu, porazavajuce je to sto ljudi zaboravljaju, prenaglasavajuci moralni aspekt hriscanskog nacina zivota, koji neretko zatim prelazi u juridicki, sto je apsolutno pogresno, da Zakon nastupa tamo gde je Ljubav odstupila. Sledeca sfera, koja je jos porazavajucija jeste neosvrtanje na stanje straha, koji takodje nastupa kada ljubav odstupi; koje nas, dalje, utvrdjuje u robovskom ili nadnicarskom stupnju hriscanske gradacije napredovanja, ne dozvoljavajuci nam da se ostvarimo kao sinovi, dimenzijom Ljubavi a nacinom Zajednice. Vidite li kako je sve povezano a ovaj zakljucak me je bas prenerazio svojom ociglednoscu, svojom logikom uzrok-posledica nacina... te sam se sam sebi zaista zacudio kako to tako jasno nisam video do sada, a cak sam i pisao o tome... dok je moj skorasnji tekst (posvecen Izidi), bas tu tematiku razmatrao, analizirao... Koliko me ova situacija cudi toliko me i raduje posto po ko zna koji put pokazuje sobom da ako covek krene putem razvijanja i usavrsavanja svakim svojim korakom napreduje i svakom svojom misli je sve blizi i blizi sklapajuci na taj nacin mozaik svog znanja koje, opet, sve vise postaje i sve vise jeste Bogopoznanje, tvorenje Istine koju Zivotom svedoci i to onda jeste Put i to onda jeste Radost, Blaga vest a ka konacnom uskliku - ne, ne zivim vise ja nego zivi Hristos u meni! Mislite o tome.

Bog vas blagoslovio - Ugrin

Trazeci sebe, odlaze od sebe, od svojih. Spremniji su da prelaze kilometrazu tamo negde menjajuci "putovanje" za osvrt preko ramena ka svom samo svom drugom, svojim drugima, sebi...

Жив ми Господ мој

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tanja,ovo pismo tvojoj deci je predivno!Hvala ti sto si ga podelila sa nama!

Inace,tvoj prethodni post mi dade slagvort.Jeste Eva prva uzela zabranjeni plod,Adam nije hteo da je pusti da sama prolazi kroz to...Ali,Hristos je vratio zasluzeno dostojanstvo zeni,kroz Onu,koja Ga je rodila.Zar ne?Od svih ljudi Bogorodica je najveci covek.

"Nasoj deci" je i nastalo upravo zbog podsecanja. Brzina vremena, neosvrtanje, nesuocavanje sa danom, sobom i dovodi to toga. Setila sam se zaista kako je to izgledalo i shvatila da je to zaista potpuno isti osecaj. Priprema, iscekivanje, nada, telo koje ima svoj tok, ali sve je jedno i dusa i telo u pripremi za susret. Isto je, i priprema i tok pa i susret, imamo u iskustvu u iscekivanju, nadi...

Жив ми Господ мој

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...