KORIZMA-post u katolika

[Zayron]

Ja inače sam pogrešna osoba što se tiče objašnjavanja na praktičnom osobnom primjeru kako se posti zato što ja:

već godinama jedem najčešće samo jednom dnevno, dva-tri dana u sedmici dva puta dnevno

godinama već također ne jedem meso, nisam apsolutni vegetarijan, kad sam u gostima onda jedem sve što mi se iznese ali kod kuće ne kupujem nikakvo meso za gulaš, nikakva pečenja, nikakve šnicle, nikakvo sirovo a ni faširano meso, ni goveđe, ni pileće ni svinjetinu a ni ribu.

paštete, salame, kobasice i slaninu kupujem ali ih ne jedem mnogo ni često.

mlijeko slatko ne pijem uopšte, ne pamtim kad sam ga kupio,

jaja također jedem samo par puta godišnje, najčešće za Uskrs ta kuvana

sir i kiselo mlijeko, kefir itd. kupujem zbog zdravlja i mikroflore, to se mora

tako se kod mene pravo ni ne zna kad je post a kad nije,

jer kod mene svaki dan izgleda to kao kod nekog što posti,

pa tako ja da to poznam moram dobro "pritvrdit" i "prioštrit"

a zato taj post na hljebu i vodi, tako je onda poznat da je post

jedina stvar koje sam se jedva riješio su cigare,

a i sad bi si najrađe zapalio, prije nego bi šta pojeo.

inače kao mladić sam mnogo bio fasciniran asketikom

i pročitao mnogo knjiga o tome a mnogo toga sam i

praktikovao, duga klečanja, tuširanja hladnom vodom,

i sl. tomu se kaže "umrtvovanje tijela i tjelesnih požuda"

jedino još nisam probao te oštrije tehnike, flagelantske itd.

od alkohola kupujem samo vino, najčešće crno, nekad i bijelo,

[Randy]

Тема о католичком посту! Одлично!

Пази Алекс они ти веома вешто врдају. Ми Срби из околине Госпића смо од дедова научени да латине можеш да питаш колико год хоћеш неко питање, никада ти неће одговорити директно ако им није у интересу, и увек ће ти давати неке развучене и двосмислене одговоре.

Не верујеш?

Пази сад. Дакле, овде није питање о томе како Бибић, Каја или Завиша посте, далеко било, овде је питање: који пост је Католичка црква прописала за своје вернике за Васкрс? Тј. да ли је католичка црква порписала обавеза пост од 7 седмица за своје вернике пред Васкрс?

Прост одговор - да или не - али ајде да се кладимо у 10 куна да неће одговорити директно него да ће да увијају и петљају.

[Zawisza]

Naravno da postoji imaš naš katekizam pa pročitaj:

Korizma ili četrdesetnica (lat. quadragesima) dio je liturgijske godine u kojem se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. Pokora traje 40 dana, ali korizma zbog raznih prilagodbi danas tehnički traje nepuna 44 dana.

Korizma počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. U korizmi, kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Značajka misnih nedjeljnih slavlja kroz korizmu je ljubičasta boja liturgijske odjeće.

Unutar korizme ima 6 nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.

[kajaa]

Post i nemrs

Sadržaje pojmova "post" i "nemrs" dobro je iznovice pojasniti. Mnogi te dvije riječi smatraju istoznačnicama, sinonimima, premda nisu.

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.

Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso (a može biti masno).

Uočiti treba ovo: u dva dana "strogog posta" (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs!

Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok ("do sita"), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs! -

U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno, i mnogi poste više i češće (na primjer na Badnjak, uoči Velike Gospe) i strože: "o kruhu i vodi".

Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dobrovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih odrednica. Za nemrs (običnim petkom) crkveni zakonik je sažet i kratak: "Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina."

Još nešto o svakom običnom petku. Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a mjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga (pušenja, pića, zabave...) ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih...) Očito je: Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu. Ne pretjeruje, ali nam ne priječi samoinicijativu, to jest učiniti i više no što se traži.

Petak nije odabran slučajno. To je dan Kristove muke i smrti na križu. Svaki je petak "mali Veliki petak". Vjernik se kroz svoje odricanje sa zahvalnošću sjeća Kristova djela i na svoj skromni način uvećava dobrotu u svom krugu: odricanjem snažeći svoju volju, a dobrim djelima pomažući bližnjima. Imamo li na umu da to svakog petka, stoljećima, čini cijela Crkva, onda je to svojevrsni "toplotni udar dobrote" na cijelom svijetu.

http://www.katolici....n=c_vidi&id=889

[kajaa]

Kvatre (lat. četiri puta) ili četverovremena su dani na početku svakoga od četiri godišnja doba, u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama. Nakana molitve i posta je zahvalnost Bogu i dobrotvornost. Novi Rimski kalendar o kvatrama određuje sljedeće: ˝Na kvatre običava Crkva moliti Gospodina za različite ljudske potrebe, prije svega za plodove zemlje i za ljudski rad, i samo mu za to zahvaljivati. Da bi kvatre odgovarale potrebama vjernika različitih krajeva, valja da vrijeme i smisao njihova slavljenja odrede biskupske konferencije.˝

Nakane kvatri ovako su precizirane:

Proljetne kvatre (Post cineres) slave se u srijedu, petak i subotu poslije Čiste Srijede ili Pepelnice, a nakana posta i molitve je pokora i obraćenje.

Ljetne kvatre (Post ignum) slave se u srijedu, petak i subotu nakon Duhova, a nakana posta i molitve je za zaštitu usjeva na selima i posveta ljudskog rada u gradovima.

Jesenske kvatre (Post crucem) slave se u srijedu, petak i subotu poslije blagdana Uzvišenja svetog Križa, a nakana posta i molitve je kršćanski odgoj mladeži i duhovna zvanja.

Zimske kvatre (Post lucem) slave se tako da kvatrena subota bude ili 16. prosinca, ili subota prije tog datuma. Nakana molitve i posta je zahvalnost Bogu i dobrotvornost.

Novi Rimski kalendar o kvatrama određuje sljedeće: "Na kvatre običava Crkva moliti Gospodina za različite ljudske potrebe, prije svega za plodove zemlje i za ljudski rad, i samo mu za to različitih krajeva, valja da vrijeme i smisao njihova zahvaljivati. Da bi kvatre odgovarale potrebama vjernika slavljenja odrede biskupske konferencije".

[kajaa]

KAKO JE NASTALA KORIZMA?

U davnini je u Crkvi postojao običaj da se 2 ili tri dana neposredno prije uskrsnog bdijenja posti. Taj je post uskoro proširen na čitavu sedmicu kako nam svjedoći dokument "Didascalia apostolorum" iz 3. stolječa: "Nakon ponedjeljka, kroz vazmene dane postite i ne jedite ništa osim kruha, soli i vode, sve do devete ure u četvrtak".

Ovaj preduskrsni post, proširen na 40 dana, proširio se po čitavoj Crkvi vjerojatno još u 4. stoljeću. Neovisno o ovom, pojavio se 40-dnevni post u Egiptu. U Rimu je u počecima korizma trajala tjedan dana. Negdje između 354. i 384. godine pojavljuje se u Rimu 40-dnevni post koji je započimao na 1. korizmenu nedjelju, a završavao na Veliki Četvrtak. To je bio korizmeni post za razliku od posta na Veliki petak i subotu koji se zvao vazmeni post.

U 6. stoljeću su korizmi dodani i dani od srijede do 1. korizmene nedjelje. Zašto? Javni pokornici odrješenje za grijehe dobivali su na Veliki Četvrtak. Stoga su tijekom cijele korizme postili. Na početku posta posipali su se pepelom u znak pokore. Budući da na 1. korizmenu nedjelju to nije bilo moguće (jer se nedjeljom ne vrši pokora!), posipali su se pepelom u srijedu. Zašto baš u srijedu? Jer je u davnini misa bila samo srijedom, petkom i nedjeljom. Tako je za javne pokornike korizma počinjala u srijedu prije 1. korizmene nedjelje. Ubrzo su tu praksu prihvatili i ostali vjernici. Kasnije su tu praksu crkveni Oci protumačili na slijedeći način: budući da korizmeni post treba trajati 40 dana, nedostaje onoliko dana koliko je korizmenih nedjelja (jer je nedjeljom zabranjen post!). Dani od Pepelnice do 1. korizmene nedjelje te Veliki petak i Velika subota ponovno daju 40 dana. Papa Grgur II u 8. stolječu dodaje u korizmi i četvrtak kao dan euharistije tako da je u to vrijeme misa bila srijedom, četvrtkom, petkom i nedjeljom. Svagdanja misa uvedena je puno kasnije.

Nedjelja Cvjetnica nastaje u 4. stoljeću po uzoru na svečanu procesiju koja se te nedjelje obavljala u Jeruzalemu. U 5. stoljeću te se nedjelje čitala muka po Mateju, a pobožni puk tijekom 7. i 8. stoljeća uvodi i procesiju sa palminim granama.

http://www.srce-isus...ovosti&news=252

[Miroslav Đorđević]

Nekako tako..U pitanju je za cega postis..Koja je nakana posta- ZRTVE..

Post nema nakanu i nije žrtva u neku svrhu. Post je pokazivanje bogolikosti čoveka, da čovek pokaže da može, barem delimično da živi bez potrepština. Jer savršenstvo se ne ogleda u izobilju potrepština, već u tome da čovek nema potrebu. Slično je i sa moralnim savršenstvom, nije savršen onaj koji se savršeno ponaša u savršenim uslovima , pod savršenim okolnostima, već onaj koji je savršen neovisno od okolnosti i uslova u kojima se nalazi.

[Zayron]

Post nema nakanu i nije žrtva u neku svrhu. Post je pokazivanje bogolikosti čoveka, da čovek pokaže da može, barem delimično da živi bez potrepština. Jer savršenstvo se ne ogleda u izobilju potrepština, već u tome da čovek nema potrebu. Slično je i sa moralnim savršenstvom, nije savršen onaj koji se savršeno ponaša u savršenim uslovima , pod savršenim okolnostima, već onaj koji je savršen neovisno od okolnosti i uslova u kojima se nalazi.

VLADIKA NIKOLAJ

MISIONARSKA PISMA

90. Pismo

Engleskom bojaru Čarlsu B. koji pita:

Šta označava radost Gandia Indijca

Kao čoveka od vere Vas muči pitanje: šta hoće Proviđenje sa Gandiem? I šta može da znači pojava ove neobične ličnosti među državnicima i političarima našeg vremena?

Opomena Božija - svakako to je značenje ličnosti sadašnjeg vođe velikog indijskog naroda. Kroz tu ličnost Proviđenje čini opomenu političarima i državnicima celoga sveta, pa i hrišćanskim, da ima i drugih metoda u politici osim veštine, lukavstva i nasilja. Politički metod Gandiev sasvim je prost i očigledan: on ne potrebuje ništa osim čoveka koji vapije i Boga koji čuje. Na suprot oružja, municije i vojske Gandi istavlja post; a nasuprot političkih prepirki - ćutanje. Kako to sve izgleda ništavno i bedno u očima modernih ljudi, je l' te? U modernim političkim udžbenicima ova tri oružja ne spominju se čak ni u napomenama ispod teksta. Post, molitva i ćutanje! Malo koji državnik u Evropi i Americi da ne bi s ironijom gledao na ove tri tajne indijskog državnika kao na tri suva prutića, uperena na bojištu protiv brda od čelika i olova i ognja i otrova. Međutim, Gandi uspeva sa ove tri "čarolije" svoje, uspeva na divljenje celoga sveta. I hteli ne hteli politički pravnici u Engleskoj i u ostalim zemljama moraće u novim svojim udžbenicima staviti naročito zaglavlje: post, molitva i ćutanje kao moćna sredstva u politici. Šta mislite: ne bi li bilo na sreću čovečanstva, da ovi metodi nekrštenoga Gandia zamene u političkim naukama metode krštenoga Makiavelija?

No nije toliko metod Indijančev iznenađenje za svet koliko ličnost koja se služi tim metodom. Metod je hrišćanski, star kao vera hrišćanska, pa ipak nov kao današnji dan. Primer posta, molitve i ćutanja pokazao je sam Hristos svojim učenicima; ovi su to predali crkvi, ukupno sa svojim ličnim primerom, a crkva je to predavala vernima s pokolenja na pokolenje do današnjeg dana. Post je žrtva, ćutanje je udubljenje u sebe, a molitva je vapijanje k Bogu. To su tri izvora velike duhovne moći koja čoveka čini pobedonosnim u borbi i naprednim u životu. Koji čovek ne može sebe naoružati ovim oružjem? I koja gruba sila u svetu može skrušiti to oružje? Naravno, ovo troje ne iscrpljuje svu veru hrišćansku no predstavlja samo deo njenih propisa, njenih nadzemaljskih tajni. Na žalost u naše vreme među hrišćanima prenebregnuti su mnogi od tih propisa i zaboravljene mnoge od tih čudotvornih tajni. Počelo se misliti, da se samo čelikom pobeđuje, i samo topom razgone gradobitni oblaci, i samo pilulama leče bolesti, i samo elektrinom objašnjuje sve u svetu. A na duhovne i moralne energije počelo se gledati bezmalo kao na gatanje. Zbog toga je, mislim, milostivo i vazda aktivno Proviđenje istaklo Gandia, čoveka nekrštena, da posluži kao opomena krštenima, naročito onim krštenim, koji gomilaju nesreću za nesrećom na sebe i svoje narode služeći se surovim i grubim sredstvima. I Jevanđelje nam svedoči, da se proviđenje ponekad služi takvim opomenama radi dobra ljudi. Vaše blagorodstvo setiće se odmah, da ja ovde mislim na rimskog kapetana iz Kapernauma (Mt. 8). Na jednoj strani vidite starešine Izrailjeve, koji su se kao izabrani jednobošci hvalisali svojom verom a međutim odbacivali Hrista, a na drugoj prezrenog paganina Rimskog, onoga kapetana, koji je sa silnom verom i skrušenošću pripao Hristu i moli ga da mu isceli slugu. A kad ču Isus, udivi se i reče onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh. Hrišćanski svet predstavlja novi, kršteni Izrailj. Oslušnite! Zar ne govori Hristos u naše dane slične reči savesti hrišćanskih starešina ukazujući na današnjeg Kapetana Indije?

Mir Vam i zdravlje od Gospoda.

http://www.svetosavl...laj08010090.htm

[Zayron]

Post nema nakanu i nije žrtva u neku svrhu. Post je pokazivanje bogolikosti čoveka, da čovek pokaže da može, barem delimično da živi bez potrepština. Jer savršenstvo se ne ogleda u izobilju potrepština, već u tome da čovek nema potrebu. Slično je i sa moralnim savršenstvom, nije savršen onaj koji se savršeno ponaša u savršenim uslovima , pod savršenim okolnostima, već onaj koji je savršen neovisno od okolnosti i uslova u kojima se nalazi.

Ovdje su sv. Lavom Velikim nabrojana sva tri određenja, karakteristike ispravnog posta: svrha, žrtva i nakana!

Svrha

Lav Veliki piše: “Samo poštovanje uzdržanja je odredjeno u četiri vremenska perioda, kako bismo u toku godine spoznali da nam je neprestano neophodno očišćenje i da pri rasejanosti života uvek treba da se trudimo da postom i milostinjom čistimo greh, koji se umnožava zbog telesnih slabosti i nečistote želja”.

Žrtva:

Prema rečima Lava Velikog, Božićni post je žrtva Bogu za sakupljene plodove.

Nakana - siromašnim, bolesnim, potrebnim,

sebi samome na ispravljanje života, može biti razna

“Kao što je nama Gospod podario ovozemaljske plodove, - piše svetitelj – tako i mi u vreme tog posta treba da budemo darežljivi prema siromašnima”.

http://manastir-lepa...je/bozicni_post

[Miroslav Đorđević]

Izvini Josipe, ali vladika Nikolaj nije autoritet kada je teologija u pitanju, s obzirom da je studirao i doktorirao na starokatoličkom fakultetu, dakle čist tridentizam. Takođe ni ti rusi koji su usvojili skolastičko bogoslovlje i ostale latinštine Petra Mogile. Tako da izvrtanje reči Svetih Otaca nimalo ne pomaže.

[Zayron]

Izvini Josipe, ali vladika Nikolaj nije autoritet kada je teologija u pitanju, s obzirom da je studirao i doktorirao na starokatoličkom fakultetu, dakle čist tridentizam. Takođe ni ti rusi koji su usvojili skolastičko bogoslovlje i ostale latinštine Petra Mogile. Tako da izvrtanje reči Svetih Otaca nimalo ne pomaže.

Hm, kod vas se svejedno uči da je post "mala žrtva", pa ti je zbog te "malenkosti" valjda promaklo da post ipak žrtvom jest:

Пост је мала жртва којом добијамо непропадљиво духовно благо

http://www.eparhija....jevim-stupovima

Tvoje absurdite nisu vrijedne komentara. Još malo pa niko neće biti autoritetom u SPC kad za ovakve svetitelje kao vladika Nikolaj tvrdiš takve besmislice. Osim toga važnije je to što o postu piše Leon Veliki a on crkvenim ocem jest. On tvrdi da ispravan hrišćanski post mora imati svrhu, cilj (obraćenje života k Bogu), biti žrtvom (askeza, mrtvljenje grijeha i tjelesnih požuda) i činiti se na hrišćansku nakanu, namjeru (realizacija u realnom životu, plod posta su vidljiva i nevidljiva dobročinstva, prema drugima ili sebi samome, duhovna i materijalna). Postom također zahvaljujemo Bogu na svim darovima i učimo se pokorno primati sve protivštine i teškoće u životu a nasljedujemo Hrista čineći to što i on koji se 40 dana postio u pustinji.

[Miroslav Đorđević]

Hm, kod vas se svejedno uči da je post "mala žrtva", pa ti je zbog te "malenkosti" valjda promaklo da post ipak žrtvom jest:

Пост је мала жртва којом добијамо непропадљиво духовно благо

http://www.eparhija....jevim-stupovima

Tvoje absurdite nisu vrijedne komentara. Još malo pa niko neće biti autoritetom u SPC kad za ovakve svetitelje kao vladika Nikolaj tvrdiš takve besmislice. Osim toga važnije je to što o postu piše Leon Veliki a on crkvenim ocem jest. On tvrdi da ispravan hrišćanski post mora imati svrhu, cilj (obraćenje života k Bogu), biti žrtvom (askeza, mrtvljenje grijeha i tjelesnih požuda) i činiti se na hrišćansku nakanu, namjeru (realizacija u realnom životu, plod posta su vidljiva i nevidljiva dobročinstva, prema drugima ili sebi samome, duhovna i materijalna). Postom također zahvaljujemo Bogu na svim darovima i učimo se pokorno primati sve protivštine i teškoće u životu a nasljedujemo Hrista čineći to što i on koji se 40 dana postio u pustinji.

Nije lipo gosn Bibiću falsifikovati Svete Oce. Nimalo!

[Zayron]

Nije lipo gosn Bibiću falsifikovati Svete Oce. Nimalo!

Za prvo, ja nisam Dalmatinac, ne moraš mi pisat ikavicom osim ako to nije tvoj govor.

Za drugo, nije lijepo o svetiteljima svoje vlastite Crkve govorit kao o ignorantima i neznalicama a isto tako nije lijepo loše i ružne stvari pričati o svojoj pravoslavnoj braći Rusima, nastavite tako pa ubrzo nećete imati nikoga ko će htjeti biti s vama. Osim toga imenica Rus i Rusi označava narodnost i red je pisati je velikim početnim slovom, to za slučaj da se na forumu neki Rusi možda nalaze kao članovi, nije to lijepo vrijeđati ih tako odmah dva puta: s tim da su zaprodani latinaši pa još s tim da im naziv nacije pišeš malim početnim slovom.

[Miroslav Đorđević]

Za prvo, ja nisam Dalmatinac, ne moraš mi pisat ikavicom osim ako to nije tvoj govor.

To lipo je bilo slucajno, nije blio namerno. Greska u kucanju.

[Zawisza]

Kažeš da sv. Vladika nije autoritet, ko jeste po tebi autoritet?