Трговина људима

[Тавита]

http://www.gtipphotos.state.gov/index.cfm

IMAGE OF HUMAN TRAFFICKIN

ja sam izdvojila jednu...

(vrijeme robovanja nije zavrseno... na svome je vrhuncu.. da li ce sici? )

[Тавита]

Danas se obilježava Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima

U Zapadnu Evropu godišnje stiže nekoliko stotina hiljada žena, žrtava trgovine ljudima, a procjenjuje se da je godišnja dobit od seksualnog iskorišćavanja žena viša od 12 milijardi dolara. Trgovina ljudi se koristi najčešće za seksualno iskorišćavanje, u prostituciji ili drugim oblicima, prisilan rad, ropstvo, ali je i sve raširenija trgovina organima, prenose agencije. Muškarci su najčešće žrtve prisilnog rada, žene prostitucije, a djeca prosjačenja i prodaje porodicama bez dece. U prvoj deceniji trećeg milenijuma ljude koriste kao robove za rad u fabrikama, hotelima, restoranima, barovima, domaćinstvima. Evropska komisija je 2007. godine proglasila 18. oktobar Evropskim danom borbe protiv trgovine ljudima. Njegovo obilježavanje je važno u prevenciji i borbi protiv trgovine ljudima, te u podizanju svijesti javnosti o tom fenomenu koji predstavlja jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava. (Srna)

[Тавита]

http://www.e-novine.com/thumbnail.php?file=photo/drustvo/nasilje/Nasilje_01_320_a_615832734.jpg&size=article_medium

Prva reakcija okruženja, kada žrtva seksualnog nasilja javno progovori o zlostavljanju, je neverica.Strah od osude okoline i nepoverenja, kako privatnog okruženja tako i profesionalnih institucija, osnovni su razlog zbog kojeg se žrtve seksualnog zlostavljanja ustučavaju da govore o nasilju

Film Novo je da sam bila zlostavljana govori o životu osam žena starosti od 22 do 40 godina, koje su se proteklih godina obraćale Incest trauma centru radi psihološke pomoći zbog dugogodišnje izloženosti seksualnom nasilju u detinjstvu.

[Маша]

Када се неко, ко се Богу хвала, истргне из ових сатанских руку и остане иоле нормалан, како живи и како се бори са неописивим бесом?

Ја мислим да бих чекала тог скота да изађе из затвора и убила бих га.

[Тавита]

???? ?? ????, ?? ?? ???? ?????, ??????? ?? ???? ????????? ???? ? ?????? ???? ????????, ???? ???? ? ???? ?? ???? ?? ?????????? ??????

?? ?????? ?? ??? ?????? ??? ????? ?? ????? ?? ??????? ? ????? ??? ??.

Bijes postane bol.

Bol izaziva vapaje.

Vapaj osjecaj praznine.

Praznina izaziva strah.

A strah te dovede do mrznje sebe same.

to su te neke stepenice, kojima se niko nikada ne penje.

A jos ako "skot" ne ode u zatvor...  0205_whistling

ne mozes ni trcati ni pricati "Novo je da sam bila zlostavljana"

Sta koga briga...

ili te osude..

ili te ne vide...

Bitno je hodati. malo se pomaknuti.

Nekako ne biti sam

[Милан Меденица :)]

ја немам речи, мало ми је мука.

и ја бих га рокнуо у први мах, од беса, ал ми је жао да само наставим насиље које је учињено.

као да је неко умро уствари, тако се осећам, после овог клипа.

човек од струје, не би ми пало на памет ...

[after_silence]

Tavi, ima jedan "stih", kazu to neka pesma, nemam pojma, slabo slusam muziku poslednjih godina...

HODAJ, NEBO STRPLJIVE VOLI

Tako ide stih, jedna dobra dusica ga je imala u potpisu...

Hodamo mila, hodacemo makar se ceo svet srusio.

Normalni, eh, tesko ce oni razumeti neke stvari, sve i da im nacrtas, ali uvek ima nade i cuda se desavaju.

Ne zato sto su oni ne znam kakvi, nego zato sto je Bog taj kome je sve moguce.

Moram da verujem, "verujem Gospode pomozi mom neverju", moram da ubedim sebe zaista u tu "veru" da sve ima svoje i da ce proci, neka to bude za deceniju, dve, tri, vreme nije bitno, ali ta misao da ova sadasnjost i proslost jednog dana nece biti realnost, ona daje krila.

Kada te svi sumljice da si nesto sto nisi i na tebe gledaju kao na opasnost, nesvesni onoga ko ti jesi i sta je u tebi, pomaze Gospod sam, ali ti to znas bolje od mene..

Nema novosti za ljude bez ociju, gluve i slepe, njima i da nacrtas nece videti i nece cuti, a mi se nekako cesto "zalepimo" za bas takve, samo da bismo nasli "potvrdu" da su svi "losi", ali to ne stoji to je vec psihologija i to se da ispraviti.

Ima raznih ljudi i ima divnih ljudi klapklap

A ne znam sta drugo reci, ne, ne osecam bes, volela bih da ga mozda jednom osetim, da se mozda tad osetim zivom, a tim tvojim stepenicama se penjem svakodnevno, samo sto neko ko ne zna za te stepenice nikad nece shvatiti o cemu je tu rec...

Koliko patnje ima na ovome svetu 0442_feel

...

...

...

A za kraj, Hristos Voskrese radosti moja!

Nadam se uskoro u zagrljaju i radosnim suzama u ocima  klapklap

Ima i onih koji vide i osecaju 0202_238  0705_read

[after_silence]

Sad naidjoh na par jengleskih tipova...

Things Not to Say to a Survivor

There are things that will "trigger" or upset a survivor.

Most people don't have a clue what to say or do. It's a hope that this list will help. We're still your friends, family, wives, moms, students, husbands, teachers, doctors, brothers and loved ones. There's no need to back off or be scared of us.

For the most part these suggestions are pretty easy to avoid, as you will see in a minute. Please don't...

1. Ask if we liked it. No one likes being physically overpowered.

2. Tell us "it's just sex". Rape is a crime of power, control, and extreme violence where sex is used as a weapon against someone weaker. It is not sex.

3. Tell us how we could have avoided it. Believe me, if we could have prevented it we would have.

4. Make fun of us. We have faced an attacker who sometimes is willing to kill and have survived. What's there to make fun of?

5. Tell us it would never happen to you and why. We didn't think we would become statistics either.

6. There's no need to avoid us. We're still the same person you've come to care about or learned to care about. We've just been unspeakably hurt. We're not contagious.

7. Please don't treat us like we have the plague. Chances are we don't. Do you?

8. God isn't punishing us for some misdeed by allowing this to happen. God helps us heal. He doesn't send someone to hurt His people.

9. Don't tell us it was God's will we were raped. Do tell us it was God's will that we survived!

10. Don't disbelieve us. According to survey respondents being believed is a survivor's greatest fear.

11. Don't tell us that survivors make up tales for attention. According to The National Coalition Against Sexual Assault false rape reports only happen 2% of the time. That's a 98% chance that no matter how strange it sounds to you the rape isn't being fabricated. Some other suggestions for Partners of Survivors

that may help:

12. Don't feel you need to retaliate against our attacker. We know the perpetrator is capable of violence. Please don't make us worry about you being hurt. We'll feel more secure knowing you'll remain in one piece.

13. Don't blame us for what happened. It's not our fault.

14. Don't tell us to "get over it". We would if we could and we are trying our best. Support us as we struggle to find our way again.

15. Don't tell us to to put what happened out of our minds. It's not that simple.

16. Don't tell us "it's no big deal". Rape is an enormous challenge to heal from. It haunts even our dreams.

17. If we disagree about safety issues in the future please realize that what may sounds strange to you may help us feel safe.

18. Don't say something like, "Well, it's been six months (a year, 5 years etc.) and ask if we're "over it" yet. Chances are that we may not be ready to go back to life as it was. We may never be ready and may have to create a new life for ourselves as we learn to be safe again.

19. Don't tell us we are weak because it impacts our life. We are stronger than words can describe.

20. Don't ask us what you are supposed to do to get past what happened to us. We aren't sure what we're going to do.

21. Don't ask us if we did this on purpose. We didn't do anything except survive.

22. Don't ask us if we couldn't have done something differently during the attack. We made the best choices we could to survive. We got away without being killed didn't we? That's proof our instincts were right. Please help us learn to realize that ourselves.

23. Don't tell us that it's not rape because we knew the attacker. Numerous studies tell us that our perpetrators are more likely to be known to us than unknown.

24. If you give us a hug and we pull away please know that chances are we're not rejecting you. We may have a hard time being able to respond right now.

25. If we do pull away from you please don't get mad. Tell us you care. Chances are you'll get that hug after all!

26. If you're together and the survivor has a flashback try not to be mad at the survivor. We hate the darned things too! Flashbacks are always rough. It's difficult to know what to do. It's got to be difficult to watch. Any anger should go the one who caused the rape and not the survivor who has to put her life

together.

27. Don't be afraid to talk to us if we're upset. Knowing you are there may be just what we need.

28. If we become suicidal please don't take that as a sign of weakness. Take that as a sign we're overwhelmed, trying to cope, and need help.

29. Don't pretend rape doesn't happen to people you know. It does. Thank you for reading this to learn about it.

30. Don't get the rape just happens to "those" kinds of people. This crime happens to as many as 1 woman in 4 crossing ethnic, racial, economic and social boundaries.

31. Don't be afraid of a person who was raped. I promise as a survivor, the rape will effect you but won't rub off on you. The person you love is still the same person as before.

32. Don't deny your feelings after finding out a friend was raped. Call a rape crisis center's hot line and find out what support is available for you.

[Тавита]

SAMARI I UCJENE ZA
GAZDINU SEKSUALNU
INDUSTRIJU

Stotine zena, djevojcica, a u posljednje vrijeme i muskaraca, zrtve su organiziranih kriminalaca koji imaju savrseno razvijen lanac trgovine ljudima. Cilj je prostitucija od koje svi, osim, naravno, zrtava, imaju veliku novcanu korist: jedan se gazda hvalio da mjesecno zaradjuje 100.000 maraka. U BiH zivi stotine takvih gazda koji u svojim objektima oduzimaju pasose i batinama tjeraju djevojke na seks. Borba protiv ovog biznisa u BiH okupila je policiju, sudstvo, tuzilastvo, nevladine organizacije i medjunarodnu zajednicu, koja ne stedi novac i znanje: jedino vrh ove zemlje nikada nije reagirao i otvorio ovo pitanje na bilo kom nivou. U ovom casu, seksualna industrija se i dalje razvija munjevitom brzinom i prijeti da BiH dovede na neslavno vodece mjesto po svojoj ucinkovitosti. Vremena za cekanje vise nema, svaki dan znaci nove zrtve, a jedini nacin cini se legalizacija prostitucije kako bi se policiji pomoglo da lakse obavlja kontrole, gazde natjeralo da placaju poreze na dobit, a zrtvama omogucilo da imaju zdravstvene preglede i pravo na svoju zaradu

Na vratima nema nikakvog natpisa, samo spijunka. Zvonimo dva puta kratko i jednom dugo, kako nam je receno. Vrata otvara elegantan muskarac srednje visine, star oko trideset pet godina. Ulazimo u jako osvijetljen hodnik na kome debeli vuneni tepisi prigusuju svaki zvuk. Odnekud dopire tiha muzika. Muskarac poslije ljubaznog pozdravljanja pokazuje rukom na vrata lijevo od sebe. Osim njih, u hodniku su jos troja vrata i sva su zatvorena. Ulazimo u ogromnu prostoriju renoviranog stana prilagodjenog za posebne potrebe. Na prozorima su navuceni zastori tamnoplave boje. Jedini izvor slabog svjetla u ovoj prostoriji su diskretne zidne svjetiljke. U jednom uglu postavljen je tamni sank i nekoliko visokih stolica. Izbor pica je veliki. Na sredini prostorije trosjed, dvosjed i cetiri fotelje bez boje. Ispred, veliki mesingani sto sa okruglom staklenom plocom na kojoj su dvije kutije lights i jedna crvenog Marlbora. Na sredini stola velika kristalna vaza sa crvenim ruzama, a pored nje pepeljara iz koje se pusi tek zapaljena cigareta sa tragovima jakog crvenog ruza na filteru. U drugom uglu prostorije stoji mesingani stalak na kome su televizor, video i muzicki stub. Okolo brojne videokasete i CD-i. Pjeva Celine Dion.

Na trosjedu sjedi muskarac cetrdesetih godina, obucen u farmerke i majicu. Kratko osisan, cini se da je pripadnik vojske. U jednoj ruci je casa s viskijem i zapaljena cigareta, a drugu je prebacio preko nogu djevojke u kratkoj haljini koja sjedi na naslonu trosjeda. Prekoputa njih, drugi muskarac, slican prvom, ljubi u vrat djevojku koja mu na uho nesto povjerljivo sapuce. Osim njih u prostoriji su jos cetiri djevojke i dva elegantna muskarca koji veselo razgovaraju stojeci pored sanka. Na prvi pogled sve izgleda kao obican party.

[Тавита]

U prostoriji razgovori postaju zivlji, rijeci postaju razgovjetnije, ali ne i razumljivije jer se govori mjesavinom nekoliko jezika: bosanskog, engleskog, ruskog… No, nema problema u sporazumijevanju. Mladic i djevojka koji su sjedili na dvosjedu ustaju i, drzeci se za ruke, izlaze iz prostorije. Elegantni muskarac koji nam je otvorio vrata do tog trenutka je stajao prekrstenih ruku, s vremena na vrijeme nezainteresirano prelazeci pogledom po cijeloj prostoriji. No, kad su ovo dvoje krenuli prema njemu, usluzno se sklonio ustranu da bi propustio djevojku da prodje - otisla je u prostoriju desno od salona, a muskarca je odveo u prostoriju koja - vidjeli smo kroz otvorena vrata - izgleda kao mala kancelarija: radni sto na kome je nekoliko papira, dvije stolice i ormaric. Zatvorili su vrata za sobom. Poslije pet minuta djevojcin pratilac je otisao u sobu u koju je ona usla, a drugi muskarac je ponovo stao na vrata prekrstivsi ruke na grudima.

Musterije smrde na znoj Djevojka koja je otisla u sobu sa muskarcem rodjena je 1979. godine u Rumuniji. Zove se Larisa. U Bosnu i Hercegovinu, tacnije u Sarajevo, dosla je prije mjesec dana. Zavrsila je srednju tehnicku skolu i jedina mogucnost za zaposlenje bio je posao u fabrici na izlazu iz grada. "A tamo je sve strasno prljavo. Posao je jako naporan. Ja to znam jer je moja mama tamo radila citav zivot. Nisam zeljela da zavrsim kao ona", ispricala nam je Larisa dok smo tog poslijepodneva pili kafu. Njena prijateljica Elena joj je predlozila da dodju u Bosnu i rade ovaj posao. Elena je i ranije dolazila, naucila bosanski i saznala puno toga sto se tice posla kojim se danas obje bave. Za mjesec dana teskog fizickog rada, ispricale su nam, u svojoj zemlji mogu zaraditi oko 70 maraka, a ovdje toliko zaradjuju dnevno.

Elena, visoka djevojka duge ravne plave kose, prvi put je na prevaru dovedena u Bosnu. Naime, njen poznanik Sergej ispricao joj je da mu je njegov prijatelj iz Jugoslavije rekao da u Bosni konobarice zaradjuju 1.000 maraka svaki mjesec i da je on spreman pomoci oko troskova puta ako postoje djevojke koje bi dosle. U grupi koju je Sergej doveo u Beograd, osim Elene bile su jos cetiri djevojke. Medju njima i jedna maloljetnica. "Nije nam htjela priznati koliko ima godina, ali sam cula kad je sa Sergejom razgovarala o tome kako ce bez pasosa uci u Bosnu", prica Elena. Sergej i Misa, kako se predstavio covjek s kojim su se nasli u Beogradu, objasnili su djevojkama da im je za ulazak u Bosnu neophodna viza, ali da je nece moci dobiti regularnim putem jer nema bosanske ambasade u Beogradu, te da je najjednostavnije da ih oni u Bosnu prebace ilegalno, a onda ce im tamo srediti sve papire.

[Тавита]

U Beogradu su u nekom privatnom stanu ostale jednu noc. Sutradan, oko deset uvecer, po njih je dosao kamioncic. Muskarci su djevojke smjestili u teretni dio, objasnili im da tokom citavog puta moraju biti tihe, a ispred njih su od poda do vrha slozili pakete u kojima su zveckale flase. Vozili su se satima. Elena se sjeca kad ih je zaustavila granicna policija, no nije bilo nikakvih problema. Malo poslije prelaska granice kamion se zaustavio, muskarci su sklonili pakete i djevojke su mogle izaci vani da se odmore od naporne voznje koju su provele na vrecama razbacanim po podu.

Odveli su ih u restoran koji se nalazio u Bijeljini. Tek poslije su saznale da je taj restoran, ustvari, nocni bar, a da slobodne sobe na spratu (u ostalima su djevojke zivjele) sluze za dovodjenje musterija. Elena tvrdi da ih prvih nekoliko dana niko nije dirao, ali onda je gazda, cijeg imena ne zeli ni da se sjeca i da se "on, sto se nje tice, zove Grozni", poceo da ih nagovara da spavaju sa nekim muskarcima koji su u restoranu bili redovni gosti, ali "bili su tako zapusteni i prljavi". "Smrdili su na znoj. Ne znam cime su se bavili, ali su imali puno para", prica Elena. Ona je prvi put bila sa muskarcem cetiri dana poslije dolaska. Gazda ju je prije toga zakljucao u jednu od soba na spratu, nista joj ne objasnjavajuci. Poslije nekog vremena je dosao muskarac star oko pedeset godina i, iako tada nije znala jezik i nije se mogla sa njim sporazumjeti, bilo joj je jasno sta hoce. Poslije je svaku noc imala po dvije-tri musterije od kojih je gazda uzimao 50 maraka. Ona nije nista dobijala, a jedna djevojka joj je rekla da joj je gazda porucio da je on platio njen put iz Rumunije do Bijeljine i da ona sad to mora odraditi.

Mjesec dana poslije u restoran je dosao jedan mladji muskarac. Elena je tu vecer posluzivala goste - djevojke su inace radile sve poslove, cistile, prale, konobarisale, a one koje su znale kuhati povremeno bi radile i u kuhinji - ali je glavu drzala stalno pognutu pokusavajuci da sakrije modricu na licu koja je ostala od gazdinog udarca. Do tada je vec naucila onoliko rijeci bosanskog koliko joj je bilo potrebno da se sporazumijeva sa gostima. Taj muskarac joj je nudio da podje sa njim. Objasnila mu je da joj je pasos zakljucan u gazdinoj sobi i da ne moze nigdje ici. Rekao je da ce on to srediti. Pobjegla je sa njim. On je, takodjer, imao nocni klub, ali kaze da je bio posten prema njoj: od musterija je naplacivao po sto maraka za sat vremena, koliko bi ona provodila sa njima, i njoj bi davao 30, a imala je i platu - 300 maraka svaki mjesec za ostale poslove koje je radila u njegovom objektu. Poslije pola godine je otisla kuci. Udala se za muskarca s kojim se zabavljala prije nego sto je dosla u Bosnu. Novac koji je ustedjela i donijela sa sobom brzo se topio. Kad su sve potrosili, muz ju je napustio, a ona je bila trudna. Rodila je djevojcicu, kojoj je sad 15 mjeseci. Ostavila ju je kod svoje mame i ponovo dosla u Bosnu da radi. Gazda kod koga je ranije radila nije trebao nove djevojke, ali joj je nasao ovaj posao.

Poslije je ona pozvala svoju rodjaku Natasu, koja je dovela i svoju prijateljicu Larisu. Osim njih u stanu su i dvije djevojke iz Ukrajine. Elena kaze da ce ovaj put biti mudrija: "Kad skupim pare, otvorit cu radnju kod kuce. Necu se vise udavati, ali hocu da budem majka svome djetetu."

[Тавита]

“Dobro i njima i meni”  Djevojke danju normalno zive. Bude se kasno jer posla ponekad ima do ranih jutarnjih sati, ali do osam uvecer vrijeme mogu provoditi kako hoce. Onaj muskarac koji nam je otvorio vrata, recimo da se zove Nihad, na raspolaganju im je 24 sata. Njegov je posao da se brine o njima i da im pomogne u slucaju da dodje do nekih problema, sto se rijetko desava osim kad neki gost popije malo vise. Gazda navrati svaku vecer, provede sa njima sat-dva i ode. Novac koji zarade, uzima Nihad, ali one svoj dio dobiju "na kraju radnog vremena". Za sat vremena, koliko provedu sa jednim muskarcem, naplacuje se 200 maraka, djevojke dobijaju 50. Ostalo je gazdino, ali on placa iznajmljeni stan i brine se o svim ostalim troskovima.

Njihov gazda, ciji identitet ne mozemo otkriti jer je to bio uslov za ulazak u objekat, uskom krugu ljudi poznat je pod nadimkom Gera. Nije iz Sarajeva, izbjeglica je. Do prije godinu dana razmisljao je da ode u inostranstvo jer nije imao od cega zivjeti: demobilisani je borac, ozenjen, otac dvoje male djece. Uspio je otvoriti mali granap, ali posao nije dobro isao. O poslu sa djevojkama je, priznaje, prvi put saznao na Arizoni, gdje je isao po robu za svoj granap. Poceo je pazljivije zagledati mjesta za koja je odranije znao da "imaju djevojke". Zamolio je jednog prijatelja iz Sarajeva da krene sa njim. Raspitao se i rekli su mu koji gazda na Arizoni najbolje radi. Otisao je kod njega i pitao ga kako bi mogao doci do djevojaka. Dobio je odgovor: "Ako ces bolje, one su od 2.500 do 3.000 maraka, a ove ostale, ako se dogovorimo, mozes dobiti i po hiljadu, mozda i jeftinije." Gera se vratio u Sarajevo i poceo planirati. Prijatelj koji ga je vozio na Arizonu inace je zaposlen kao vozac u jednoj medjunarodnoj organizaciji. Rekao je Geri da bi on mogao obezbjedjivati musterije jer su ga neki stranci vec pitali gdje u Sarajevu mogu naci takve djevojke.

Unajmili su namjesten stan, za koji placaju hiljadu maraka svaki mjesec. Vlasniku su objasnili da je za jednog stranca i uslovili mu da, s obzirom na novac koji mu placaju, nema pravo dolaziti. Kiriju mu oni nose kuci. Posudili su nesto para, otisli ponovo na Arizonu, kupili cetiri djevojke i poceli sa poslom. Vrlo brzo su vratili sve dugove, zaposlili Nihada i doveli jos djevojaka. U stanu sada uvijek ima izmedju sest i deset biranih djevojaka. Musterije mogu doci samo na preporuku i uglavnom su to stranci. Telefonom niko od njih ne moze rezervirati termin niti djevojku, za sve se mora doci na adresu. Ponekad, objasnjava Gera, Nihad vrati nekoga s vrata ako procijeni da bi im mogao praviti probleme, ali u sustini sve tece glatko. Na pitanje sta ako ih policija provali, Gera kaze: "Dosad nismo imali nikakvih problema. Znam za policijske racije u nekim nocnim barovima, ali ja ne radim tako. Slazem se sa djevojkama, dijelimo zaradu, dobro i njima i meni. Posao ne mislim prekidati, samo se nadam da ce ovo nekad legalizirati jer ja sam spreman placati porez i sve ostalo sto bude trebalo."

[Тавита]

Organizirane akcije MUP-a Prostitucija i trgovina zenama s tim ciljem problem je koji u BiH posljednjih godina mnogi pokusavaju rijesiti. Ukljucila se medjunarodna zajednica, nevladine organizacije, policija, tuzilastva, sudstvo… No, konkretnijih rezultata, osim nekoliko pojedinacnih slucajeva kada su djevojke zbrinute, a neki od gazda zavrsili u zatvoru, nema: posao i dalje cvjeta i stalno se otvaraju novi nocni barovi u koje se stalno dovode nove djevojke. Ne cudi sto se ovaj biznis konstantno razvija ako se zna podatak da se pojedine gazde hvale kako za mjesec dana zarade 100.000 maraka. Istovremeno, za posredovanje u prostituciji i podvodjenje dobijaju na sudu simbolicne novcane i zatvorske kazne, a za trgovinu ljudima, odnosno zenama, niko im i ne sudi.

Enes Cerimagic, nacelnik Odjeljenja za krvne i seksualne delikte MUP-a Sarajevskog kantona, kaze: "Stupili smo u kontakt sa tuziocima i sudijama da definisemo sta je to sto trebamo podastrijeti kao dokaze da bi se optuzeni mogli i osuditi. Od tada radimo samo organizirane akcije koje zahtijevaju dugotrajnu pripremu i obiman rad." Kao primjer takve akcije navodi nocni bar "Neldi", vlasnistvo Faruka Hebiba. U MUP-u su imali informacije da se u tom baru prostituisu strankinje. Akciju su pripremali pazljivo jer nisu zeljeli da zbog nedostatka dokaza sve propadne. Kolege iz MUP-a Zenicko-dobojskog kantona zatrazili su od njih da provjere sta se desava u tom objektu. Naime, tri djevojke koje su radile kod Hebiba, zbog stalnih maltretiranja, uspjele su pobjeci i u Zenici su se obratile policiji. U svojim izjavama precizirale su da su tjerane na prostituciju, da su im pasosi oduzeti… To je bilo upravo ono sto je nedostajalo sarajevskoj policiji kako bi organizirali akciju. U rekordnom vremenu dobili su neophodno odobrenje sudije i zajedno sa IPTF-om krenuli na posao.

U "Neldiju" su zatekli sest-sedam gostiju, no nije bilo nikakvih djevojaka. Policajci su, priblizavajuci se objektu, culi vrisku djevojaka, ali ih nigdje nije bilo. Prema njihovim operativnim saznanjima, u kuci je postojala tajna prostorija. "Namucili smo se poprilicno, ali smo je na kraju pronasli", prica uz smijeh jedan od ucesnika akcije. Djevojke su bile sklonjene u malu prostoriju smjestenu ispod stepenista. Jedini ulaz u nju bio je iz bara, zamaskiran lamperijom i kiflom u kojoj je sjedio jedan gost. "Morali smo ga podici, bunio se, ali je na kraju ustao. Djevojke su bile unutra", prica jedan policajac. Iako je u objektu bilo samo pet djevojaka, pronadjeno je osam pasosa, tri od djevojaka koje su se nalazile u Zenici.

[Solomon Kane]

"Геру" би ја елиминисао из јавног живота во вјеки вјеков..и то само тако!

[Тавита]

Djevojke su dovedene na prevaru  Gazde koji se bave ovim poslom ne prezaju ni od cega. Dobro su organizirani i uvezani kako u bh. entitetima, tako i sa kriminalcima u Jugoslaviji, pa i u zemljama istocne Evrope. Ilija Savic je na prevaru dovodio djevojke iz inostranstva obecavajuci im posao konobarica ili plesacica. Po dolasku u njegov "plesni bar", kako je registrirao objekat "As", oduzimao bi im pasose i tjerao ih da imaju odnose sa musterijama. Za pola sata konobari su klijentima naplacivali 50 maraka, a pazar su pred kraj radnog "dana" predavali Iliji. Novac jedino nije uziman u slucajevima kada bi djevojke spavale sa policajcima ili osobljem bara. Ukoliko bi se neka djevojka usprotivila i odbila seks sa musterijom, Ilija bi ih tukao i tjerao u jednu od sest soba namijenjenih za prostituciju, prijeteci im da ce ih prodati drugom gazdi. Novac koji je zaradjivao na ovaj nacin Ilija je koristio za nabavku drugih djevojaka i za svoje licne potrebe.

Rumunka Aurora u BiH je dosla, prema njenoj tvrdnji, 31. marta 1999. godine. Ilija Savic je nju i Anu, takodjer Rumunku, iz Jugoslavije u BiH prebacio ilegalno, prevozeci ih camcem preko Drine. U Jugoslaviji im je obecao posao konobarica i mjesecnu platu od 400 maraka. No, kad su dosle u njegov objekat, odmah im je rekao sta moraju raditi. Aurora je odbijala da ide u sobu sa muskarcima i zbog toga ju je Ilija vise puta istukao. Iako su joj druge djevojke koje su radile za Iliju rekle da bi joj trebao davati pola novca koji zaradi, Aurora kaze da joj je Ilija "ostao duzan za 55-56 izvrsenih seksualnih usluga". "Ponekad nas je tjerao da vodimo ljubav sa policajcima koji su dolazili u civilu, izgovarajuci se da ce on platiti za te usluge", prica Aurora. Vidjela je kako je Ilija tukao i druge djevojke, samarao ih, udarao rukama i nogama. Jedanput je Aurora zavrsila u bolnici zbog gazdinih batina: "Odbila sam da spavam sa nekim muskarcem koga je Ilija doveo jer mi je bio peti dan menstruacije. Osamario me je nekoliko puta i poceo sakama udarati svuda po meni. Onda me je uhvatio za glavu i udario u vrata. Bila sam sva krvava jer mi je pukla arkada pa sam morala u bolnicu u Brcko. Isla sam u pratnji konobara Hansa, tj. Vjekoslava Tomica."