Jump to content

Starenje je bolest


Препоручена порука

aubrey_408608S1.jpg

Slavni znanstvenik otkrio tajnu vječnog života: Uspjet ću izliječiti starost i doživjeti 1000 godina!

Želite li živjeti 150 godina? Ako je vjerovati kontroverznom britanskom znanstveniku Aubreyju de Greyu, pojava prpošnih i čilih 150-godišnjaka samo je pitanje trenutka .

- Čovjek koji će doživjeti 150 godina već je među nama. A za dvadesetak godina mogli bi se roditi i prvi ljudi koji će doživjeti 1000 godina - izjavio je Aubrey de Grey novinarima u ponedjeljak navečer u Londonu. Kao i mnogo puta dosad, Greyeve izjave munjevitom su brzinom obišle svijet, pa mi je već u utorak ujutro urednik izrazio želju da napravim intervju s njim.

- Baš će mi se De Grey javiti. Samo čeka novinarku Jutarnjeg lista - promrmljala sam, misleći u sebi kakvih se sve nemogućih misija neće dosjetiti moji urednici. Ipak sam se bacila u potragu za de Greyem te mu poslala e-mail s molbom za intervju. Na moje veliko iznenađenje, Aubrey de Grey javio se već nakon nekoliko sati i pristao na intervju.

- Zainteresirao sam se za probleme starenja kada sam spoznao da će se teško naći biolozi koje to zanima. Zato sam im odlučio pomoći - rekao mi je Aubrey de Grey, koji je po zanimanju kompjutorski znanstvenik, a slovi kao jedan od medijski najeksponiranijih predstavnika “klana besmrtnika”.

Riječ je o skupini znanstvenika, inovatora i futurologa koji smatraju da se ljudski vijek može višestruko produljiti od sadašnjeg biološkog limita, koji se kreće oko 120 godina (rekorderka je Francuskinja Jeanne Calment koja je 1997. godine preminula nakon što je navršila 122 godine i 164 dana).

Živopisna pojava

No, Aubrey de Grey pozornost privlači ne samo svojim spektakularnim izjavama o dugovječnosti, nego i živopisnom pojavom. Mršav, duge kose svezane u rep, i brade koja mu dopire do sredine trbuha, De Grey sliči na modernu inačicu ruskog mistika Grigorija Raspućina.

Rođen je i odrastao u Cambridgeu. Oca nikad nije upoznao, a njegova majka bila je umjetnica koja je poticala dječakov interes za matematiku i prirodne znanosti. Nakon što je 1985. godine diplomirao kompjutorske znanosti, počeo je raditi kao softverski inženjer te istraživač na polju umjetne inteligencije.

Godinu kasnije upoznao je Adelaide Carpenter, američku molekularnu biologinju koja je zbog braka s De Greyem napustila stalnu profesorsku poziciju na Sveučilištu California te se preselila u Cambridge. Brak s Adelaide potaknuo je Aubreyjev interes za molekularnu biologiju te je sredinom devedesetih godina počeo objavljivati prve radove na tom području.

Zatim je 2000. godine na Cambridgeu doktorirao molekularnu biologiju, strastveno se posvetivši istraživanjima starenja, jednog od najsloženijih bioloških problema.

Starenje je bolest

Rađamo se i tijekom života razmnožavamo, a kad ostarimo, umiremo jer priroda nije imala motiva učiniti nas besmrtnima. Naime, prirodi je jedino važno to da proslijedimo svoje gene i tako produžimo svoju vrstu. Iako većina znanstvenika smatra da je starenje prirodan proces, Aubrey de Grey se ne slaže. On tvrdi da je starenje bolest.

- Kako stare, ljudi postaju sve bolesniji. Bolesti koje pogađaju stare i uzrokuju smrt, ne javljaju se kod mladih. Izlječenje starosti moglo bi izmijeniti naše društvo na nebrojene načine - pojasnio je De Grey, koji je fasciniran fenomenom produljenja čovjekova života.

Životni vijek na Zapadu u posljednjih se 160 godina produljio 40 godina, a sada raste tempom od tri mjeseca na godinu, odnosno šest sati svakoga dana.

Idućih desetljeća život će se nastaviti produljivati, pa će tako svaka druga beba rođena nakon 2000. godine u razvijenom svijetu (tu se ubraja i Hrvatska) doživjeti stotu. Kako bismo mogli produljiti naš životni vijek, znanstvenici već desetljećima pokušavaju razumjeti molekularnu osnovu starenja, jer je ono na staničnoj razini programirano.

Krivci za to su telomeri, komadići DNK koji se nalaze na krajevima kromosoma, štiteći ih kako to čini plastična ovojnica na kraju naše vezice za cipele. Pri svakoj diobi, telomer se skraćuje, a stanica stari. Nakon određenog broja dioba, telomer je toliko skraćen da se stanica više ne može dijeliti.

Mnogi znanstvenici smatraju da je starenje dobrim dijelom determinirano genima koje dobivamo od roditelja. Ipak, ne može se isključiti i stil života jer na dugovječnost mogu utjecati i čimbenici izvana poput stresa, te prehrane, pušenja i alkohola. Upitala sam stoga De Greya što je, prema njegovu mišljenju, važnije za dugovječnost: dobri geni ili zdrav život.

- Ni naše genetske predispozicije ni stil života ne mogu dovesti do drastičnog povećanja životnog vijeka. Ali, ono što je važno i što može dovesti do promjena jest medicina. Posebice medicina budućnosti - rekao je De Grey koji je 2005. godine u sklopu plana SENS (Strategies for Engineered Negligible Senescence) identificirao sedam procesa koji su odgovorni za starost.

Извор

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"rekao mi je Aubrey de Grey, koji je po zanimanju kompjutorski znanstvenik"

super garant ce da ugradjuju chipove

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Aaa sto volim kad se na ovakav nacin "popularizuje" nauka. Senazacionizam, skribomanija, amaterizam

sve pomesani na jednom mestu bilo da li je jutarnji, kurir, pres ili slican papir i onda je logicno i

prirodno da se komentarisanje teme pretvori u sprdnju.

Prvo je zavrsio i radio kao IT inzenjer na razvojima AI algoritama i razvoju baza podataka za filogenetsku

klasifikaciju. Onda je studirao i doktorirao bilogiju pa se potpuno posvetio biogerontologiji i otklanjanju

prirodnih uzroka bolesti koji akumulirani nakon godina ispoljavaju simptom koji znamo kao star covek. Ali

zapravo velika vecina bolesti koji ubijaju po 100 hiljada ljudi godisnje u razvijenim zemljama su zapravo

mehanizmi starenja samo smo mi nenaviknuti da ih u tom stadijumu ljudskog zivota klasifikujemo kao

starost. Ali one bez obzira na to u duzem vremenskom periodu svejendo dovode do poznatog oblika

starenja i smrti.

Ukratko ono sto on govori je, nusprodukti metabolizma izazivaju celijska i molekularna osetecenja

(nDNA, mtDNA) nakon viseslojne akumulacije tih ostecenja u celijama i celom genomu dolazi do pojave patologije.Nakon toga gorepomenuta ostecenja se jos brze akumuliraju i dolazi do jos tezih stepena

iste patologije i time do pojave novih i tako sve do smrti organizma. Dok gerontoloski pristup pokusava

da intervenise dok se jos ostecenja nisu oformila, gerijatrijski pristup pokusava da intervenise kad su se patologije vec oformile. To je ono sto svi znamo hemoterapija, zracenje, dijaliza, insulin etc sve sto je neophodno da se ljudi sa tim bolestim sto duze odrze u zivotu.

Aubrey smatra da su oba pristupa losa ili nedovoljna prvi gerontoloski je gotovo nemocan posto jes

neznamo kako tacno radi metabolizam ne mozemo postaviti predvidjanja njegovog ponsasnjatime ga ne mozemo spreciti da samim svojim radom izazove celijska i molekularna ostecenja.

Drugi pristup jenuzan i neophodan jer inace bi umrlo stotine miliona ljudi ali na duze staze nije dovoljna

jer ne otklanja ultimativniuzrok nego posledicu. Aubrey smatra da je idealno vreme za intervenciju u

periodu kad se akumuliraju ostecenjaali se patologija jos nije oformila. Naravno po istom sledi da bi te

buduce terapije bile efikasne i kod onih kod kojih se patologija vec oformila jer bi usporila i na kraju

zaustavila akumulaciju novih patoloskih pojava. Taj pristup je nazvao SENS pristup sto je skracenica

od  Strategies for Engineered Negligible Senescence. Koji sa svojim timom naucnika ima zadataka da u

narednih 20-25 godina (neka  opsta predvidjanja) razvije set terapija za 7 glavnih uzroka formiranja

patoloski pojava koje izaziva sam metabolizam a to su:

Mutacije na nDNA

Mutacije na mtDNA

Akumulacija suvisnih molekula unutar celije

Akumulacije suvisnih molekula izvan celije

Gubitak celija

Nemogucnost deobe celija koje usput ometacije ostele celije da vrse deobu

Formiranje suvnisnih proteinskih veza izmedju celija koje dovode do gubitka eleasticnosti tkiva etc.

Za uvod

Koga zanima hardcore science iza svega ovoga nek obavezno pogleda ovo



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...