Blaženi Ivan Merz

[Aristotel]

Danas se u Katoličkoj Crkvi slavi blaženi Ivan Merz.

Blaženi Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci, 16. XII. 1896. godine. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju s maturom završava 1914. godine u Banjoj Luci. Po želji roditelja kroz tri mjeseca pohađa Vojnu akademiju, a potom počinje studij u Beču. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je i poslan na bojište. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. U susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu. Nakon rata, 1919., nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu od 1920. do 1922., gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: »Katolička vjera je moje životno zvanje«. Po završetku studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskoga jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom pisanom na francuskom jeziku o utjecaju liturgije na francuske pisce.

Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata, dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski Orlovski Savez kojoj je dao geslo Žrtva – Euharistija - Apostolat. Kao katolički intelektualac riječju i perom oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promiče liturgijsku obnovu u Hrvatskoj. Sustavno uvodi u Crkvu u Hrvata Katoličku Akciju Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao katoličkog intelektualca jest ljubav i odanost prema Crkvi i Kristovu namjesniku Papi, što je nastojao usaditi kod svih s kojima se susretao. Živi svetačkim životom prožetim štovanjem Euharistije. Premda mlad i kao laik smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj.

Svojim apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati svjetovni institut, tj. zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao po njegovu nadahnuću djelomično ostvarila Marica Stanković, osnovavši žensku Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi laički institut Bogu posvećenih osoba u Hrvatskoj. Bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pričesti, adoracije, predanog trpljenja, široke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav. Na samrti je prikazao Bogu svoj život kao žrtvu za hrvatsku mladež.

Umro je u Zagrebu, 10. svibnja [maja] 1928. u 32. godini, na glasu svetosti. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: »HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU«. Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno dolazio na sv. Misu i sv. Pričest. Brojne milosti i uslišanja dogodile su se po njegovu zagovoru.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Banjoj Luci 22. lipnja 2003., i postavio ga je, posebice mladima i vjernicima laicima za uzor kršćanskog života. Na beatifikaciji bl. Ivana Merza Sveti Otac Ivan Pavao II. rekao je i ove riječi: »Njega vam dajem kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti... On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima... Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!«

 

Sve o blaženom Ivanu Merzu, te Bibliografija njegovih knjiga i članaka, kao i publikacija o njemu može se naći na Internet-adresi: www.ivanmerz.hr

[antics]

Ево једног лепог примера "екуменизма" и хришћанске братске љубави са тог сајта:

Povijesni govor

šibenskog Biskupa ANTE IVASA

u Kninu,

5. kolovoza 2010. na misi zahvalnici

NA DAN POBJEDE, DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

I HRVATSKIH BRANITELJA

„… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju.., ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.“ To je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali.

Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?“ Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete (моје подвлачење) događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom… Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi.., pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat“, protiv srpskog naroda… I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.

Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote… Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“ I za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !

Važno je uvijek biti spremni na odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno.., na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu“ istinu.., ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu… Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar: „s poštovanjem, blago i dobre savjesti!“

Trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima „koji nas ozloglašuju“… I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi… I koji je od Istine sluša glas moj“, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus… Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim“ ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima .., koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim „pričuvnim frazama s visoka“…

Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država.., za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!“, kako je pjevao naš slavni Gundulić… Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili.., mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde“… Cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja). Tu istu „zvezdu“, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek… Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!“

Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj „Oluje“, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja…Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga.., pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu…I da to pravo smije braniti od „agresora“ i mora čuvati od lopova… (па, да - Срби су полови цигански... е, па милије ми је то да будем, него овај бискупчић)„Oluja“ 1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao „molitvenom pozadinom“ pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća… Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Na vik on živi ki zgine pošteno!“ I odavle danas čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!“

Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i „mešetara“… Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od „memoranduma do hrvatskog Kosova“, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti“ srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj predšasnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: „Umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo „crvene zvijezde na zalazu“… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): „svoja vekovna ognjišta“ i stvorili tzv. „SAO Krajinu“. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvjerili da su na naj-poganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički „očišćeni“ cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije… Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatrača, pod poznatim sloganom „ovo je Srbija“, koju su odlučili priključiti tzv. „Velikoj Srbiji“… Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije htjela... Jer „rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari dubrovčani.., a mi, na žalost gorko iskusili.

I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, „Oluja“ je morala krenuti… Istina je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori.., da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države „koju nisu htjeli svojom“… Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da iseli. (Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je Episkop u Kninu rekao: „ako nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli“! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv. „veritasa“)

U prvoj svetoj Misi poslije Oluje, na zgarištu Crkve sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup Srećko je govorio: „Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar „Oluje“ i slavimo ovu svetu Misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena… Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: Kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni…Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi… Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac.., da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete..“ Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane.., pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. „Treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.“

Danas, 15 godina poslije „Oluje“ i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju.., sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom: „Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti“…

Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja… Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda.. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta…Treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima.., bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalovog prigodnog slavlja…

Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi… Poznato je da Hrvatska država o tome vodi „pristupne pregovore“, koji su već znatno uznapredovali… Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.

„Začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske baštine… Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada… Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma… Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti… Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade… Pred tim ne smijemo zatvarati oči… Europa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje…Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana…

Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da istina o zločinima i žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se ti strašni zločini ne nazivaju tek „sporadičnima“ ili čak opravdanima.., a svi koji drugačije misle sumnjivim „desničarima „zlih namjera“ (Ili „ustašoidima“, kako to neki kažu.)

Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima.., svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosvijest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez „osobne iskaznice i prtljage“…Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima.., u međusobnom uvažavanju i poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati.., i slaviti.

„Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.“

Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske.., 15 ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg vijori.., slušamo li.., čujemo li braćo,... kako nam govori i kako nas moli? „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari.., čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova…“ „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše..!“

Braći i sestre. Svima, vama ovdje nazočnima..,vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja.., ma gdje bili“ ! … Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe, našega velikog hrvatskog krsnog Saveza, vodi nas i moli za nas. 1405_love!

И да не коментаришем даље.... много би имало да се каже. Али, боље је да ћутим. Лопови не треба да говоре.

[Zayron]

Ево једног лепог примера "екуменизма" и хришћанске братске љубави са тог сајта:

Povijesni govor

šibenskog Biskupa ANTE IVASA

u Kninu,

5. kolovoza 2010. na misi zahvalnici

NA DAN POBJEDE, DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

I HRVATSKIH BRANITELJA

„… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju.., ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.“ To je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali.

Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?“ Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete (моје подвлачење) događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom… Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi.., pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat“, protiv srpskog naroda… I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.

Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote… Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“ I za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !

Važno je uvijek biti spremni na odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno.., na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu“ istinu.., ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu… Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar: „s poštovanjem, blago i dobre savjesti!“

Trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima „koji nas ozloglašuju“… I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi… I koji je od Istine sluša glas moj“, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus… Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim“ ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima .., koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim „pričuvnim frazama s visoka“…

Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država.., za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!“, kako je pjevao naš slavni Gundulić… Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili.., mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde“… Cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja). Tu istu „zvezdu“, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek… Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!“

Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj „Oluje“, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja…Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga.., pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu…I da to pravo smije braniti od „agresora“ i mora čuvati od lopova… (па, да - Срби су полови цигански... е, па милије ми је то да будем, него овај бискупчић)„Oluja“ 1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao „molitvenom pozadinom“ pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća… Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Na vik on živi ki zgine pošteno!“ I odavle danas čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!“

Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i „mešetara“… Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od „memoranduma do hrvatskog Kosova“, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti“ srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj predšasnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: „Umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo „crvene zvijezde na zalazu“… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): „svoja vekovna ognjišta“ i stvorili tzv. „SAO Krajinu“. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvjerili da su na naj-poganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički „očišćeni“ cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije… Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatrača, pod poznatim sloganom „ovo je Srbija“, koju su odlučili priključiti tzv. „Velikoj Srbiji“… Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije htjela... Jer „rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari dubrovčani.., a mi, na žalost gorko iskusili.

I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, „Oluja“ je morala krenuti… Istina je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori.., da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države „koju nisu htjeli svojom“… Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da iseli. (Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je Episkop u Kninu rekao: „ako nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli“! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv. „veritasa“)

U prvoj svetoj Misi poslije Oluje, na zgarištu Crkve sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup Srećko je govorio: „Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar „Oluje“ i slavimo ovu svetu Misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena… Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: Kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni…Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi… Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac.., da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete..“ Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane.., pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. „Treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.“

Danas, 15 godina poslije „Oluje“ i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju.., sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom: „Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti“…

Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja… Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda.. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta…Treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima.., bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalovog prigodnog slavlja…

Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi… Poznato je da Hrvatska država o tome vodi „pristupne pregovore“, koji su već znatno uznapredovali… Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.

„Začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske baštine… Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada… Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma… Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti… Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade… Pred tim ne smijemo zatvarati oči… Europa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje…Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana…

Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da istina o zločinima i žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se ti strašni zločini ne nazivaju tek „sporadičnima“ ili čak opravdanima.., a svi koji drugačije misle sumnjivim „desničarima „zlih namjera“ (Ili „ustašoidima“, kako to neki kažu.)

Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima.., svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosvijest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez „osobne iskaznice i prtljage“…Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima.., u međusobnom uvažavanju i poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati.., i slaviti.

„Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.“

Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske.., 15 ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg vijori.., slušamo li.., čujemo li braćo,... kako nam govori i kako nas moli? „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari.., čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova…“ „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše..!“

Braći i sestre. Svima, vama ovdje nazočnima..,vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja.., ma gdje bili“ ! … Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe, našega velikog hrvatskog krsnog Saveza, vodi nas i moli za nas. facenew22222222!

И да не коментаришем даље.... много би имало да се каже. Али, боље је да ћутим. Лопови не треба да говоре.

Опет се значи понавља стално та иста ствар с ваше стране па онда и ја поновим што сам о томе свему већ рекао и написао. Дакле већ сам написао како се уопште не слажем с много тога с хрватским клером и у много тога сте сасвим у праву. Но за неког је Олуја красна побједа а за неког пораз и пад исто као што је за неког рецимо Сребреница, Јајце или Дервента пала а за неког ослобођено била. А не тјерајте ме да тражим по интернету изјаве ваших епископа који су се исто тако "очитовали и очитовавали" о таквим истим стварима које су за неког значиле страшну катастрофу а за тог другог сјајну јуначку побједу.

[Владан]

СРбереницу сумњам да је и један владика или клирик подржао и о њој похвално и са сјетом говорио. А што се тиче Јајца и Дерветнте те операције нису биле "удружени злочиначки подухват" као што је "Олуја" и нико ме не може убјетити да дотични Отац Бискуп није знао да су у "олуји" почињени ратни злочини најгоре врсте без обзира да датум говора и датум изрицања пресуде осуђеним  хрватским генералима-злочинцима а које је РКЦ у Хрватској наставила да подржава и послије пресуде, ваљда то довољно говпри о "цркви у Хрвата"... наравно ја не желим генерализовати комплетну РКЦ због Хрвата.

[SANJA]

Ево једног лепог примера "екуменизма" и хришћанске братске љубави са тог сајта:

Povijesni govor

šibenskog Biskupa ANTE IVASA

u Kninu,

5. kolovoza 2010. na misi zahvalnici

NA DAN POBJEDE, DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

I HRVATSKIH BRANITELJA

„… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju.., ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.“ To je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali.

Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?“ Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete (моје подвлачење) događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom… Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi.., pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat“, protiv srpskog naroda… I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.

Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote… Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“ I za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !

Važno je uvijek biti spremni na odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno.., na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu“ istinu.., ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu… Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar: „s poštovanjem, blago i dobre savjesti!“

Trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima „koji nas ozloglašuju“… I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi… I koji je od Istine sluša glas moj“, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus… Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim“ ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima .., koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim „pričuvnim frazama s visoka“…

Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država.., za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!“, kako je pjevao naš slavni Gundulić… Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili.., mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde“… Cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja). Tu istu „zvezdu“, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek… Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!“

Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj „Oluje“, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja…Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga.., pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu…I da to pravo smije braniti od „agresora“ i mora čuvati od lopova… (па, да - Срби су полови цигански... е, па милије ми је то да будем, него овај бискупчић)„Oluja“ 1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao „molitvenom pozadinom“ pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća… Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Na vik on živi ki zgine pošteno!“ I odavle danas čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!“

Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i „mešetara“… Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od „memoranduma do hrvatskog Kosova“, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti“ srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj predšasnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: „Umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo „crvene zvijezde na zalazu“… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): „svoja vekovna ognjišta“ i stvorili tzv. „SAO Krajinu“. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvjerili da su na naj-poganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički „očišćeni“ cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije… Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatrača, pod poznatim sloganom „ovo je Srbija“, koju su odlučili priključiti tzv. „Velikoj Srbiji“… Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije htjela... Jer „rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari dubrovčani.., a mi, na žalost gorko iskusili.

I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, „Oluja“ je morala krenuti… Istina je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori.., da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države „koju nisu htjeli svojom“… Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da iseli. (Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je Episkop u Kninu rekao: „ako nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli“! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv. „veritasa“)

U prvoj svetoj Misi poslije Oluje, na zgarištu Crkve sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup Srećko je govorio: „Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar „Oluje“ i slavimo ovu svetu Misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena… Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: Kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni…Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi… Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac.., da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete..“ Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane.., pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. „Treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.“

Danas, 15 godina poslije „Oluje“ i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju.., sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom: „Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti“…

Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja… Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda.. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta…Treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima.., bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalovog prigodnog slavlja…

Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi… Poznato je da Hrvatska država o tome vodi „pristupne pregovore“, koji su već znatno uznapredovali… Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.

„Začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske baštine… Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada… Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma… Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti… Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade… Pred tim ne smijemo zatvarati oči… Europa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje…Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana…

Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da istina o zločinima i žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se ti strašni zločini ne nazivaju tek „sporadičnima“ ili čak opravdanima.., a svi koji drugačije misle sumnjivim „desničarima „zlih namjera“ (Ili „ustašoidima“, kako to neki kažu.)

Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima.., svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosvijest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez „osobne iskaznice i prtljage“…Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima.., u međusobnom uvažavanju i poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati.., i slaviti.

„Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.“

Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske.., 15 ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg vijori.., slušamo li.., čujemo li braćo,... kako nam govori i kako nas moli? „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari.., čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova…“ „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše..!“

Braći i sestre. Svima, vama ovdje nazočnima..,vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja.., ma gdje bili“ ! … Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe, našega velikog hrvatskog krsnog Saveza, vodi nas i moli za nas. facenew22222222!

И да не коментаришем даље.... много би имало да се каже. Али, боље је да ћутим. Лопови не треба да говоре.

Опет се значи понавља стално та иста ствар с ваше стране па онда и ја поновим што сам о томе свему већ рекао и написао. Дакле већ сам написао како се уопште не слажем с много тога с хрватским клером и у много тога сте сасвим у праву. Но за неког је Олуја красна побједа а за неког пораз и пад исто као што је за неког рецимо Сребреница, Јајце или Дервента пала а за неког ослобођено била. А не тјерајте ме да тражим по интернету изјаве ваших епископа који су се исто тако "очитовали и очитовавали" о таквим истим стварима које су за неког значиле страшну катастрофу а за тог другог сјајну јуначку побједу.

A kakav je tvoj stav o "Oluji?" Je l' to za tebe krasna pobeda?  facenew22222222

[Zayron]

СРбереницу сумњам да је и једна владика и клирик подржао и о њој похвално и са сјетом говорио. А што се тиче Јајца и Дерветнте те операције нису биле "удружени злочиначки подухват" као што је "Олуја" и нико ме не може убјетити да дотични Отац Бискуп није знао да су у "олуји" почињени ратни злочини најгоре врсте.

Ја о томе свему имам доста тачне и подробне информације како се ко од србских епископа дакле архијереја СПЦ изјашњавао о током рата у БиХ и о чему али не намјеравам уопште даље о том водити расправу овдје јер ја нисам ту ради тога, ви можете слободно даље. Ја за такве расправе имам своје панславистичке форуме.

[SANJA]

СРбереницу сумњам да је и један владика или клирик подржао и о њој похвално и са сјетом говорио. А што се тиче Јајца и Дерветнте те операције нису биле "удружени злочиначки подухват" као што је "Олуја" и нико ме не може убјетити да дотични Отац Бискуп није знао да су у "олуји" почињени ратни злочини најгоре врсте без обзира да датум говора и датум изрицања пресуде осуђеним  хрватским генералима-злочинцима а које је РКЦ у Хрватској наставила да подржава и послије пресуде, ваљда то довољно говпри о "цркви у Хрвата"... наравно ја не желим генерализовати комплетну РКЦ због Хрвата.

facenew22222222 facenew22222222

[Zayron]

Ево једног лепог примера "екуменизма" и хришћанске братске љубави са тог сајта:

Povijesni govor

šibenskog Biskupa ANTE IVASA

u Kninu,

5. kolovoza 2010. na misi zahvalnici

NA DAN POBJEDE, DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

I HRVATSKIH BRANITELJA

„… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju.., ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.“ To je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali.

Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?“ Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete (моје подвлачење) događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom… Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi.., pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat“, protiv srpskog naroda… I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.

Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote… Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“ I za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !

Važno je uvijek biti spremni na odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno.., na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu“ istinu.., ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu… Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar: „s poštovanjem, blago i dobre savjesti!“

Trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima „koji nas ozloglašuju“… I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi… I koji je od Istine sluša glas moj“, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus… Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim“ ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima .., koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim „pričuvnim frazama s visoka“…

Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država.., za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!“, kako je pjevao naš slavni Gundulić… Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili.., mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde“… Cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja). Tu istu „zvezdu“, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek… Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!“

Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj „Oluje“, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja…Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga.., pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu…I da to pravo smije braniti od „agresora“ i mora čuvati od lopova… (па, да - Срби су полови цигански... е, па милије ми је то да будем, него овај бискупчић)„Oluja“ 1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao „molitvenom pozadinom“ pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća… Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Na vik on živi ki zgine pošteno!“ I odavle danas čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!“

Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i „mešetara“… Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od „memoranduma do hrvatskog Kosova“, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti“ srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj predšasnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: „Umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo „crvene zvijezde na zalazu“… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): „svoja vekovna ognjišta“ i stvorili tzv. „SAO Krajinu“. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvjerili da su na naj-poganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički „očišćeni“ cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije… Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatrača, pod poznatim sloganom „ovo je Srbija“, koju su odlučili priključiti tzv. „Velikoj Srbiji“… Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije htjela... Jer „rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari dubrovčani.., a mi, na žalost gorko iskusili.

I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, „Oluja“ je morala krenuti… Istina je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori.., da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države „koju nisu htjeli svojom“… Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da iseli. (Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je Episkop u Kninu rekao: „ako nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli“! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv. „veritasa“)

U prvoj svetoj Misi poslije Oluje, na zgarištu Crkve sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup Srećko je govorio: „Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar „Oluje“ i slavimo ovu svetu Misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena… Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: Kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni…Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi… Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac.., da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete..“ Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane.., pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. „Treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.“

Danas, 15 godina poslije „Oluje“ i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju.., sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom: „Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti“…

Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja… Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda.. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta…Treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima.., bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalovog prigodnog slavlja…

Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi… Poznato je da Hrvatska država o tome vodi „pristupne pregovore“, koji su već znatno uznapredovali… Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.

„Začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske baštine… Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada… Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma… Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti… Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade… Pred tim ne smijemo zatvarati oči… Europa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje…Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana…

Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da istina o zločinima i žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se ti strašni zločini ne nazivaju tek „sporadičnima“ ili čak opravdanima.., a svi koji drugačije misle sumnjivim „desničarima „zlih namjera“ (Ili „ustašoidima“, kako to neki kažu.)

Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima.., svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosvijest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez „osobne iskaznice i prtljage“…Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima.., u međusobnom uvažavanju i poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati.., i slaviti.

„Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.“

Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske.., 15 ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg vijori.., slušamo li.., čujemo li braćo,... kako nam govori i kako nas moli? „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari.., čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova…“ „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše..!“

Braći i sestre. Svima, vama ovdje nazočnima..,vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja.., ma gdje bili“ ! … Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe, našega velikog hrvatskog krsnog Saveza, vodi nas i moli za nas. facenew22222222!

И да не коментаришем даље.... много би имало да се каже. Али, боље је да ћутим. Лопови не треба да говоре.

Опет се значи понавља стално та иста ствар с ваше стране па онда и ја поновим што сам о томе свему већ рекао и написао. Дакле већ сам написао како се уопште не слажем с много тога с хрватским клером и у много тога сте сасвим у праву. Но за неког је Олуја красна побједа а за неког пораз и пад исто као што је за неког рецимо Сребреница, Јајце или Дервента пала а за неког ослобођено била. А не тјерајте ме да тражим по интернету изјаве ваших епископа који су се исто тако "очитовали и очитовавали" о таквим истим стварима које су за неког значиле страшну катастрофу а за тог другог сјајну јуначку побједу.

A kakav je tvoj stav o "Oluji?" Je l' to za tebe krasna pobeda?  facenew22222222

Moje stavove imate svuda po Forumu, Oluja po meni nikad ne bi trebala ni da se desi kao ni Srebrenica, ni Sarajevo, ni Jajce ni Derventa! A svi ratni zločinci treba i imaju biti pohapšeni, pozatvarani i kažnjeni, svejedno koji i kakvi!

[SANJA]

Ево једног лепог примера "екуменизма" и хришћанске братске љубави са тог сајта:

Povijesni govor

šibenskog Biskupa ANTE IVASA

u Kninu,

5. kolovoza 2010. na misi zahvalnici

NA DAN POBJEDE, DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

I HRVATSKIH BRANITELJA

„… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju.., ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.“ To je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali.

Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite u Kninu?“ Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo..! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete (моје подвлачење) događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom… Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi.., pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski „zločinački pothvat“, protiv srpskog naroda… I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.

Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote… Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“ I za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !

Važno je uvijek biti spremni na odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno.., na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu“ istinu.., ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu… Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar: „s poštovanjem, blago i dobre savjesti!“

Trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima „koji nas ozloglašuju“… I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi… I koji je od Istine sluša glas moj“, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus… Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim“ ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima .., koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim „pričuvnim frazama s visoka“…

Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država.., za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!“, kako je pjevao naš slavni Gundulić… Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili.., mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde“… Cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja). Tu istu „zvezdu“, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek… Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!“

Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj „Oluje“, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja…Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga.., pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu…I da to pravo smije braniti od „agresora“ i mora čuvati od lopova… (па, да - Срби су полови цигански... е, па милије ми је то да будем, него овај бискупчић)„Oluja“ 1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao „molitvenom pozadinom“ pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća… Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Na vik on živi ki zgine pošteno!“ I odavle danas čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!“

Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i „mešetara“… Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od „memoranduma do hrvatskog Kosova“, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti“ srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj predšasnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: „Umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo „crvene zvijezde na zalazu“… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): „svoja vekovna ognjišta“ i stvorili tzv. „SAO Krajinu“. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvjerili da su na naj-poganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički „očišćeni“ cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije… Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatrača, pod poznatim sloganom „ovo je Srbija“, koju su odlučili priključiti tzv. „Velikoj Srbiji“… Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije htjela... Jer „rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari dubrovčani.., a mi, na žalost gorko iskusili.

I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, „Oluja“ je morala krenuti… Istina je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori.., da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države „koju nisu htjeli svojom“… Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da iseli. (Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je Episkop u Kninu rekao: „ako nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli“! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv. „veritasa“)

U prvoj svetoj Misi poslije Oluje, na zgarištu Crkve sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup Srećko je govorio: „Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar „Oluje“ i slavimo ovu svetu Misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena… Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: Kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni…Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi… Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac.., da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete..“ Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane.., pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. „Treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.“

Danas, 15 godina poslije „Oluje“ i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju.., sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom: „Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti“…

Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja… Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda.. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta…Treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima.., bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalovog prigodnog slavlja…

Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi… Poznato je da Hrvatska država o tome vodi „pristupne pregovore“, koji su već znatno uznapredovali… Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.

„Začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske baštine… Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada… Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma… Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti… Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade… Pred tim ne smijemo zatvarati oči… Europa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje…Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana…

Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da istina o zločinima i žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se ti strašni zločini ne nazivaju tek „sporadičnima“ ili čak opravdanima.., a svi koji drugačije misle sumnjivim „desničarima „zlih namjera“ (Ili „ustašoidima“, kako to neki kažu.)

Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima.., svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosvijest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez „osobne iskaznice i prtljage“…Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima.., u međusobnom uvažavanju i poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati.., i slaviti.

„Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.“

Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske.., 15 ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg vijori.., slušamo li.., čujemo li braćo,... kako nam govori i kako nas moli? „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari.., čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova…“ „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše..!“

Braći i sestre. Svima, vama ovdje nazočnima..,vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja.., ma gdje bili“ ! … Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe, našega velikog hrvatskog krsnog Saveza, vodi nas i moli za nas. facenew22222222!

И да не коментаришем даље.... много би имало да се каже. Али, боље је да ћутим. Лопови не треба да говоре.

Опет се значи понавља стално та иста ствар с ваше стране па онда и ја поновим што сам о томе свему већ рекао и написао. Дакле већ сам написао како се уопште не слажем с много тога с хрватским клером и у много тога сте сасвим у праву. Но за неког је Олуја красна побједа а за неког пораз и пад исто као што је за неког рецимо Сребреница, Јајце или Дервента пала а за неког ослобођено била. А не тјерајте ме да тражим по интернету изјаве ваших епископа који су се исто тако "очитовали и очитовавали" о таквим истим стварима које су за неког значиле страшну катастрофу а за тог другог сјајну јуначку побједу.

A kakav je tvoj stav o "Oluji?" Je l' to za tebe krasna pobeda?  facenew22222222

Moje stavove imate svuda po Forumu, Oluja po meni nikad ne bi trebala ni da se desi kao ni Srebrenica, ni Sarajevo, ni Jajce ni Derventa! A svi ratni zločinci treba i imaju biti pohapšeni, pozatvarani i kažnjeni, svejedno koji i kakvi!

U redu, samo pitam. I ja sam za to da se svi zločinci kazne, bez obzira koje su nacionalnosti, jer sam protiv nasilja i svaki nasilnik i zločinac treba da bude iza rešetaka. Nebitno da li je Srbin ili Hrvat... facenew22222222

[Zayron]

U redu, samo pitam. I ja sam za to da se svi zločinci kazne, bez obzira koje su nacionalnosti, jer sam protiv nasilja i svaki nasilnik i zločinac treba da bude iza rešetaka. Nebitno da li je Srbin ili Hrvat...

Da, moramo shvatiti jednom da zločinac je uvijek i samo zločinac, ničim višim i boljim pa makar se kleo i kunio da sve to što je činio je činio u ime hrvatstva ili srbstva, u ime katoličanstva ili pravoslavlja dakle u ime hrišćanstva. A upravo su ti najopasniji, to su ti vukovi u jagnjećoj koži o kojima nam je Gospod Hrist već jednom nešto rekao i govorio da ih se imamo čuvati i pred njima biti na velikom pozoru!

[SANJA]

U redu, samo pitam. I ja sam za to da se svi zločinci kazne, bez obzira koje su nacionalnosti, jer sam protiv nasilja i svaki nasilnik i zločinac treba da bude iza rešetaka. Nebitno da li je Srbin ili Hrvat...

Da, moramo shvatiti jednom da zločinac je uvijek i samo zločinac, ničim višim i boljim pa makar se kleo i kunio da sve to što je činio je činio u ime hrvatstva ili srbstva, u ime katoličanstva ili pravoslavlja dakle u ime hrišćanstva. A upravo su ti najopasniji, to su ti vukovi u jagnjećoj koži o kojima nam je Gospod Hrist već jednom nešto rekao i govorio da ih se imamo čuvati i pred njima biti na velikom pozoru!

Tako je. Najgore je kad se neko poziva na hrišćanstvo (katolicizam ili pravoslavlje) a vrši zločine. Hrišćanstvo s tim nema nikakve veze i daleko im lepa kuća. facenew22222222 facenew22222222

[Zayron]

U redu, samo pitam. I ja sam za to da se svi zločinci kazne, bez obzira koje su nacionalnosti, jer sam protiv nasilja i svaki nasilnik i zločinac treba da bude iza rešetaka. Nebitno da li je Srbin ili Hrvat...

Da, moramo shvatiti jednom da zločinac je uvijek i samo zločinac, ničim višim i boljim pa makar se kleo i kunio da sve to što je činio je činio u ime hrvatstva ili srbstva, u ime katoličanstva ili pravoslavlja dakle u ime hrišćanstva. A upravo su ti najopasniji, to su ti vukovi u jagnjećoj koži o kojima nam je Gospod Hrist već jednom nešto rekao i govorio da ih se imamo čuvati i pred njima biti na velikom pozoru!

Tako je. Najgore je kad se neko poziva na hrišćanstvo (katolicizam ili pravoslavlje) a vrši zločine. Hrišćanstvo s tim nema nikakve veze i daleko im lepa kuća. facenew22222222 facenew22222222

Pa takvih samozvanih "spasitelja hrišćanstva" je puna Evropa, nažalost, ti takvi tu naši hrvatski i srbski koji su nam jedini tako neprestano na očima su samo vrlo malim djelićem toga šta je po Evropi sve bilo i šta se dešavalo od Pordugala do Finske, Švedske i Rusije a sve u ime Hrista i hrišćanstva. Onda je čudo da u to hrišćanstvo danas uopšte neko i vjeruje i ne misli si o nama da smo svi mi samo bandom i čoporom krvoločnih masovnih ubica. Stvarno je danas 21. vijek i posljednje vrijeme da oslobodimo ponovo i Hrista i hrišćanstvo od takvih prizemnosti i tog Gospoda Našeg Isusa Hrista ne vlačimo dalje i više po potocima krvi koju smo sami prolili međusobno se koljući mi hrišćani sami i svakog drugog još okolo koga se stiglo i moglo! Tako je dobro da još neko i poslije svega toga u to hrišćanstvo i Hrista uopšte još vjeruje! Ali Hrist i Crkva su jači, ni vrata paklena neće je nadvladati! Tako vjerujemo a tako nam prema tome budi! Nek da Gospod! On nas nikad ne ostavi same!

[SANJA]

U redu, samo pitam. I ja sam za to da se svi zločinci kazne, bez obzira koje su nacionalnosti, jer sam protiv nasilja i svaki nasilnik i zločinac treba da bude iza rešetaka. Nebitno da li je Srbin ili Hrvat...

Da, moramo shvatiti jednom da zločinac je uvijek i samo zločinac, ničim višim i boljim pa makar se kleo i kunio da sve to što je činio je činio u ime hrvatstva ili srbstva, u ime katoličanstva ili pravoslavlja dakle u ime hrišćanstva. A upravo su ti najopasniji, to su ti vukovi u jagnjećoj koži o kojima nam je Gospod Hrist već jednom nešto rekao i govorio da ih se imamo čuvati i pred njima biti na velikom pozoru!

Tako je. Najgore je kad se neko poziva na hrišćanstvo (katolicizam ili pravoslavlje) a vrši zločine. Hrišćanstvo s tim nema nikakve veze i daleko im lepa kuća. facenew22222222 facenew22222222

Pa takvih samozvanih "spasitelja hrišćanstva" je puna Evropa, nažalost, ti takvi tu naši hrvatski i srbski su samo malim djelićem toga šta je po Evropi sve bilo i šta se dešavalo od Pordugala do Finske, Švedske i Rusije a sve u ime Hrista i hrišćanstva. Onda je čudo da u to hrišćanstvo danas uopšte neko i vjeruje i ne misli si o nama da smo svi mi samo banda krvoločnih masovnih ubica. Stvarno je danas 21. vijek i posljednje vrijeme da oslobodimo ponovoi i Hrista i hrišćanstvo od takvih prizemnosti i tog Gospoda Našeg Isusa Hrista ne vlačimo dalje i više po potocima krvi koju smo sami prolili međusobno se koljući mi hrišćani sami i svakog drugog još okolo koga se stiglo i moglo!

Uvek će biti tih nazovi hrišćana koji u ime Boga vrše zlodela i time sablažnjavaju narod. Ali, lepo stoji u Svetom pismu da su mnogi pozvani ali je malo izabranih. Gospod će očistiti žito od kukolja kada dođe vreme žetve, a svi oni koji su blatili Njegovo sveto ime primiće platu koju su zaslužili. Zna se gde je mesto zločincima i koljačima koji se nisu pokajali za svoje grehe. Bog će njima suditi što su Ga zloupotrebili da bi vršili najstrašnije zločine, i to u Njegovo ime.

[Родољуб Лазић]

А не тјерајте ме да тражим по интернету изјаве ваших епископа који су се исто тако "очитовали и очитовавали" о таквим истим стварима које су за неког значиле страшну катастрофу а за тог другог сјајну јуначку побједу.

"Зејроне", мене баш занимају те изјаве српских владика. Слободно их постави.

Moje stavove imate svuda po Forumu, Oluja po meni nikad ne bi trebala ni da se desi kao ni Srebrenica, ni Sarajevo, ni Jajce ni Derventa! A svi ratni zločinci treba i imaju biti pohapšeni, pozatvarani i kažnjeni, svejedno koji i kakvi!

Нешто ми није јасно - зашто "Олуја" није требало да се деси ако сви од реда у Хрватској (и световне власти и хрватски клер) сматрају да је то блистава победа у домовинском рату? Зар то није један од највећих празника у новој Хрватској, у чијем слављењу учеествују сви, укључујући и Римокатоличку цркву у Хрвата? Зашто није требало да се деси?

А што се Мерца тиче, ја имам овај податак:

"Inicijativu za njegovo proglasenje za Blaženog dale su “Suradnice Krista Kralja”, koje je osnovao sam Merc. Poslije dolaska u Zagreb 1922. godine, Merc se ukljucuje u politicki život, i radi u katoličkim organizacijama, Orlovskom pokretu i u zloglasnoj Katolicckoj akciji. Umro je 10.05.1928. u Zagrebu.

Hrvatski Katolicki pokret se sastojao od više organizacija. Merc se trudio da članovi Katolicke akcije budu oslonac rimskog krelikarizma u Kraljevini Jugoslaviji. Merc je smatrao da su ove organizacije utemeljene na postovanju katolicke doktrine i crkvenog autoriteta u svim pitanjima, pa i u pitanju formiranja hrvatske nacisticke politike. Jedan od ideala ovoga pokreta bilo je pokatoličenje kugle zemaljske. Sam Papa ( Pie 11.) je Mercovu katolicku akciju definisao kao “Školu za izgrađivanje političkih vođa u narodu”, a Merc je bio pionir u ovom poslu. Izmedju Merca i hrvatskog ustaškog pokreta postoji tjesna veza. Ustaški pokret medju hrvatskom omladinom ima svoje korijene u Mercovoj ideologiji. Za ustaše Merc je bio njihov najveći duhovni vođa. Već 1941 godine ustaše su o Mercu objavile 36 tekstova, 1942. godine -58, a 1943 -77 tekstova. U ustaškoj štampi, dr. Ivan Merc je prikazan kao “ideal nove (ustaške) Hrvatske”, ili kao “svetac nove (ustaške) Hrvatske”, a ustaše su čak i jednoj ulici u Banja Luci dale ime dr. Ivana Merca. Ustaše su još tada, pokrenule postupak za beatifikaciju Merca."

[Zayron]

А не тјерајте ме да тражим по интернету изјаве ваших епископа који су се исто тако "очитовали и очитовавали" о таквим истим стварима које су за неког значиле страшну катастрофу а за тог другог сјајну јуначку побједу.

"Зејроне", мене баш занимају те изјаве српских владика. Слободно их постави.

Moje stavove imate svuda po Forumu, Oluja po meni nikad ne bi trebala ni da se desi kao ni Srebrenica, ni Sarajevo, ni Jajce ni Derventa! A svi ratni zločinci treba i imaju biti pohapšeni, pozatvarani i kažnjeni, svejedno koji i kakvi!

Нешто ми није јасно - зашто "Олуја" није требало да се деси ако сви од реда у Хрватској (и световне власти и хрватски клер) сматрају да је то блистава победа у домовинском рату.

А што се Мерца тиче, ја имам овај податак:

"Inicijativu za njegovo proglasenje za Blaženog dale su “Suradnice Krista Kralja”, koje je osnovao sam Merc. Poslije dolaska u Zagreb 1922. godine, Merc se ukljucuje u politicki život, i radi u katoličkim organizacijama, Orlovskom pokretu i u zloglasnoj Katolicckoj akciji. Umro je 10.05.1928. u Zagrebu.

Hrvatski Katolicki pokret se sastojao od više organizacija. Merc se trudio da članovi Katolicke akcije budu oslonac rimskog krelikarizma u Kraljevini Jugoslaviji. Merc je smatrao da su ove organizacije utemeljene na postovanju katolicke doktrine i crkvenog autoriteta u svim pitanjima, pa i u pitanju formiranja hrvatske nacisticke politike. Jedan od ideala ovoga pokreta bilo je pokatoličenje kugle zemaljske. Sam Papa ( Pie 11.) je Mercovu katolicku akciju definisao kao “Školu za izgrađivanje političkih vođa u narodu”, a Merc je bio pionir u ovom poslu. Izmedju Merca i hrvatskog ustaškog pokreta postoji tjesna veza. Ustaški pokret medju hrvatskom omladinom ima svoje korijene u Mercovoj ideologiji. Za ustaše Merc je bio njihov najveći duhovni vođa. Već 1941 godine ustaše su o Mercu objavile 36 tekstova, 1942. godine -58, a 1943 -77 tekstova. U ustaškoj štampi, dr. Ivan Merc je prikazan kao “ideal nove (ustaške) Hrvatske”, ili kao “svetac nove (ustaške) Hrvatske”, a ustaše su čak i jednoj ulici u Banja Luci dale ime dr. Ivana Merca. Ustaše su još tada, pokrenule postupak za beatifikaciju Merca."

Opet ta ista stvar o kojoj ja stalno ovdje govorim, činite vrlo veliku grešku tim što reinterpretirate sve ličnosti iz hrvatske istorije takvima koje su se prema tebi, ili prema vama valjda samo i jedino zato rodile a da bi nekada postale ustašama i ni zbog čega drugog više. Ili ako u slučaju Ivana Merza to nije bilo moguće jer kako bi se reklo fizički to nije savladao, umro je mnogo godina prije 2ww ali za to ga bar prozovete ustaškim pretečom, prekurzorem i inspiratorem masovnih ustaških zločina prema Srbima. A isto tako u tom smislu retrospektivno reinterepretirate svu tu hrvatsku istoriju od 2000 godina unazad do danas. Mili i dragi. predragi brate u Hristu, predragi i najdraži srbski ili ilirski brate u Hristu i bez Hrista, slovenski, ljudski brate, činiš veliku grešku a i svi drugi koji to misle i čine isto kao ti. Ali ako ne vjeruješ ja te puštam da se u to uvjeriš sam! Ne u to kako Hrvati nemaju ništa protiv vas, oni protiv vas Srba većinom imaju itekako mnogo, tačno toliko toga koliko vi Srbi protiv njih, to si savim u pravu! Već u to kako su ceste i jednih i drugih ustvari bespućima a uvijek samo i zakonito konče u međusobnim a nehrišćanskim krvoprolićima.