Претражи Живе Речи Утехе

Koje je značenje Jakovljevog hrvanja s Bogom? Najbolji odgovor na ovo pitanje, između ostalog, pomaže spoznaja da je duboko ukorijenjeno suparništvo u obitelji obilježilo Jakovljev život. On je bio odlučan čovjek; neki bi rekli da je bio nemilosrdan. On je bio varalica, lažljivac i manipulator. Ustvari, ime Jakov, osim što znači “varalica”, ono doslovno znači “onaj koji grabi”. Poznavati priču o Jakovu znači poznavati da je njegov život bio jedna neprestana borba. Iako je Bog obećao Jakovu da će iz njega proizaći, ne samo veliki narod, već cijela družina naroda, on je bio čovjek pun strahova i tjeskobe. Sada dolazimo do ključne točke u njegovom životu kada se trebao susresti s svojim bratom Ezavom, koji se zakleo da će ga ubiti. Sve Jakovljeve borbe i strahovi sada su se trebali ostvariti. Umoran od postupanja njegovog punca, Jakov je pobjegao od Labana, samo kako bi se susreo sa svojim ogorčenim bratom Ezavom. Zabrinut za svoj vlastiti život, sve što je imao Jakov je podijelio na dva tabora te bratu poslao karavan darova, a svoje žene i djecu prebacio preko rijeke Jabok u nadi da će sa svojim bratom uspostaviti mir. Sada, fizički iscrpljen, sam u pustinji, suočen sa sigurnom smrću, bio je lišen svih zemaljskih stvari. Ustvari, bio je nemoćan kontrolirati svoju sudbinu. Na obalama rijeke Jabok klonuo je u dubok san. S puncem iza sebe i Ezavom ispred njega, bio je previše iscrpljen za daljnju borbu. No, tek tada je njegova prava borba započela. Izbjegavanje obiteljske prošlosti je bilo samo po sebi dovoljno loše; ali hrvanje sa samim Bogom bila je sasvim druga stvar. Te je noći Jakova posjetio anđeoski stranac. Cijelu noć su se hrvali sve dok nije svanuo dan, kada je stranac Jakovu iščašio bedreni zglob, zbog čega je šepao ostatak svog života. Jakov je tada znao što se dogodilo: “Vidjeh Boga licem u lice i život mi je sačuvan.” (Postanak 32,30). U tom procesu, varalica Jakov je dobio novo ime, Izrael, što vjerojatno znači “On se bori s Bogom”. No, ono što je najvažnije dešava se na samom kraju borbe. Čitamo da ga je “Bog ondje blagoslovio” (Postanak 32,29). U zapadnoj kulturi, pa čak i u našim crkvama, slavimo bogatstvo i moć, snagu, samopouzdanje, prestiž i pobjedu. Preziremo i bojimo se slabosti, padova i sumnji. Iako znamo da određena količina ranjivosti, straha, obeshrabrenja i depresije dolaze u normalnim životima, na ove stvari skloni smo gledati kao na znakove neuspjeha, ili čak nedostatak vjere. No, također znamo da su naivan optimizam i priznanje sjajnog glamura i uspjeha u stvarnom životu, recept za nezadovoljstvo i očaj. Prije ili kasnije, hladna, teška realnost života sustiže većinu od nas. Priča o Jakovu nas vraća natrag u realnost. Frederick Buechner, jedan od najčitanijih autora kršćanske publike, Jakovljev božanski susret na rijeci Jabok opisuje kao “veličanstveni poraz ljudske duše u Božjim rukama”. U Jakovljevoj priči lako možemo prepoznati naše vlastite elemente borbe: strahovi, tama, samoća, ranjivost, osjećaj praznine i nemoći, iscrpljenost i neumorna bol. Čak je i apostol Pavao iskusio slično obeshrabrenje i strahove: “odasvud nevolje: izvana bijahu sukobi, iznutra strepnje” (2. Korinćanima 7,5). No, istina je da nas Bog ne želi ostaviti s našim kušnjama, našim strahovima, našim borbama u životu. Ono što učimo iz naših životnih sukoba je da nam Bog nudi odgovarajući božanski dar. Kroz Njega možemo primiti snagu za preobraćenje i promjenu, ne samo dar predaje, već slobode, kao i darove izdržljivosti, vjere i hrabrosti. Na kraju, Jakov čini ono što svi moramo učiniti. Suočava se sa svojim neuspjesima, svojim slabostima,svojim grijesima, svim stvarima koje su ga ranjavale… i suočava se s Bogom. Jakov se cijelu noć borio s Bogom. Bila je to iscrpljujuća borba koja ga je osakatila. Tek nakon što je došao u koštac s Bogom i završio svoju borbu, shvativši da ne može nastaviti bez Njega, primio je Božji blagoslov (Postanak 32,29). Ono što učimo iz ovog izvanrednog slučaja u životu Jakova je da naši životi nikad nisu bili namijenjeni tome da budu lagani. Ovo je osobito istina kada na sebe preuzmemo borbu s Bogom i Njegovu volju za naše živote. Također učimo da kao kršćanima, unatoč našim kušnjama i nevoljama, naša nastojanja u ovom životu nikada nisu bez Božje prisutnosti, i Njegovog blagoslova koji neminovno slijedi iza borbe, koja ponekad može biti neuredna i haotična. Stvarno povećanje iskustva uvijek uključuje borbu i bol. Hrvanje Jakova s Bogom na rijeci Jabok te mračne noći podsjeća nas na ovu istinu: iako se možemo boriti s Bogom i Njegovom voljom za nas, uistinu, Bog je toliko jako dobar. Kao vjernici u Krista, možemo se boriti s Njim kroz usamljenost preko noći, ali kad svane dan dolazi Njegov blagoslov.