МОНТЕВИДЕО, БОГ ТЕ ВИДЕО

[w.a.mozart]

Gledao sam čim se pojavio... dobar je... vraća u vreme kad nije bilo kompa,tv-a,mobilnih... kad su ljudi živeli a ne  tipkali...

meni se inače,Mladjo,najviše dopala poslednja rečenica u filmu...

NEMA KRAJA  klapklap

p.s. a dopala mi se i Danina Jeftić

[Лела]

Филм је феноменалан, нарочито ми се допала музика уз сцене играња фудбала  :bla:

[Ратко :(]

Гледао сам филм до момента када је лик кога глуми Сергеј Трифуновић опсовао Св. Харалампија. Чему то? Зашто то? Даље нисам хтео да наставим да гледам.

[w.a.mozart]

umetnicka sloboda... i to je blazeno

[Ратко :(]

link=topic=10534.msg374528#msg374528 date=1299349219]

umetnicka sloboda... i to je blazeno

Не разумем те. Како мислиш блажено?

[marko_13]

Изванредан филм!

[Иван Недић]

Добар филм. Добар избор глумаца, осим краља. Мало идеологијице (типа Хрвати нас никад нису волели), али добро. Мора мало. Бугари су веома пристојно окрпљени. Нумера "Само мало" изузетна. Костимографија и сценографија изврсне. Једино сам скептичан по питању језика, али то је веома тешко реконструисати.

У суштини, јако тужан филм. О томе како смо ми, Срби, увек били и остали дебили. Поделе, политичарење (у најмалограђанскијем могућем смислу), циганисање (краљ не може да плати него народ скупља паре), псовке, туче, курварење...

[marko_13]

Сурова реалност! Ови нас стварно никада нису волели, а меч са Бугарима је био још оштрији него што је показано. Као и сукоб са Хрватима око премештања савеза у Бг. Вероватно су ублажили да би могло да се приказује у региону.

[marko_13]

Ђиђи брате склањај ово јер хапсе по Србији због пирата овог филма! http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:321431-Uhapsen-zbog-piraterije-filma-quotMontevideo-Bog-te-videoquot

[Guest - . . .-]

Скинуто.

Наш сајт се не бави пиратеријом. Ја сам поставио тамо где сам га видео online, али ни то нећемо постављати на сајт.

Ми смо узорни грађани  :cheesy:

[marko_13]

Грађански одговорно!  :cheesy:

[Guest - . . .-]

Грађански одговорно!  :cheesy:

Многи су и сеоски одговорни, на пример ја.

[Mamica Forumska]

:cheesy2: klapklap klapklap

Izuzetan film!Tek danas sam ga uspjela pogledati! мајкл Čestitke kompletnoj ekipi na čelu sa Draganom Bjelogrlićem i hvala na ostvarenju, koje kroz pažljivo odabran istorijski period i naratorski način prikazivanja događaja u njemu budi bezbroj emocija i gledaoca uspješno postavlja za sudionika i vremena i događaja koji nas tako dobro oslikavaju kao narod.Željela bih da ovakvih filmova bude što više,a istorija nam je takva da je nepresušan izvor za stvaralaštvo ovakve vrste.Poseban akcent na završetak filma! dada 319.gif

[Милан Ракић]

Ево, након неког времена, у најави је од 15. јануара 2014. године, други део филма "Монтевидео..."

 

Судећи по тизерима, како на телевизијским каналима, тако и на званичном ЈуТјуб каналу, и овога пута ћемо бити у прилици да погледамо једну занимљиву и топлу причу о витешким временима, којих више нема...

 

 

 

А екипа филма је и на необичан начин честитала календарску Нову Годину...

 

 

 

 

 

 

 

[Милан Ракић]

Umjetnost kao trijumf kapitalizma

 

Bila je to skromna priredbica. U divovsku dvoranu beogradskog Sava centra na dvije se uzastopne projekcije filma "Montevideo" natisnulo oko osam tisuća ljudi. Party poslije premijere priređen je u tek otvorenom hiper raskošnom hotelu "Crown Plaza", gdje se skupio "tout Belgrade".

 

 Predstavu sam gledao u društvu beogradskog muftije i nekog admirala riječne flote, bilo je puno djece, građana i malograđana, ženski u bundama i prijateljica koje su u grad doputovale autobusom. Ali na zabavi bila je sama medijska elita. Kad vidiš koliko je karijera i bogatstava stvoreno u srpskom marketingu, pomislio bi da postoji jaka industrija koja emitira silne reklame! No, puno važnije od glamoura koji i očekuješ na ovakvim beogradskim domjencima gdje se među bogatim muškarcima kao među lavovima u Serenghettiju neustrašivo šetaju žene-antilope u haljinama od lamea zaštićene samo svojom čednošću, mobilni operatori zabilježili su, čim je predstava završila, pojačanu frekvenciju SMS poruka. U sljedeća dva sata prošlo ih je više od 20 hiljada! To što će objaviti sutrašnje novine, i kakvo će se javno mišljenje kreirati uobičajenom reklamnom kampanjom te PR-eventom "Crown Plazi", gdje je prosecco tekao potocima, uopće nije važno. Filmske recenzije i posredovanje dojma jučerašnja su stvar - publika je stupila u izravnu, orgijastičnu interakciju s glavnom atrakcijom. Senzacija je stvorena izravnim uključivanjem u komunikacijsku mrežu. Znači, sam produkcijski pothvat proizvodnje novoga nastavka filmske nogometne sage "Montevideo", i očekivanja koja su iz toga proizlazila, unaprijed je osigurao uspjeh.

 

"Intermedia Network" Dejana Petrovića, ne baš misterizone figure, ali dovoljno diskretnog poslovnjaka koji se uopće nije pojavio na pozornici za završni pljesak, zdrobila je na ovaj film osam milijuna eura. Svaki se dinar vidio. To je više od cijelog hrvatskog filmskog budžeta. Zato će i posjet publike biti veći od njihova, jer je sve hrvatske igrane filmove prošle godine - njih osam - gledalo ukupno 443.539 ljudi, a prvi dio "Montevidea" imao je 515.864 gledalaca, uključujući sto tisuća u Hrvatskoj! Osim toga, "Montevideo" je igrao tri sezone na televiziji - prikazano je ukupno 25 nastavaka, a posvuda je postigao najveću gledanost. U Hrvatskoj, gdje ga je emitirao RTL, imao je share do 30%, pet puta veći od bosanske egzistencijalističke komedije "Lud, zbunjen, normalan", koja mu je konkurirala u istom terminu.

 

Dejan Petrović pokorio je regiju. Kinematografija i televizija više nisu ono što su bili, a čudesni sastojak sasafrasa koji je on upotrebio u svojoj recepturi bio je novac - njegov vlastiti. Čovjek je na Balkanu otkrio kapitalizam. A onda je kapitalizam otkrio Petrovića.

 

Austrijska kompanija "Cineplexx" nedavno je kupila "Kolosej", lanac slovenskih multipleks-kina s velikim objektima od po deset dvorana u Ljubljani te u Beogradu, tu na najboljem, najprestižnijem mjestu, u robnoj kući "Ušće", dakle u samom vorteksu beogradskog urbanog života što se zgušnjava na savskim mostovima. Istodobno preuzeli su u Zagrebu, Osijeku i Splitu multipleks-mrežu "Movieplex", a njen raniji vlasnik, koji je imao dobre veze u Albaniji, otvorio im je Tiranu. U Skoplju su pak u središtu grada sagradili potpuno novi, šminkerski objekt i uz svoj 21 kino-centar u Austriji, "Cineplexx" je postao mreža sa 300 ekrana u regiji, nekoj novoj jugoistočnoeuropskoj ekumeni koja se prostire od Beča do Tirane... Ta je firma s Petrovićem sklopila ugovor o distribuciji drugog dijela filma "Montevideo". Znači, igrat će u normalnoj distribuciji, u bližim i daljim inozemstvima, uključujući austrijsko i nema sumnje da će u sezoni Mundijala u Riju postići sjajne rezultate...

 

"Montevideo" je nadasve nogometni film. To je i melodrama, jer bez toga ne bi funkcionirala saga, to je i povijesni film, jer se u Srbiji bez povijesti ne treba laćati nikakve velike naracije. Ali, nogomet je velika atrakcija "Montevidea" - u filmovima koji se bave tom igrom uglavnom se koriste samo kratki kadrovi dodavanja i pucanja na gol, ispresijecani događajima u gledalištu ili svlačionici, jer je dinamiku igre na terenu teško, gotovo nemoguće prikazati... Odlični rani film popularnog hrvatskog režisera Kreše Golika "Plavi 9" (iz 1950), u kojem je komičar Antun Nalis igrao ozbiljnog heroja, brodogradilišnog radnika i golgetera, koji radi izazova obnove i izgradnje, u duhu olimpizma napušta karijeru profesionalnog igrača, imao je isti problem - normalnom filmskom kamerom nisi mogao suvislo pratiti igru. No, sad su tu HD-tehnologija, kranovi i dronovi, te fotoaparati koji snimaju u neviđenoj rezoluciji. Ali nije stvar jedino u tehnici, nego u minucioznoj dramaturškoj i redateljskoj disciplini - mora se savršeno uprizoriti akcija, koja ima vidljiv smjer i smisao, a osim toga, jako važno - zgodni, mladi glumci, nove srpske zvijezde koje je na površinu izbacio "Montevideo" - zaista su odlični nogometaši! Neki kržljavi ljepotani tu ne bi puno vrijedili, ovi dečki moćne stature, zalizani kao zvijezda tanga, primjereno periodskom filmu koji se događa 1930. godine, zaista igraju igru... Na pravom stadionu koji je Petrović izgradio u Paraćinu.

 

Nije se žalilo novaca - u prvom nastavku imao si kao kulise cijeli trg beogradske četvrti Čubura izgrađen od opeke te tisuću četvornih metara nadgrađa prekooceanskog broda "Florida", porinut na jednu livadu u Barandi u Vojvodini - samo se more moralo dodati kao CGI, naime ukopirati na kompjuteru. Vozio je tu starinski vlak, obnovljeni su muzejski beogradski tramvaji, a u Novom Beogradu napravili su repliku Terazija u gipsu, koja još stoji, opremljena funkcionalnim vodoskokom što i dalje radi. Šivale su se stotine kostima, skupljali rekviziti, postignuta je onakva zasićenost kadra periodskim inventarom da, kao u američkom filmu, to prestaneš primjećivati i ambijent naprosto prihvatiš kao autentično prizorište dramskog mjesta i vremena - virtualni svijet postaje artistička realnost. Od pojavne, kulisne An-siech realnosti, što bi rekao Hegel, transformira se u Am-und-fuer-Sich više stanje dijalektičkog bića. Bliže mojim mundanim estetskim teorijama, to je ogledni primjer pojave da krupni kapital emanira čistu ljepotu, što se manifestira u svim najvećim civilizacijskim artefaktima...

 

U ovom novom nastavku sage "Montevideo", osim stadiona s armijom statista gdje se igrao finale, sve se radilo na lokacijama u inozemstvu. Trst je glumio urugvajski glavni grad, što je bio jako dobar izbor zbog "mediteranističke" arhitekture koja uspješno evocira južnoamerički kolonijalni ugođaj, a tršćanska Piazza Unita, najveći morski trg u Europi, odlično je zamijenio Ramblu na Rio de la Plati, velikom morskom zaljevu na Atlantiku. No, većina kadrova iz predgrađa Montevidea snimljena je na kanarskom otoku Tenerife, u blagom podneblju pod palmama, koje je znalački bio odabrao i Ante Gotovina kad je pobjegao od žene i Vijeća sigurnosti.

 

Jest, podukcija je temelj uspjeha filma, ali to nije neki bezdušni spektakl, nego jedan pravi balkanski film pun humora u kojemu je posve nenadano kao ključni lik i revalorizirana velika zvijezda opet iskrsnuo Branko Đurić Đura. Kad si već mislio da ga je izjela čamotinja njegove čefurske egzistencije ljubljanskog egzilanta, gdje se guši u razrijeđenoj atmosferi alpskog humora, vratio se kao Muhammad Ali protiv Georgea Foremana u zairskoj Kinšasi. On ovdje igra Hrvata koji je jako skeptičan prema jugoslavenskom timu sastavljenom od samih srpskih nogometaša. Prethodne godine kralj Aleksandar uveo je naime u Jugoslaviji diktaturu poslije ubojstva Stjepana Radića - i nikome se iz HAŠK-a i Građanskog nije baš dalo ići pod zastavu s dvoglavim orlom... Ali, nogomet i ljudska dobrota sve pobjeđuje, barem na filmu, i Đuro mora pasti na Malog Stanoja, dječju zvijezdu prvog nastavka - patetičnog invalida, čistača cipela s beogradskih ulica, koji je u Montevideo krenuo kao slijepi putnik, ali ga je tim usvojio kao maskotu reprezentacije. Maloga Stanoja glumi danas šesnaestogodišnji dječak Predrag Vasić, izbjeglica iz Gnjilana na Kosovu, a lik je genijalni izum iz prvog, originalnog scenarija najdarovitijeg sineasta u regiji, redatelja i pisca Srđana Dragojevića.

 

U nezaboravnoj sceni predstavljanja momčadi na stadionu, ispred brazilske ekipe transparent nosi vruća karnevalska plesačica u cvjetnom bikincu koji jedva pokriva njene uskiptjele obline, dok ispred jugoslavensko-srpskoga šepa na štaki Mali Stanoje, ukrašen jednom prostranom šajkačom... (Usput objavljujem važno historiografsko otkriće povjesničara Williama Klingera - šajkače su šajkaške kape dunavskih austrijskih dobrovoljaca kojima su izdane neispravne vojničke kape iz magazina - nisu se mogle uredno sklopiti, i tako je nastalo to prepoznatljivo pokrivalo za glavu!). Neka je Stanoje šepav i nikakav, siromašan i jadan, ali ima zlatno srce kao likovi Franka Capre, a jugoslavenska momčad pregazit će u prvoj tekmi Brazilce i skeptični Đura, Mostarac koji je postao Paco, naposlijetku ne može odoljeti plemenskom zajedništvu te strasno druka za "naše".

 

"Montevideo" je jedan miroljubiv i dobroćudan film pun humora kakav je bio zaštitni znak "bioskopskog žanra" jugoslavenske kinematografije, po oprobanoj formuli "šega-ševa-šora". I ovdje ima puno šege, nešto ševe sa španjolskom "džepnom Venerom" Elenom Martinez, koja se pojavljuje kao romantični interes mladog centarfora Tirketa, a ima i šore, u epizodi s otmicom, koja malo razbija gust raspored nogometnih okršaja... Dragan Bjelogrlić, najzaposleniji srpski producent, redatelj i glumac, solidno je režirao priču, a sad mu, nakon gotovo beskonačnog proizvodnog procesa - ta je patnja potrajala skoro godinu i pol dana - ostaje da u postprodukciji složi i novu seriju. Ove je godine, inače, igrao u tri filma, a u Montevideo-industriji, osim kao režiser radi i kao koscenarist.

 

Ali, Petrovićev film nije naprosto kino-hit stvoren marljivim radom više talentiranih ljudi. To je "novi val" na balkanskoj kinematografskoj sceni. Pokazatelj da ni tu više nema zasebnih tržišta - internacionalni distributeri i televizije pretvorile su ove rascjepkane teritorije opet u jugosferu, u kojoj dominiraju korporativni interesi što ne dopuštaju da se uspostavi neka lokalna filmska šema mjesnih politikanata, primitivaca i neznalica. Za to uvijek imaš crkvu i ognjištarsku supkulturu. Famozni "mundijalizam" pokreće političku ekonomiju Mundijala. A masovni mediji, čini se, promijenit će sve pa možeš mirno zapjevati na melodiju "Indexa": "Ti si tu, svud je mrak oko nas, grobna tišina nas dije-eli, ali ne, čekaj strpljivo dan, jutro će pro-o-o-mijeniti sve...."

 

Denis Kuljiš, Danas, 26.01.2013