Arapski hriščani koji imaju problema u islamskom svijetu

[Eniz]

http-~~-//www.youtube.com/watch?v=aWXbuygAOd4

Tragedija koja se ponavlja.

Sestra koja je primila islam oteta je ...

U zatvoru je...

Kaćnjavaju je njen život je ugrožen...

Zato što je primila islam...

Kažnjava se u državi koja  treba štiti nemoćne ...

Ovdje u ovom intervju otvoreno svečenik kaže da su joj radili ispiranje mozga,,,

Muslimani su se digli protiv toga i demonstracije su bile širom Kaira.Tražeći da se ona pusdti na slobodu.

Nemoj slučajno da me ko napada i optužuje za pristrasnost.Ja sam ovdje posmatrač ovoga kao i vi i ništa više!!!!

Итекако може да те "напада и оптужује за пристрасност" када не наводиш изворе (линкове) где си добио своје информације. Јер када поставиш низ тврдњи везаних за неки догађај, а не наведеш линк, шта је онда доказ да ти те тврдње ниси измислио?

едит: пардон сад видех интервју који си поставио, а да ли си све информације нашао у њему или још негде?

Onda bi se trebao izvinuti!

[Eniz]

[quote author=Zeebedee link=topic=9564.msg286077#msg286077 date=1289760389

Naravno ovo nije nista novo. Hriscani u Egiptu su zlostavljani na sve moguce nacine i ubistva su posve normalna stvar.

Jbg. Prvi je pocheo papa Urban  winter

Da ima tamo zlostavljanja samo za razliku od tvoje tvrdnje zlostavljanje je  obostrano.

[Пајко]

[quote author=Zeebedee link=topic=9564.msg286077#msg286077 date=1289760389

Naravno ovo nije nista novo. Hriscani u Egiptu su zlostavljani na sve moguce nacine i ubistva su posve normalna stvar.

Jbg. Prvi je pocheo papa Urban  zru

Da ima tamo zlostavljanja samo za razliku od tebe obostranog!

Entschuldigung, ich verstehe nicht.  winter

[Zeebedee]

Enize, da li nas zezas . ili zaista tvrdis da kopti zlostavljaju egipcane muslimane? Eh da imam moc da gte samo na jedan dan preobucem u hriscanina i arapskim zemljama. Kako li bi tek posle razmisljao. Kopti su savremeni mucenici novog doba. Njihova stradanja pod egipatskim muslimanima su ravna stradanju jevreja pod hitlerom.

\Zamisli bio je neki budala ne tako davno u egiptu za cije vladavine HRISCANI NISU SMELI DA JASU kamilu nego naopako.

[kajaa]

Hajde sada koja od ove dvije strane laže?

Opet kažem našao sam na netu i demonstracije su tu,.Čudi me zašto ako je ona hriščanka, i ako je istina da nije primila islam, zašto se drži u pritvoru u crkvi kako navodi ovaj izvor?

Zašto se ona ne oglasi i sama kaže istinu?

Eniz,da li je ovdje rijec o ovoj zeni...? Ili je o nekoj drugoj rijec?

Nastavnica osuđena na smrt u Iranu Sakineh Ashtiani ,koja živi u zemlji gdje su žene potlačene. 

Bernard-Henri Lévy

10. 11. 2010

Znam jako malo o Sakineh Ashtiani. Znam da je došala  u Osku na svijetu, malom gradu u pokrajini Tabriz na sjeverozapadu Irana, gdje žene nose hidžab. Njezina obitelj je bila siromašna i pobožna.

Ona je, također, znam, radila kao učiteljica u osnovnoj školi. To je neka vrsta seoske škole u kojima učenici između dvije i sedam godina i nastavnika zauzima različite uloge: pedagog, odgajatelja u vrtiću, kuhanja, te većeg čitanja, nastave matematike, crtanje, i religije. No, ove informacije ne odgovara slici koju  imamo, uključujući i mene, tako da je. Zapravo to je njeno ime,ali  ona je nepismena?

[Eniz]

Hajde sada koja od ove dvije strane laže?

Opet kažem našao sam na netu i demonstracije su tu,.Čudi me zašto ako je ona hriščanka, i ako je istina da nije primila islam, zašto se drži u pritvoru u crkvi kako navodi ovaj izvor?

Zašto se ona ne oglasi i sama kaže istinu?

Eniz,da li je ovdje rijec o ovoj zeni...? Ili je o nekoj drugoj rijec?

Nastavnica osuđena na smrt u Iranu Sakineh Ashtiani ,koja živi u zemlji gdje su žene potlačene. 

Bernard-Henri Lévy

10. 11. 2010

Znam jako malo o Sakineh Ashtiani. Znam da je došala  u Osku na svijetu, malom gradu u pokrajini Tabriz na sjeverozapadu Irana, gdje žene nose hidžab. Njezina obitelj je bila siromašna i pobožna.

Ona je, također, znam, radila kao učiteljica u osnovnoj školi. To je neka vrsta seoske škole u kojima učenici između dvije i sedam godina i nastavnika zauzima različite uloge: pedagog, odgajatelja u vrtiću, kuhanja, te većeg čitanja, nastave matematike, crtanje, i religije. No, ove informacije ne odgovara slici koju   imamo, uključujući i mene, tako da je. Zapravo to je njeno ime,ali  ona je nepismena?

Kajo ne radi se o istim osobama.Nije to ta žena o kojoj pričam.Izvini pogrešila si!

[Eniz]

[Eniz]

Eto vam video materijal o arapskim hriščanima.

[Eniz]

Evo vam još interesantnog materijala:

OTVARANJE CRKAVA NA ARAPSKOM POLUOTOKU       

Friday, 21 March 2008 12:07 

    Katar dobio prvu crkvu

    Za Uskrs se otvara prva crkva u Kataru. Reakcije građana ovog emirata ali arapskog svijeta su različite. Mnogi to doživljavaju sa pomiješanim osjćajima, izvještava Deutsche Welle.

    Katar je zemlja, koja je malo veća od Berlina. To je jedna od najbogatijih zemalja svijeta, smještena na obali Perzijskog zaliva. U Kataru živi milion stanovnika. Ovaj emirat, bogat naftom i gasom od kraja 90-tih godina sve se više otvara prema svijetu i pretvara u modernu državu. Evo isječka jedne reklame:

    "Ako tražite siguran i prvoklasan cilj, gdje se susreću Istok i Zapad, gdje se poštuje kultura i tradicija i gdje ljudi imaju uzbudljive vizije budućnosti, onda je to Katar. Upoznajte ovu zemlju, srce Perzijskog zaliva."

    U Kataru je smještena najpoznatija arapska TV-stanica El Dzazira. Ovaj prvi neovisni i slobodni TV-kanal u arapskom svijetu uvijek izaziva veliku pažnju i zadaje Kataru velike probleme, prvenstveno sa arapskim zemljama. Veliko nezadovoljstvo muslimanskog svijeta izazvala je prisutnost američkih vojnih snaga, čije se sjedište na Bliskom istoku od 1998-e nalazi upravo u Kataru. 

Odobrena gradnja 5 crkvi

    Već dvije godine ova pustinjska državica pokušava da oživi dijalog među religijama. Sve je počelo  savjetovanjima i okruglim stolovima na temu "međureligijski dijalog". Potom je Katar prozapadno orjentiranom emiru šeiku Hamadu bin Kalifi el Taniju odobrio gradnju 5 crkvi. Do sada su katarski mediji, pa čak i El Džazira prećutkivali ove planove, kako bi izbjegli napetosti između muslimana i krišćana. Sada je međutim kucnuo čas za svečano otvaranje prve crkve, predviđeno za ovaj Uskrs. Riječ je o hrišćanskoj bogomolji, koja je izgrađena u predgrađu Dohe. Dozvolu za gradnju dali su čelnici ove vehabijske zemlje. To je prva crkva u Kataru, izgrađena u posljednjih 1400 godina. Kompleks obuhvata i konferencijski centar, biblioteku, sale za molitve i jedan kafić. 

Odustati od misionarenja

    Crkva svete Marije otvorena je samo za vjernike, ali ne i za posjetitelje. U Kataru živi puno strane radne snage. Mnogi od njih su krišćani. Nakon dugogodišnjeg moljakanja, njihovim molbama je konačno udovoljeno. Heidi Wolfsgruber je od septmbra prošle godine svećenica njemačke evangelističke crkve u Dubaiu. Prije toga je živjela u Kataru i zna kakav značaj ova crkva ima za katolike, koji tamo žive:

    "U muslimanskoj zemlji ne bi trebalo biti misionarenja. Uspjeh je da se sa tamošnjim autoritetima mogao postići dogovor o gradnji crkve. Ali to nije misionarska pobjeda niti bi trebala da bude." 

Bez zvonika i vidljivog krsta

    Do sada su katolici u Kataru u jednoj baraci, iznajmljenoj na aerodromu Doha, održavali molitve. Prema podacima Vatikana u Kataru živi 100.000 krišćana. Svi su gastarbajteri. Među njima je 70% katolika iz Filipina, Indije, Libana i sa Zapada. Crkva, koja je koštala 18 miliona dolara, nema zvonik niti vidljiv krst. To je u skladu sa zakonskim odrednicama Katara. Pa ipak, njena gradnja je među pojedinim intelektualcima izazvala otpor. Advokat i bivši ministar pravde Najeeb el Nuaimi:

    "Shodno Ustavu zemlje Katara trebao je biti održan referendum. Ako postoji većina koja je za, onda nam to garantira socijalni mir. Bez saglasnosti i prihvatanja ne možemo imati ni bazu za sigurnost takvih objekata."

    Profesor za nacionalno i međunarodno pravo na šerijatskom univerzitetu u Kataru ukazuje da je ovaj emirat islamska a ne sekularna država. Stoga Katar ima isti status kao i Vatikan, gdje se ne dopuštaju nikakve druge bogomolje, osim katoličkih crkvi.

Uskoro prva crkva u Saudijskoj Arabiji?

    Vatikan održava razgovore sa Saudijskom Arabijom o izgradnji prve crkve u arapskom kraljevstvu, gdje oko 1,5 miliona kršćana nije dopušteno da javno obavljaju svoje rituale.

    Nadbiskup Paul-Mounged el-Hachem, jedan od najviših bliskoistočnih posrednika pape Benedikta XVI, izjavio je da su rasprave počele prije nekoliko sedmica, javio je BBC.

    Nadbiskup je, međutim, upozorio da Vatikan ne može predvidjdeti njihov ishod.

    Rasprave su uslijedile nakon historijskog sastanka kralja Abdullaha s Papom u Vatikanu prošlog novembra.

    Papa je prije dvije godine također oformio Katoličko-muslimanski forum kako bi popravio odnose između dvije religije nakon krize izazvane njegovim govorom u Njemačkoj u 2006. koji je izgledao kao da je povezivao islam s nasiljem.

    Objava razgovora između Vatikana i Saudijske Arabije, koji nemaju diplomatske odnose, uslijedila je uskoro nakon otvaranja prve katoličke crkve u katarskoj prijestonici, Dohi, u prisustvu 15.000 ljudi.

    Nadbiskup Hachem, apostolski nuncij za Kuvajt, Katar, Jemen, Bahrein i UAE, koji je prisustvovao inauguraciji, izjavio je da će su ukoro otvoriti slična crkva za brojne kršćane u susjednoj Saudijskoj Arabiji.

    "Rasprave su u toku o dozvoli za izgradnju crkve u krsljevstvu", kazao je.

    Iako je on jasno poručio da je njihov ishod neizvjestan, nadbiskup je dodao da bi crkva u Saudijskoj Arabiji bila značajan znak "reciprociteta" između muslimana i kršćana.

    Vatikan je primijetio da muslimani imaju slobodu vjeroispovijesti u Evropi i traži vjerske slobode kao uvjet za pokretanje diplomatskih odnosa.

    Oko milion katolika, od kojih su mnogi migrantski radnici s Filipina, živi u Saudijskoj Arabiji.

    Njima su dopuštene molitve u privatnosti, uglavnom u domovima ljudi, ali su molitve na javnim mjestima i vidljivi znaci vjerske pripadnosti, kao što su raspeća, zabranjeni.

    Posljednji kršćanski svećenik protjeran je iz kraljevstva u 1985.

    Kršćani se žale da pravila nisu jasna i da saudijske vjerske vlasti, koje primjenjuju strogu konzervativnu viziju islama tog kraljevstva, vehabizam, povremeno guše legitimne konfesije.

    Vlasti se pozivaju na tradiciju poslanika Muhammeda da se na arapskom poluotoku može prakticirati samo islam.

Portparol pape Benedikta XVI, otac Federico Lobardi, izjavio je: "Ukoliko uspijemo ishoditi dozvolu za izgradnju prve crkve, to će biti ishod historijskih razmjera". 

[Eniz]

Svaki četvrti arapski musliman zove se Issa

Već stoljećima brojne obitelji u arapsko-islamskom svijetu, odajući tako počast Božjem poslaniku, svojim potomcima daju imena Muhamed ili Mustafa, što u prijevodu znači “odabrani”. Upravo su zato rijetke obitelji u arapskom svijetu u kojima se barem jedan od sinova ne naziva imenom utemeljitelja islama.

Ime Issa, arapsko ime Isusa Krista, kojega muslimani, baš kao i proroka Muhameda, smatraju Božjim poslanikom, odnosno prorokom, vrlo je često muško ime i među kršćanima i među muslimanima u arapskim zemljama. Tako se danas u arapsko-islamskom svijetu svaki četvrti musliman zove Issa (Isus).Usto, među muslimanima je često i ime Muhamed-Issa. Ime Issa (Isus) u arapskom je svijetu vrlo često i uobičajeno – Arapi kršćanske vjere, dajući sinovima ime Issa, Isusa časte kao Božjeg sina, a muslimani mu, nazivajući sinove njegovim imenom, počast odaju kao Božjem poslaniku. U zapadnom je pak svijetu to ime vrlo rijetko.

Multietnički Libanon

U Kuranu u jednoj od 114 sura Mirjam govori o Isusu kao dojenčetu koje je progovorilo da obrani majčinu čast, rekavši: “Mir meni kada sam se rodio, kada sam umro i kada ću uskrnusti!” pa je jedan od najvećih grijehova islama spomenuti Isusovo ime, a ne izgovoriti prije toga: “Alaih salam!” (Mir njemu!)

Islamski svijet Isusa Krista, naime, poštuje jednako kao i proroka Muhameda. Razlika između muslimana i kršćana u interpretaciji Isusova života jest u tome što muslimani u njega vjeruju kao u Božjeg poslanika, a kršćani ga štuju kao Božjeg sina. Iako ga ne slave onako kako to čine kršćani, muslimani diljem svijeta obilježavaju rođenje Isusa Krista.

U toj prigodi molitvu u petak prije Božića imami u džamijama diljem islamskog svijeta posvećuju rođenju Isusa Krista. A da je Isusovo rođenje i te kako važan blagdan i za muslimanski svijet, najbolje se vidi u multietničkom i multireligijskom Libanonu u kojem se, unatoč dugogodišnjim ratnim sukobima između kršćana i muslimana, Božić dočekuje kao poziv na mir, toleranciju i ljubav pod geslom: “Otvorite vrata svog srca spasitelju.”

Naime, nakon svečanog ekumenskog bogoslužja na Badnjak, u nekom od mnogobrojnih marijanskih svetišta, sva zvona na crkvama diljem Libanona zvone punih 15 minuta.

Također, u kićenju kuća i okućnica, paljenju svijeća u čast Isusova rođenja, kršćanima u toj zemlji pridružuju se i mnogi muslimanski vjernici.

Koliko je Božić bitan ne samo kršćanima nego i muslimanima arapskih zemalja, pokazuje i to što sve muslimanske TV postaje u tom dijelu svijeta, pa tako i Hezbollahova privatna televizija Al-Manar, iz prigodno okićenih studija odašilju božićnu čestitku: Sretan Božić! te prenose sve božićne događaje.

Betlehemska proslava

I na području Palestinske samouprave kršćani i muslimani zajednički slave Isusovo rođenje. U Betlehemu, gradu u kojem je Isus rođen, Božić dočekuju s istom radošću.

Godine 1999. predsjednik Palestinske samouprave Jaser Arafat i njegovi strani gosti u Betlehemu su dočekani sjajnim natpisom na ulazu u grad: “Betlehem pozdravlja Jasera Arafata i njegove međunarodne goste”.

Proslava Božića u tom gradu, u kojem živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica, tradicija je koja se štuje pa i Mahmud Abbas, današnji predsjednik Palestinske samouprave, kao i nekad Jaser Arafat, koji je umro prije četiri godine, slavu rođenju Isusa Krista odaje na polnoćki u Bazilici rođenja Isusova u Betlehemu.

[Eniz]

Evangelikalizam (eng. EVANGELICALISM) je pokret u modernom angloamerickom protestantizmu (i u nacijama koje su pod uticajem Britanije i Sjeverne Amerike) koji naglašava personalnu predanost Kristu i autoritetu Biblije. Zastupljen je u vecini protestantskih denominacija.

Prije nekoliko godina u „Preporodu“ je predstavljeno djelovanje jedne evangelicke crkve iz Atlante, SAD, koja je svoje misionarstvo fokusirala na „najneevangeliziraniji“ narod na prostorima bivše Jugoslavije – Bošnjake muslimane. U tom prikazu oslonili smo se na knjigu njihovog pastora Johna Rowella „Magnify Your Vision for the Small Church“ u kojoj taj svecenik sa ushicenjem govori o uspjehu svojih misionara. Ta misionarska grupa iskoristila je agresiju na Bosnu i Hercegovinu i stradanje njenog stanovništva kao idealnu priliku za svoje djelovanje u izbjeglickim kampovima širom Hrvatske, umislivši sebi „Božiji poziv“ da evangeliziraju narod „koji se više od 450 godina odupire prihvatanju Isusa Krista i Evandelja!“

Spomenuti slucaj, koji je samo jedan u nizu, kao i trenutnu praksu velikog broja misionarskih skupina na globalnom nivou koje mahom dolaze iz Sjedinjenih Država i vecinom su evangelicke provenijencije, imajuci u vidu okolnosti i prilike koje takvi misionari koriste (u skoro svim slucajevima su to ratne situacije, ili su to, kao što je sada slucaj u Afganistanu i Iraku, djelovanja u muslimanskim društvima koja su netom izašla iz teških ratnih razaranja) opravdano možemo nazvati nehumanim, moralno dvolicnim, krajnje umišljenim i nastrano fanatickim duhovnim lešinarenjem.

Potaknuti pisanjem americkog magazina „TIME“ od 30. juna, 2003. god. u kojem je naslovna prica posvecena upravo djelovanju evangelickih misionara u muslimanskim zemljama, pokušat cemo dati osvrt na podatke koji se iznose u spomenutom magazinu kao i na samu pojavu koja nije zasnovana na snazi argumenata, vec je primarno oportunisticka, utemeljena na zabludi o islamu i muslimanima te posebice na kompleksu superiornosti kršcanstva.

U uvodniku pod naslovom „Missionaries Under Cover“ autora Davida Van Bieama postavlja pitanje: „Da li je narastajuci broj evangelika koji pokušavaju širiti kršcanstvo u muslimanskim zemljama potreba današnjeg svijeta?“ Autor donosi nekoliko svjedocenja samih misionara ciji je identitet u tekstu zašticen pseudonimima zbog, kako se kaže, njihove sigurnosti jer djeluju u „potencijalno neprijateljski raspoloženim sredinama“, prepuštajuci im da iskažu svoje poglede na islam i muslimane. Pogledajmo kako evangelicki misionari opisuju svoja iskustva.

„Islam je terorista! Muslimani su žrtve!“

„Barbara“ koja vec duže vremena djeluje kao misionar u muslimanskim zemljama je pozvana da na seminaru koji je organizovao Americki centar za svjetsku misiju (U. S. Center for World Mission) pojasni studentima evangelicima na koji nacin trebaju djelovati u svojim misijama: „Poslušajte njihovu pricu!“, „Nemojte raspravljati o Izraelu!“ – savjetuje misionar pod pseudonimom „Barbara“. „Islam je terorista!“ – tvrdi ta žena, „Muslimani su žrtve!“ Predavanje i nastup tog iskusnog misionara završeni su molitvom. „Mi žalimo za gubitkom života u Iraku“ – neko je iz ucionice dodao. Barbara na to odgovara: „Mi molimo da oružje za masovno uništenje, islam, bude uništeno. Gospodine! Proglašavamo da je tvoja krv dovoljna da oprostiš svakom muslimanu pojedinacno. To je dovoljno.“

Evangeliziranje muslimana zasnovano je na ubjedenju njegovih protagonista “da su muslimani, pogodeni materijalnim i duhovnim potrebama, mega-narod do kojeg nije dospijelo Evandelje, te ga moraju cuti prije eventualnog Kristovog povratka.” Podaci koje nudi Centar za izucavanje globalnog kršcanstva pri Gordon-Conwell bogoslovnom ucilištu u South Hamiltonu, Massachusetts, sugerišu da je broj misionara u islamskim zemljama gotovo udvostrucen izmedu 1982. i 2001. god. i da je prešao broj od 27 000. Svaki drugi misionar je Amerikanac, a svaki treci je evangelik.

Korijene izoblicenog gledanja na islam temeljito obraduje prof. dr. Adnan Silajdžic u svojoj knjizi „Islam u otkricu kršcanske Evrope“ koja je nedavno izašla iz štampe. Prikazujuci tokove kršcanskog susretanja sa islamom, posebice obradujuci autore koji su svim dostupnim apologetskim sredstvima „branili“ kršcanstvo od „najezde“ islama, dr. Silajdžic navodi: „...

U tim spisima slika o islamu je potpuno izoblicena. Islam se tu predstavlja kao falsifikat starozavjetnih i novozavjetnih ideja, a Muhammed, a.s., opsjenarom, opsjednutim vragom, štaviše autori u njegovoj osobi prepoznaju Antikrista, jer je Muhammed (tvrde oni) kao izaslanik Sotone izmislio religiju koja je suprotnost istinskoj religiji kršcanstva. Ortodoksna crkva (Grcka, Ruska, Makedonska, Srpska i Crnogorska), kao i neke evangelicke zajednice, duboko ukorijenjene u svojemu negativnom gledanju na islam, svoj stav prema arapsko-islamskom svijetu gradit ce na crkvenim tradicijama koje sežu duboko u povijest spomenutih bogoslova. Utjecaj te negativne hrišcanske polemike s islamom i islamskim svijetom dobrano ce se osjetiti u najnovijim ratnim dogadanjima nakon raspada komunizma i SSSR-a.“ Dakako, kada su evangelicke zajednice u pitanju kao i osnove njihovog današnjeg gledanja na islam, uputno je obratiti se na Silajdžiceve opsežne analize negativnih stavova prema islamu koje su zastupali ocevi utemeljitelji protestantizma, prije svih Martin Luther, u svjetlu njihove kritike kršcanske crkve i papinskog autoriteta. Lutherovo mišljenje o islamu ce dugo vremena ostati prezentno u protestanskim krugovima, što ce po dr. fra Luki Markovicu, bez dvojbe do danas opterecivati (kršcanski) dijalog s islamskim svijetom.

Dr. Markovic u knjizi „Polemika ili dijalog s islamom?“ iznosi slijedece konstatacije poredeci stav Katolicke crkve sa stavovima evangelickih zajednica: „... Negativan stav evangelickih zajedinca, prema nekršcanskim religijama, a napose prema islamu i njegovoj civilizaciji, proizilazi, po Moubaracu (Youakim Moubarac), iz stavova dvojice utjecajnih evangelickih teologa, W. C. Smitha i H. Krämera. Posebno ce na mišljenje u evangelickom svijetu utjecati stav Krämera, koji i sam stoji pod utjecajem vlastitog iskustva s muslimanima u Indoneziji. No, na javno ce mišljenje još više utjecati jedan manje znacajni teolog i povjesnicar, Marius Baar, autor vrlo popularne studije «Das Abendland am Scheideweg». Ovaj autor zastupa neobicno ekstreman stav. I to posebice prema arapsko-islamskom svijetu, koji on radikalno odbija kao partnera za dijalog. U svojim negativnim gledanjima Baar ide tako daleko, da u arapsko-islamskom svijetu prepoznaje najvecega neprijatelja zapadne civilizacije. Iako spomenuti autor nije snažan autoritet na znastvenom podrucju, njegovo se mišljenje ne može zaobici, jer mu je spomenuto djelo doživjelo sedam izdanja, i to u periodu od 1979. do 1981. godine, što opet upucuje na odredeno zanimanje, a time i utjecaj na citateljstvo.

No, vratimo se evangelickim misionarima koji danas djeluju u muslimanskom svijetu. U njihovim kazivanjima primjetit cemo pomenute predrasude prema islamu u mutantnom obliku, tonove mržnje i, dakako, konstatacije koje vrijedaju.

„Molim protiv tog ezana, da ne zarazi njihove duše!“

„Josh“ je novi misionar, ali on nije nimalo naivan. „Nikada ne bih uradio nešto glupo, kao što je propovijedanje na ulici ili prilaženje nekome koga ne znam“ – kaže on. Ali sa 24 godine po prirodi je nestrpljiv, tako da bi ocekivanja mogla biti problem. Sin je misionara. Odrastao je u inostranstvu. Arapski glavni grad okicen palmama je mjesto gdje pocinje njegova prva samostalna dugorocna misija. Uživa, kako kaže, da o Kristu prica sa taksistima, jer je njihov engleski bolji od njegovog pocetnickog arapskog. Ukazuje na tri mladica u stolarskoj radnji kao na svoje potencijalne ciljeve. „Oni su mojih godina“ – kaže. „Mlada generacija je pod mnogo vecim uticajem Zapada i oni se traže!“ Josh ima i poraznih trenutaka, kao što je onaj kada ga je mladic iz susjedstva pocastio komplimentom, govoreci mu: „Ti si dobar musliman .... hocu reci... kršcanin!“ A tu su i momenti kada se osjeca skrhanim. Svako jutro podsjeti se zašto je tu. Mujezinov prvi poziv na molitvu otpocinje oko 4 sata ujutro. Josh se takoder tada moli. „Molim se za ljude koji odgovaraju na taj poziv“ – kaže on. „Molim se da, dok idu u džamiju, da ce im se Isus nekako otkriti. Molim se protiv tog poziva – da ne zarazi njihove duše.“ On se moli, možda On (Isus) može pomoci „da se podigne ova totalno opresivna duhovna atmosfera“.

“Moramo prodrijeti u njegovo središte oslobadajucom istinom Evandelja!”

Planovi evangelika na globalnom nivou veoma su ambiciozni. Luis Bush, evangelik argentinskog porijekla, napisao je 1989. godine, da 97 procenata neevangeliziranih ljudi živi u „prozoru“ izmedu 10. i 40. stepena sjeverno od ekvatora. Vecina populacije je, po njemu “porobljena” islamom, hinduizmom i budizmom, tj. satanom. “Iz svog centra u “prozoru 10/40” geografske širine islam energicno dospijeva u sve krajeve globusa, istom strategijom, mi moramo prodrijeti u njegovo središte sa oslobadajucom istinom Evandelja!“ – rijeci su tog evangelika.

Nestabilna politicka klima u užem podrucju spomenutog “prozora” – Bliskom Istoku, invazija Britanije i Sjedinjenih Država na Irak bez, kako se ispostavlja, opravdanih razloga, te jake spone koje vrh americke administracije, konkretno predsjednik George W. Bush, ima sa kršcanskim desnicarima, opravdavaju povecane sumnje muslimana kada su u pitanju dublje americke namjere. U prilog toj konstataciji idu i izjave predstavnika vodecih americkih evangelickih misionarskih organizacija koji u martu 2003.

god., u slavljenickom tonu najavljuju svoje “biblijske brigade ciji je zadatak spasiti duše irackog naroda” To agresivno misionarsko prisustvo, lahko je, po rijecima dr. Azzama Tamimija, direktora londonskog Instituta za islamsku politicku misao, okarakterisati kao “americki kršcanski trijumfalizam”. Samo misionarstvo, po Tamimiju, nije veliki problem, medutim, sada je veoma teško vjerovati da se ne radi o križarskom pohodu Bushove administracije protiv islama.

Misionarstvo uz rad – bezgranicne mogucnosti

Zabrana propovijedanja drugih religija u nekim muslimanskim zemljama te postepeno ukidanje viza za profesionalne religijske djelatnike misionarima nije nepremostiv problem. Rješenje je nadeno u profesionalnom angažmanu na poljima gdje je kadar sa Zapada veoma „poželjan“ - informaticki strucnjaci, biznis menadžeri, ucitelji engleskog jezika te inžinjeri iz raznih oblasti nauke i tehnologije. „Ako ti je engleski maternji jezik i možeš dobaviti ogledalo u kupatilu da se ogledaš, spreman si da poducavaš engleski jezik vani!“ – rijeci su predavaca u Tennessee Bible crkvi koji svoje studente priprema za misionarsko djelovanje. Po njemu, casovi engleskog, kao i kursevi menadžmenta ili informatike veoma lahko se mogu pretvoriti u sesije u kojima ce se razgovarati o Kristu, dijeliti mišljenja o Evandelju i sl.

Rastrojeni eticki principi djelovanja veoma cesta su pojava. Dakle, prostim jezikom kazano: prikrivanje identiteta i namjere djelovanja. Zašto biti iskren? Cilj je dostaviti Evandelje. O jednoj nezgodi koja govori o padu etickih principa evangelickih misionara što se desila na Columbia univerzitetu u Južnoj Karolini, SAD, pisao je prošle godine magazin „Mother Johnes“. „Da li je Isus ikada lagao?“- pita predavac. Njegov razred odgovara: „Ne!” “Medutim, da li je Isus podigao svoju ruku i kazao: ‚Kunem se da cu govoriti istinu, cijelu istinu i ništa drugo do istinu?’ Ponovno je dvadeset glasova u horu odgovorlio: “Ne!“ U razmatranjima koje planeri evangelickog misionarskog djelovanja nude postoje i sugestije da se pri djelovanju koristi kamuflaža, tj. da se svoja vjera prikrije ili da se misionar predstavi kao musliman, mistik ili pripadnik „nekog“ sufijskog reda, sve u svrhu kontekstualizacije – predstavljanja novih ideja u srodnom ili poznatom idiomu.

Snaga argumenta a ne lešinarenje!

Kur’an poziva na dijalog i muslimani dijalog nikada nisu izbjegavali. Kur’an kršcanima i židovima, unatoc krupnim dogmatskim zamjerkama, evidentno priznaje status posjednika Objave - “sljedbenika Knjige”. Ono što bi za današnji realan dijalog bilo nasušna potreba jeste da u toj mjeri i tom smislu pozitivan pomak prema islamu i njegovim pripadnicima naprave i te grupe. Stanje vjerske svjesti u muslimanskom svijetu je u evidentnom porastu, nažalost na individualnom nivou, što, unatoc svemu, doprinosi sigurnosti da ummet na takvo lešinarenje ima imunitet i odgovor. Ono što treba žaliti jesu neprincipijelnost i podmuklost djelovanja protkani uvrijedujucim gledanjem tih misionara spram muslimana. Opasnost, lahko je konstatovati, ne nalazi se u snazi njihovih argumenata, jer ih oni, uistinu, nemaju, vec u dvije kljucne stvari koje su, iz perspektive medunarodnih odnosa, veoma zabrinjavajuce:

- Takvo djelovanje omoguceno je vojnom silom jer su, kao što smo spomenuli, najaktuelnija polja djelovanja društva koja su izašla iz rata i koja su u veoma teškom ekonomskom stanju.

- I, dakako, ono što se nadovezuje na prvospomenuto jeste da se teškoj ekonomskoj situaciji, uz hranu i lijekove, mimo svih humanitarnih nacela, nudi – ideologija.

Djelovanje takvih misionara u Bosni i Hercegovini danas je prisutno u formi razlicitih agencija i “humanitarnih” organizacija koje fokus svog rada usmjeravaju na segmente bošnjacke populacije sa najslabijim imunološkim faktorom na prihvatanje i implantiranje stranih ideoloških i religijskih svjetonazora. S ekonomske strane gledano, to su muhadžiri nastanjeni po kolektivnim smještajima u iznimno teškim uvjetima života te domicilno stanovništvo pogodeno neimaštinom. Posebno osjetljiva kategorija su mladi ljudi koji u nedostatku islamskog odgoja i obrazovanja bivaju potencijalno najlakše žrtve misionara, privuceni “besplatnim” kursevima engleskog jezika i racunara te raznim izletima, ekskurzijama i druženjima za koja se na kraju placa golem ceh. Ovom prilikom treba samo napomenuti da kao društvo snosimo veliku krivicu što smo dozvolili da naše muhadžire u izbjeglickim kampovima širom domovine “nadom” hrane ljudi koji muslimane “vole” ali islam, ocito je, mrze! Takva ljubav je nešto što Bošnjacima danas najmanje treba.

Stranica je generisana za 0.0167

[Zeebedee]

Hajde sada koja od ove dvije strane laže?

Opet kažem našao sam na netu i demonstracije su tu,.Čudi me zašto ako je ona hriščanka, i ako je istina da nije primila islam, zašto se drži u pritvoru u crkvi kako navodi ovaj izvor?

Zašto se ona ne oglasi i sama kaže istinu?

Sad zaista sumnjam u tvoje iskrene namere. Ona se pojavila na TV, rekla da su njeni problemi sa muzem privatne prirodel; da je Hriscanka i d ajoj ne pada napamet da predje u Islam. Drzacvna policija potvrdila da je istina i da ne postoji njen pritvor. Mozda bi zaista mogao da se izvinis.

To the surprise of many, Camilia appeared on September 8, in an 11-minute video published on the website of the Egyptian daily El-Youm7, which had one of its reporters present during the shooting of the video, and who confirmed the authenticity of the video.

Camilia said that "she is a Christian with all her heart", denying rumors about her conversion to Islam, adding "I'm talking to you in full freedom and without any pressure or intimidation. I am appearing in order to defend my husband, my child, my church and my religion which is Christianity." She denied having been subjected to torture, brainwashing or being detained in a monastery or church. "This is illogical because the Church teaches us to love, but I assure you that I am in a safe and pleasant place."

Camilia stressed the Church does not force anyone to stay in or enter into Christianity; it gives no electric shocks, drugs for hallucination or engages in brainwashing, as was rumored. She refused to talk about her personal life, stressing that what happened between her and her husband is personal and no one has the right to interfere in it, also only her husband has the right to look for her, and no one else is entitled to do so or demand her return.

This did not put an end to the sheikhs demands of seeing her in person, "because the woman who appeared on the video is not Camelia but a "double" of her, according to Zoghby, another Sheikh. A website dedicated to her said the woman who appeared in the video had a different front tooth and her eyebrows were thicker.

On September 9, for the first time on official Egyptian TV stations, State Security sources confirmed that Camilia Shehata was the one who appeared on the video.

[Eniz]

Rekoh da nisam dobvoljno upoznat sa ovim problemom, ida sam ovo našao na netu i da je uzrok velikih problema i naznačio sam da me slučajno neko ne optuži jer u ovome sam strana koja posmatra kao i vi i koja odnosi stav na osnovu podataka koje trenutno ima.

[Eniz]

http://www.youtube.com/watch?v=8aRtrAPdbNM

[uros]

http-~~-//www.youtube.com/watch?v=aWXbuygAOd4

Tragedija koja se ponavlja.

Sestra koja je primila islam oteta je ...

U zatvoru je...

Kaćnjavaju je njen život je ugrožen...

Zato što je primila islam...

Kažnjava se u državi koja  treba štiti nemoćne ...

Ovdje u ovom intervju otvoreno svečenik kaže da su joj radili ispiranje mozga,,,

Muslimani su se digli protiv toga i demonstracije su bile širom Kaira.Tražeći da se ona pusdti na slobodu.

Nemoj slučajno da me ko napada i optužuje za pristrasnost.Ja sam ovdje posmatrač ovoga kao i vi i ništa više!!!!

Итекако може да те "напада и оптужује за пристрасност" када не наводиш изворе (линкове) где си добио своје информације. Јер када поставиш низ тврдњи везаних за неки догађај, а не наведеш линк, шта је онда доказ да ти те тврдње ниси измислио?

едит: пардон сад видех интервју који си поставио, а да ли си све информације нашао у њему или још негде?

Onda bi se trebao izvinuti!

Па ја не знам у твом али у мом вокабулару реч "пардон" значи управо то. Али нема проблема, не патим од тих ствари тако да ево: извини Енизе (још једном). Пошто си накнадно закачио још арапских клипова закључићу да је одговор на моје питање одричан.