ISLAMSKE TEMATSKE TEME(ISLAMSKA ETIKA-REKAIK)

[Eniz]

Kutak u kojem se govori o islamu kroz tematski prikaz.

U ovom djelu pišu muslimani, i zamisao je da oni koji žele da čitaju da se okoriste i da nešto nauče, da to što žele steknu iz prve ruke, tj od samih muslimana.

[Eniz]

Moral muslimana           

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Hvala neka je Uzvišenom Allahu. Njega hvalimo, na Njega se oslanjamo i od Njega oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i pokvarenih djela. Koga Allah uputi taj neće zalutati, a koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put neće izvesti. Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.

Narav, ćud, temperament je, kako to kažu islamski učenjaci, unutrašnja slika čovjeka, odnosno slika njegove duše sa svim svojstvima bila ona dobra ili loša. Prema tome, čovjek je spoj psihičke i fizičke komponente iz kojih proizilaze dvije slike odnosno dva izgleda.

Spoljašnji izgled je ona figura u kojoj je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio čovjeka i varira od osobe do osobe, bilo da je lijep, ružan ili između toga. Nutarnji izgled je duševno stanje iz kojeg proizilaze djela bila ona dobra ili loša, bez potrebe za razmišljanjem ili planiranjem. Ovaj izgled stanja čovjekove duše ispoljava se kroz njegovo djelovanje na sredinu u kojoj živi. Na osnovu toga možemo reći da se plemenitost duše ogleda u plemenitom ponašanju, što znači ako je ponašanje plemenito i duša je plemenita i suprotno.

Obaveza svakog muslimana je da nastoji biti plemenit u svim sferama svoga života na što ukazuju i Poslanikove, s.a.w.s., riječi Muazu r.a.: ”… lijepo postupaj sa njihovom imovinom …” - kada ga je poslao uzeti zekat od stanovnika Jemena.

Na čovjeku je da se okiti svim lijepim vrlinama. Treba da bude plemenit i javno i tajno, da u društvu ljudi bude vedra lica, da bude širokogrudan i smiren i tome slično. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljepše ponaša …”. Ovaj hadis trebalo bi stalno da bude pred očima vjernika, jer čovjek kad zna da nije potpunog imana ukoliko ne popravi svoje ponašanje to će ga dodatno motivisati da se okiti lijepim osobinama i da ostavi besposlicu i gluposti.

Potpunost Šeri’ata u regulisanju odnosa

Jedan od ciljeva poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je i to da upotpuni ljudski karakter. Potvrda tome su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: Zaista sam poslan da upotpunim lijepo ponašanje ljudi.

Islamski učenjaci navode da su i prethodne objave koje je Allah, dž.š., slao robovima Svojim, ukazivale  na nužnost lijepih osobina. Međutim, naš šeri’at odlikuje se potpuno i jasno definisanim ponašanjem kako pojedinca tako i zajednice npr.: Pitanje odmazde za ubijene (El-Kisas): Ako se desi da čovjek ubije čovjeka da li će se vršiti odmazda ili ne? Islamski učenjaci navode primjer Jevreja gdje je odmazda bila šeri’atom propisana i nije bilo drugog rješenja. Kod Kršćana je bilo suprotno, što znači da je u njihovom šeri’atu obaveza bilo oprostiti. Naš šeri’at dolazi sa dva rješenja, a to je odmazda ili oprost. Ukoliko se izvrši odmazda biće to sprječavanje zla, a ako se oprosti to će biti dobročinstvo prema krivcu. Ovo upućuje na potpunost našeg šeri’ata koji čovjeku daje pravo izbora između oprosta i kazne, za razliku od prethodna dva. Nema sumnje da je naš šeri’at bolji od jevrejskog šeri’ata koji oštećenom uskraćuje pravo da oprosti, što može da bude njemu od koristi, a isto tako od kršćanskog šeri’ata koji propisuje praštanje a korist je možda u sprovedbi kazne.

Urođene i stečene osobine

U ljudskom ponašanju ima nešto što je nasljedno (npr. lijepo ponašanje), i to čovjek već pri samom rođenju ima pri sebi. Isto tako može se roditi bez toga pa da  ga naknadno stekne bilo putem odgojno-obrazovnih ustanova, bilo od svojih roditelja i sl. Na ovo se odnose i riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ibnu Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ešedždžu Abdu-l-Kajsu: Zaista kod tebe imaju dvije osobine koje Allah, dž.š., voli: dobroćudnost i blagost. Reče Kajs: ”O, Allahov Poslaniče, jesam li te dvije osobine stekao ili me je Allah sa njima stvorio?” Reče: ”Allah te sa njima stvorio.” Reče Kajs: ”Hvala Allahu koji me je stvorio sa dvije osobine koje vole Allah i Njegov Poslanik.” Ovaj hadis je dokaz da lijepa ćud može da bude urođena i stečena. Nema sumnje da je urođeno svojstvo bolje i vrijednije od stečenog, jer čovjek kada se rodi sa lijepim ponašanjem to postaje dio njega i nema potrebe da se trudi da ga praktikuje, što bi bilo dodatno opterećenje za njega. To je blagodat od Allaha koju On daje kome hoće a uskraćuje kome hoće. Koga Allah ne stvori sa tim svojstvima ima priliku da ih naknadno stekne putem svakodnevne prakse, a primjere za to spomenut ćemo kasnije.

Ko je bolji

Nameće se pitanje, ko je bolji? Čovjek sa urođenim svojstvima ili čovjek koji se bori i trudi da ih stekne. Odgovor na to je sljedeći: Jasno je da čovjek koji ima već urođene lijepe osobine je potpuniji sa strane prakticiranja jer nema potrebe za naporom da to sprovede u praksi. Zatim, neće mu se desiti da ga nešto od toga mimoiđe jer je to njegova priroda tako da kada ga bilo gdje sretneš naći ćeš ga sa tim osobinama. S druge strane, čovjek koji ulaže napor okititi se tim osobinama nema sumnje da će za taj trud biti nagrađen i u ovom pogledu je bolji od prethodnog. Vidimo dakle, prvi je bolji po pitanju potpunosti, dok drugi prednjači kada je u pitanju nagrada za uloženi trud. Potpuniji i bolji od ove dvojice je čovjek kojem Allah da i jedno i drugo.

Iz svega ovoga proizilazi da imamo četiri vrste ljudi:

1. Onaj kome je uskraćena urođena i stečena plemenitost,

2. Onaj kome je uskraćena urođena plemenitost,

3. Onaj kome je darovana urođena i stečena plemenitost,

4. Onaj kome je darovana urođena plemenitost.

Najbolji su oni koji pripadaju trećoj grupi.

Oblasti lijepog ponašanja

Mnogi ljudi pod lijepim ponašanjem prvenstveno podrazumijevaju dobročinstvo među ljudima te zbog svoje kratkovidosti zaboravljaju nešto mnogo važnije a to je odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru. Kako postoji lijep odnos prema ljudima isto tako postoji i lijep odnos prema Gospodaru, što značI da lijepo ponašanje dolazi do izražaja na dvije relacije tj.: Čovjek–Stvoritelj, Čovjek-Čovjek.

Lijepe osobine, u odnosu čovjek–Stvoritelj

Lijepe osobine, u odnosu čovjek–Stvoritelj, ogledaju se u tri stvari, a to su:

 

1. Prihvatanje Allahove objave s ubjeđenjem,

2. Prihvatanje primjene Allahovih propisa,

3. Prihvatanje Allahovih odredbi sa strpljenjem i zadovoljstvom.

Ove tri stvari su temelj na kome počivaju odnosi na relaciji čovjek – Gospodar

[Eniz]

stid u islamu

Stid predstavlja jedan od ogranaka uzvišenog stabla imana s kojim je došao islam. U svojoj suštini stid znači sustezanje duše od nečega ili ostavljanje nečega zbog straha od njegove pokuđenosti.

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera radijallahu anhu, a on od svoga oca da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem slušao čovjeka kako upozorava drugoga na stid, pa mu je rekao Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: ''Ostavi ga, zaista je stid dio imana!'' (Bilježe Buhari i Muslim)

U drugom hadisu kojeg prenosi Imran ibn Husejn radijallahu anhu kaže Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: ''Zaista stid donosi samo dobro.'' (Bilježe Buhari i Muslim)

A Ebu Se'id el-Hudri radijallahu anhu kaže da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellam bio stidniji od djevice u njenoj djevičanskoj sobi i kada bi nešto prezirao primijetili bismo to na njegovom licu. (Bilježe Buhari i Muslim)

Ebu Mes'ud el-Ensari radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Ono što je ostalo od govora prvih poslanika, salavatullahi ves-selamuhu alejhim edžeme'in, jeste ako se ne budeš stidio radi što god hoćeš.'' (40 Newewi hadisa)

Možda je većini društvenih problema danas uzrok nedostatak stida i skrnavljenje moralnog zastora koji je uspostavio Allah dželle šenuhu kod ljudi, tako danas vidimo društva u kojima se raširio nemoral i sve vrste razvrata, društva u kojima je dozvoljeno ono što je Allah dželle šenuhu zabranio, a zabranio ono što je Allah dželle šenuhu dozvolio. U takvim društvima primjećujemo pojave koje ne dolikuju čovjeku kao moralnom i razumnom biću od kojih su najmanje i najlakše miješanje muškaraca i žena i oponašanje muškaraca i žena jedni-drugih, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio roditeljima da rastavljaju mušku od ženske djece u postelji u desetoj godini, a što se tiče oponašanja Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je prokleo žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene u hadisu kojeg bilježi Buhari, rahimehullah, od Abdullaha ibn Mes'uda radijallahu anhu.

Nije na odmet da uz govor o stidu spomenemo i ljubomoru koja predstavlja također osjećaj stida i srama kad moralan insan čuje ili vidi nešto što je pokuđeno ili zabranjeno, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: ''Zaista je Allah azze ve dželle ljubomoran, a i mu'min je ljubomoran. Allah azze ve dželle je ljubomoran na mu'mina koji čini ono što je Allah azze ve dželle zabranio.'' (Bilježi Buhari)

U drugom hadisu kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Ljubomora je od imana, a bestidnost je od nifaka.'' (Bilježe Bezzar i Bejheki)

U drugoj predaji stoji da je Allah dželle šenuhu objavio Isau a.s.: ''Upozoravaj sebe, a ako to ne budeš činio stidi se od Mene da upozoravaš druge.''

Fudajl ibn Ijad radijallahu anhu je rekao: ''Petoro je od znakova nesreće: tvrdoća srca, oko tvrdo na suzi, nedostatak stida, pretjerana želja za dunjalukom i duga nada.''

Spomenut ćemo još jednu predaju u kojoj stoji da je rekao Allah dželle šenuhu: ''Nepravdu Mi čini Moj rob: on traži od Mene i Ja se stidim da ga odbijem, a on griješi prema Meni i ne stidi se Mene.''

Da nas Allah okiti ovom divnom osobinom.

Amin.

V R L I N A  S T I D A

Prenosi Enes r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Svaka vjera ima svoje norme ponašanja, a stid je islamska norma ponašanja." (Ibn Madždže)

Prenosi Selman r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Zaista je Allah Stidljiv i Plemenit. On se stidi da ruke Njegovog roba, koji ih je podigao prema Njemu, vrati prazne." (Ibn Madždže)

Kaže imam Ibnu-l-Kajjim: "Š to se tiče stida Allaha dž.š., od Njegova roba, to je drugačija vrsta stida koja se ne može shvatiti, niti razum može pojmiti na koji način se odvija. A On je zaista Stidljiv, Plemenit, Dobročinitelj, Darežljiv i Uzvišen. On je Onaj Koji se stidi Svoga roba koji podigne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne i On je Onaj Koji se stidi da kazni svoga roba koji je osijedio u islamu."

Prenosi Ja'la da je Poslanik s.a.v.s. vidio čovjeka koji se kupao, bez zastora, pa se popeo na minber i rekao: "Zaista je Allah Stidljiv i Onaj Koji pokriva, voli stid i pokrivanje, pa ako se neki od vas bude kupao, neka se pokrije." (Ebu Davud)

Rekao je Poslanik s.a.v.s., Munziru ibn Ešdžau r.a.: "Kod tebe imaju dvije osobine drage Allahu dž.š.." Pa je upitao: "A koje su to osobine?" Poslanik s.a.v.s., reče: "Blagost i stid." Munzir ga upita: "Da li su one pri meni oduvijek ili sam ih stekao?" Reče Poslanik s.a.v.s.: "Oduvijek." Na to Munzir reče: "Hvala Allahu, Koji me je stvorio sa dvije osobine koje On voli." (Muslim).

Prenosi Ibn Omer r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Kada Allah dž.š. odluči da uništi roba, od njega oduzme stid, a kada od njega oduzme stid, on postaje omražen, a kada postane omražen od njega se oduzme povjerenje, a kada se oduzme povjerenje, on postaje prevarantom, a kada postane prevarantom, od njega se oduzme milost, a kada se od njega oduzme milost, on postaje prokletim, a kada postane prokletim, od njega se oduzima veza sa islamom!» (Ibn Madždže)

Prenosi Ibn Omer r.a. da je Poslanik s.a.v.s. prošao pored čovjeka koji je savjetovao brata stidu, pa mu je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Pusti ga, jer je stid od imana!"

[Eniz]

STID JE UKRAS MUSLIMANKE

--------------------------------------------------------------------------------

Stid je osobina na koju islam podstiče kako muškarce tako i žene, jer je to osobina koja sa sobom donosi svako dobro, s tim da je stid izraženiji kod žene shodno njenoj ženskoj prirodi i tjelesnoj građi: "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?" (Prijevod značenja Zuhruf, 18.) Na ovaj način je opisan stid onoga koji nam je u svemu uzor: "Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj 'odaji'". (Buhari, 6119; Muslim, 2320-67.). Kako god je hrabrost pohvalna osobina kod muškarca više nego kod žene, isto tako je stid pohvalna osobina koja treba da je izrazitija kod žene u odnosu na muškarca. Međutim, onaj tko promatra stanje muslimanki sigurno će se zapitati: „Gdje su naše pojedine sestre muslimanke od ove osobine?“ Kao da je zamrla u njima. Izlazi u najljepšim ukrasima pred čovjeka stranca! Pred svoje bližnje izlazi u odjeći koja ne pokriva ono što je šerijatom naređeno da se pokrije! Kao da su sve šerijatske naredbe pridržavanja stida zaboravljene i objavljenje nekome drugome mimo nas? U želji da se ova plemenita, islamska osobina nađe u nizu lijepih osobina muslimanke ili da se uveća kod one kod koje već postoji, želim te upitati sljedeće malo duže pitanje draga moja sestro u islamu: „Da li znaš da je stid od imana i da su sljedbenici imana u Džennetu, a da je bestid od odvratnosti i da su sljedbenici odvratnosti u vatri?“






Otvori svoje srce i poslušaj kako ga je Poslanik opisao: "Ne dolazi (misli se na stid) osim sa dobrom i sav je hajr." "Iman je sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko ogranaka, najbolji od njih je riječ: „Nema drugog boga osim Allaha“, a najniži uklanjanje smetnje sa puta i stid je ogranak od imana." Naišao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pored čovjeka od Ensarija koji je korio svoga brata zbog njegova stida govoreći mu: "Ti se stidiš!" i kao da mu je htjeo reći: "Do te granice da ti šteti!", gdje mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ostavi ga, zaista je stid od imana!" Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj "odaji", kada bi mu nešto bilo neprijatno, to bi se vidjelo na njegovom licu. „Naš Gospodar je Stidan i Plemenit – kako to Njemu priliči - stidi se Svoga roba kada podigne ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne i lišene od Njegove milosti." Napisano je u mudrosti da stid dovodi do ozbiljnosti i smirenosti. Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, stid je bio povodom objave ajeta hidžaba (Sura Ahzab, 53.) prilikom njegove ženidbe sa Safijom, radijallahu 'anha, jer se stidio reći ashabima da se raziđu. Ono što je došlo do ljudi od riječi Vjerovjesništva je: "Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!" U njemu je prijetnja, „radi šta hoćeš“, ali će te Allah kazniti za to, i obavijest da onaj koji nema stida, da radi šta hoće od nevaljalih djela. "Svaka vjera ima svoj ahlak, a ahlak islama je stid!" "Neće bestidnost biti u nečemu,a da ga neće unakaziti i neće stid biti u nečemu, a da ga neće ukrasiti." Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, poruka je: "Postidite se Allaha istinski!" Takođe je rekao: "Subhanallah, nisu se Allaha postidili niti od Poslanika pokrili!" Ovo su riječi koje je izrekao po pitanju grupe nagih osoba. Stid je osobina koja je nagnala Ebu Sufjana kao mušrika da govori istinu, stideći se da slaže na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako se to ne bi prenosilo od njega. Stid ne zabranjuje da se podučimo našoj vjeri.


Aiša, radijallahu 'anha, je rekla: "Najbolje žene su Ensarijke, njihov stid ih nije spriječio da se poduče vjeri." Stid ne zabranjuje da ostavimo izvršavanje obaveza, počinimo haram, ostavimo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pod izgovorom stida. To je zapravo kukavičluk a ne stid. (Vidi: Buhari, 7,9,24,4791, 6117,6118,6119,6120; Muslim, 35/58,36/59,38/60,61, 2320/67,332/61, Sahihu Džamia, 935,1757,2149,3199,5655; Albani i Silsile sahihe, 2991.) Sestro draga, da mi ne bi rekla: „Lijepo je to što si spomenula, međutim, kako da ga ja ovo prakticiram u društvu u kojem je bestid društvena "potražnja", a stid znak zaostalosti i nazatka.“ Spomenut ću ti praktične primjere da vidiš da je to moguće. Primjeri dolaze iz "savremeno modernog" Musaovog društva i post perioda arapskog džahilijeta koji je dosta sličan današnjem savremenom džahilijetu.

Dođe stidljivo

Kazivajući o Musaovom događaju u Medjenu, Uzvišeni Allah nam opisujući dolazak čiste, plemenite i uzorite djevojke, spomenu: „I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio ...” (Prijevod značenja Al-Qasas, 25.) Njen prilazak je bio "stidljiv", prekrila je njeno lice sa odjećom i nije bila smiona poput žena koje puno izlaze, kratko prenijevši očevu poruku u najkraćim i najpreciznijim riječima: "Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio." Ustao je Musa obraćajući joj se: „Idi iza mene i pokazuj mi put, ja zaista mrzim da vjetar zahvati tvoju odjeću i da mi tako ocrta tvoje tijelo.“ (Fethul-Kadir Ševkani, Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Jesi li vidjela sestro koliki je njen stid i povrh svega kako je Allahov poslanik Musa, 'alejhisselam, častan?

„Nije niko drugi do ti?“


Prenosi Urve b. Zubejr, radijallahu 'anhu, od svoje tetke Aiše, radijallahu 'anha, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poljubio neke od svojih žena, pa potom izašao na namaz i nije se abdestio. Urve je rekao: Nije niko drugi do ti? - obraćajući se Aiši. Kakav je bio njen odgovor? Nasmijala se. (Ebu Davud 179 , Tirmizi 86,Ibnu Madže 502 hadis sahih Albani) Majka pravovjernih Aiša, radijallahu 'anha, izvršavajući njen emanet u opisivanju Poslanikova stanja u "privatnom životu", prenijela je i ovaj hadis, s tim da ju je stid natjerao da ne spomene svoje ime, a kod Urvetove konstatacije samo se nasmijala.

„Osramotila si žene!“


Ummu Sulejm, radijallahu 'anha, (Ebu Talhina žena i majka Enesa b. Malika) došla je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i upitala ga: „O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, da li je obaveza na ženu da se okupa ukoliko polucira?“ (Vidi u snu polni akt koji biva razlogom polucije) Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao joj je: "Da, ukoliko vidi tragove "vode" (sperme).“ Ummu Seleme, koja je bila prisutna, pokrila je lice i rekla: „Postidila sam se i rekla sam 'O Allahov Poslaniče, da li žena polucira?', odgovorio joj je: 'Da! A kako da joj onda liči njeno dijete?'“ (Buhari, Muslim 130, 311 -30,313/32) a u predaji Muslima Aiša joj je rekla: "Osramotila si žene!", i "Teško tebi, zar to žena vidi?" (Muslim 310-29,314). "Allah se ne stidi istine" tj. ne naređuje stid kada je u pitanju istina, riječi koje je Ummu Sulejm navela kao njenu ispirku zbog spominjanja onoga čega se žene stide, da ga spomenu u prisustvu muškaraca i zbog toga je Aiša rekla: "Osramotila si žene!" (Fethul- Bari) Jer je od njihovog običaja bilo da to skrivaju zato što to ukazuje na jačinu njihove strasti prema ljudima! (Tuhvetu El-Ahvezi)


Spotakla se od stida

Poslušaj ovu lijepu poučnu priču. Seid b. El-Musejjeb imao je kćerku koju je halifa Abdul-Melik b. Mervan zaprosio za svoga sina El-Velida, ali je Seid nije udao za njega bojeći se za nju iskušenja u vidu kraljevskog života. Budući Seidov zet Ebu Veda`a prenosi priču svoje ženidbe na ovaj način: "Bio sam od onih koji su prisustovali kružiocima Seida b. El-Musejjeba gurajući se sa ostalima da što više od njega naučim. Jednom sam prilikom izostao nekoliko dana, pa me upitao kada sam mu došao: "Gdje si bio?" - "Umrla mi je žena pa sam se oko toga zabavio." – odgovorio sam. Rekao je: "Zašto nas nisi obavjestio da i mi dođemo na njenu dženazu?", te me upita: "Jesi li se oženio?", odgovorio sam: "Allah ti se smilovao, a tko će me oženiti kada nemam osim dva – tri dirhema?" Konstatovo je: "Ja ću te oženiti.", upitao sam: "Zar ćeš tako postupiti?" On reče: "Svakako." Potom se zahvalio Allahu, donio salavat i selam na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i oženio me sa dva ili tri dirhema. Ustao sam ne znajući šta da radim od radosti. Zaputio sam se kući razmišljajući od koga da uzajmim novac. Klanjao sam akšam i vratio se svojoj kući. Postio sam. Sjeo sam da se iftarim sa hljebom i uljem. Začuo sam da neko kuca na vrata, ustao sam i upitao: "Ko je?" - "Seid!" Čuo sam glas sa druge strane vrata. Tako mi Allaha, kroz misli su mi prošli svi koje sam poznavao sa tim imenom, osim Seida b. El-Musejjeba, jer se on već četrdeset godina nije viđao osim na putu od kuće do džamije i nazad! Kada sam otvorio vrata iznenadio sam se, pred sobom sam ugledao imama Seida b. El-Musejjeba. Pomislio sam da se predomislio po pitanju svoje kćerke, rekao sam mu: "Ebu Muhamede, zašto nisi nekoga poslao po mene da ja dođem ako sam ti trebao? „Ne“ – odgovorio je – preče je bilo da ja danas dođem tebi, bio si neoženjen, pa si se oženio, zato mi nije bilo drago da zanoćiš sam, a ovo je tvoja žena. Stajala je iza njega, zatim ju je uzeo za ruku i ugurao kroz vrata te ih zatvorio. Žena je pala od stida…. Potom sam proveo sa njom tri dana, bila je od najučenijih osoba o Allahovoj knjizi, najboljih poznavaoca Sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i najbolje je poznavala muževo pravo! (Knjiga Iz života Tabi`ina)


Njeno odobrenje je šutnja


Sigurna sam da ćeš se složiti sa mnom da je odabir bračnog sudruga od najvažnijih stvari u životu, a i pored toga u njega je "ušao" stid. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ne udaje se djevica dok se ne zatraži od nje dozvola.", rekli su: „O Allahov Poslaniče, a kako je njeno odobrenje?", odgovorio je: „Da šuti!" (Muslim, 1419-64.)


U drugoj predaji od Aiše, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: "Ona se stidi!", gdje je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Pa njeno odobrenje je kada ona šuti" (Muslim, 1420-65.) Njen stid je bio uzrokom da je islam dao djevici olakšicu i u tako vrlo važnoj odluci prihvatajući njenu "šutnju", koja ukazuje na zadovoljstvo i odobrenje. Hadis je uopšten za svaku djevicu i njenog staratelja i njena šutnja je dovoljna. Rekli su pojedini učenjaci: "Ukoliko je staratelj otac ili djed, mustehab je da je upitaju i dovoljna je njena šutnja, a ukoliko je neko drugi mimo njih dvojice, mora da odgovori govorom zbog toga što se ona stidi oca i djeda više od drugih" (Šerhu Muslim En-Nevevi kod istog hadisa)


Postoje dvije vrste stida:


· Prirodni stid, tj. stid koji je od najplemenitijih moralnih osobina, koje Allah daruje Svome robu i učini ga po prirodi sklonog stidu. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Stid ne dolazi osim sa dobrom." Ovo zbog toga što odvraća od ružnih i prostih svojstava i navika, te podstiče na primjenjivanje plemenitih osobina i njihovih najuzvišenijih značenja, tako da je sa ove strane gledano stid od obilježja imana. Prenosi se da je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: „Onaj tko se postidi, sakrit će se, a onaj tko se sakrije pobojat će se, a onaj tko se poboji zaštit će se.“


· Zadobijeni ili privređeni stid, tj. stid koji dolazi sa spoznajom Uzvišenog Allaha, spoznajom Njegove Veličanstvenosti i da je On blizu Njegovih robova, da ih On posmatra i da On zna skrivene poglede i ono što srca kriju. Ovo je najviša osobina imana i od najvećih stepena ihsana (dobročinstva). Oporučio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Seidu b. Jezidu El-Ezdiju, radijallahu 'anhu: "Savjetujem te da se stidiš Uzvišenog Allaha, kako se stidiš dobrog čovjeka iz tvoga naroda." (Taberani hadis sahih Sahih Džamia 2541 Albani, Džami` Ulumi Ve Hikem hadis br. 20.)


Rekao je Imam El-Maverdi: "Znaj da stid kod osobe biva u tri oblika“:


Njegov stid od Uzvišenog Allaha, koji biva sa izvršavanjem Njegovih naredbi i ostavljanjem Njegovih zabrana.


Negov stid od ljudi, koji biva sa ostavljanjem uznemiravanja i javnog činjenja ružnih djela.


Njegov stid od samog sebe, biva sa poštenjem, čednošću i čuvanjem u osami. (Durusu Ramadan 1 tom str .244)


Allaha molim da se sve ukrasimo sa najljepšim islamskim osobinama, kako bi nas iste potpomogle da postignemo zadovoljstvo našeg Gospodara na dunjaluku i Ahiretu.