"Caru carevo a Bogu božje"

[коЖељ њацИ]

4. O vitalnosti hrišćanskih ideja u modernom dobu (21. vek) koja kao da se sve više udaljava od prave vere?

Historija pokazuje da se čovjekovo društvo razvija u etapama. Jedna od tih etapa nazvana je Kršćanskom civilizacijom. Te etape, mislim da nisu ograničene, nije među njima ni unutar njih povučena pravilna međa. One se prepliću i prostorno i vremenski, zavisno okolnostima u kojima se razvijaju. To vredi i za kršćansku etapu. Vremenski i prostorno moglo bi se reći da je to vrijeme od dolaska Krista (ranokršćanstvo) do Konstantina, a prostorno na Istočno i Zapadno carstvo. U tom dijelu etape Kršćani se predaju duhovnosti, smireni u vjeri i molitvi odlaze i pred mač, i pred zvijeri i u vatru. Onoga časa kada kršćani stupaju u službu jednih i drugih (istočnih i zapadnih) imperatora, njihova vjera počinje slabiti i pod izazovima zemaljskog carstva. Preuzimanjem najviših državnih funkcija, među kojima je i rat i mir, oni se udaljuju od Hristovog učenja, od prave vjere.

Teokratizam, papizam, postavljeni su na krivoj ideji da je samodržac ovlašten od Boga da u njegovo ime upravlja crkvom, a papa državom. Krist je rekao "Caru carevo a Bogu božje", a ne Caru božje, a Bogu carevo. Bog je objavio kakvi ljudi trebaju biti, dao nam je svoje zakone na kojima trebamo izgraditi svoju duhovnost. A na toj

duhovnosti svoj život i život države.

Део из интервјуа Хрвоја Магазиновића .

http://forum.vidovdan.org/viewtopic.php?p=164879#p164879

[kajaa]

Isus i politika

Isus nikada nije održao politički govor, niti je neposredno politički djelovao. Ipak je govorio i činio neke stvari koje imaju veze s politikom. Pokazao je iz korjena tlačenje i nasilje i razotkrio srce čovječje. Ali, to je sve činio neprihvačajući pravila političkih formacija koje su se borile za prevlast. Svojom porukom je zalazio u bit i dotaknuo je najosjetljivija i ključna pitanja politike.

Na tendenciozno pitanje koje su mu uputili farizeji i herodovci:»Je li dopušteno dati porez caru ili nije?» Isus daje neočekivan odgovor, naoko kao da se želi izvući, ali ustvari sasvim na mjestu: «Caru podajte carevo, a Bogu Božje!» (Mk 12,13-17). To je pravi odgovor koji upućuje na ispravno shvaćanje ovisnosti o Bogu i, prema tome na pravu slobodu pred državom. Svojim odgovorom Isus ne stavlja Boga i Cezara na istu razinu. U rečenici «Caru podajte carevo, a Bogu Božje», naglasak je na drugom dijelu.

Isus hoće prije svega da u svakoj političkoj situaciji sačuvaju Božja prava. On je potpuno obuzet Božjom stvari i obranom Božjega; a Božja stvar se podudara sa čovjekovom stvari, pa je afirmacija Božjeg prvenstva temelj čovjekova dostojanstva i slobode savjesti.

Ali, istina je i to, da u religioznom, teokratskom kontekstu što su ga zeloti u Palestini htjeli provesti, braniti Isusove riječi «podati caru carevo» podrazumijeva poziv na odgovornost u svezi s društvenim suživotom i građanskim poretkom. U društvu kao što je bilo ono rimsko, u kojemu je postojala opasnost da nametljivost države zahvati čitav čovjekov prostor, naglasak pada na «Bogu Božje!»

Te riječi vrijede i za nas danas. Prihvaćati Božje prvenstvo ne znači oduzeti društvu njegovu autonomiju koja mu pripada, i istodobno priznavati politici njezino vlastito područje, prihvaćati Božje prvenstvo ne znači zanemariti prvenstvo slobode savjesti i pravo na suprostavljanje svakom pretjeranom zahtjevu države

[Eniz]

da li je taj citat dodvoravanje vlastima?

[Eniz]

Ako je Bogu božije caru carevo, kako uskladiti ponašanje crkve u srednjim vjekovima u skladu sa navedenim  citatom iz naslova teme?

[Eniz]

Srednji vek bio je pravedni nego što su bili vekovi koji su sledeli. Tamni vek je ustvari perioda koja počinje u 15. veka i traje do 18. veka. To je vreme feudalizma i apsolutizma, to je vreme kada ranije slobodni seljak postaje obespravljeni kmet i de fakto rob, ukidaju se narodni sabori i skupštine, kada žena nije više ravnopravna sa muškarcem, kada se masivno uvode robovi, nastaju jeresi, raskoli, spaljivaju se ljudi, kada crkveni jerarhi postaju svetovni i dinastički vladari, imaju žene i ljubavnice i decu.. Raskoš i sjaj renesanse i baroka te i ekonomski procvet u to vreme zavarava socijalnu sliku običnog naroda.

Mislim na ulogu crkve u tom vremenu u kojem je važila parola bogu božije a crkvino carevo, ako me razumiješ!

[uros]

Srednji vek bio je pravedni nego što su bili vekovi koji su sledeli. Tamni vek je ustvari perioda koja počinje u 15. veka i traje do 18. veka. To je vreme feudalizma i apsolutizma, to je vreme kada ranije slobodni seljak postaje obespravljeni kmet i de fakto rob, ukidaju se narodni sabori i skupštine, kada žena nije više ravnopravna sa muškarcem, kada se masivno uvode robovi, nastaju jeresi, raskoli, spaljivaju se ljudi, kada crkveni jerarhi postaju svetovni i dinastički vladari, imaju žene i ljubavnice i decu.. Raskoš i sjaj renesanse i baroka te i ekonomski procvet u to vreme zavarava socijalnu sliku običnog naroda.

Mislim na ulogu crkve u tom vremenu u kojem je važila parola bogu božije a crkvino carevo, ako me razumiješ!

Које цркве?

[Eniz]

Eh sada to se može pripisati rimokatoličkoj!

[uros]

Eh sada to se može pripisati rimokatoličkoj!

Ето видиш.  :229229229:

[Eniz]

Eh sada to se može pripisati rimokatoličkoj!

Ето видиш.  :229229229:

a jel to oni nisu crkva?

[Eniz]

Na Rimokatolike sam i mislio..

Koliki je broj krščana u svijetu?