Upoznajmo islam kroz vjerovanje (akidu) muslimana

[oslonac]

Mnogi hrišćani govore kako je islam vjera za slabe,pa me to malo potaklo na razmišljanje i zaključak da: ili čovjek ne poznaje sebe ili ne želi da poznaje svoje mahane,pa kroz taj način dedukcije donosi zaključke o nečemu što ne poznaje tretirajući islam kao vjeru za slabe u negativnoj konotaciji.

Iz tog razloga ,pročitavši jednu knjigu o vjerovanju (akidi) muslimana,odlučih da malo pojasnim vjerovanje muslimana,a samim time ono čemu nas islam uči.

Naime čovjek je stvoren slab,a svoju jakost i veličinu pokazuje kroz borbu sa svojim slabostima kroz pridržavanje onog čime će Bog biti zadovoljan kroz poštivanje zabrana a uzimanje dozvoljenog.

Allah dž.š. je stvorio čovjeka i usadio u njemu ljubav ka dunjaluku (ovom svijetu) stalno nadanje ka nečemu boljem,želju za skupljanjem bogatstva i imetka,strast prema ženama,ljutnju,bijes,naklonost ka iživljavanju,kažnjavanju i osveti...

Odredio je šejtana da mu prikazuje lijepim ružna i odvratna djela,da mu čini milim grijehe i dao mu je (čovjeku) dušu koja ga stalno podstiče na zlo,težeći ka zabranjenom i time pomažući šejtana...

Rezultat svega toga je da čovjek griješi.

80% sadržaja internetskih stranica je bludnog karaktera...šta mislite koliko korisnika sada čini stvari koje će ga nadahnuti ka spoznaji i korisnom znanju,a koliko njih koriste onih osamdeset procenata stranica?

Koliko je to čovjek slab i šta će ga vratiti u okrilje Gospodara,te da bi se spasio kazne za počinjene grijehe?

Prvo što čovjeka vraća Gospodaru,Stvoritelju,Bogu Uzvišenom jeste pokajanje (tevba) i traženje oprosta.

Vrata pokajanja su otvorena za sve one koji to hoće i koji budu živi sve dok Sunce ne krene sa zapada,a tada će biti kasno...

Može se izbrisati svaki grijeh sa liste grijeha koje si počinio kao da ga nije ni bilo. Možda se čak upiše umjesto ružnog dobro djelo. Slično kao trgovčeva knjiga dugovanja gdje ti izbriše sve dugove,a čak dopiše kao da je on sam tebi dužan...

Uzvišeni kaže: „Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; A onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio“ (El-Furkan: 70,71)

Vrata pokajanja su otvorena sve dok je čovjek zdrav. Kada se pokaje iskrenim pokajanjem biće mu prihvaćena tevba (pokajanje). Vrata pokajanja se zatvaraju u času umiranja,u momentu kada duša dođe u grlo,času kada se čovjek suočava sa istinom,i vidi očima ono o čemu je govorio i o čemu ga je obavijestio Poslanik. Tada je njegovo pokajanje kao ubiranje ubranog i nema značaja,jer tevba je dobrovoljno,spontano vraćanje Bogu,a kad je već vraćen silom ne koristi mu priznanje kad je već izgubio slobodan izbor...

Allah dž.š. kaže: "Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je.

Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: “Sad se zaista kajem!”, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." ( En-Nisa`: 17-18)

Prvi uslov pokajanja je prestanak griješenja i čvrsta odluka da mu se više neće vratiti. Kada bi čovjek išao putem,a drugi otvori prozor i počne bacati na tebe prljavu vodu i nakon što ga izgrdiš počne ti se izvinjavati,a još uvijek sipa na tebe prljavu vodu,ili prestane sipati ,ali ti zaprijeti da će sutra nastaviti ,da li bi prihvatio takvo njegovo izvinjenje?

Pokajanje ima dušu i tijelo. Njena duša je osjećaj gnusobe  ružnih djela i grijeha,a tijelo joj je prestanak griješenja.

Kao kad bi neko išao putem i vidi tablu da je na pogrešnom putu. osjeća da je pogriješio. Taj osjećaj je osnova.

Ako nema spoznaje greške nema osjećaja da je na ispravnom putu,odnosno da ide ka ispravnom cilju.

Ali ako bi se on zadovoljio samo ovom spoznajom,a ne bi postupio shodno tome što ista iziskuje,i nastavio ići krivim putem,ne bi mu ništa koristila spoznaja da je to pogrešan pravac i put. Zbog toga bi imao još veći grijeh i još veću kaznu. Jer onaj ko skrene možda nezna i možda ima neko opravdanje,ali onaj ko poznaje put i skrene s njega namjerno,nema nikakvog opravdanja.

Drugi uslov je  da se učini dobročinstvo umjesto prestupa i tako popravi pokvareno,tj, da se pretvori pokajanje promjenom djela i popravljanjem ponašanja.

Allah s.w.t kaže: „Gospodar  vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv, ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi ga, pa Allah je onaj koji prašta i samilostan je.”(El-En'am, 54.)

"...A onome  ko se  poslije  nedjela  svoga pokaje i popravi se – Allah će sigurno oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je." (El-Maide:39)

"Oprosticu samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje,a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv."(El-Bekare,160)

Popravljanjem se smatra da napuštanje tvojih grijeha bude istinsko i da čvrsto odlučiš da se činjenju grijeha više nećeš vratiti.

Ako si i donio takvu odluku a zatim te nadvlada strast,ili te navedu okolnosti,te se vratiš grijehu,pa se opet pokaješ,primljeno ti je pokajanje,pa makar se ponovio grijeh i pokajanje više puta. Ali ako bi se s tvojom odlukom pomiješala kolebljivost u početku,pa ti sam sebi rekao: " Ako moja želja postane žestoka,vratit ću se a zatim pokajati!",onda pokajanje nije iskreno,niti primljeno. Dakle, ako svjesno griješiš znajući da to nije u redu,a misleći da ćeš se pokajati...

Ovako je što se tiče pokajanja za grijeh prema Allahu dž.š. Dovoljno je da ostaviš grijeh kajući se za njegovo činjenje s iskrenom odlukom da ga nećeš ponoviti.

A što se tiče prava ljudi kojima se neko nasilje učini ili potroši nečiji imetak,ili zanemari njegovo tijelo ili čast,ili krivo svjedoči protiv nekoga,ili ogovara,ili izda,ili širi o njemu loše mišljenje i glasine,neophodno je u ovakvim slučajevima da im se vrati njihovo pravo,ili da ti oprosti.ili da ti se Bog smiluje pa ga On zadovolji umjesto tebe.

U protivnom pokajanje neće biti primljeno,a oštećeni će na Sudnjem danu uzeti od tvojih dobrih djela,ili će na tebe natovariti dio svojih loših djela.

Vrata pokajanja su otvorena,bez obzira koliko ko imao loših djela i grijehova. Niko neka ne očajava i ne gubi nadu u Božiju milost i oprost,jer gubljenje nade u Njegov oprost je gore od samog grijeha.

"Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prasta i On je milostiv.'" ( Ez-Zumer, 54. )

Pokajanje je ,dakle, ostavljanje grijeha i vraćanje dobrom djelu. A istigfar je traženje oprosta od Allaha s.w.t.

Šerijat ga naređuje i podstiče na njega.

Allah, džellešanuhu, kaže: “On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj!Zato Ga molite da vam oprosti,i pokajte Mu se!” (Hud, 52)

Ovako slično je rekao svaki poslanik,savjetujući svoj narod i upućujući ga na put Božijeg oprosta i spasa od Njegove kazne. Griješnika ima više kategorija. Što se tiče onih koji su umrli kao nevjernici,iako su bili obaviješteni,oni nemaju nikakve nade za oprost.

"Uistinu! Allah neće oprostiti da  Mu se pridružuje, a oprašta šta je mimo toga, kome hoće. A ko pridruži Allahu - pa doista je izmislio grijeh strašan." (En-Nisa: 48)

Neka niko ne drži olahko kaznu vatrom,i neka je ne potcjenjuje.Jer ovozemaljsku vatru ,koja je blagodat,niko ne može trpjeti nekoliko minuta,pa kako onda da sebe izlažemo džehennemskoj vatri?

A što se tiče pokajnika Allah će Svojom dobrotom i plemenitošću oprostiti.

Ovo je za onoga koji se pokaje poslije grijeha,a onaj koji se pokaje,osvijesti,prije upotpunjenja grijeha i dođe sebi( uprkos jakoj naklonjenosti i želji prema grijehu), bojeći se svoga Gospodara,ima najveći sevap (dobro djelo). Kao onaj koga zavede šejtan,pa ga podstiče na blud, i kada se svi uslovi steknu da ga i učini,on se sjeti Allaha s.w.t. i odustane od bluda,iako ga strast vuče ka njemu.

Ko je taj koji je sposoban za takav preokret,osim onaj kome Allah s.w.t. da snagu za to od sebe? Neka niko ne pokušava ovo iskustvo. Bio bi kao onaj koji uzima klice opasne bolesti,pa stekne imunitet u odnosu na onog kome se bolest nije približila. Ali, to sticanje imuniteta je samo jedan procenat,a mogućnost stradanja devedeset devet procenata. Ovako je što se tiče bolesti tijela. A što se tiče ustezanja od grijeha to ga ne čini imunim da ga ne ponovi. Znači,ko želi spas od zla nek se udalji od njega,neka presiječe njegove uzroke,blokira put koji vodi ka njemu i neka napusti one koji ga navode i idu ka njemu i pozivaju u grijeh. Jer drug povlači svog druga za sobom,čovjek ide putem prijatelja svoga.

Davno su rekli: " Reci s kim se družiš,reći ću ti kakav ćeš biti!", ili " S kim si,takav si!..."

[Eniz]

Allah te nagradio!

[selkoba]

Amin brate da ti Allah swt podari dobro na ovom i na onom svijetu i da te sacuva dzehennemske kazne