Jump to content

Bitno.net: Smije li se katolik pričestiti u Pravoslavnoj Crkvi?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Misliš na ovu rečenicu:

Prvu Pričest udjeljuje sveštenik a krizmu u katoličkoj Crkvi udjeljuje uvijek biskup,

i drugu i treću i čevtru i svaku dalju udjeljuje sveštenik a nekad i biskup ako vam se posreći biti na pontifikalnoj, arhgijerejskoj Misi koju celebruje neko od biskupa ili nadbiskupa pa vas on lično pričesti. Medjutim krizmu udjeljuáje redovno biskup, sveštenik samo iznimno. U novije vrijeme, posljednjih 20-30 godina je u katoličkoj Crkvi zavedena institucija stalnog djakonata pa pričešcivati može i takav djakon. To je obično oženjeni laik ili redovnik, monah koji nije sveštenik, negdje i laikinja ili časna sestra, djakonisa. Riječ je bila o tome ko kakva liturgijska ovlašćenja kod nas ima.

Ниси ме разумео. У ПЦ причешће не може примити некрштени, дакле водом (крштење) и Духом Светим (миропомазање-кризма код вас). Кажеш прву причест може без кризмања. Може ли и друга, трећа...десета без кризме или само једна?
"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ниси ме разумео. У ПЦ причешће не може примити некрштени, дакле водом (крштење) и Духом Светим (миропомазање-кризма код вас). Кажеш прву причест може без кризмања. Може ли и друга, трећа...десета без кризме или само једна?

 

Kod nas je krštenik valjano pokršten već tim krštenjem vodom,

tako da ispunjava već jedan od ta tri uslova koje sam spominjao.

 

Krizma nije uslov za pričešće.

Uslovi za Prvu Pričest su tri:

 

1. Biti pokršten u katoličkoj Crkvi, pod krštenjem se razumije krštenje vodom.

2. Vjerovati u realnu prisutnost Isusa Hrista u Evharistiji i tu vjeru ispovijedati.

3. Imati dušu prostu od teškog grijeha, nemati na duši neki smrtni, teški grijeh.

 

Dakle kako je vidjet Sveta Krizma ili Potvrda ne spada u te uslove.

 

Takva osoba se može cijeli život pričešćivati i bez tog da ikada bude miropomazana, krizmana ukoliko ispunjava ta tri uslova gore navedena. Naravno da je bolje i dušekorisnije da se u razumnom vremenu po krštenju i miropomaže, krizma. Ali ukoliko već želi da se vjenča ili zaredi sa djakona i sveštenika ili zamonaši, tu je krizma obavezna prije toga. Kod nas je samo navedeno kao ograničenje vijeka pri pričešćivanju takav odlučujući vijek djeteta za koji se smatra da je u tom dobu dijete razumski sposobno shvatiti bar u osnovnim crtama šta se to dešava na Misi i šta je to ustvari pričest (da ju može i u stanju ju je razlikovati od obične hrane i pića) a empirijski je taj vijek zapadnom hrišćanskom tradicijom odredjen negdje otprilike u periodu od 8-10 godine.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Misliš na ovu rečenicu:

 

Prvu Pričest udjeljuje sveštenik a krizmu u katoličkoj Crkvi udjeljuje uvijek biskup,

 

i drugu i treću i čevtru i svaku dalju udjeljuje sveštenik a nekad i biskup ako vam se posreći biti na pontifikalnoj, arhgijerejskoj Misi koju celebruje neko od biskupa ili nadbiskupa pa vas on lično pričesti. Medjutim krizmu udjeljuáje redovno biskup, sveštenik samo iznimno. U novije vrijeme, posljednjih 20-30 godina je u katoličkoj Crkvi zavedena institucija stalnog djakonata pa pričešcivati može i takav djakon. To je obično oženjeni laik ili redovnik, monah koji nije sveštenik, negdje i laikinja ili časna sestra, djakonisa. Riječ je bila o tome ko kakva liturgijska ovlašćenja kod nas ima.

E da, meni je ovo bilo cudno kod mog muza u crkvi, sto casna sestra daje pricesce.

 

Kod nas je krštenik valjano pokršten već tim krštenjem vodom,

tako da ispunjava već jedan od ta tri uslova koje sam spominjao.

 

Krizma nije uslov za pričešće.

Uslovi za Prvu Pričest su tri:

 

1. Biti pokršten u katoličkoj Crkvi, pod krštenjem se razumije krštenje vodom.

2. Vjerovati u realnu prisutnost Isusa Hristosa u Evharistiji.

3. Imati dušu prostu od teškog grijeha, nemat na duši neki teški grijeh.

 

Dakle kako je vidjet Sveta Krizma ili Potvrda ne spada u te uslove.

 

Takva osoba se može cijeli život pričešćivati i bez tog da ikada bude miropomazana, krizmana ukoliko ispunjava ta tri uslova goree navedena. Ali već ukoliko želi da se vjenča ili zaredi sa djakona i sveštenika ili zamonaši, tu je krizma već obavezna prije toga. kod nas je samo navedeno kao ograničenje vijeka pri pričešćivanju takav odlučujući vijek djeteta za koji se smatra da je u tom dobu dijete sposobno shvatiti šta se dešava na Misi i šta je to ustvari pričest a empirijski je taj vijek odredjen negdje otprilike u periodu od 8-10 godine.

Ali nije svugde uslov ni za vencanje... Evo ovde u Svajcarskoj prosto nije, svako se krizma kad oseti da treba, a u medjuvremenu moze i da se ozeni. Mi smo i nasem pravoslavnom svesteniku rekli da moj muz nije krizman i on nas je i pored toga vencao. Doduse, mi bas i nismo neki primer, kod nas je uvek sve naopacke :)

 

Moj muz je cak i krstio svoju bratanicu, svestenik mu je samo dao da potpise da se obavezuje da ce pohadjati kurs za krizmanje i da ce se u sto skorijem roku krizmati, sto on upravo sad i radi.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

E da, meni je ovo bilo cudno kod mog muza u crkvi, sto casna sestra daje pricesce.

 

Ali nije svugde uslov ni za vencanje... Evo ovde u Svajcarskoj prosto nije, svako se krizma kad oseti da treba, a u medjuvremenu moze i da se ozeni. Mi smo i nasem pravoslavnom svesteniku rekli da moj muz nije krizman i on nas je i pored toga vencao. Doduse, mi bas i nismo neki primer, kod nas je uvek sve naopacke :)

 

Moj muz je cak i krstio svoju bratanicu, svestenik mu je samo dao da potpise da se obavezuje da ce pohadjati kurs za krizmanje i da ce se u sto skorijem roku krizmati, sto on upravo sad i radi.

 

Da, poslije drugog Vatikanskiog Koncila mnoge stvari nisu tako strogo definisane kao prije, tamo je bilo dosta takvih stvari u smislu ako nije uradjeno ovo onda ne može ono, uslovljeno na razne načine a danas toga više toliko nema. Danas su mnoge stvari u tom pogledu liberalnije i dane na odlučivanje pomjesnim crkvama i na benevolenciju pojedincima, vjernicima u tome gdje to može i ima smisla a ne remeti se s tim u važnim stvarima liturgija ni kanonsko pravo. Svaka pomjesna crkva si može donekle prilagoditi ta pravila a samo je odredjeno to osnovno čega se svi moraju držat jednako i što mora biti svuda isto a sve ostalo mimo tog si može svaka zemlja ili eparhija uradit prema sebi i po svom nahodjenju.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Па чему онда кризмање код вас?

 

Kako pa čemu? Pa po tomu, vidi se da nisi bio u JNA :w9k3k6: :

http://jna-sfrj.forum-aktiv.com/t2380-vjera-i-vjerske-liturgije

http://www.zupa-stenjevec2.hr/sakramenti/krizma/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Sakramenti krštenja i potvrde zajedno sa sakramentom Euharistije čine jednu cjelinu."

Што се онда одвајају?

"Ti su sakramenti dijelovi istog puta kojim svatko treba proći tko se želi potpuno pridružiti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Također ove sakramente nazivamo i sakramentima uvođenja u vjeru i život kršćanske zajednice jer se za njihovo slavljenje i primanje traži poznavanje kršćanske vjere i života po vjeri. Primanjem sakramenta potvrde primamo puninu Duha Svetoga."

Дакле, никакве бриге ако није примљена пуноћа Духа Светога, може се причешћивати. Није ми најјасније. Нису примили Духа а примају дарове Духа.

И ако су то сакраменти УВОЂЕЊА у веру и живот хришћанске заједнице, испада да има оних који никада нису уведени у заједницу (а заједница је Црква, ваљда) јер се нису кризмали до краја живота - а причешћивали су се и надају се вечном животу?!? [emoji54]

"Христос васкрсе, радости моја!"

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Sakramenti krštenja i potvrde zajedno sa sakramentom Euharistije čine jednu cjelinu."

Што се онда одвајају?

"Ti su sakramenti dijelovi istog puta kojim svatko treba proći tko se želi potpuno pridružiti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Također ove sakramente nazivamo i sakramentima uvođenja u vjeru i život kršćanske zajednice jer se za njihovo slavljenje i primanje traži poznavanje kršćanske vjere i života po vjeri. Primanjem sakramenta potvrde primamo puninu Duha Svetoga."

Дакле, никакве бриге ако није примљена пуноћа Духа Светога, може се причешћивати. Није ми најјасније. Нису примили Духа а примају дарове Духа.

И ако су то сакраменти УВОЂЕЊА у веру и живот хришћанске заједнице, испада да има оних који никада нису уведени у заједницу (а заједница је Црква, ваљда) јер се нису кризмали до краја живота - а причешћивали су се и надају се вечном животу?!? [emoji54]

 

Tačno, isto kao i apostoli koji su se mogli pričestiti i pričestili pri Posljednjoj večeri,njima takodjer nije branilo to što nisu primili još tada pečat Duha Svetoga da se pričeste tada na Veliki Četvrtak. Jer njihovo pričešće bilo neblagodatno ili liturgijski manje vrijedno ili nevaljano zbog toga? Naravno da nije! Valjda ne smatrate ili ne mislite ozbiljno da je sakrament Krizme samo od toga da bi bio uslovom za pričest, to on nije bio NIKADA! Krštenje vodom je kao uvodjene u Crkvu i u zajednicu spašenih definitivno dovoljno a  miropomazanje je Potvrda i dokončenje toga istoga i primanje Dara Duha Svetoga. Prvi ili rani hrišćani nisu poznavali praksu ni krštenja a ni miropomazanja male djece, ona je došla u praksu naknadno vremenom. Na zapadu je ostavljanje Prve pričesti do dobe kad su djeca sposobna razumski shvatit razliku izmedju običnog jela i pića i Svete Evharistije i miropomazanja, krizme za doba kad postanu svjesni sebe i svoje vjere ostatkom tih ranohrišćanskih tradicija. Isto kao i to pravilo da krizmu, miropomazanje mogu udjeljivati glavno biskupi.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

I ne razumijem kako Pričest, Evharistiju nabrajate u darove Duha Svetoga, to imate tu nešta popleteno? Pričest je Sveta Tajna prema hrišćanskoj tradiciji i na zapadu i na istoku a darovi Duha Svetoga su ovo prema tradiciji zapadnoj a trebalo bi biti to isto tako i prema tradiciji istočnoj. Kad se misli na te darove Duha Svetoga Sakramenti, Svete Tajne se u njih ne nabrajaju. Naravno ne zato što u njima kao ne bi bilo Duha Svetoga što je besmislica, naravno da ga u njima ima i u izobilju ga ima, već zato što se nikad u hrišćanskoj tradiciji nisu nabrajali kao ti darovi, kad se kaže darovi Duha Svetoga onda se misli na ovih sedam darova Duha Svetoga:

 

1.Mudrost     2.Razum     3.Savjet     4.Jakost     5.Znanje     6.Pobožnost     7.Strah Božji

 

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sedam_darova_Duha_Svetoga

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Poslanje Duha Svetoga, Utješitelja, Paracletosa

https://en.wikipedia.org/wiki/Paraclete

se ima razumjet u kontekstu u kojem je o Njemu govoreno tj. onako kako Ga je Isus najavio. Ukratko Isus najavljuje svršetak, konac svoje zemaljske misije a apostol su zabrinuti i ne znaju šta ih čeka, njihov milovani Učitelj im obznanjuje da će se vratiti Ocu a oni već donekle i sa strahom vide do crna tu svoju budućnost bez pastira, bez vodje, bez Mesije i Učitelja, obespokojeni, uznemireni i može se reći ustrašeni su zbog toga a kao lajtmotiv se tu provlače dvije glavne, noseće poruke:

 

Ako me volite, slušajte moje zapovijedi,

16 a ja ću moliti Oca i on će vam poslati drugog Utješitelja[b] koji vas nikad neće ostaviti:

17 Svetoga Duha, Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi niti ga poznaje. No vi ga poznajete jer je sada uz vas i prebivat će u vama.

18 Neću vas ostaviti kao siročad. Opet ću vam doći.

 

Dakle ostaviću vam nekog umjesto sebe ko će vas dalje voditi, savjetovati, tješiti, krijepiti, braniti itd. na cesti spasenja.

 

To se naravno Evharistije ne tiče jer nam je u njoj Hristos ostavio samog sebe pa nije potreba da ju ponovo uslovljavava istim poslanjem Duha Svetoga kad je u samoj Svetoj Tajni Evharistije već savršeno i u potpunosti sadržan ili bolje reći obsažen u ili pod prilikama, tvarima hljeba i vina. A svejedno je Sveta Tajna Evharistije faktički savršeno i konačno, definitivno ustanovljena još za Isusove zemaljske misije prije Pedesetnice, Pentekoste. Inače bi to bio protuslov.

 

https://www.biblegateway.com/passage/?search=Evan%C4%91elje+po+Ivanu+14-16&version=CRO

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ал су смислили. Па како се то над јеретиком врше неки обреди, а он се не одриче свога и даље је јеретик и то у цркви. Како да се врати, ако никада није ни био члан Цркве?

Pa u pravilu SPC O MESOVITOM BRAKU Jasno stoji da se netrazi od njega da se odrekne jereticke vere, sto je i mudro i ispravno jer je Gospod svakome coveku dao slobodu da bira kako ce da zivi i koju ce veru da ispoveda... Sto kazu sveti Oci Pravoslavni "Sve vam je na slobodu ali nije sve na korist"...

Ali takva osoba se ima obavezati na puno uslova pred svedocima  i svestenikom pre vencanja u pravoslavnoj crkvi....

1. Nesme bracnog druga da odvlaci od Pravoslavne vere i navoditi ga da predje u drugu veru.

2. Mora se jeretik obavezati da ce krstavati i vaspitavati decu u Pravoslavnoj veri.

3. Pravoslavac je duzan da stalno lepim recima  "PRIVOLJAVA" jeretika Pravoslavnoj veri

4. Svi obredi se moraju sklapati u Pravoslavnom hramu,kod Pravoslavnog svestenika i po Pravoslavnim obicajima...

Nije neispravno reci da se vrate svetoj Pravoslavnoj crkvi jer su i oni nekada bili u jedinstvu sa Pravoslavnom crkvom pa su zbog laznih ucenja otpali od nje... 

Nasa je duznost da se molimo da se jednog dana svi otpadnici od Svete pravoslavne vere pokaju, odbace lazna ucenja i da se vrate svetoj Pravoslavnoj crkvi od koje su pre mnogo vekova otpali :):krstix:

Link to comment
Подели на овим сајтовима

pa nije potreba da ju ponovo uslovljavava

 

Ovo sam napisao bzvz. uslovljavava, inače sam se seknuo, zaboravio da ne pišem češki već srpski. U češkom postoji takav trajni perfekt, govorio, govorivao, radio, radivao, vidjao, vidjavao, uslovio, uslovljivavao - tako bi to izgledalo na našem kad bi mi to imali, hahahaha. Kao ovdje npr:

http://slideplayer.cz/slide/2823647/

 

Mnogo puta i mnogim načinima govorivao - mluvíval (kad se neka radnja u prošlosti stalno opakuje, ponavlja više puta za sobom) je Bog k ocima ustima proroka, u tom posljednjem času/vremenu k nama je progovorio u svom Sinu (Jevrejima 1, 1n)

 

Ima još i neki pluskvamperfekt isto trajni, mluvil, mluvíval, mluvívaval, govorit,

radil, radival, radivaval, savjetovat,  češki ima dosta komplikovanu gramatiku.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Kako mozes da kazes da su pouke svetih otaca " gluposti " ? To je neprimerno za jednog Pravoslavca da tako govori  Bolje procitaj neku od tih pouka da ti bude na duhovnu korist ... Just_Cuz_19

Tako sto su verovali u svakakve gluposti. Kao sto i mi verujemo i kao sto ce generacije posle nas verovati. Od gluposti koje se ticu nauke i znanja o ovom svetu, do teoloskih budalastina. Cesto se i nisu slagali medju sobom, imali su prepirke i svasta jos nesto.

 

Bolje procitaj 115, 116. i 117. kanon Kartaginskog sabora, pa vidi sta kazu o onima koji veruju da su oci bili nepogresivi. Da ne moras da trazis - anatemisan si. :)

Domine, adiuva incredulitatem meam!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Нико не тврди да су Свети Оци били непогрешиви, то је једино Бог. Али твој вокабулар о њима - глупости, будалаштине - није примерен. Наравно, вероватно ћеш ми цитрирати неки став неког Светог Оца и тиме поткрепити "оправданост" твог изражавања о њима.

Necu, nisam citatolog i ne osecam potrebu da se pravdam, pogotovo ne time sto cu da se hvatam za svaku rec otaca i da robujem svemu sto su ikada napisali ili ucinili. To, ipak, ostavljam tebi. :)

 

A moja tvrdnja nema nikakve veze sa ovim sto si citirao.

Domine, adiuva incredulitatem meam!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Огромна је разлика између "робовања свему што су Свети Оци написали или урадили" и генералног негативног става и коришћења израза "глупост" и "будалаштине".

 

Pa ja nisam izrazio opsti negativni stav.

Domine, adiuva incredulitatem meam!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...