Jump to content

SRBIJO, NAUČI OD NAJBOLJE ZEMLJE: Kako je sravnjena Nemačka postala najbogatija u Evropi

Оцени ову тему


Препоручена порука

Dva svetska rata su izgubili, i iz oba svetska rata izašli kao konačni pobednici. Dame i gospodo, ovako su Nemci izveli svoje ekonomsko čudo i dali svima lekciju iz koje bismo i mi mogli mnogo toga pametnog da naučimo

 

  

Na samom kraju Drugog svetskog rata, veći deo Nemačke ležao je sravnjen sa zemljom i u ruševinama. Ogromni delovi infrastrukture su bili bombardovani od strane Saveznika, Berlin, Nirnberg, Drezden i mnogi drugi gradovi su bili u potpunosti uništeni (ovaj potonji, uzgred budi rečeno, bez ikakvog razloga).

 

Tokom rata, Hitler je uveo ograničenje u dnevnom unosu hrane na 2.000 kalorija kako bi osigurao da vojska ima dovoljno za svoje potrebe. Posle rata, Saveznici su ovo dodatno snizili na 1-1.500 kalorija. Kontrola cena, roba i usluga dovela je do nestašica i masivnog crnog tržišta. Nemačka valuta, rajhsmarka, postala jebezvredna, zbog čega je stanovništvo bilo prinuđeno da obnovi trampu.Broj stanovnika Kelna pao je sa 750.000 na samo 32.000. Broj kuća smanjen je za 20 odsto. Proizvodnja hrane je bila prepolovljena u odnosu na vreme kada je rat počeo, a industrijska proizvodnja je pala za polovinu. Veći deo muške populacije između 18 i 35 godina, koja je mogla bukvalno da podiže teške stvari da bi sagradila porušeno, bila je ili mrtva ili osakaćena.

Ukratko, Nemačka je bila srušena država koja se suočavala sa krajnje sumornom budućnošću. Zemlja je bila okupirana od strane četiri vojske i uskoro je bila podeljena na dva dela. Istočni deo je postala socijalistička republika, iza Gvozdene zavese i pod moćnim uticajem Sovjetskog Saveza. Zapadni deo je postala višepartijka parlamentarna demokratija. Između čekića i nakovnja nalazio se Berlin, podeljen na dva dela, uskoro i fizički zidom.

Francuski-vojnici-u-Berlinu-1945.-godine

Francuski vojnici u sravnjenom Berlinu 1945. godine. Foto: Wikipedia/Deutsche Fotothek‎

Ali, 1989. godine, kada je Berlinski zid srušen i kada je počeo proces ujedinjenja, Zapadna Nemačka je već uveliko bila zemlja kojoj je zavidio ceo svet. Bila je treća najveća svetska ekonomija, ispred koje su bili samo Amerika i Japan. Njen uspon je postao širom sveta poznat kaonemačko ekonomsko čudo (u originalu: “Wirtschaftswunder”).

Kako?

VALTER OJKEN

On je bio najvažnija osoba u vanserijskom ekonomskom oporavku Zapadne Nemačke. Sin čoveka koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Ojken je studirao ekomoniju na Univerzitetu u Bonu.

Posle Prvog svetskog rata tamo je predavao, ali se na kraju preselio u Univerzitet u Frajburgu gde je stekao svetsku slavu. Tamo, na jednoj od retkih visokoškolskih ustanova gde se Hitler mogao kritikovati, stekao je i verne sledbenike i razvio svoju sopstvenu ekonomsku teoriju ordo-liberalizma ili socijalne tržišne privrede.

Valter-Ojken-na-nemackoj-postanskoj-mark

Valter Ojken na nemačkoj poštanskoj marki. Foto: Wikimedia Commons/Deutsche Bundespost

Ojkenove ideje su bile snažno ukorenjene u taboru kapitalističkog slobodnog tržišta ali su takođe dozvoljavale i mešanje države ne bi li se osiguralo da sistem funkcioniše za najveći mogući broj ljudi. Na primer, jaka regulacija je mogla biti uvedena da bi se sprečilo stvaranje kartela i monopola. Takođe, veliki sistem socijalne pomoći služio bi kao ispomoć onima koji ne mogu da se snađu ili su trenutno u problemu.

Ojken je takođe podržao postojanje jake centralne banke nezavisne od vlade koja bi bila fokusirana na monetarnu politiku sa ciljem održavanja stabilnosti cena, što je u mnogome bilo slično idejama Miltona Fridmana. Uglavnom, ovaj sistem danas deluje potpuno normalno ali je u to vreme bio viđen kao prilično radikalan.

TRANZICIJA

Još dok je Zapadna Nemačka (zvanično: Savezna Republika Nemačka; u originalu: Bundesrepublik Deutschland) bila u svom nastanku, postojala je oštra debata oko smera u kome treba da se kreće njena fiskalna politika. Mnogi, uključujući lidere sindikata i članove Socijal-demokratske partije, želeli su sistem u kome će postojati državna kontrola. Ali Ojkenov štićenik, Ludvig Erhard, počeo je polako da se ističe i skuplja podršku Amerikanaca koji su i dalje bili de fakto vladari njegove zemlje.

Ludvig-Erhard-tvorac-nemackog-ekonomskog

Ludvig Erhard, tvorac nemačkog ekonomskog čuda, bivši kancelar i ministar ekonomije. Foto: Wikimedia Commons/Das Bundesarchiv

Erhard, veteran iz Prvog svetskog rata koji je pohađao poslovnu školu, nalazio se ispod radara za vreme Trećeg rajha, radeći kao istraživač za organizaciju fokusiranu na ekonomiju ugostiteljstva. 1944. godine, međutim, napisao je esej o nemačkoj finansijskog poziciji računajući da će nacisti izgubiti rat i vlast, što je bilo vrlo hrabro imajući u vidu da su nacisti u tom trenutku i dalje bili na vlasti.

Ovaj rad je došao stola nekog američkog obaveštajca nakon kraja konflikta, pa je Erhard postavljen za ministra finansija Bavarske, i polako se u narednim godinama peo na sve višu i višu lestvicu da bi postao direktor ekonomskog saveta zapadnog dela okupirane Nemačke, pre nego što je taj deo postao država.

Čim je dograbio politički uticaj, Erhard je počeo da formuliše višestruku politiku koja je trebalo da vrati u život uništenu privredu. Prvo, odigrao je važnu ulogu u stvaranju nove valute koja je trebalo da zameni bezvrednu staru. Njegov plan je bio da smanji količinu novca u opticaju za brutalnih 93 odsto, što je dovelo do velikog gubitka ono malo bogatstva što je ljudima i preduzećima ostalo. Dodatno, drastično su smanjeni porezi kako bi se podstakli trošenje i investicije.

nemacka-marka-670x377.jpg

Klara Šuman, nezvanična Mis Jugoslavije, na novčanici od 100 nemačkih maraka. Foto: Wikimedia Commons/Deutsche Bundesbank

Nova valuta, sada već legendarna i svakom Srbinu najomiljenija nemačka marka, trebalo je da budepuštena u opticaj 21. juna 1948. godine. Istog dana, Erhard je odlučio da povuče i najkontraverzniji potez od svih i da momentalno ukloni sva ograničenja cena.

Zbog ovoga je bio kritikovan od strane svih pa ga je čak i američki general Lucius Klej, koji je komandovao zapadnom okupacionom zonom, pozvao u svoju kancelariju na razgovor. Nakon što mu je general rekao da su mu savetnici objasnili da je ova drastična nova politika užasna greška, Erhard je izrekao svoj čuveni odgovor: “Ne slušajte ih, generale. Moji savetnici su meni rekli istu stvar”. Čudesno, svima je dokazao da je bio u pravu.

REZULTAT

Skoro preko noći, Zapadna Nemačka je oživela. Radnje su momentalno postale prepune robom jer su ljudi shvatili da nova valuta ima vrednost. Trampa je obustavljena. Crno tržište je umrlo. Dok je tržište polako počinjalo da staje na noge, dok su ljudi ponovo dobijali motivaciju da rade, vratio se i čuveni nemački osećaj za preduzetništvo.

Tan2013-9-23_519636_7.jpg

Folksvagen Buli, jedan od simbola nemačkog ekonomskog oporavka. Foto: AP/Tanjug

Maja 1948. godine, Nemci su izostajali sa posla u proseku 9,5 sati nedeljno, i vreme provodili u očajničkoj trci za hranom i drugim potrepštinama. Ali već u oktobru, samo dva meseca nakon uvođenja nove valute i uklanjanja cenovne kontrole, taj broj je pao na 4,2 sata nedeljno. U junu,industrijska proizvodnja je bila na polovini one iz 1936. godine. Na kraju 1948. bila je blizu 80 odsto.

MARŠALOV PLAN

Ono što je takođe bilo važno za nemački oporavak je i Plan evropske obnove, poznat i kao Maršalov plan, koji je osmislio američki državni sekretar Džordž Maršal (nama niko nije kriv što smo tada krenuli drugim putem). Amerika je dala evropskim državama 13 milijardi dolara, koje bi 2008. godine vredele 115 milijardi, a ogroman deo tog novca je otišao u Zapadnu Nemačku.

Ne zna se međutim u kojoj je meri Maršalov plan bio krucijalan; mnogi ekonomski istoričari ukazuju da je taj novac doprineo sa manje od 5 odsto nemačkom BDP u tom periodu.

DRUGI FAKTORI

Aleksandar-Vucic-poseta-fabrika-Fabrika-

Foto: Tanjug/Rade Prelić

Nemačka je imala visokoobrazovano, visokoobučeno i stručno stanovništvo (drugim rečima, Srbi, ako ste patriote, neprestano se obrazujte).

Nemci su vredan i marljiv narod koji nikada ne odustaje i koji se nikada ne predaje. To se vidi i na banalnim primerima kao što je fudbal i činjenica da se kod njih igra do poslednjeg zvižduka pa makar gubili i sa 5:0. Duh nemačkog naroda je neuništiv. Dva svetska rata su izgubili, a opet, iz oba su izašli kao pobednici.

Kada je došlo do nestašice radne snage, vlasti u Bonu (informacija za one mlađe: pre nego što je DDR, odnosno Istočna Nemačka, sa slomom socijalizma postala deo Savezne Republike Nemačke aBerlin de fakto prestonica zajedničke države, administrativni centar SR Nemačke, poznate i kao Zapadna Nemačka, bio je Bon; interesantno, Berlin je uvek bio de jure njena prestonica, samo nije bilo uslova da bude i de fakto) se nisu dvoumile mnogo i dopustile su da dođu stranci kako bi popunili nepopunjena radna mesta. Mahom su to bili Turci, ali je došlo i mnogo Jugoslovena.

Uglavnom, sve kada se sabere, 1958. godine nemačka industrijska proizvodnja je bila četiri puta veća nego samo deset godina ranije.

 

(Telegraf.rs)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

:)  Pre par dana sam se vratila iz Nemacke, da su vredni i precizni jesu. Oslobodjeni su predrasuda i ne zanima ih ko si i odakle si....stekla sam utisak da su sve svoje poraze, greske i propuste izneli uzdignute glave. Naravno od svoje sramne istorije napravili su turisticku atrakciju i sad uzimaju pare od turista za muzeje u Svabingu u Minhenu, na Konigsplatzu odakle je krenuo Hitlerov uspon....a ulaz u Konc. logor Dahau...ne naplacuju. Ne opravdavaju se, ne izvinjavaju...cute i zive. 0703_read

Covek samo srcem dobro vidi, sustina se ocima ne moze sagledati.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ово је добра шала.

 

Nije šala, to je "igra" koje se zove "nešto za nešto" a Njemci su je zaigrali, ništa im drugo nije ni preostajalo.

Dakle Njemci su bili podvrgnuti temeljitom i sistematskom "prevaspitanju" a koji su to prihvatili mogli su se ponadati

nečemu, bilo kao pojedinci, bilo kao političari, bilo kao cijeli narod. U suprotnom ih je čekao "USA mega-gulag" i okovi.

Pogledajte ovaj njemački dokumentarni film tamo je sve to detaljno opisano i objašnjeno: "Moja Njemačka"

Vi sa pasivnim znamjem njemačkog, koji razumijete pisanom textu, uključite tamo titlove, na njemačkom su.

https://www.youtube.com/watch?v=A1CyB5tS7P4

Mein Germany US Soldaten im Trümmerland DOKU

 

Ako neko zna češki ili slovački

onda to može pogledati ovdje:

https://goo.gl/0Enluo

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ово је немачко размишљање било тада, а и сада.

 

Da, važi to oboje istovremeno, jedno drugo ne isključuje a ni ne opovrgava. Njemački narod kao i svaki drugi uostalom nije narod od jednog lica ili jedne ćudi, prema potrebi ukazuje ono koje je u danom trenutku ukazati poželjno, okreće ćurak prema situaciji. To je normalna i uobičajena osobina inteligentnih ljudi i inteligentnih naroda.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tekst je zanimljiv, samo maši dve stvari:

 

- Ne postoji univerzalno uputstvo 'kako da se zemlja podigne iz ruševina i propasti'. Ono što je uspelo kod Nemaca i Japanaca, npr, neće obavezno da upali u nekoj drugoj zemlji, sa narodom potpuno drugačijeg mentaliteta i istorije.

 

- Mi nismo sravnjeni sa zemljom, nismo okupirani (ne računajući Kosovo) i nismo izgubili ogroman procenat što ukupnog, što radno sposobnog stanovništva. Malo je smešno da upoređujemo naše nedaće danas sa njihovim posle kraja 2. sv. rata. Mi smo jedna problematična zemlja u problematičnom regionu, gde vladaju korupcija, beda i sve što to ide uz to. Nismo okruženi Nemačkom, Švedskom i Švajcarskom nego ex-YU u ex-komunističkim zemljama koje dele sve te iste probleme. Kod nekih je malo bolje stanje nego kod nekih drugih, ali suština je svuda ista. Tačno je da mi imamo neke posebne otežavajuće okolnosti - ne znamo šta i gde hoćemo, problem Kosova, itd - ali je pomalo besmisleno da se ovako porede stvari i navodno nude neka oprobana rešenja.

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Па и од нас би могли нешто да науче . Наша војска у првом светском рату је кренула са острва и ослободила земљу . То је јединствен случај у свету.   :)

Помозимо слабим и немоћним и људима у невољи јер добро се добрим враћа. :mazenje:

Наше писмо   је старо преко 1000 година . Чувајмо то наше благо .

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Можемо да учимо од зла, али колико је добро бити као зло?

Зло? Зар је економска и политичка обнова зло? Зар је економски успех зло? На хиљаде и хиљаде наших људи данас живи у Немачкој.

Манимо се предрасуда.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Tekst je zanimljiv, samo maši dve stvari:

 

- Ne postoji univerzalno uputstvo 'kako da se zemlja podigne iz ruševina i propasti'. Ono što je uspelo kod Nemaca i Japanaca, npr, neće obavezno da upali u nekoj drugoj zemlji, sa narodom potpuno drugačijeg mentaliteta i istorije.

 

- Mi nismo sravnjeni sa zemljom, nismo okupirani (ne računajući Kosovo) i nismo izgubili ogroman procenat što ukupnog, što radno sposobnog stanovništva. Malo je smešno da upoređujemo naše nedaće danas sa njihovim posle kraja 2. sv. rata. Mi smo jedna problematična zemlja u problematičnom regionu, gde vladaju korupcija, beda i sve što to ide uz to. Nismo okruženi Nemačkom, Švedskom i Švajcarskom nego ex-YU u ex-komunističkim zemljama koje dele sve te iste probleme. Kod nekih je malo bolje stanje nego kod nekih drugih, ali suština je svuda ista. Tačno je da mi imamo neke posebne otežavajuće okolnosti - ne znamo šta i gde hoćemo, problem Kosova, itd - ali je pomalo besmisleno da se ovako porede stvari i navodno nude neka oprobana rešenja.

Наравно. Не може се било који економски модел тек тако пресадити из једне земље у другу, а да се при том не узму у обзир бројне специфичности. Али ипак то не треба да буде изговор. Једноставно могуће је после пораза постићи успех. Али проблем је што ми и дан данас кукамо на Турке, на комунизам, на Милошевића, на Запад...на ово на оно, а очито је да немамо добра решења. Зато није лоше да нешто добро преузмемо од других, ако не цео модел, онда бар основу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 

Gdje pak nackove, neonackove, filteri i infiltratori, Njemačka danas

ima sasvim novi imidž, koliko su samo radili na njemu da se izgradi!

EU jackpot, Deutscher Lotto, Legoland, BundesLigu i pivni OktoberFest.

U kojem vi to vijeku živite, omg?

http://www.muenchen.de/veranstaltungen/oktoberfest.html

http://www.lottonumbers.net/german-lotto.asp

http://www.eurolottery365.com/biggest-european-lottery-jackpot-ever/

http://www.eurofotbal.cz/bundesliga/

http://www.legoland.de/en/

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Problem kod Srba a i ostalih mnogih naroda na Balkanu a i u svijetu koji su često imali duge istorijske periode diskontinuiteta državnosti je taj da se ne mogu sjetiti kako je to bilo nekada jer to mnogi nikad nisu imali priliku ni doživjeti, ne mislim kroz narodnu tradiciju tipa epske narodne pjesme već kroz realno višegeneracijsko ljudsko iskustvo. Današnji Česi su se mogli sjećati kako je to bilo za Československa ČSSR, oni opet kako je to bilo za Protektorata i Prve Republike, ti opet kako je to bilo za cisara pana Franca Jozefa i Marije Terezije, Austrougarske, ti opet kako je to bilo za Karla IV, ti dalje opet kako je to bilo za Přemyslovaca, Slavnikovaca, Mojmirovaca, Bořivoja, Vaclava, Boleslava, Mojmira, Rostislava, Svatopluka a ti opet kako je to bilo za prvih čeških i moravskih knezova, vladika i zemana. A kod Srba to znate bolje od mene kako je bilo, par stotina godina unazad Republika Srbija, Republika SFRJ, Kraljevina Jugoslavija, Kraljevina Srbija, Kneževina Srbija pa dugo vremena ništa - Otomanija, pa istorijski relativno kratak period Nemanjićke vladavine i već smo kod plemena. U tom diskontinuitetu koji na sreću nije pratio diskontinuitet crkveni/nacionalni i kulturni ja vidim ustvari korijen problema sa današnjom srpskom i ostalim balkanskim ekonomijama. Prosto nije bilo ni vremena a ni prostora za izgradnju političkih stabilnih država što je glavni preduslov i za svaki drugi materijalni, privredni, ekonomski razvoj i akumulaciju dobara i bogatstva a ta je opet preduslov daljeg kontinualnog i budućeg razvoja i prosperiteta.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A zasto na primer ne bismo razvili neki svoj licni sistem za obnovu i izlazak iz krize ( bilo koje)....to ugledanje na druge ne prolazi. Svi smo mi razliciti. Ono sto prolazi kod drugih ne prolazi kod nas i obrnuto.....

Covek samo srcem dobro vidi, sustina se ocima ne moze sagledati.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 Али проблем је што ми и дан данас кукамо на Турке,

 

 

А роб твој и робиња твоја што ћеш имати нека буду од онијех народа који ће бити око вас, од њих купујте роба и робињу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A zasto na primer ne bismo razvili neki svoj licni sistem za obnovu i izlazak iz krize ( bilo koje)....to ugledanje na druge ne prolazi. Svi smo mi razliciti. Ono sto prolazi kod drugih ne prolazi kod nas i obrnuto.....

 

Pa već ga je razvio gospodin Vučić:

https://goo.gl/Ov9apa

https://goo.gl/n5oPhO

https://goo.gl/mb0z1T

https://goo.gl/PktwJ6

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...