Jump to content

Prošli život?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Zadnji događaj koji mi je "došao" je baš baš jak i mogao bih po pola sata o njemu da razmišaljam jer mi stvarno prija kad mislim o tome. Sad ne znam, da li je to vrsta bluda (lutanja), razmišljati toliko o tome? Pošto reče Deki da pravoslavlje to osuđuje, više neću gledati na to kao mogući prošli život već samo kao neki bag u mom mozgu  :aplauz:

 

Reinstaliraj sistem mozga i neces imati bag :D (salim se)

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo je izgleda nešto do hardvera, reinstalirao sam sistem više puta ali je opet isto  joooj  :D

 

instaliraj novi sistem mozga,u ovaj stari sistem imas gresaka puno koje ti ometaju rad mozga :D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo je izgleda nešto do hardvera, reinstalirao sam sistem više puta ali je opet isto  joooj  :D

 

instaliraj novi sistem mozga,u ovaj stari sistem imas gresaka puno koje ti ometaju rad mozga :D

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ovo je izgleda nešto do hardvera, reinstalirao sam sistem više puta ali je opet isto  joooj  :D

Pa, to ti je zato što si dobio open-source, veruj mi, znam iz ličnog iskustva :D

Šalim se... Poslao mi jedan bratić u Hristu pesmu, i kaže jedan stih: "zar nam stvarno nije jasno da moj svet je tvoj svet, da samo tad i tako je svet, čaroban i lep!" Na kontu ovoga, mislim da nam je daleko veći problem taj što stvaramo svetove, te mehure od sapunice u koje se skrivamo jedni od drugih, tražeći lepotu, a ne shvatamo da nam je sasvim dovoljan ovaj jedan svet, da smo jedni drugima lepota ovoga sveta. Što reče Hristos: "Vi ste so zemlji." Možda ovo nisam shvatio kako treba, ali tako ja sagledah stvar...

"Gledajući ljude sažali mu se, jer bejahu smeteni i rasejani kao ovce bez pastira."
(Mat. 9, 36)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Izvinjavam se ako je ova tema već bila.

 

Kakvo je učenje u pravoslavlju o prošlom (ili sledećem) životu?

 

Ovo pitanje me muči i kopka već duže vrijeme. Nije mi to samo tako došlo u glavu već sam počeo da razmišljam o tome postepeno kako sam počeo da se prisjećam nekih scena koje nikad u životu nisam doživio. Ima ih više i osjećanja su mnogo jaka u vezi njih, čak jača od nekog događaja koji mi se desio. Nisu to nikakve uznemirujuće slike, već nasuprot veoma drage kao da sam bio u njima i rado ih se prisjećam. 

 

Šta bih uopšte trebao da mislim o tome i o čemu se tu radi? 

 

Као хришћани верујемо у само један Живот, онај вечни, а овај садашњи је припрема за њега.

 

Може бити свашта...  генетика, лоша исхрана, неуравнотежен живот, дејство психоактивних супстанци... физиолошки или психолошки проблеми... или просто развијена машта, осећајност, креативност... можда си таленат за режију...

И подсвест је велика тајна, ко зна шта се у њој дешава.

 

Иначе, поједини светитељи су имали дар да гледају и снажно осећају догађаје који су просторно веома далеко, или су се временски одиграли далеко у прошлости или ће се тек догодити у будућности. На пример, старац Порфирије или старац Тадеј. Све у Космосу је повезано. И обичан човек има те способности, али није довољно смирен да осети тако нешто и не би било корисно за њега (и Бог му углавном не да). Поред тога, у помисли и слике се уплићу и неке друге, ђаволске работе, најчешће због људских грешака (животних промашаја, грехова). Некада је тешко разликовати шта је истина. Зато се почетнику у духовном животу саветује да не обраћа пажњу на слике и представе, већ да се моли искрено, од срца, да мисли и закључује добро и што реалније, и да се труди да живи праведно и пуним плућима, радосног, смиреног и ведрог духа, у љубави. Да буде истрајан у томе, ако падне -да устане, да не губи време. Временом се мутна вода разбистри...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 months later...
  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...