Jump to content

Ne usudjujem se na vise i bolje da se ne bih pogordila.


Ljubičasta

Препоручена порука

U zadnje vrijeme sam primjetila kod sebe da pristajem biti prosjecna u nekim sferama zivota jer osjetim da ako pokusam I ostvarim nesto vise od toga da bih se u odredjenoj mjeri pogordila.Rastrzana sam izmedju licnih ambicija I svog duhovnog zivota I u zadnje vrijeme tesko balansiram izmedju te dvije sfere.S jedne strane, kada se odreknem neke svoje ambicije zarad smirenosti cesto osjetim da mi nesto fali,kada ne dam svoj maksimum kao da nije to to...a opet onda kada bih ostvarila veci uspjeh bivalo bi da me pocne da hvata stanje precjenjivanja svojih sposobnosti I potcjenjivanja spoljasnjih okolnosti u smislu "ma ja to mogu..." u smislu da odugovlacim,da se ulijenim itd.Vjerovatno onima koji citaju sve ovo zvuci konfuzno,al ako je neko ipak nesto razumio ili se mozda pronasao u ovome sto sam pisala,voljela bih da iznese svoje misljenje o istom.

Kako se vi nosite sa tim??

I lupi mi šamar onaj najjači, kad počnem da kukam nad životom i kad počnem da žalim sebe. Pokaži mi ono što imam,pokaži mi one koji to nemaju.Ne tražim ništa ,samo me podsjeti da dišem, i podsjeti me da ima i onih, ,koji ne dišu više..




 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Ne usudjujem se na vise i bolje da se ne bih pogordila".

 

Мени се чини да гордост одише из ове реченице. Пре свега треба бити амбициозан и напредовати. Зашто мислиш да напредак није добар? Е сад питање је какав "напредак". Можда знаш да тај напредак није напредак, стварно, односно својим напредком чиниш нешто лоше неком, негде, па се не осећаш лагодно. Можда се само плашиш да напредујеш тј да нешто не изгубиш ако кренеш напред па онда си се укопала у место и себе завраваш. А за више и боље мораш проћи један не тако лаган пут. Можда те плаши планина коју требаш прећи па мислиш да је лепше у подножију?

 

Закључак: Узрастај духовно у својим амбицијама. Ако ти такво узрастање доноси смирење онда је то једина исправна ствар.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Duhovno uzrastaj i obogati Svetim Duhom svoje ambicije.

 

Po tvojim rečima imaš idealnu priliku za "novi početak" u stvarima u kojima si i ranije bila jako dobra a sada bogatija Duhom Životnim...

 

Samo nemoj biti mlitava i bljutava.. tj. ni vamte ni tamte.

Ljubav se u duši ogleda, nebo je još nesagledivo.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

pristajem biti prosjecna u nekim sferama zivota jer osjetim da ako pokusam I ostvarim nesto vise od toga da bih se u odredjenoj mjeri pogordila.

Гордост нас чека на сваком кораку а нарочито иза ћошкова. И поред тог труда да будеш просечна можеш се погордити мислећи како си изузетно скромна да пројавиш своје дарове (таланте), а притом не умножавајући их... Мислим да је боље "служити у ономе у чему смо призвани" а са гордошћу и другим страстима боримо се молитвом колико је до нас, смиравањем мишљу да увек има неко бољи, да ништа није наше осим огреховљене воље и свако добро приписујући Богу.
И те своје амбиције добијамо од Бога као стваралачки импулс који служи да нас покрене на служење Богу и ближњем.
Тако мислим отприлике, ако сам те добро разумео... :)

"Пролази обличје овога света..." (Кор. 7, 31)

podviznickaslova.wordpress.com

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne,moje ambicije i napredak su zdrave i ne bi nikom naskodile,naprotiv... Problem je u tome sto sam u isto vrijeme samokriticna,bojim se greske sto je odlika gordosti,sto ce reci da iako se svjesno trudim da prepustim rezultate u Bozije ruke ipak s druge strane moja podsvijest zeli da se sama dokazem,i kada ne uspijem,obeshrabrim se.

I lupi mi šamar onaj najjači, kad počnem da kukam nad životom i kad počnem da žalim sebe. Pokaži mi ono što imam,pokaži mi one koji to nemaju.Ne tražim ništa ,samo me podsjeti da dišem, i podsjeti me da ima i onih, ,koji ne dišu više..




 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne,moje ambicije i napredak su zdrave i ne bi nikom naskodile,naprotiv... Problem je u tome sto sam u isto vrijeme samokriticna,bojim se greske sto je odlika gordosti,sto ce reci da iako se svjesno trudim da prepustim rezultate u Bozije ruke ipak s druge strane moja podsvijest zeli da se sama dokazem,i kada ne uspijem,obeshrabrim se.

Mozda nebi bilo lose da procitas onaj tekst O cilju zivota u kome imas objasnjenje Sv Serafima Sarovskog o tome sta i kako raditi u zivotu. On npr kaze da nisu sva dobra dela "dobra" vec samo ona ucinjena Hrista radi i da je cilj naseg zivota zadobijanje Duha Svetog. Ja bih npr pitao sebe :Da li ovom akcijom ili delom zadobijam Duha Bozjeg ili ne? Vrlo brzo ce ti u tom slucaju svaest rogovoriti. 

Uz ptu, hvala ti na ovom pitanju jer si me potakla na vrlo vazna razmisljanja. :good2:

 

"Лажно смирење је смирење које има потребу да се покаже. На првом месту, то је смирени изглед (кад кроз понашање и изглед глумимо смиреног човека). Као друго, то је коришћење "смирених" речи и фраза: човек говори о себи да је велики грешник и гори од свих, а ако га у реалности неко увреди он се одмах буни и врло ревносно брани своја права. Као треће, лажно смирење се показује у томе што човек понавља неке научене смирене фразе, рецимо изреке Светих о смирењу, сматрајући да он мисли тако искрено, док смисао тих изрека уопште не долази до његовог срца."

Схиархимандрит Авраам

Link to comment
Подели на овим сајтовима

E hvala,procitacu taj tekst.Osjecam se malo pogubljeno,kao da se vrtim u krug... Imam dosta nekih dilema i konfuzija u pogledu duhovnog zivota a i kao mlada osoba dosta grijesim jer hocu sve ,sad i odmah... :)

I lupi mi šamar onaj najjači, kad počnem da kukam nad životom i kad počnem da žalim sebe. Pokaži mi ono što imam,pokaži mi one koji to nemaju.Ne tražim ništa ,samo me podsjeti da dišem, i podsjeti me da ima i onih, ,koji ne dišu više..




 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...