Jump to content

kako ateisti ovo objasnjavaju...?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Tile, ti li si?

 

Наравно..Сад се сетих како сам се старом, добром, покојном пријатељу Кенедију обратио у индијансткој, пардон, америчкој домовини. Ево снимка и то на инглишком

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A što bi morao da opseda onaj rogati...dovoljno je da ubaci idejicu u mozak, pa čak i dečiji, samo da bi napravio štetu. A trebalo bi i roditelje pretresti pa bi se došlo do zaključka. 

A što se opsednuća tiče - može i dete da bude opsednuto, bez obzira što je "nevino", kao što može i kuća da bude opsednuta. Upozao sam u Rimu patera Amorta, jednog od čuvenijih, koji je imao gomilu takvih iskustava.

Verbum Domini Manet in Aeternum!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

e svašta koja je ovo glupost, ko garantuje da je ovo istina? Mogu i ja da pričam da sam u prošlom životu bio Mahatma Gandi

Nije glupost, takih slucajeva ima... Sto Zeljko kaze ima smisla, na neki nacin je povukao secanje putem misaonih mreza kojima smo svi spojeni

Zayron: Pa tamo ni nema svađa oko vjere i nacije jer se o tom uošte ni ne priča. Priča se kakva je koja ribica i na šta se fata, na mrmka, na glistu, na kruh, hljeb ili angelbrot, na na lažni mamac itd. Evetualno o tom kako se koja peče i koja je ukusnija.

cloudking: "Ne postoje cuda... postoje samo stvari koje jos ne razumemo."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije glupost, takih slucajeva ima... Sto Zeljko kaze ima smisla, na neki nacin je povukao secanje putem misaonih mreza kojima smo svi spojeni

Naravno... I Isus je govorio o povezanosti putem misaonih mreza...

пре 39 минута, haveaniceday рече

Lek protiv kovida postoji. 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jedno je sećati se životnih iskustava ljudi (ne mora ljudi, sećanje je univerzalno, i materija - atom, se "seća"), a drugo je poistovetiti se sa tim sećanjima i identifikovati sebe sa tim ljudima, kao što rade u Indiji vekovima.

 

Njima je to normalno jer pojam ličnosti kod njih iliti duše oni vezuju manje više za svest (sećanje je deo toga), koja (sve je više i naučnih "dokaza") postoji nezavisno od telesnih struktura- u vezi je sa materijom ali ne i sa oblikom tj. sa konkretnim bićima koja umiru.

 

Rečju: svest i sećanje preživljava (nema dokaza da je to večno, mi rišćani naravno kažemo :nije) dok telo kao pojedinačna forma - jok.

 

Svetitelji Crkve su takodje imali ovu sposobnost da "udju" u tuđe sećanje. To ima u dnevnicima Svetog Jovana Kronštatskog, gde on govori da je imao takva iskustva i opisivao je to kao: bio sam u "duhu" tog i tog svetitelja koji je živeo stotinama godina pre njega. Ali on je razlikovao sebe od tog drugog identiteta, nije se identifikovao kao neko drugi, kao jedna duša koja se seli iz tela u telo, i odbacivao je ovaj fenomen kao dokaz za reinkarnaciju

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Jedno je sećati se životnih iskustava ljudi (ne mora ljudi, sećanje je univerzalno, i materija - atom, se "seća"), a drugo je poistovetiti se sa tim sećanjima i identifikovati sebe sa tim ljudima, kao što rade u Indiji vekovima.

 

Njima je to normalno jer pojam ličnosti kod njih iliti duše oni vezuju manje više za svest (sećanje je deo toga), koja (sve je više i naučnih "dokaza") postoji nezavisno od telesnih struktura- u vezi je sa materijom ali ne i sa oblikom tj. sa konkretnim bićima koja umiru.

 

Rečju: svest i sećanje preživljava (nema dokaza da je to večno, mi rišćani naravno kažemo :nije) dok telo kao pojedinačna forma - jok.

 

Svetitelji Crkve su takodje imali ovu sposobnost da "udju" u tuđe sećanje. To ima u dnevnicima Svetog Jovana Kronštatskog, gde on govori da je imao takva iskustva i opisivao je to kao: bio sam u "duhu" tog i tog svetitelja koji je živeo stotinama godina pre njega. Ali on je razlikovao sebe od tog drugog identiteta, nije se identifikovao kao neko drugi, kao jedna duša koja se seli iz tela u telo, i odbacivao je ovaj fenomen kao dokaz za reinkarnaciju.

 

Da dodam, čak i ako reinkarnacija postoji pitanje je šta se reinkarnira. Na neki način svi smo mi reinkarnirani, naša tela nisu ni iz čega, naš sastav je iz već postojeće materije koja je na nekom nivou: atomskom, ili sub atomskom, stara koliko i kosmos. Telo se raspada, to je smrt, ali se materija našeg tela i posle smrti ne vraća u ništa, sav sastav na molekularnom i na atomskom nivou ostaje i širi se raspadanjem u zemlji, i sjediunjuje sa ostalom materijom ulazi u njen sastav.

 

Nema puno "dokaza" da je hrišćanska koncepcija ličnosti (iz ničega, ima početak sa začećem tela) ispravna, naprotiv priroda nam ne daje utisak da ma bilo gde postoji apsolutni početak.

 

Zato je vera u reinkarnaciju, besmrtnost duše naširoko rasprostranjena, jer je "logična", prirodna tj slične procese vidimo u prirodi. Samo je ovde to sve "spiritualizovano"

  • Волим 1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ne vjerujem u reinkarnaciju.

"Данашњи људи не мисле о вечности. Нису схватили дубљи смисао живота. Нису никада осетили оне друге, небеске радости."

Старац Пајсије Светогорац

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Svetitelji Crkve su takodje imali ovu sposobnost da "udju" u tuđe sećanje

To sam i ja pre neku godinu praktikovao!

Mongol General: Wrong! Conan! What is best in life?
Conan: To crush your enemies, see them driven before you, and to hear the lamentation of their women.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...