Jump to content

Зашто је смењен Ратко Дмитровић?

Оцени ову тему


brana

Препоручена порука

Vladimir Dimitrijević: Zašto je smenjen Ratko Dmitrović?

Zašto je, dan posle posete hrvatskog premijera Milanovića, smenjen urednik frankfurtskih “Vesti” Ratko Dmitrović?

Jedan od najboljih srpskih novinara, čovek koji je devedesetih godina bio glavni i odgovorni urednik nedeljnika „Argument“ (i do danas neprevaziđenog po kvalitetu i objektivnosti), pre šest godina postao je glavni i odgovorni urednik frankfurtskih „Vesti“, koje su se, u vreme njegovog postavljenja na to mesto, nalazile u velikoj koncepcijskoj, ali i materijalnoj, krizi. Za šest godina rada u „Vestima“, Dimitrović je uspeo da ih učini najčitanijom srpskom novinom, koja ima preko sto zaposlenih i koja predstavlja odličan izvor informacija i analiza našeg političkog, društvenog i kulturnog života. Takvi urednici se ne menjaju… Osim ako…

Osim ako vlasnik novine, frankfurtski Srbin Dušan Vidaković, od svojih EU saveznika i prijatelja, nekih Nemaca i nekih Hrvata, ne dobije nalog da ukloni Dmitrovića zato što se previše bavi „hrvatskim pitanjem“, od Jasenovca, preko MASPOKa, do „Bljeska“ i „Oluje“. A Ratko Dmitrović („Srbin iz Hrvatske“,to jest Srbin iz krajeva koje je Hrvatska otela Srbima) nije mogao da ćuti i da se pretvara kao da se između nas i „najhrabrijeg naroda na svetu“ (ne zato što se ničeg ne boje, nego zato što se ničeg ne stide, rekao bi Dučić), ništa nije desilo.

On je i kao urednik „Vesti“ i kao saradnik „Pečata“, u kome, od 2008, izlazi njegova kolumna o odnosima Srba i Hrvata, redovno izveštavao čitalaštvo o nedelima nosilaca „tisućljetne kulture“, koji se i danas rukovode ideologijom Ante Starčevića, „oca domovine“, o „pasmini slavoserbskoj, nakotu za sjekiru“. Dmitrović je neformalni doktor kroatologije, nauke u nastajanju, koja se bavi vatikanskom tvorevinom zvanom „Hrvati“, što se sastoji, bar danas, i bar u najvećem broju, od pokatoličenih Srba i nešto doseljenika sa strane, što su postali Hrvati i intelektualci u službi „velikohrvatske ideje“ (setimo se „ilirskog pokreta“: Ljudevit Gaj je Čeh, Stanko Vraz Slovenac, Dimitrije Demetar Grk, Petar Preradović Srbin, itd. ) Autentični Hrvati (čakavci i kajkavci) uglavnom nisu bili ustaše (evo vica: „Ide Zagorac putem i nosi prozorski ram. Sreću ga ustaše, i viknu, salutirajući nacistički: „Dudek, Dudek, za dom!“ „Ma kaj za dom? Nosim ga za svinjac!“)

Vladko Maček jeste bio srbofob, ali nije bio ustaša. Prave ustaše su uvek iz krajeva u kojima je Vatikan, ta zla kob čovečanstva, tvorac lažnog hrišćanstva koje je, po Dostojevskom, gore od ateizma, izvršio preveravanje onih Srba koji nisu mogli da idu putem Matavuljevog Pilipende. I ustaše su, uvek i svagda, bivši Srbi koji, mrzeći sadašnje Srbe, žele da ubiju Srbina u sebi. Zato su bili takvi kakvi su bili.

Dimitrović o tome zna skoro sve. Zato je smenjen. Jednostavno, vlasnik „Vesti“ ga je obavestio da se ne može tako – Hrvatska će ipak u EU, ne? Zakaj mi bumo sada kritikovali EU Kroaciju, zemlju pufnastih kroasana, mekih kao ruke Žileta Friganovića ispod grla starca Vukašina iz Klepaca?

Dakle, o Dmitroviću, bar za sada, toliko. Istraživanje o ovom slučaju Srbina iz Beograda smenjenog po volji EU (naročito ovo U, i to latinicom) Zagreba, se nastavlja, i uskoro ćemo, ako Bog da, iz pouzdanih izvora još ponešto saznati.

Vladimir Dimitrijević,

Izvor: DVERI 17.01.2013.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...