Slikarske tehnike

[Тавита]

Enkaustika

Enkaustika je stara, zaboravljena tehnika i još uvijek se pokušava saznati način postupka. Tek se nagađa kakav je mogao biti postupak. Slična je uljanoj tehnici, ali razlikuje se po tome što boje nisu sastavljane od ulja niti se miješaju lanenim uljem ili terpentinom, i ne polažu se na platnenu podlogu kistom, nego se, vezane voskom, postavljaju metalnim štapićem na drvenu podlogu, na mramornu ili bjelokosnu pločicu. Nakon slikanja vjerojatno je umjetnik ohlađeni vosak ponovno zagrijavao usijanim željezom da bi spojio plohe različitih boja. Enkaustika je neobična tehnika. U al Faiyumu, u donjem Egiptu, bilo je vrlo popularno postavljati portrete pokojnika na grobovima. Prikazan je jedan primjer od tih portreta. Vidljiva je izvrsna očuvanost boja. A slika je stara 1800 godina! Te su boje neobično otporne. Nekada su bile korištene i za slikanje Bogorodice s Isusom  u ranom vizantijskom razdoblju. Nakon toga se počinje koristiti tempera te tako nestaje ta neobična tehnika.

[Тавита]

Freska

Freska je tehnika slikanja na zidu. Slika se bojama, koje se rastapaju u vodi, po svježem sloju žbuke. Boja se suši istovremeno s podlogom i tako se nerazdvojno povezuje s njom. Rad na svježoj žbuci zahtijeva brzinu i sigurnost jer se naknadne promjene mogu izvršiti tek tako sa se ukloni čitav sloj žbuke i da se zamijeni novim slojem. Zato su slikari prethodno izrađivali crtež na kartonu koji se u mjeri slagao s konačnim djelom i prenosili obrise na svježu žbuku.

Postoji još jedna varijanta fresko- tehnike, a ona se zove secco (tal. suho). Boja se nanosi na osušenu žbuku, soja se prije slikanja osvježi gašenim vapnom. Stapanje boje s podlogom nije tako potpuno i zato dolazi do znatnih oštećenja.

[Тавита]

Grattage

Grattage (franc.) ili sgraffito (tal.) je slikarska tehnika građenja debele površine pastelom i struganjem gornjeg dijela pastele.

Za tu tehniku najčešće se koristi uljna pastela koja se potom struže olovkom ili oštricom.

Postoji nekoliko vrsta grattagea. Jedna se bazira na stvaranju debelih površina pastelom, dok se u drugoj koristi sloj pastela koji je prekriven tušem ili crnom temperom pa se tek onda struže gornji pokrov. Ta se tehnika najčešće koristi kada se žele istaknuti različite teksture i kontrast svjetla.

[Тавита]

Gvaš

Gvaš je vrsta vodenih boja koja se miješa sa nekom bijelim pigmentom (npr. kreda). Tako nastaje gušća boja koja nema više onu prozirnost akvarela. Boje budu svjetlije pod utjecajem bijelog pigmenta. Gvaš (gouache) se kao termin počeo koristiti u Francuskoj u 18. stoljeću, ali tehnika se upotrebljavala u Europi već u 16.stoljeću.

[Тавита]

Kolaž

Kolaž je posebna slikarska tehnika koja nastaje lijepljenjem raznih papira, komadića tekstila, drveta, pijeska i različitih predmeta na podlogu. Kolaž se javlja u modernoj umjetnosti. Najpoznatiji kolažisti su:

    * Pablo Picasso

    * Jean Arp

    * Max Ernst

    * Kurt Schwitters

    * Juan Gris

    * Juan Miro

    * Georges Bracque

    * Hannah Höch

    * Marcel Duchamp

    * Salvador Dali

    * Man Ray

Ti umjetnici koriste na "klasičan" način kolaž od već stvorenih komadića materijala ali Henri Matisse, koji se tom tehnikom koristi tek u poodmaklim godinama, osobno boji papire gvašem te ih izrezuje. Najvažniji umjetnički pravci koji se koriste tom tehnikom su:

Kubizam, Dadaizam, Nadrealizam, Pop art, Fluxus.

[Тавита]

Mozaik

Mozaik je posebna slikarska tehnika pri kojoj se male raznobojne kockice kamena ili obojenog stakla slažu na podu, svodu ili zidu, rjeđe na prenosivoj ploči. Kockice se utiskuju u meku podlogu svježe žbuke, koja se kasnije stvrdne.

Kockice mozaika su obično nepravilne. One se ne stapaju kao potezi ili mrlje što ih ostavlja kist, već se svaka zazaznaje po svojoj veličini i obliku. Zato površina, kad joj se približimo, djeluje razbijeno i titravo.

Poznati mozaici su:

    * mozaik borbe Aleksandra protiv Darija III.

    * mozaici u crkvi San Vitale u Ravenni

    * mozaici u crkvi sv. Petra u Veneciji

[Тавита]

Pastel

Pastel je bijela kreda pomiješana s bojom u prahu. Postoje razne vrste pastela, npr. voštani ili uljni pastel, ali samo suhi pastel je pastel u pravom smislu riječi. Obično se oblikuje u štapiće. Njihov se suhi trag može razmazati prstima, trljačima od papira ili nekim drugim sredstvom. Profesionalni pastelisti uobičajeno nanese pastel naknadno, kao prašina.

Pastelom se nazivaju i slike naslikane tom slikarskom tehnikom. Njihova je glavna osobina suhoća. Poneki ljudi smatraju kako je površina modernog pastela slična površini enkaustike.

Glavni pastelisti su: Edgar Degas (koji je pastel počeo koristiti tek kad mu se vid počeo oslabjeti), Quentin de la Tour, Pablo Picasso, Edouard Manet, Odilon Redon, Rosalba Carriera itd.

[Тавита]

Tapiserija

Tapiserija je posebna slikarska tehnika. Tapiserija je vrsta klečanog ćilima. Između niti osnove provlače se niti potke koje oblikuju motive. Provučene niti pritiskuju se "češljem" i tako nastaju gusti, jednolični, paralelni radovi.

Tapiseriji je osnova u ljepoti linije i boje koje su po materijalnom sastavu vunene ili svilene. Tapiser iz prirode tih materijala izvlači specijalnu ljepotu mekih kontura i još mekših ploha boje. Srodna tapiseriji je tehnika pod nazivom goblen.

[Тавита]

Tempera

Riječ tempera dolazi od srednjovjekovne latinske riječi temperare, što znači miješati. Označava slikarsku tehniku u kojoj boja nastaje miješanjem boje u prahu (pigmenta) s otopinom ljepila i vezivnog sredstva žumanjka ili bjelanjka jajeta, gumiarabike, smokvinog mlijeka, octa itd. Tako dobivena boja je gusta te se pri uporabi još razrjeđuje vodom, ali kad se na podlozi suši, postaje u vodi netopiva. To je stari recept po kojem su se te boje izrađivale. Danas se koriste, posebno za rad u osnovnoj školi, već pripremljene pastuozne boje u tubama. Temperom se može slikati na raznim podlogama: na drvetu, papiru, staklu, platnu. Po završetku rada slikari su sliku premazivali tankim slojem ulja radi zaštite i sjaja, jer je inače tempera suha tehnika bez sjaja. Tempera je neprozirna pokrivna boja. Njome se ne smije slikati u debelim namazima jer se tada ljušti i puca. Zbog svoje neprozirnosti i pokrivajućeg svojstva može se slikati sloj na sloj, čime se prethodno naslikano može prema želji prekriti. Stoga je manje osjetljiva od akvarela te se njome lakše slika nego akvarelom. Temperom se mogu jednolično obojiti veće plohe, stoga je pogodna za dekorativno oblikovanje i oblikovanje u području primijenjene umjetnosti, kao što je izrada idejnih rješenja opreme knjiga, ambalaže, scenografskih rješenja, plakata itd.

[Маша]

Која је ово техника, свиђа ми се?

Рембрант је у питању

[Тавита]

Uljane boje

Uljane boje nastaju kad se pigment miješa s različitim sušivim uljima. Uljane boje su masne, polagano se suše, donji slojevi proziru se kroz gornje namaze. 0442_feel uljanom tehnikom dopušta tanak, proziran namaz (lazurni), ali i nanošenje boje u debelim slojevima (impasto), miješanje boja i postavljanje boje iznad boje.

[Тавита]

???? ?? ??? ???????, ????? ?? ???

???????? ?? ? ??????

tehnika "ala prima"

ova slika inace jednog filozofa, radjena je tehnikom ulje na drvetu...

[Тавита]

lijep izbor Maso... Rembrant je divan!

[Маша]

А ова слика Надежде Петровић?

[Тавита]

? ??? ????? ??????? ?????????

jos jedan rad na kartonu mislim, sa Nadezdom sam slaba, ali na oko mi je vidna tempera...

impresionizam.