Jump to content

Hildegard Von Bingen - Canticis nanque ecstasim

Оцени ову тему


Johanes de Silencio

Препоручена порука

Još će se otkriti da je Tarasija Avilska i  blaga prema čitavom jednom pokretu, naročito franjevačkih srednjevijekovnih mističarki kao što su Anđela Folinjska, Veronika Đulijani itd. čija su mistična iskustva na granici čulnog i gotovo naturalistička - naročito pri uranjanju u misteriju Hristove žrtve na krstu. Krv i zanos. Bilo je zaista čudnih momenata u toj pobožnosti prema Hristovom čovještvu.

Ima kod Jovana Dučića u Gradovima  i himerama dva pisma, jedno o Tarasiji Avilskoj, drugo o Katarini Sijenskoj, upravo o tom neobičnom, čulnom poimanju odnosa prema Bogu. Hteo sam, svojevremeno, da otvorim posebnu temu o tome, ali su mi neki Dučićevi komentari o Tereziji delovali 'preslobodno' i potencijalno sablažnjivo.   :)

Nije čudo da su te egzaltacije mnogima bile čudne, kao npr. svetitelju Ignjatiju Stavropoljskom, koji je, ako se sećam, sve to opisao kao prelest. 

 

Nema sta da se sablaznjujemo, culnost je ljudska, zene su judi, ali bogami i muskarci:))

 

A meni je licno fascinantna ova , na neki nacin i neostvarena ljubav ( tu sada ne mislim na culnost)

jedne monahinje prema Hristu. Ta ljubav je vrhunac ljubavi, neka iskonska ljubav koja gradi i razara svet

i zasto da ne pisemo o tome.

 

Ja sam fascinirana ljubavnim pismima Elojze i Abalara ( misticara, filozofa, teologa, osnivaca Sorbone),

mozda cu otvoriti poseban topik, a mozda cu i ovde staviti neku njihovu, zaista besmrtnu ljubavnu korespondenciju,

ali i tragicnu jer ipak uvidjaju da je Bog vrhunac svega, i da je culnost tu savrseno nevazna.

 

Gradove i Himere volim, ali verovatn9o imam samo prvu knjigu:))

Link to comment
Подели на овим сајтовима

 

 

 

Ко је он?

 

@@Rayela,

 

 

Па то је врло интересантно. Ја би их објавио.

Углавном, наше православне светитељке су другачије од западних, али и код наших има тих еросних термина и прича: "невесте Христове", "брак са Христом", "Христове дјевице", "Женик", "удаја", "заручење са Христом", итд.

 

Међутим, и мушкарци су користили сличне термине. Посебно Симеон Нови Богослов. Он је користио и неке скандалозне термине да би описао сједињење са Богом.

 

 

Za muskarce ne znam , oni me zanimaju malo drugacije:))

 

A bas ove izraze koje si ti ovde naveo koristi i Elojza i Ebalar jer su ti izrazi bili vekovima uobicajeni za kaludjerice,

monahe, pa i vladie, teologe.

 

Culnost je sastavni deo zivota svakog coveka.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Euthyphro, @@Rayela,

 

Баш ми је драго да сам нашао овако добре саговорнике. Види се да познајете ствари.

Да, све је тачно што сте рекли. Има заиста чудних мистика, посебно међу женама, посебно у то време.

Шта тек речи за једну Agnes Blannbekin, то је чак и мени претерано.

 

Мислим да би било добро да отворите те теме, чисто да попричамо и упоредимо са нашим светитељима, са великим мистичарима Истока.

Посебно је занимљива Сирија и мислим да би се ту могле наћи многе паралеле са Западном, а можда и нешто више.

"Тамну ноћ душе" није измислио Јован од Крста, већ сиријске анахорете петог века.

 

А колико је тек занимљива Грузија, па Јерменија, их.

Хришћанство није само Халкидон и Александрија. Антиохијски богослови су много занемарени, а они су познати по тој "христологији одоздо" и узимањем за озбиљно Христове човечанске природе.

 

Чудно је то за "прелест", мада треба бити опрезан.

Ни претеривати, нити се опуштати. У сваком случају, претерана је и нетачна тврдња православног богослова Ендрју Лаута (кога доста ценим) да је "познати Бога чулима - јерес". Он као да није читао Нови Завет.

 

Пишите...

... пустиња је тамо где боли ...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Na kraju krajeva, onima koji se olako sablažnjavaju neka se pokaže Pjesma nad pjesmama, ili Prorok Osija (što mi je u potpisu) gde se starozavjetna Crkva upoređuje sa nevjestom,  i Bog sam sebe naziva njenim mužem, ili sam Hristos i njegova metafora o Ženiku koji dolazi u ponoć itd. Nije čudno da je Jovan od Krsta tražio da mu se pred smrt čita iz Pjesme nad pjesmama. :) Svi su oni samo konsekventno razvijali metafore date u Svetom Pismu. 

Da li je sve to autentično ili je plod prelesti, ja ne mogu da presuđujem u svakom slučaju. Ako je preslobodan, kao opšta tendencija, taj način izražavanja, onda se može  reći da je to sloboda Svetog Pisma.

agiogrfafia_psalmoi4_monazouson.jpg

Hristos kao mladoženja iz Pjesme nad pjesmama...

 

 

Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina.

 

De Maria Numquam Satis

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 3 weeks later...
  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...