Jump to content

Isusova sudbinska odrednica.

Оцени ову тему


Gaša

Препоручена порука

напротив, Он је изабрао да му се то деси и да се кроз Њега оствари свако пророчанство и Васкрс.

а судбина не постоји него се бира и кроји.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

напротив, Он је изабрао да му се то деси и да се кроз Њега оствари свако пророчанство и Васкрс.

а судбина не постоји него се бира и кроји.

 

Zašto je onda molio Boga da mu se ne ne desi smrt na krstu?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

"Oče ako je moguće da me prodje ova čaša..."

 

 

Isus nije želeo da mu se dogodi ono što mu se desilo.

Da li je morao da se pokori sudbini?

 

Не судбини већ се покорио вољи Очевој.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zašto je onda molio Boga da mu se ne ne desi smrt na krstu?

 

Зато што је био заиста човек. Својствено је људској природи да не жели да умре.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zašto je onda molio Boga da mu se ne ne desi smrt na krstu?

 

...ali da ne bude volja moja, nego Tvoja. 

 

Poslušnost iz ljubavi.

"We are such stuff
As dreams are made on; and our little life
Is rounded with a sleep."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zato što su muke i smrt strašna stvar. 

Zato je molio da ga mimoiđe ova čaša.

 

Ako hoćemo da preslikamo i da uporedimo to iskustvo sa sopstvenim, ljudskim, zar nije razmišljanje o budućoj smrti užasavajuće za čoveka? Mislim, sama smrt i bolesti, bilo kakve muke kojima smo izloženi zbog svoje prirode, su uniženje...

Čudesna je to stvar, da nam je Hristos dao mogućnost da pobedimo smrt, svojom smrću...

"We are such stuff
As dreams are made on; and our little life
Is rounded with a sleep."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ali ipak nije hteo da mu se to desi,pa je molio Oca da ga reši tih muka.

 

Одговорих ти - тиме показује да је био и човек, да је заиста преузео људску природу. Који се човек не би плашио онаквих патњи и онакве смрти?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Zašto bi smrt za njega bila strašna stvar?

 

Грешиш зато што само гледаш Његово божанство. Занемарио си његово човештво и зато ти ово није јасно. Он страда и пролази кроз искуство страдања и смрти као човек, не као Бог. Богу, божанској природи, није својствено страдање и смрт.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@@Gaša

 

Ovo što je rekao A. Milojkov, to je to.

 

Razmisli, Hajdeger koji je nazvao čoveka bićem-ka-smrti, pa i on je primetio da smo zaokupljeni potpuno trivijalnim stvarima u životu kao vidom odbrane pred fundamentalnim strahom, strahom od smrti i ništavila. Zamisli da imaš sasvim jasno u glavi čas svoje smrti, koji je to užas... Postoji u ljudskoj prirodi jedan nagonski strah od nestajanja...

"We are such stuff
As dreams are made on; and our little life
Is rounded with a sleep."

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Грешиш зато што само гледаш Његово божанство. Занемарио си његово човештво и зато ти ово није јасно. Он страда и пролази кроз искуство страдања и смрти као човек, не као Бог. Богу, божанској природи, није својствено страдање и смрт.

 

Dakle Gospod je u potpunosti "razdvajao"svoju ljudsku i Božiju prirodu,kako da kažem...nije mogao u nekom trenutku da bude jedna ličnost i Bog i čovek?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nije morao, To sto je zeleo da ne strada samo potvrdjuje da je covek i da ima ljudsku prirodu i njoj svojstvenu volju, koja ne zeli da umre. Takodje je kolebljiva i uvek se projavljuje u vidu izbora za ili protiv, da ili ne.

 

On je zeleo kao covek NE ali je sam sebe, opet kao covek prisilio na DA, bolje receno dvoumio se izmedju NE i DA i na kraju izabrao DA.

 

Sta ce veci dokaz da nije u pitanju sudbina, vec slobodan izbor. 

 

"da bude Tvoja, a ne moja Oce.." samo znaci to da mu je poznata i vazna volja Oca nebeskoga pri izboru koji donosi sam kao covek, bez spoljasnje prisilne intervencije od strane Boga Oca.

 

 

Sudbina bi nila da nije imao nikakvog izbora.

 

ZAKLJUCAK: Gospod je mogao i da ne izabere da se saglasi sa voljom Boga Oca i mogao je da odbije krst.

Zbog ove tvrdnje koja je 100 posto pravoslavna, nastao je monofizitizam a kasnije monotelitizam.

Oni su naime iz toga izveli logican zakljucak: pa da je Gospod mogao da odbije krst onda ne bi bilo ni vaskrsenja a samim tim ni spasenja, pa su se onda toga silno uplasili pa su rekli: ne, ne, Gospod je imao samo jednu volju i to boziju, i nije mogao da ne strada itd. da bi osigurali spasenje, kroz vaskrsenje koje je posledica krsta. 

Njima je dakle bio problem to da je nase spasenje zavisilo od odluke G.Isusa kao coveka i da je ono moglo i da se ne desi, a za nas pravoslavne je upravo to sto je Gospod Isus kao covek doneo odluku da strada na krstu iako nije morao, a to je onda za posledicu imalo Vaskrsenje Njegovo i nase, razlog nase ljubavi i zahvalnosti prema Njemu.

 

Iako nije imao potrebu ni razlog, On je dobrovoljno stradao nas radi i naseg spasenja

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...