Данијел Драгичевић Написано Септембар 12, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 12, 2012 Да ли сте размишљали нешто на ову тему? - Да ли живот у заједници човјека испиуњава или убија његову индивидуалност? - Да ли живот у самици човјеку даје максималну слободу и да ли му је то довољно? није да није... није ни да није.... није да није... није ни да није.... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Милан Меденица :) Написано Септембар 12, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 12, 2012 само зависи од тога јеси ли екстровертна или интровертна личност. клик Душекорисна књига О ЧЕСТОМ ПРИЧЕШЋИВАЊУ СВЕТИМ ТАЈНАМА ХРИСТОВИМ, свети Никодим Светогорац и свети Макарије Коринтски клик Кољивари и пракса честог причешћивања Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
DankaM Написано Септембар 12, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 12, 2012 Sve zavisi od čoveka. Imaš nekih koji su usamljeni u gomili , a imaš ispunjenih i na pustom ostrvu. Nema tu 'leba ako su ti isti ljudi, k'o i stvari. Mada ja lično mislim da čovek ne može da bude ličnost ako je sam, ako nije u odnosu. Jo', sad mi pade na um izjava "ima podstanare" Биљана, Јадранка-Дервента and Драгана Милошевић је реаговао/ла на ово 3 "We are such stuffAs dreams are made on; and our little lifeIs rounded with a sleep." Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Милан Меденица :) Написано Септембар 12, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 12, 2012 мож дима Бога свугде Биљана and DankaM је реаговао/ла на ово 2 клик Душекорисна књига О ЧЕСТОМ ПРИЧЕШЋИВАЊУ СВЕТИМ ТАЈНАМА ХРИСТОВИМ, свети Никодим Светогорац и свети Макарије Коринтски клик Кољивари и пракса честог причешћивања Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
DankaM Написано Септембар 12, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 12, 2012 Ma, enivejz, meni je baš nekako...čudna, ta sloboda od ljudi. A da l' se misli na slobodu od odnosa ili na slobodu od ljudskog prisustva? "We are such stuffAs dreams are made on; and our little lifeIs rounded with a sleep." Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Милан Меденица :) Написано Септембар 12, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 12, 2012 мислим да људи луде само зато што немају однос с неким, то је као бити одсечен од свега живог, чак и кад имаш присуство неког другог живуљка. слобода од људског присуства је подношљива, док год можеш да мериш време између два односа, па макар то било и утешно, иако немушто, дотурање хране у самицу. такође, познати су случајеви да људи године скоро па нормално преживе на пустом острву, тако да и није неки проблем док има наде. самица зато и јесте вероватно најгора казна за човека, а људи могу лако и да флипну прекидач за кратко време кад су ускраћени за све сензорне надражаје. http://en.wikipedia....ory_deprivation е сад, зависи да ли имаш на нешто да се ослониш, па те то држи на окупу, или си једноставно слаб и пукнеш ко лајсна ... колико се сећам, чланови ал-каиде су увежбани да само треба да преживе три дана и онда могу да причају шта хоће, док се војне и обавештајне специјалне јединице увежбавају да могу да издрже и по две недеље, мислим да је рекорд 13 дана. мислим, да мало проширим причу. Биљана је реаговао/ла на ово 1 клик Душекорисна књига О ЧЕСТОМ ПРИЧЕШЋИВАЊУ СВЕТИМ ТАЈНАМА ХРИСТОВИМ, свети Никодим Светогорац и свети Макарије Коринтски клик Кољивари и пракса честог причешћивања Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Данијел Драгичевић Написано Септембар 12, 2012 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 12, 2012 Ma, enivejz, meni je baš nekako...čudna, ta sloboda od ljudi. A da l' se misli na slobodu od odnosa ili na slobodu od ljudskog prisustva? Па нисам мислио посебно на слободу од односа или људског присуства, али је баш добро питање. Било би занимљивије да се разговара о слободи од оноса, јер слобода од људског присуства је свакоме мучна. Мени је цијело питање пало на моменат сучајно... Замислим себе како сједим закључан у некој самици али мене то не растужује, него гледам како да себи олакшам ситуацију. И тако, у својој машти, ја сам се скинуо го и скакутао од ћошка до ћошка и пјевао "лидо, лидо, лидо, лидија, љубав једина." ) Па се у свему томе запитах: а колико човјек мора да жртвује себе, тј. да не дозвољава својој индивидуалности због којекаквих норми или односа у заједници. http://www.youtube.com/watch?v=6vED5ypfuDo Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
DankaM Написано Септембар 13, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 13, 2012 ја сам се скинуо го и скакутао од ћошка до ћошка и пјевао "лидо, лидо, лидо, лидија, љубав једина." Evo, čim si bio sam, odmah si mislio na Lidiju. I to go Nego, šalu na stranu, jednostavno mislim da smo mi bića koja teže drugome, i to što smo zreliji, težimo ka različitom, znači pružamo ruke ka Drugom, kao onom što nije naš odraz... Težimo da prihvatimo tuđu ličnost. I tu leži naša sloboda. U tom iskoraku od samog sebe (da ne kažem Selfa ) Ako stalno ostaneš sa nečim što je isto, ostaješ zarobljen u svetu Ogledala. Zato je najveća sloboda u zajednici ličnosti koje prihvataju različitosti jedni drugih. Da se ne pravim pametna, ovo kažu zagovornici relacione psihoanalize, a rekla bih i mitropolit Zizjulas... Драгана Милошевић је реаговао/ла на ово 1 "We are such stuffAs dreams are made on; and our little lifeIs rounded with a sleep." Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Данијел Драгичевић Написано Септембар 13, 2012 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 13, 2012 Evo, čim si bio sam, odmah si mislio na Lidiju. I to go Nego, šalu na stranu, jednostavno mislim da smo mi bića koja teže drugome, i to što smo zreliji, težimo ka različitom, znači pružamo ruke ka Drugom, kao onom što nije naš odraz... Težimo da prihvatimo tuđu ličnost. I tu leži naša sloboda. U tom iskoraku od samog sebe (da ne kažem Selfa ) Ako stalno ostaneš sa nečim što je isto, ostaješ zarobljen u svetu Ogledala. Zato je najveća sloboda u zajednici ličnosti koje prihvataju različitosti jedni drugih. Da se ne pravim pametna, ovo kažu zagovornici relacione psihoanalize, a rekla bih i mitropolit Zizjulas... Свјестан сам ја да имам проблем са самољубљем а да затварањем себе у самицу то само може да пређе и у неку патологију. ;D Волим ја и када сам са другим људима. Допада ми се када неко има мишљење другачије од мог... Па ми уз то и контрира... Све то подстиче човјека да тражи одговоре и машта.... Али када је човјек сам са собом онда све што ради је паметно и увијек је управу. То је добра страна самице. leteti Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Гости Guest JelenaLela Написано Септембар 13, 2012 Гости Пријави Подели Написано Септембар 13, 2012 Govoriću isklučivo na osnovu sebe iz svog iskustva- slaba sam sa filozofiranjem i 'psiho' znanjem ! Ne mogu da zamislim svoj život bez zajednice! Takva sam osoba i tako funkcionišem- sa nekim. Nije da ne mogu i sama, ali uvek mi je draže kad imam nekim sa kim mogu da podelim i dobro i zlo. Ipak priznajem da sam najdublje svoje poznanje Boga doživela u trenucima 'samoće'... Ali isto tako sam videla Njegovu lepotu u drugima i našim međuodnosima. Ja svoje puno ispunjenje individualnosti ostvarujem upravo u zajednici. Što se tiče nekih 'sloboda' koje nam 'uskraćuju' drugi ljudi, pa Bogu hvala da sam uvek imala nekog ko bi me razumeo i omogućio da tu svoju 'slobodu' izrazim, ako bi mi je neko drugi onemogućio. Nadam se da me razumete. I ne samo to- već podstakao to što želim. Evo jednog primera: jako me je zanimao duborez, ali kad sam tati rekla da bih volela da naučim tako nešto, on me samo pogledao u fazonu 'dete aj ne namišljaj no sedi uči i završi školu' a onda upoznam lika koji ne samo da je razumeo moju ljubav prema tome već se i ponudio da mi drži časove rezbe i to besplatno! Sada smo dobri prijatelji. Poenta moje priče je da dobri Gospod sve lepo uredi, samo treba imati pouzdanja u Njega. Nadam se da nisam odlutala od teme . Osim toga da je Adamu bilo dobro samom, ne bi mu Gospod stvorio Evu ! Mada skupo Adama koštalo ono rebarce, no šta da se sad radi 4chsmu1 Биљана, Данијел Драгичевић, malina :) and 3 осталих је реаговао/ла на ово 6 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Данијел Драгичевић Написано Септембар 13, 2012 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 13, 2012 Ipak priznajem da sam najdublje svoje poznanje Boga doživela u trenucima 'samoće'... Ali isto tako sam videla Njegovu lepotu u drugima i našim međuodnosima. Занимљиво ми је што спознање често иде тим редослиједом. Као неки круг. Упознајеш Га када си сам а онда препознајеш да је љепота у томе да не ниси сам/а. Мада, мени је почетно питање наметнуло дилему са неког homo ludens становишта. Као када си сам, онда можеш да се играш с чим и како ти воља. DankaM је реаговао/ла на ово 1 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
DankaM Написано Септембар 13, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 13, 2012 Мада, мени је почетно питање наметнуло дилему са неког homo ludens становишта. Као када си сам, онда можеш да се играш с чим и како ти воља. To je kvalitetna i kreativna usamljenost; da bi se ona postigla, mora postojati zalog Drugog kojem verujemo, to jest da smo stekli pouzdanje i samopouzdanje. Tad možemo da se igramo i stvaramo. Sposobnost da se bude "kreativno sam" je dokaz zrelosti. Opet nisam ja, već D.V.Vinikot o tome šta znači "dovoljno dobar roditelj". Данијел Драгичевић је реаговао/ла на ово 1 "We are such stuffAs dreams are made on; and our little lifeIs rounded with a sleep." Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Oglo Написано Септембар 13, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 13, 2012 Evo, čim si bio sam, odmah si mislio na Lidiju. I to go Nego, šalu na stranu, jednostavno mislim da smo mi bića koja teže drugome, i to što smo zreliji, težimo ka različitom, znači pružamo ruke ka Drugom, kao onom što nije naš odraz... Težimo da prihvatimo tuđu ličnost. I tu leži naša sloboda. U tom iskoraku od samog sebe (da ne kažem Selfa ) Ako stalno ostaneš sa nečim što je isto, ostaješ zarobljen u svetu Ogledala. Zato je najveća sloboda u zajednici ličnosti koje prihvataju različitosti jedni drugih. Da se ne pravim pametna, ovo kažu zagovornici relacione psihoanalize, a rekla bih i mitropolit Zizjulas... Da, privlači nas različitost tj kontrasti, i upravo je to razlog zašto pružamo ruke ka drugome, jer kroz tu različitost iskušavamo sebe A opet sa druge strane more bit al ne mora da znači Različitost je u prihvatanju života kakav jeste, i ko se nađe pod prihvatanjem svega kako jeste, onda mu je drugi isto što i on. No way out "Kakvi su da su, moji su" Džizs Apokrifno jev. po Oglu -taj njihov svijet će te ubiti Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Данијел Драгичевић Написано Септембар 14, 2012 Аутор Пријави Подели Написано Септембар 14, 2012 Različitost je u prihvatanju života kakav jeste, i ko se nađe pod prihvatanjem svega kako jeste, onda mu je drugi isto što i on. No way out likefaceeeeeeee Oglo, my maan! (e izvini još uvijek sam na balkanu, koči proces dobijanja radne dozvole ali neću odustati pivo ) Oglo је реаговао/ла на ово 1 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
DankaM Написано Септембар 14, 2012 Пријави Подели Написано Септембар 14, 2012 Da, privlači nas različitost tj kontrasti, i upravo je to razlog zašto pružamo ruke ka drugome, jer kroz tu različitost iskušavamo sebe A opet sa druge strane more bit al ne mora da znači Različitost je u prihvatanju života kakav jeste, i ko se nađe pod prihvatanjem svega kako jeste, onda mu je drugi isto što i on. No way out Hm,hm,hm, da vidim da li sam dobro razumela: Ja bi onda trebalo da bude izjednačeno sa Ti. Ali nisam mislila na to. Najbliže onome što sam mislila bi bilo da smo Ti i Ja ravnopravni, a ne ekvivalentni. Ne treba da dođe do "gutanja" i "utapanja" ličnosti jedne u drugu. Ali, da bismo postigli i taj tzv. zreli odnos, kada smo oboje ravnopravni, oboje moramo da se odreknemo dela slobode. Da bi postigao slobodu, moraš da je se odrekneš Skoro sam se nešto džapala sa voljenim i bila u fazonu "e,znaš šta, bilo bi mi lakše da sam sama i da samo sebi treba da ugodim", a on mi reče "nisi jedinstvena u tom razmišljajnju, o najmilija" Ne da smo se ismejali tada... Ali me malo navelo na razmišljanje (samo malo ), zašto je toliko teško odreći se svoje volje (za moć)? Da li to zavisi od osobe do osobe, da ne kažem, količina i jačina te volje? Na koncu, i kad se molimo Bogu, kažemo " Da bude volja Tvoja". Oglo је реаговао/ла на ово 1 "We are such stuffAs dreams are made on; and our little lifeIs rounded with a sleep." Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука