Jump to content

Otići ili ostati u crkvi?

Оцени ову тему


Препоручена порука

Otići ili ostati u crkvi?

Katoličku crkvu napušta svake godine sve više vernika. Koji su razlozi napuštanje crkve, a koji razlozi za ostanak? Predstavljamo dva vernika, dva različita mišljenja.

Nakon 23 godine, američki student iz Majnca Filip Rot, odlučio je da istupi iz rimokatoličke zajednice. „Postoji veoma mnogo razloga za to, ali jedan je najbitniji: ja ne verujem u Boga. Ne verujem da božansko biće postoji. Razlozi su i to što katolička crkva negativno utiče na krizu sa sidom u Africi, diskriminiše homoseksualce i žene i sistematski krije sveštenike pedofile. Te aktivnosti pokrenule su me da javno istupim“, kaže on.

Razočarani crkvenim sistemom

0,,16163349_402,00.jpg

Filip Rot

Nepoverenje u crkvu kod Filipa Rota ima još dublje značenje. Kao dete, bio je manipulisan i indoktriniran, kaže, što mu je tek kasnije postalo jasno. On smatra da je krivično delo to što se đaci u osnovnim školama za vreme nastave odgajaju tako da budu „poslušne crkvene ovce“ i da im se usađuje strah od greha koji mogu da izbegnu samo ispovešću u crkvi: „Ti si loš. Ti moraš da učiniš nešto protiv toga i mi kao crkva smo jedini koji će ti pomoći. Bez nas ćeš se bojati. To je ono čime nas plaše.“

Pritom ni jedan sveštenik tokom celog njegovog detinjstva i mladosti nije se potrudio da odgovori na njegova pitanja. Jedino veroučitelji u školama uzimaju ozbiljno interese i potrebe učenika vezane za tumačenja verskih doktrina, ali i tu su diskusije dosegle svoje granice, s obzirom na to da , na kraju krajeva, veronauka služi kao veza mladih sa katoličkom crkvom. Zato se Rot zalaže za etičko-versku nastavu, kako učenici ne bi bili saterani u „verski ćošak“, već da bi formirali svoje mišljenje o sopstvenoj i tuđoj veri.

Religija kao parazit

Naravno da nije sve ni tako loše u crkvi, kaže Roh. On navodi i pozitivne aspekte zajednice, osećaj pripadnosti i društveni angažman. No, to se može pronaći i van crkve, u društvu ili udruženjima. „Fascinira me to što je crkva uspela da izgradi zajednicu i kroz njene strukture ljudima na neki način olakša život. Na primer, kada dođem u neki novi grad, idem u crkvu. Tamo upoznajem postojeću strukturu i dobrodošao sam. Ali to ne znači da moram da ostanem u toj zajednici.“ Rot je siguran da van crkve može bolje da shvati ljudske vrednosti, jer ne postoji licemerje: „Solidarnost ljudski kvalitet koji živi u svima nama, za koji se religija veže kao parazit“, kaže Rot.

Laici rade na promenama

0,,16163286_402,00.jpg

Adalbert Dur

Upravo pojam „biti dobar“, u katoličkoj crkvi je ono što je neophodno 64-godišnjem Adalbertu Duru iz Nider-Olma. Od kad su se deca odselila od kuće, taj programer dodatno se angažovao u crkvi. Preko 40 raznih zajednica, od Katoličkog omladinskog pokreta i Seniorske grupe, do grupe „Sto za siromašne sugrađane“, svedoče o živom delovanju zajednice. On se, kaže, ne oseća kao katolička „poslušna ovčica“. U njegovoj zajednici postoje jaki laički pokreti, ne samo u socijalnim, nego i u verskim područjima. „U Nider-Olmu postoje različite forme bogosluženja, gde laici, i ja takođe, u vreme Božića ili Uskrsa, možemo sami da odlučimo na koji način ćemo organizovati proslavu. To je ekumenski događaj gde surađujemo sa protestanskom crkvom. Ne učestvuju sveštenici, pa tako nema ni mise“, objašnjava Dur.

Angažovanje umesto ravnodušnosti

Ipak, smeta mu to što katolička crkva u svojoj reformi ide korak unatrag: žene sveštenice, euharistija za razvedene ili protestansko-katoličke parove, ukidanje celibata – sve to žele crkveni laici, ali biskupi to ne dozvoljavaju. Unutar same crkve, negodovanje je ogromno. Crkva ne daje jedinstvenu sliku. S jedne strane, postoji dogmatski čista doktrina Vatikana, dok se u lokalnim zajednicama deluje više pragmatično i ekumenski. Stoga Dur nije ravnodušan i nada se malim političkim koracima prema liberalnijoj crkvi.

„U svakom slučaju, moglo bi da se uvede više demokratije. Nada ostaje. Mislim da treba ostati u crkvi i pokrenuti promene.“ Dur bi rado stupio u kontakt s onima koju su napustili crkvu, kao što je bivši katolik Filip Rot. Najgore je kad crkva ignoriše kritičare, kaže. U Nider-Olmu u svakom slučaju ne žele da čekaju na smanjivanju broja ljudi u zajednici, nego već sada rade na kontra-strategiji: „Želimo da pišemo onima koji su napustili crkvu, kako bismo saznali razloge koji stoje iza toga. Mi smo napravili kratki upitnik, kako bismo saznali šta se krije iza svega toga.“

Autorke: Marlis Šaum / Marijana Bičvić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković

дојче веле

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nadam se samo da Pravoslavna Crkva neće napraviti takvu grešku kao katolička,tipa da kad neki sveštenik pokrade pare da odma bude raščinjen a ako je pedofil da se premešta iz mesta u mesto....

Na žalost dešava se to i kod nas...

Ево ти случај Перановић.

А знам и за неке друге...

Него веру нити руше нити дижу људи, нешто је друго у питању...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ово је сјајна тема, али кад сам ушао очекивао сам нешто друго.

Наиме, да нас ти Жељко питаш: да ли да идемо или да останемо у Цркви :)

Таман сам хтео себе то да пропитам, али и друге...

Што се тиче нас, мислим да СПЦ ово не прети. Код нас ионако нико скоро не иде у цркву, па нема ни одакле да излази.

Оним ретким Србима који су у Цркви, нека је Бог у помоћи.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

A gore vidimo da katolici imaju shvatane crkve kao socijalne ustanove...budi dobar svojoj mami i aktivan u društveno korisnom radu :)

Па не баш сви , то све зависи од народа до народа и од појединаца у тим народима. Ово је за швабе врх врхова.

Шпанци пак рецимо другачије гледају на ствари.

Мислим да су некако најискренији римокатолици ови из јужне Америке.

Словени католици веру доживљавају као идеологију, уосталом као и сви Словени.

Мађарима је рецимо то фолклор.

Генерално Хришћанство ја на јако ниским гранам у Јевропи.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ово је сјајна тема, али кад сам ушао очекивао сам нешто друго.

Наиме, да нас ти Жељко питаш: да ли да идемо или да останемо у Цркви :)

Таман сам хтео себе то да пропитам, али и друге...

Што се тиче нас, мислим да СПЦ ово не прети. Код нас ионако нико скоро не иде у цркву, па нема ни одакле да излази.

Оним ретким Србима који су у Цркви, нека је Бог у помоћи.

Тему сам поставио са тим насловом управо из тих разлога.

Немора да се своди на шавбско христијанство.

СПЦ не прети овако нешто пошто је и код Срба као и код Маџара Црква само фолклор.

Али за разлику од Маџара ми имамо месијанско доба и идеје које то све прате, тако да ћемо имати сем Акакија и Артемија и још једно 10-ак таквих покрета и парацркви у народу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mnogi ljudi se vežu za ovo ili ono pa zato krenu u crkvu i naposletku se razočaraju ili već šta...

Mislim da je najbitnije da se čovek veže za Hrista i tada nema zime...

Svima toplo preporučujem knjigu Monah Kalist...knjiga je fenomenalna jer je veoma objektivna ,bez onog "cveće ,proleće"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Mnogi ljudi se vežu za ovo ili ono pa zato krenu u crkvu i naposletku se razočaraju ili već šta...

Mislim da je najbitnije da se čovek veže za Hrista i tada nema zime...

Svima toplo preporučujem knjigu Monah Kalist...knjiga je fenomenalna jer je veoma objektivna ,bez onog "cveće ,proleće"

А шта ако у цркви нема Христа , или је скрајнут ?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

А шта ако у цркви нема Христа , или је скрајнут ?

Онда нема ни цркве.

Јер Црква није нужан услов везе са Христом, прије би требала бити "нужна" поледица везе са Њим.

Без изворне очигледности Ничег нема самобитности ни слободе.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

А шта ако у цркви нема Христа , или је скрајнут ?

Ovo je kao kad bi rekoa,a šta ako u reci nema vode ili a šta ako u krvi nema uobličenih krvih elemenata.

Onda to nije to,u crkvi ne može da nema Hrista .

I sad otvaramo prostor za filozofiranje bez granica.

I slažem se da neki narodi u crkvi vide folklor,neki očuvanje nacionalnog indentiteta neki ovo neki ono ali postoje ljudi koji su se susreli sa Hristom i sve gledaju kroz prizmu njega...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Тему сам поставио са тим насловом управо из тих разлога.

Немора да се своди на шавбско христијанство.

СПЦ не прети овако нешто пошто је и код Срба као и код Маџара Црква само фолклор.

Али за разлику од Маџара ми имамо месијанско доба и идеје које то све прате, тако да ћемо имати сем Акакија и Артемија и још једно 10-ак таквих покрета и парацркви у народу.

Да, сасвим тачно. Посебно ово за парацркве.

Онда ћу учествовати и рећи понешто.

А шта ако у цркви нема Христа , или је скрајнут ?

Или замењен разноразним Његовим "иконама" и "иконицама"?

А многе од тих "иконица" се не уподобљавају Њему, већ су им параметри сасвим негде другде.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Онда нема ни цркве.

Јер Црква није нужан услов везе са Христом, прије би требала бити "нужна" поледица везе са Њим.

Да.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 4 months later...

ideje iz ovog teksta se takođe provlače kroz  naš narod, što crkveni i pobožni tako i onaj koji nije veran. Sve zbog ne znanja i gluposti čovečije, i ona čuvena izreka "NEMORAM DA IDEM U CRKVU DA BI VEROVAO U BOGA" itd...

Царство Божије није у речи него у сили

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...