Slavistika - sve o Slovenima

Zayron · Јул 29, 2017

Proglas (glagoljicom ⰒⰓⰑⰃⰎⰀⰔⰟ, ćirilicom Прогласъ; doslovno Predgovor) je predspjev u stihovima nastao u 9. vijeku k prevodu Evandjelja na staroslovenski, čijim autorom je najvjerovatnije sam Konstantin Filozof (sveti Ćirilo). Radi se vjerovatno o prvom literarnom spomeniku napisanom na staroslovenskom. Njegova dužina je 110 stihova (111. stih je Amin). Pisan je dvanaestercom (dvanaesto-slogovim stihom). U predgovoru je hvaljen slovenski prevod a istovremeno je tu naglašavano pravo čovjeka na liturgiju/bogolužbu u maternjem jeziku. Sadrži takodjer citate i parafráze iz Jevandjelja a Poslanica (Epistola).

Proglas ve staroslověnštíně (staroslavenski/crkvenoslavenski)

Прогласъ

Прогласъ ѥсмь свѧтꙋ ѥваньгелью:
Ꙗко пророци прорекли сѫтъ прѣжде,
Христъ грѧдетъ събьратъ ѩзꙑкъ,
Свѣтъ бо ѥстъ вьсемꙋ мирꙋ семꙋ.
Се събꙑстъ сѧ въ седмꙑи вѣкъ сь.

Рѣшѧ бо они: слѣпїи прозьрѧтъ,
глꙋси слꙑшѧтъ слово бꙋкъвьноѥ.
Бога же ѹбо познати достоитъ.
Того же ради слꙑшите, Словѣне, си:
Даръ бо ѥстъ ѿ Бога сь данъ,

даръ божїи ѥстъ деснꙑѩ чѧсти,
даръ дꙋшамъ, николиже тьлѣѩ,
дꙋшамъ тѣмъ, ѩже и прїимѫтъ.
Матъѳеи, Мар(ъ)ко, Лꙋка и Іѡаннъ
ѹчѧтъ вьсь народъ глаголѭште:

Ѥлико бо своихъ дꙋшь лѣпотѫ
видитъ, любите бо радовати сѧ,
грѣховьнѫ же тьмѫ ѿгънати
и мира сего тьлѭ ѿложити
и раискоѥ житіѥ пріобрѣсти

и избѣжати ѿ огни горѫшта,
слꙑшите нꙑнѣ ѿ своѥго ѹма,
слꙑшите словѣньскъ народъ вьсь,
слꙑшите слово, ѿ Бога прїиде,
слово же кръмѧ чловѣчьскꙑѩ дꙋшѧ,

слово же крѣпѧ и срьдьце и ѹмъ,
слово се готоваѩ Бога познати.
Ꙗко бесвѣта радость не бѫдетъ
окꙋ видѧштю божіѭ тварь вьсѭ
нъ вьсе ни лѣпо ни видимо ѥстъ,

тако и дꙋша вьсꙗка без бꙋкъвъ
не съвѣдѫшти закона же божіꙗ,
закона кънижьна и дꙋховьна,
закона раи божїи ꙗвлꙗѭшта.
Кꙑи бо слꙋхъ громьнаѥго тѫтьна

не слꙑшѧ, Бога можетъ боꙗти сѧ?
Ноздри же пакꙑ, цвѣта не ѫхаѭшти,
како божьѥ чюдо разꙋмѣѥте?
Ѹста бо, ꙗже сладъка не чюѭтъ,
ꙗко камѣна творѧтъ же чловѣка.

Паче же сего дꙋша безбꙋкъвьна
ꙗвлꙗѥтъ сѧ въ чловѣцѣхъ мрьтва.
Се же вьсе мꙑ, братіѥ съмꙑслѧште
глаголѥмъ съвѣтъ подобаѭшть,
иже чловѣкꙑ вьсѩ ѿлѫчитъ

ѿ житіꙗ скотьска и похоти,
да не имѫште ѹмъ неразꙋмьнъ,
тꙋ ждемь ѩзꙑкомь слꙑшѧште слово
ꙗко мѣдьна звона гласъ слꙑшите.
Се бо свѧтꙑи Павьлъ ѹчѧ рече:

Молитвѫ своѭ въздаѩ прѣжде Богꙋ,
ꙗко хоштѭ словесъ пѧть издрешти
съ разꙋмомь своимь глаголати,
да и вьсе братьꙗ разꙋмѣѭтъ,
неже тьмѫ словесъ неразꙋмьнъ.

Кꙑи бо чловѣкъ не разꙋмѣѥтъ,
кꙑи не проложитъ притъчѧ мѫдрꙑ,
съказаѭштіѩ бесѣдꙑ правꙑ намъ?
Ꙗко бо тьлꙗ плътьхъ настоитъ,
вьсе тьлѧшти, паче гноꙗ гноѩшти,

ѥгна своѥго брашьна не иматъ,
тако дꙋша вьсꙗка опадаѥтъ
жизни, божіꙗ не имѫшти живота,
ѥгда словесе божіꙗ не слꙑшитъ.
Инѫ же пакꙑ притъчѫ мѫдрѫ дзѣло

да глаголѥмъ, чловѣци, любѧште сѧ,
хотѧште расти божіѥмь растомь,
къто бо вѣрꙑ сеѩ не вѣстъ правꙑ,
ꙗко сѣмени падаѭштю на нивѣ,
тако на срьдьцихъ чловѣчьсцѣхъ,

дъждꙗ божїи бꙋкъвъ трѣбꙋѭште,
да въздрастетъ плодъ божїи паче.
Къто можетъ притъче вьсѥ решти,
обличаѭштѧ бес книгъ ѩзꙑкꙑ,
въ гласѣ съмꙑсльнѣ не глаголѭште.

Ни аште ѹмѣѥтъ ѩзꙑкꙑ вьсѩ,
можетъ съказати немошть сихъ.
Обаче своѭ притъчѭ да приставлѭ,
мъногъ ѹмъ въ малѣ рѣчи кажѧ.
Нази бо вьси бес книгъ ѩзꙑци

брати сѧ не могѫште без орѫжіꙗ
съ противьникомь дꙋшь нашихъ
готови мѫкꙑ вѣчьнꙑѩ въ плѣнъ.
Иже бо врага, ѩзꙑци, не любите,
брати же сѧ съ нимь мꙑслѧште дзѣло,

ѿврьзѣте прилежьно ѹмꙋ двьри,
орѫжіѥ прїимъше тврьдо нꙑнѣ,
ѥже кꙋѭтъ кънигꙑ Господьнѥ,
главѫ тьрѫште непріꙗзни вельми.
Бꙋкъви сіѩ, иже бо прїиметъ

мѫдрость томꙋ Христосъ глаголѥтъ
и дꙋшѧ вашѧ бꙋкъвами крѣпитъ,
апостолꙑ же съ пророкꙑ вьсѣми.
Иже бо сихъ словеса глаголѭште
подобьни бѫдѫтъ врага ѹбити

побѣдѫ приносѧште къ Богꙋ добрѫ
плъти бѣжѧште тьлѩ гноѥвьнꙑѥ
плъти, ѥѩже животъ ꙗко въ сънѣ
не падаѭште, крѣпъко же стоѩште,
къ Богꙋ ꙗвльше сѧ ꙗко храбъри,

стоѩште о деснѫѭ божіꙗ прѣстола,
ѥгда огньмь сѫдитъ ѩзꙑкомъ,
радꙋѭште сѧ съ аньѣелꙑ въ вѣкꙑ,
присно славѩште Богъ милостивꙑи
кънижьнами вьсега же пѣсньми

Богꙋ поѭште чловѣкꙑ милꙋѭштю.
Томꙋ подобаѥтъ вьсꙗка слава,
чьсть и хвала, Божїи Сꙑнꙋ, вꙑнѫ
съ Отьцемь и Свѧтꙑимь Дꙋхомь
въ вѣкꙑ вѣкъ ѿ вьсеѩ твари.
Аминъ.

https://wikisource.org/wiki/Прогласъ

Proglas - zhudebněný (uglazbljeni)

Proglasъ

Proglasъ jesmь svętu jevanьgelьju:

Jako proroci prorekli sǫtъ prěžde,

Christъ grędetъ sъbьratъ językъ,

Světъ bo jestъ vьsemu miru semu.

Se sъbystъ sę vъ sedmyi věkъ sь.

Rěšę bo oni: slěpii prozьrętъ,

glusi slyšętъ slovo bukъvьnoje.

Boga že ubo poznati dostoitъ.

Togo že radi slyšite, Slověne, si:

Darъ bo jestъ otъ Boga sь danъ,

darъ božii jestъ desnyję čęsti,

darъ dušamъ, nikoliže tьlěję,

dušamъ těmъ, jęže i priimǫtъ.

Matъthei, Mar(ъ)ko, Luka i Ioanъ

učętъ vьsь narodъ glagoljǫšte:

Jeliko bo svoichъ dušь lěpotǫ

viditъ, ljubite bo radovati sę,

grěchovьnǫ že tьmǫ otъgъnati

i mira sego tьljǫ otъložiti

i raiskoje žitije priobrěsti

i izběžati otъ ogni gorǫšta,

slyšite nyně otъ svojego uma,

slyšite slověnьskъ narodъ vьsь,

slyšite slovo, otъ Boga prijde,

slovo že krъmę člověčьskyję dušę,

slovo že krěpę i srьdьce i umъ,

slovo se gotovaję Boga poznati.

Jako besvěta radostь ne bǫdetъ

oku vidęštju božijǫ tvarь vьsjǫ

nъ vьse ni lěpo ni vidimo jestъ,

tako i duša vьsjaka bez bukъvъ

ne sъvědǫšti zakona že božija,

zakona kъnižьna i duchovьna,

zakona rai božii javljajǫšta.

Kyi bo sluchъ gromьnajego tǫtьna

ne slyšę, Boga možetъ bojati sę?

Nozdri že paky, cvěta ne ǫchajǫšti,

kako božьje čjudo razumějete?

Usta bo, jaže sladъka ne čjujǫtъ,

jako kaměna tvorętъ že člověka.

Pače že sego duša bezbukъvьna

javljajetъ sę vъ člověcěchъ mrьtva.

Se že vьse my, bratije sъmyslęšte

glagoljemъ sъvětъ podobajǫštь,

iže člověky vьsję otъlǫčitъ

otъ žitija skotьska i pochoti,

da ne imǫšte umъ nerazumьnъ,

tu ždemь językomь slyšęšte slovo

jako mědьna zvona glasъ slyšite.

Se bo svętyi Pavьlъ učę reče:

Molitvǫ svojǫ vъzdaję prěžde Bogu,

jako choštjǫ slovesъ pętь izdrešti

sъ razumomь svoimь glagolati,

da i vьse bratьja razumějǫtъ,

neže tьmǫ slovesъ nerazumьnъ.

Kyi bo člověkъ ne razumějetъ,

kyi ne proložitъ pritъčę mǫdry,

sъkazajǫštiję besědy pravy namъ?

Jako bo tьlja plъtьchъ nastoitъ,

vьse tьlęšti, pače gnoja gnojęšti,

jegna svojego brašьna ne imatъ,

tako duša vьsjaka opadajetъ

žizni, božija ne imǫšti života,

jegda slovese božija ne slyšitъ.

Inǫ že paky pritъčǫ mǫdrǫ dzělo

da glagoljemъ, člověci, ljubęšte sę,

chotęšte rasti božijemь rastomь,

kъto bo věry seję ne věstъ pravy,

jako sěmeni padajǫštju na nivě,

tako na srьdьcichъ člověčьscěchъ,

dъždja božii bukъvъ trěbujǫšte,

da vъzdrastetъ plodъ božii pače.

Kъto možetъ pritъče vьsje rešti,

obličajǫštę bes knigъ języky,

vъ glasě sъmyslьně ne glagoljǫšte.

Ni ašte umějetъ języky vьsję,

možetъ sъkazati nemoštь sichъ.

Obače svojǫ pritъčjǫ da pristavljǫ,

mъnogъ umъ vъ malě rěči kažę.

Nazi bo vьsi bes knigъ języci

brati sę ne mogǫšte bez orǫžija

sъ protivьnikomь dušь našichъ

gotovi mǫky věčьnyję vъ plěnъ.

Iže bo vraga, języci, ne ljubite,

brati že sę sъ nimь myslęšte dzělo,

otъvrьzěte priležьno umu dvьri,

orǫžije priimъše tvrьdo nyně,

ježe kujǫtъ kъnigy Gospodьnje,

glavǫ tьrǫšte neprijazni velьmi.

Bukъvi siję, iže bo priimetъ

mǫdrostь tomu Christosъ glagoljetъ

i dušę vašę bukъvami krěpitъ,

apostoly že sъ proroky vьsěmi.

Iže bo sichъ slovesa glagoljǫšte

podobьni bǫdǫtъ vraga ubiti

pobědǫ prinosęšte kъ Bogu dobrǫ

plъti běžęšte tьlję gnojevьnyje

plъti, jejęže životъ jako vъ sъně

ne padajǫšte, krěpъko že stojęšte,

kъ Bogu javlьše sę jako chrabъri,

stojęšte o desnǫjǫ božija prěstola,

jegda ognьmь sǫditъ językomъ,

radujǫšte sę sъ anьěely vъ věky,

prisno slavjęšte Bogъ milostivyi

kъnižьnami vьsega že pěsnьmi

Bogu pojǫšte člověky milujǫštju.

Tomu podobajetъ vьsjaka slava,

čьstь i chvala, Božii Synu, vynǫ

sъ Otьcemь i Svętyimь Duchomь

vъ věky věkъ otъ vьseję tvari.

Aminъ.

https://wikisource.org/wiki/Proglasъ

Proglas - slovenský (slovački)

ⰒⰓⰑⰃⰎⰀⰔⰟ

ⰒⰓⰑⰃⰎⰀⰔⰟ ⰅⰔⰏⰠ ⰔⰂⰧⰕⰖ ⰅⰂⰀⰐⰠⰌⰅⰎⰠⰣ:

ⰡⰍⰑ ⰒⰓⰑⰓⰑⰜⰉ ⰒⰓⰑⰓⰅⰍⰎⰉ ⰔⰨⰕⰟ ⰒⰓⰡⰆⰄⰅ,

ⰘⰓⰉⰔⰕⰟ ⰃⰓⰧⰄⰅⰕⰟ ⰔⰟⰁⰠⰓⰀⰕⰟ ⰧⰈⰟⰋⰍⰟ,

ⰔⰂⰡⰕⰟ ⰁⰑ ⰅⰔⰕⰟ ⰂⰠⰔⰅⰏⰖ ⰏⰉⰓⰖ ⰔⰅⰏⰖ.

ⰔⰅ ⰔⰟⰁⰟⰋⰔⰕⰟ ⰔⰧ ⰂⰟ ⰔⰅⰄⰏⰟⰋⰉ ⰂⰡⰍⰟ ⰔⰟ.

ⰓⰡⰞⰧ ⰁⰑ ⰑⰐⰉ: ⰔⰎⰡⰒⰉⰉ ⰒⰓⰑⰈⰠⰓⰧⰕⰟ

ⰃⰎⰖⰔⰉ ⰔⰎⰟⰋⰞⰧⰕⰟ ⰔⰎⰑⰂⰑ ⰁⰖⰍⰟⰂⰠⰐⰑⰅ.

ⰁⰑⰃⰀ ⰆⰅ ⰖⰁⰑ ⰒⰑⰈⰐⰀⰕⰉ ⰄⰑⰔⰕⰑⰉⰕⰟ.

ⰕⰑⰃⰑ ⰆⰅ ⰓⰀⰄⰉ ⰔⰎⰟⰋⰞⰉⰕⰅ, ⰔⰎⰑⰂⰡⰐⰅ, ⰔⰉ:

ⰄⰀⰓⰟ ⰁⰑ ⰅⰔⰕⰟ ⰑⰕⰟ ⰁⰑⰃⰀ ⰔⰠ ⰄⰀⰐⰟ,

ⰄⰀⰓⰟ ⰁⰑⰆⰉⰉ ⰅⰔⰕⰟ ⰄⰅⰔⰐⰟⰋⰧ ⰝⰧⰔⰕⰉ,

ⰄⰀⰓⰟ ⰄⰖⰞⰀⰏⰟ, ⰐⰉⰍⰑⰎⰉⰆⰅ ⰕⰠⰎⰡⰧ,

ⰄⰖⰞⰀⰏⰟ ⰕⰡⰏⰟ, ⰧⰆⰅ Ⰹ ⰒⰓⰉⰋⰏⰨⰕⰟ.

ⰏⰀⰕⰟⰪⰅⰉ, ⰏⰀⰓⰟⰍⰑ, ⰎⰖⰍⰀ Ⰹ ⰉⰙⰀⰐⰟ

ⰖⰝⰧⰕⰟ ⰂⰠⰔⰠ ⰐⰀⰓⰑⰄⰟ ⰃⰎⰀⰃⰑⰎⰩⰞⰕⰅ:

ⰅⰎⰉⰍⰑ ⰁⰑ ⰔⰂⰑⰉⰘⰟ ⰄⰖⰞⰠ ⰎⰡⰒⰑⰕⰨ

ⰂⰉⰄⰉⰕⰟ, ⰎⰣⰁⰉⰕⰅ ⰁⰑ ⰓⰀⰄⰑⰂⰀⰕⰉ ⰔⰧ,

ⰃⰓⰡⰘⰑⰂⰠⰐⰨ ⰆⰅ ⰕⰠⰏⰨ ⰑⰕⰟⰃⰠⰐⰀⰕⰉ

Ⰹ ⰏⰉⰓⰀ ⰔⰅⰃⰑ ⰕⰠⰎⰩ ⰑⰕⰟⰎⰑⰆⰉⰕⰉ

Ⰹ ⰓⰀⰉⰔⰍⰑⰅ ⰆⰉⰕⰉⰅ ⰒⰓⰉⰑⰁⰓⰡⰔⰕⰉ

Ⰹ ⰉⰈⰁⰡⰆⰀⰕⰉ ⰑⰕⰟ ⰑⰃⰐⰉ ⰃⰑⰓⰨⰞⰕⰀ,

ⰔⰎⰟⰋⰞⰉⰕⰅ ⰐⰟⰋⰐⰡ ⰑⰕⰟ ⰔⰂⰑⰅⰃⰑ ⰖⰏⰀ,

ⰔⰎⰟⰋⰞⰉⰕⰅ ⰔⰎⰑⰂⰡⰐⰠⰔⰍⰠ ⰐⰀⰒⰑⰄⰟ ⰂⰠⰔⰠ,

ⰔⰎⰟⰋⰞⰉⰕⰅ ⰔⰎⰑⰂⰑ, ⰑⰕⰟ ⰁⰑⰃⰀ ⰒⰓⰉⰋⰄⰅ,

ⰔⰎⰑⰂⰑ ⰆⰅ ⰍⰓⰟⰏⰧ ⰝⰎⰑⰂⰡⰝⰠⰔⰍⰟⰋⰧ ⰄⰖⰞⰧ,

ⰔⰎⰑⰂⰑ ⰆⰅ ⰍⰓⰡⰒⰧ Ⰹ ⰔⰓⰠⰄⰠⰜⰅ Ⰹ ⰖⰏⰟ,

ⰔⰎⰑⰂⰑ ⰔⰅ ⰃⰑⰕⰑⰂⰀⰧ ⰁⰑⰃⰀ ⰒⰑⰈⰐⰀⰕⰉ.

ⰡⰍⰑ ⰁⰅⰔⰂⰡⰕⰀ ⰒⰀⰄⰑⰔⰕⰠ ⰐⰅ ⰁⰨⰄⰅⰕⰟ

ⰑⰍⰖ ⰂⰉⰄⰧⰞⰕⰣ ⰁⰑⰆⰉⰩ ⰕⰂⰀⰓⰠ ⰂⰠⰔⰩ

ⰐⰟ ⰂⰠⰔⰅ ⰐⰉ ⰎⰡⰒⰑ ⰐⰉ ⰂⰉⰄⰉⰏⰑ ⰅⰔⰕⰟ,

ⰕⰀⰍⰑ Ⰹ ⰄⰖⰞⰀ ⰂⰠⰔⰡⰍⰀ ⰁⰅⰈ ⰁⰖⰍⰟⰂⰟ

ⰐⰅ ⰔⰟⰂⰡⰄⰨⰞⰕⰉ ⰈⰀⰍⰑⰐⰀ ⰆⰅ ⰁⰑⰆⰉⰡ,

ⰈⰀⰍⰑⰐⰀ ⰍⰟⰐⰉⰆⰠⰐⰀ Ⰹ ⰄⰖⰘⰑⰂⰐⰀ,

ⰈⰀⰍⰑⰐⰀ ⰓⰀⰉ ⰁⰑⰆⰉⰉ ⰡⰂⰎⰡⰩⰞⰕⰀ.

ⰍⰟⰋⰉ ⰁⰑ ⰔⰎⰖⰘⰟ ⰃⰓⰑⰏⰠⰐⰀⰅⰃⰑ ⰕⰨⰕⰠⰒⰀ

ⰐⰅ ⰔⰎⰟⰋⰞⰧ, ⰁⰑⰃⰀ ⰏⰑⰆⰅⰕⰟ ⰁⰑⰡⰕⰉ ⰔⰧ?

ⰐⰑⰈⰄⰓⰉ ⰆⰅ ⰒⰀⰍⰟⰋ, ⰜⰂⰡⰕⰀ ⰐⰅ ⰨⰘⰀⰩⰞⰕⰉ,

ⰍⰀⰍⰑ ⰁⰑⰆⰉⰅ ⰝⰣⰄⰑ ⰓⰀⰈⰖⰏⰡⰅⰕⰅ?

ⰖⰔⰕⰀ ⰁⰑ, ⰡⰆⰅ ⰔⰎⰀⰄⰟⰍⰀ ⰐⰅ ⰝⰣⰩⰕⰟ,

ⰡⰍⰑ ⰍⰀⰏⰡⰐⰀ ⰕⰂⰑⰓⰧⰕⰟ ⰆⰅ ⰝⰎⰑⰂⰡⰍⰀ.

ⰒⰀⰝⰅ ⰆⰅ ⰔⰅⰃⰑ ⰄⰖⰞⰀ ⰁⰅⰈⰁⰖⰍⰟⰂⰠⰐⰀ

ⰡⰂⰎⰡⰅⰕⰟ ⰔⰧ ⰂⰟ ⰝⰎⰑⰂⰡⰜⰡⰘⰟ ⰏⰓⰠⰕⰂⰀ.

ⰔⰅ ⰆⰅ ⰂⰠⰔⰅ ⰏⰟⰋ, ⰁⰓⰀⰕⰉⰅ, ⰔⰟⰏⰟⰋⰔⰎⰧⰞⰕⰅ

ⰃⰎⰀⰃⰑⰎⰅⰏⰟ ⰔⰟⰂⰡⰕⰟ ⰒⰑⰄⰑⰁⰀⰩⰞⰕⰠ,

ⰉⰆⰅ ⰝⰎⰑⰂⰡⰍⰟⰋ ⰂⰠⰔⰧ ⰑⰕⰟⰎⰨⰝⰉⰕⰟ

ⰑⰓⰟ ⰆⰉⰕⰉⰡ ⰔⰍⰑⰕⰠⰔⰍⰀ Ⰹ ⰒⰑⰘⰑⰕⰉ,

ⰄⰀ ⰐⰅ ⰉⰏⰨⰞⰕⰅ ⰖⰏⰟ ⰐⰅⰓⰀⰈⰖⰏⰠⰐⰟ,

ⰕⰖ ⰆⰄⰅⰏⰠ ⰧⰈⰟⰋⰍⰑⰏⰠ ⰔⰎⰟⰋⰞⰧⰞⰕⰅ ⰔⰎⰑⰂⰑ

ⰡⰍⰑ ⰏⰡⰄⰠⰐⰀ ⰈⰂⰑⰐⰀ ⰃⰎⰀⰔⰟ ⰔⰎⰟⰋⰞⰉⰕⰅ.

ⰔⰅ ⰁⰑ ⰔⰂⰧⰕⰟⰋⰉ ⰒⰀⰂⰠⰎⰟ ⰖⰝⰧ ⰓⰅⰝⰅ:

ⰏⰑⰎⰉⰕⰂⰧ ⰔⰂⰑⰩ ⰂⰟⰈⰄⰀⰧ ⰒⰓⰡⰆⰄⰅ ⰁⰑⰃⰖ,

ⰡⰍⰑ ⰘⰑⰞⰕⰩ ⰔⰎⰑⰂⰅⰔⰟ ⰒⰧⰕⰠ ⰉⰈⰄⰓⰅⰞⰕⰉ

ⰔⰟ ⰓⰀⰈⰖⰏⰑⰏⰠ ⰔⰂⰑⰉⰏⰠ ⰃⰎⰀⰃⰑⰎⰀⰕⰉ,

ⰄⰀ Ⰹ ⰂⰠⰔⰅ ⰁⰓⰀⰕⰠⰡ ⰓⰀⰈⰖⰏⰡⰩⰕⰟ

ⰐⰅⰆⰅ ⰕⰠⰏⰨ ⰔⰎⰑⰂⰅⰔⰟ ⰐⰅⰓⰀⰈⰖⰏⰠⰐⰟ.

ⰍⰟⰋⰉ ⰁⰑ ⰝⰎⰑⰂⰡⰍⰟ ⰐⰅ ⰓⰀⰈⰖⰏⰡⰅⰕⰟ,

ⰍⰟⰋⰉ ⰐⰅ ⰒⰓⰑⰎⰑⰆⰉⰕⰟ ⰒⰓⰉⰕⰟⰝⰧ ⰏⰨⰄⰓⰟⰋ,

ⰔⰟⰍⰀⰈⰀⰩⰞⰕⰉⰧ ⰁⰅⰔⰡⰄⰟⰋ ⰒⰓⰀⰂⰟⰋ ⰐⰀⰏⰟ?

ⰡⰍⰑ ⰁⰑ ⰕⰠⰎⰡ ⰒⰎⰟⰕⰠⰘⰟ ⰐⰀⰔⰕⰑⰉⰕⰟ

ⰂⰠⰔⰅ ⰕⰠⰎⰧⰞⰕⰉ, ⰒⰀⰝⰅ ⰃⰐⰑⰡ ⰃⰐⰑⰧⰞⰕⰉ,

ⰅⰃⰄⰀ ⰔⰂⰑⰅⰃⰑ ⰁⰓⰀⰞⰠⰐⰀ ⰐⰅ ⰉⰏⰀⰕⰟ,

ⰕⰀⰍⰑ ⰄⰖⰞⰀ ⰂⰠⰔⰡⰍⰀ ⰑⰒⰀⰄⰀⰅⰕⰟ

ⰆⰉⰈⰐⰉ, ⰁⰑⰆⰉⰡ ⰐⰅ ⰉⰏⰨⰞⰕⰉ ⰆⰉⰂⰑⰕⰀ,

ⰅⰃⰄⰀ ⰔⰎⰑⰂⰅⰔⰅ ⰁⰑⰆⰉⰡ ⰐⰅ ⰔⰎⰟⰋⰞⰉⰕⰟ.

ⰉⰐⰨ ⰆⰅ ⰒⰀⰍⰟⰋ ⰒⰓⰉⰕⰟⰝⰨ ⰏⰨⰄⰓⰨ ⰇⰡⰎⰑ

ⰄⰀ ⰃⰎⰀⰃⰑⰎⰅⰏⰟ ⰝⰎⰑⰂⰡⰜⰉ, ⰎⰣⰁⰧⰞⰕⰅ ⰔⰧ,

ⰘⰑⰕⰧⰞⰕⰅ ⰓⰀⰔⰕⰉ ⰁⰑⰆⰉⰅⰏⰠ ⰓⰀⰔⰕⰑⰏⰠ,

ⰍⰟⰕⰑ ⰁⰑ ⰂⰡⰓⰟⰋ ⰔⰅⰧ ⰐⰅ ⰂⰡⰔⰕⰟ ⰒⰓⰀⰂⰟⰋ?

ⰡⰍⰑ ⰔⰡⰏⰅⰐⰉ ⰒⰀⰄⰀⰩⰞⰕⰣ ⰐⰀ ⰐⰉⰂⰡ,

ⰕⰀⰍⰑ ⰐⰀ ⰔⰓⰠⰄⰠⰜⰉⰘⰟ ⰝⰎⰑⰂⰡⰝⰠⰔⰜⰡⰘⰟ,

ⰄⰟⰆⰄⰡ ⰁⰑⰆⰉⰉ ⰁⰖⰍⰟⰂⰟ ⰕⰓⰡⰁⰖⰩⰞⰕⰅ,

ⰄⰀ ⰂⰟⰈⰄⰓⰀⰔⰕⰅⰕⰟ ⰒⰎⰑⰄⰟ ⰁⰑⰆⰉⰉ ⰒⰀⰝⰅ.

ⰍⰟⰕⰑ ⰏⰑⰆⰅⰕⰟ ⰒⰓⰉⰕⰟⰝⰅ ⰂⰠⰔⰅ ⰓⰅⰞⰕⰉ,

ⰑⰁⰎⰉⰝⰀⰩⰞⰕⰧ ⰁⰅⰔ ⰍⰟⰓⰉⰃⰟ ⰧⰈⰟⰋⰍⰟⰋ,

ⰂⰟ ⰃⰎⰀⰔⰡ ⰔⰟⰏⰟⰋⰔⰎⰠⰐⰡ ⰐⰅ ⰃⰎⰀⰃⰑⰎⰩⰞⰕⰅ.

ⰐⰉ, ⰀⰞⰕⰅ ⰖⰏⰡⰅⰕⰟ ⰧⰈⰟⰋⰍⰟⰋ ⰂⰠⰔⰧ,

ⰏⰑⰆⰅⰕⰟ ⰔⰟⰍⰀⰈⰀⰕⰉ ⰐⰅⰏⰑⰞⰕⰠ ⰔⰉⰘⰟ.

ⰑⰁⰀⰝⰅ ⰔⰂⰑⰩ ⰒⰓⰉⰕⰟⰝⰩ ⰄⰀ ⰒⰓⰉⰔⰕⰀⰂⰎⰩ,

ⰏⰟⰐⰑⰃⰟ ⰖⰏⰟ ⰂⰟ ⰏⰀⰎⰡ ⰓⰡⰝⰉ ⰍⰀⰆⰧ.

ⰐⰀⰈⰉ ⰁⰑ ⰂⰠⰔⰉ ⰁⰅⰔ ⰍⰟⰐⰉⰃⰟ ⰧⰈⰟⰋⰜⰉ

ⰁⰓⰀⰕⰉ ⰔⰧ ⰐⰅ ⰏⰑⰃⰨⰞⰕⰅ ⰁⰅⰈ ⰑⰓⰨⰆⰉⰡ

ⰔⰟ ⰒⰓⰑⰕⰉⰂⰠⰐⰉⰍⰑⰏⰠ ⰄⰖⰞⰠ ⰐⰀⰞⰉⰘⰟ

ⰃⰑⰕⰑⰂⰉ ⰏⰨⰍⰟⰋ ⰂⰡⰝⰠⰐⰟⰋⰧ ⰂⰟ ⰒⰎⰡⰐⰟ.

ⰉⰆⰅ ⰁⰑ ⰂⰓⰀⰃⰀ, ⰧⰈⰟⰋⰜⰉ, ⰐⰅ ⰎⰣⰁⰉⰕⰅ,

ⰁⰓⰀⰕⰉ ⰆⰅ ⰔⰧ ⰔⰟ ⰐⰉⰏⰠ ⰏⰟⰋⰔⰎⰧⰞⰕⰅ ⰇⰡⰎⰑ,

ⰑⰕⰟⰂⰓⰠⰈⰡⰕⰅ ⰒⰓⰉⰎⰅⰆⰠⰐⰑ ⰖⰏⰖ ⰄⰂⰠⰓⰉ,

ⰑⰓⰨⰆⰉⰅ ⰒⰓⰉⰉⰏⰟⰞⰅ ⰕⰂⰓⰠⰄⰑ ⰐⰟⰋⰐⰡ,

ⰅⰆⰅ ⰍⰖⰩⰕⰟ ⰍⰟⰐⰉⰃⰟⰋ ⰃⰑⰔⰒⰑⰄⰠⰐⰅ,

ⰃⰎⰀⰂⰨ ⰕⰠⰓⰨⰞⰕⰅ ⰐⰅⰒⰓⰉⰡⰈⰐⰉ ⰂⰅⰎⰠⰏⰉ.

ⰁⰖⰍⰟⰂⰉ ⰔⰉⰧ ⰉⰆⰅ ⰁⰑ ⰒⰓⰉⰉⰏⰅⰕⰟ

ⰏⰨⰄⰓⰑⰔⰕⰠ ⰕⰑⰏⰖ ⰘⰓⰉⰔⰕⰑⰔⰟ ⰃⰎⰀⰃⰑⰎⰅⰕⰟ

Ⰹ ⰄⰖⰞⰧ ⰂⰀⰞⰧ ⰁⰖⰍⰟⰂⰀⰏⰉ ⰍⰓⰡⰒⰉⰕⰟ,

ⰀⰒⰑⰔⰕⰑⰎⰟⰋ ⰆⰅ ⰔⰟ ⰒⰓⰑⰓⰑⰍⰟⰋ ⰂⰠⰔⰡⰏⰉ.

ⰉⰆⰅ ⰁⰑ ⰔⰉⰘⰟ ⰔⰎⰑⰂⰅⰔⰀ ⰃⰎⰀⰃⰑⰎⰩⰞⰕⰅ

ⰒⰑⰄⰑⰁⰠⰐⰉ ⰁⰨⰄⰨⰕⰟ ⰂⰓⰀⰃⰀ ⰖⰁⰉⰕⰉ

ⰒⰑⰁⰡⰄⰨ ⰒⰓⰉⰐⰑⰔⰧⰞⰕⰅ ⰍⰟ ⰁⰑⰃⰖ ⰄⰑⰁⰓⰨ

ⰒⰎⰟⰕⰉ ⰁⰡⰆⰧⰞⰕⰅ ⰕⰠⰎⰧ ⰃⰐⰑⰅⰂⰠⰐⰟⰋⰧ

ⰒⰎⰟⰕⰉ, ⰅⰧⰆⰅ ⰆⰉⰂⰑⰕⰟ ⰡⰍⰑ ⰂⰟ ⰔⰟⰐⰡ,

ⰐⰅ ⰒⰀⰄⰀⰩⰞⰕⰅ, ⰍⰓⰡⰒⰟⰍⰑ ⰆⰅ ⰔⰕⰑⰧⰞⰕⰅ,

ⰍⰟ ⰁⰑⰃⰖ ⰡⰂⰎⰠⰞⰅ ⰔⰧ ⰡⰍⰑ ⰘⰓⰀⰁⰟⰓⰉ,

ⰔⰕⰑⰧⰞⰕⰅ Ⱁ ⰄⰅⰔⰐⰨⰩ ⰁⰑⰆⰉⰡ ⰒⰓⰡⰔⰕⰑⰎⰀ,

ⰅⰃⰄⰀ ⰑⰃⰐⰠⰏⰠ ⰔⰨⰄⰉⰕⰟ ⰧⰈⰟⰋⰍⰑⰏⰟ

ⰓⰀⰄⰖⰩⰞⰕⰅ ⰔⰧ ⰔⰟ ⰀⰐⰠⰌⰅⰎⰟⰋ ⰂⰟ ⰂⰡⰍⰟⰋ,

ⰒⰓⰉⰔⰐⰑ ⰔⰎⰀⰂⰧⰞⰕⰅ ⰁⰑⰃⰟ ⰏⰉⰎⰑⰔⰕⰉⰂⰟⰋⰉ

ⰍⰟⰐⰉⰆⰠⰐⰀⰏⰉ ⰂⰠⰔⰅⰃⰄⰀ ⰆⰅ ⰒⰡⰔⰐⰠⰏⰉ

ⰁⰑⰃⰖ ⰒⰑⰩⰞⰕⰅ ⰝⰎⰑⰂⰡⰍⰟⰋ ⰏⰉⰎⰖⰩⰞⰕⰣ.

ⰕⰑⰏⰖ ⰒⰑⰄⰑⰁⰀⰅⰕⰟ ⰂⰠⰔⰡⰍⰀ ⰔⰎⰀⰂⰀ,

ⰝⰠⰔⰕⰠ Ⰹ ⰘⰂⰀⰎⰀ, ⰁⰑⰆⰉⰉ ⰔⰟⰋⰐⰖ, ⰂⰟⰋⰐⰨ

ⰔⰟ ⰑⰕⰠⰜⰅⰏⰠ Ⰹ ⰔⰂⰧⰕⰟⰋⰉⰏⰠ ⰄⰖⰘⰑⰏⰠ

ⰂⰟ ⰂⰡⰍⰟⰋ ⰂⰡⰍⰟ ⰑⰕⰟ ⰂⰠⰔⰅⰧ ⰕⰂⰀⰓⰉ.

ⰀⰏⰋⰐⰟ.

https://wikisource.org/wiki/ⰒⰓⰑⰃⰎⰀⰔⰟ

Zayron · Септембар 10, 2017

Ovdje citiram sam sebe kako bi bilo jasno na koji dio rasprave se nadovezujem. Prije desetak dana sam na jednoj temi OVDJE komentarisao zašto je današnja situacija medju Slovenima i u slovenskim porodicama i državana takva "nedobra" kakva je danas. Tada sam napisao ovo i o tome bih rekao danas nešto više pošto prošli put nisam bio vremenski u prilici za to:

"Nama Slovenima ustvari strašno fali etnografski prostorni, hronološki i generacijski kontinuum. Taj je u 9. vijeku kad su sv. Ćirl i Metodije došli na Moravu 863.g. postajao sam od sebe i sasvim prirodno i spontano onako kako postoji to plavo nebo nad nama, onako kako pada kiša i raste zelena trava pod nama. Ali smo ga stotinama i hiljadama godina postepeno čim dalje tim više gubili što našim nemarom ili zato što su to drugi, glavno naši neprijatelji i razni spletkaroši htjeli i zaboravili smo vremenom na njega a iz tog su potom sve te nesreće koje nas prate na nacionalnom, medjunacionalom, medjuslovenskom i drugom planu (toliki ratovi i mržnja medju nama Slovenima), vjerskom, etičkom - moralnom, političkom i porodičnom planu. Ubrzoo vam se javim sa još par postova u kojima vam to podrobnije napišem i objasnim na šta tačno mislim."

1. Nemamo generacijski i istorijski, hronologijski, vremenski kontinuitet

2. Nemamo kulturni i jezički, etnografski i geografski, prostorni kontinuitet.

3. Razdijeljeni smo vjerski i politički na Istok i Zapad, hrišcanstvo, islam i bezvjerje.

U par sljedecih postova sae osvrnem malo šire i detaljnije na svaku od ovih tačaka pojedinačno.

"U doba cirilometodske Misije se bivše jedinstvo rimskog Imperija raspadala na dva antagonistička bloka. Ali medju njih se ubacila masa novih slovernskih naroda. Velikim pitanjem je bilo: Hoce li oni (Sloveni) pripadati Istoku ili Zapadu? Ciril i Metodije su se obratili do Rima. Tamo su shvatili, da bi Sloveni mogli postati mostom koji spaja. Dobili su k tome mnogo crkvenih privilegija. Nažalost svijet je vec bio toliko razdijeljen, da su se i sami Sloveni koji su imali biti mostom raspali na istočne i zapadne. Današnja situacija je analogna u u širem smislu. Blokovi istoka i zapada su u svjetskim razmjerama a današnja Evropa bi imala biti mostom susreta. Ali mora si biti prvo svjesna svojih pravih vrijednosti. Nažalost sinteza evropske kulture do sada nije bila stvorena, ne diše do sada objema stranama pluca."

kardinal Tomaš Špidlik

Moravski kardinal i srpski patrijarh.

https://cs.wikipedia.org/wiki/Tomáš_Špidlík

"Slovenski narodi saosjecaju jedan s drugim, prirodno je da smo si upravo jezikom i nazorima bliski."

T. G. Masaryk

"Solunska braca naslijedila su ne samo vjeru ali i kulturu starovjeke Grčke, koja je nastavila potom u vizantijskom Carstvu. Poznato je kako je važno bilo to naslijedstvo za cijelu Evropsku, i direktno ili indirektno i za svjetsku kulturu. U evangelizacijskom djelu koje su učinili kao prokopnici, krčitelji, pioniri u oblastima naseljenim Slovenima, je istovremeno sadržan i uzor toga što danas nazivamo "inkulturacijom", tj. usadjivanjem Evandjela do mjesne domace kulture a istovremeno začlanjivanje tih kultura do crkvenog života... Tim što su zakorijenovali Evandjelje do pomjesne kulture naroda kojim su ga naviještali, sv. Ciril i Metodije su stekli posebne zasluge za stvaranje i razvoj tih kultura, ili bolje rečeno, mnogo raznih kultura. Sve kulture slovenskih naroda zaista zahvaljuju za svoj vlastiti "početak" i razvoj upravo djelovanju slovenske brace. Njihovim originalnim i genijalnim izumom je azbuka za slovenski jezik kojom su pridonijeli kao temeljnim prinosom ka kulturi i literaturi svih slovenskih naroda."

papa JOVAN PAVLE II

izvor citata:

http://www.dny-slovanske-kultury.cz/historie/

Zayron · Септембар 10, 2017

Evo šta sam mislio pod pojmom generacijski i vremenski kontinuitet - kontinuitet s Hristovim Jevandjeljem koji su Sloveni primili od sv. Cirila i Metodija! Od sv. Cirila i Metodija smo mi Sloveni primili grivnu, neprocjenjivi ulog hrišcanske vjere koji smo dalje "razvili" tako što smo postali neznabozi, ateisti i agnostici, robovi konzuma i new age ideologija (na srecu ne svi). Moravska hrišcanska svadba je obrazovala, vaspitala, uzdizala i utvrdjivala u vjeri nebrojene generacije a slično je tako bilo i sa vašim srpskim, sa ruskim, bugarskim, poljskim itd. pretcima i nikakvo im neko posebno "seksualno vaspitanje" istrgnuto iz svakog Božijeg i ljudskog konteksta, dehumanizirano, odljudšteno, obesmišljeno ideologijama antiživota i kulta smrti nije bilo potrebno. Sve što je bilo potrebno da saznaju, naučili su se od svih najbližih i u svom selu i u svojoj crkvi gdje su se vjenčali i krstili djecu i dočekali starost, unuke i praunuke.

Adama Pán Bůh stvorił, čłověka prvního, aby sa ten svět rozmnožił ke cti, chvále Jeho!

Adama Gospod Bog stvorio, čovjeka prvoga, da se taj svijet razmnoži k časti, hvale Njegove.

A ovako izgleda taj generracijski kontinuitet: stari mladima predaju svoja znanja, mudrost i radost života a mladi starijima svoju ljubav, poštovanje i entuzijazam. Seksualnost je blagoslovljena i sveta (posvatná) jednako kao što je i jezik, govor svet. Sam Gospod Hristos je sv. Jovanom nazvan Rječju Božijom - Logosem. Isto kao što se jezikom ne služimo isključivo samo tada kad se molimo i pri liturgiji, isto kao što nam ruke ne služe samo da bi njima držali kadioniciu i svijece isto tako ni jedan drugi profani aspekt ljudskog života nije odmah automatski obrezvrijedjen ili manje vrijedan i "obeščašcen" tim što se ljudi ponašaju kao ljudi i imaju neka ograničenja i porive kao ljudi jer nisu ni bestjelesna duhovna bica, andjeli nebeski a ni roboti vec su od mesa i kostiju:

Kako želite da vam ljudi čine činite i vi njima tako

Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to Zakon i proroci.

Isus Hristos

"Ama Deum et fac quod vis - Love God and do what you want! - “Ljubi Boga i čini što hoćeš” sv. Avgustin

Ovako to izgleda u praksi na Moravi i Slovensku (Slovačkoj). Svi ovi seniorski folkloristi su prije pola vijeka bili isto mladi kao ti danas a zajedničko im je to što njeguju narodne tradicije, vaspitaju svoju djecu tako i najčešce se radi o vjerničkim ucrkovljenim osobama, bračnim parovima i njihovim porodicama koje na taj način prenose mladjim pokoljenjima onaj duh/dah blagoslovljenog života u zajednici s Bogom i Crkvom koji su njihovi davni pretci naslijedili od sv. Cirila i Metodija koji su ih 863. pohodili misionariti na Veliku Moravu.

A ovo su ti današnji mladi, u Češkoj, na Slezsku, na Moravi i u Slovačkoj (području nekadašnje Velike Morave) se izvorni narodni folklor i tradicije zato ovako ustrajno njeguju.

Pokažem vam još dva primjera moravskih posvatnih tancu kojim se kaže "danaje" a igraju se pri svadbenim obredima još od tih najstarijih vremena i predhrišcanskih doba a po dolasku sv. Cirila i Metodija su svi ti obredi dobili hriscanski smisao i sadržaj tj. bili hristijanizirani i ucrkovljeni. Tako i na osnovu tih plesova se možete uvjeriti da hrišcansko i narodno vjerovanje u svetost (posvatnost) bračnog života i plodjenja djece (u sustvaralačkom činu ne nepodobnom Božijem) nisu samo fraza a ni neka moderna pomodarska poza. U to se vjerovalo odvajkada, stvar se samo promjenila u 18. 19. vijeku usljed industrijske revolucije i masovne migracije duboko ucrkovljenogg stanovništva u gradove, legla svakog poroka, gdje su se ti mladi tamo u toj novoj sredini otudjili i "izgubili kompas".

To su "posvatni" plesovi kojim se priziva blagoslov i nebeska zaštita (Boží požehnaní a ochrana) na mladence i svatove (ženicha, nevěstu a svatebčané). Igraju se ukočenim (topornim) i vrlo dostojanstvenim sporim koracima i držanjem tijela koje ima simbolizovat ozbiljnost i svetost cijelog tog dogadjaja (svadbe).

To gore je bio isti ples u exterijeru pred publikom na trgu u Zlinu (odatle je Trumpova prva žena Ivana, Moravanka) i na pozornici u zatvorenom gdje je nešto bolja akustika pa sam ga zato stavio dva puta a dole je drugi takav sličan ples (tanec). Plešu se na svadbamaa plesali su se i pri odvodu, odlasku u vojsku (regrutacija) i rastanku regruta od svojih najbližih, žene, zaručnice, roditelja, brace, sestara itd. Danas više ne jer je vojska profesionalna. Donald Trump je dakle takodjer Moravan jer muževi su obično odtamo, otkud im je i žena.

Zayron · Септембар 11, 2017

Sad napravimo mali predah, "intermezzo" dok ne pripremim sljedeca dva posta u kojim cu se osvrnuti malo šire na taj kulturni, etnografski, geografski i politički (dis)kontinuitet - 2. tačka i razjedinjenost i podjele kod Slovena 3. tačka. Postavim tu još tri primjera tih zasnubnih, zaručničkih i svadbenih posvatnih, posvecenih "danajskih tancu" koji su se prije dok je postojala i obavezna vojna služba plesali takodjer i pri odlasku na vojsku a danas još i na hodima, crkvenim slavama i kao turistička folklorna atrakcija po turistički zanimljivim mjestima, na zamkovima i starim gradovima, gradskim trgovima (medjunarodni folklorni festivali) i sličnim turistički posjecivanim mjestima i kulturnim akcijama i tri primjera djevojačkih takodjer posvatnih i magijskih tancu. Ti plesovi su imali obezbjediti bračnu srecu i zdravlje mladenaca ili zaručnika, glavno njihovu bračnu plodnost, dug život i Božiju zaštitu i blagoslov. Kako sam vec to napisao, to su plesovi koji se igraju u paru, muško i žensko i plešu se ukočenim (topornim) i vrlo dostojanstvenim sporim koracima i držanjem tijela koje ima simbolizovat ozbiljnost i svetost cijelog tog dogadjaja tj. proslave muško-ženske veze i njihovih zaruka, svadbe ili oproštaja (odlazak u vojsku) a njihova koreografija funkcionisala je kao takva svojevrsna seoska "upoznavajuca agentura" jer su se na hodima prilikom njihovog plesanja mladi imali priliku dobro osmotriti i stupiti u neki bliži fizički kontakt. Za te "danajske plesove" je katrakteristična i vrtnja djevojaka pri plesu oko sebe samih i mladica i djevojaka jednih oko drugih što je imalo taj glavni magijski značaj (osiguravalo plodnost i blagoslov s neba) u predhrišcanska vremena. Vladalo je i pravilo da si mladic nikad ne smije uzeti djevojku koja nosi nošnju istu kakva se nosi u njegovom selu, sa istim lokalnim bojama i folklornim ornamentima a zato su mladenci obično "vandrovali" (lutali) po okonim selima i tamo se pojavljivali kao takozvani "přespolní" (nema veze sa polom a ni spolom vec sa izrazom "preko polja" koji označava nekog ko nije baš totalni stranac ali nije ni iz (is)tog sela, obično je iz nekog u blizini, susjednog. Nije slučajnost što se srpski izraz "preispoljan" vezuje za pojmove "neublažen, neumiren" i ima vrlo široku skalu značenja u smislu od pomalo drzak, raspojasan, preko bezočan i upadan pa do markantan, (po)divlji, neugladjen, bahat. A tačno su se prema folklornim običajima tako trebali tj. imali propisano ponašati ti momci jer su morali biti "vidjet i čuti" tj. bučni, napadni i uočljivi svojim ponašanjem kako bi lako privukli pažnju lokalnih djevojaka gdje su došli kao gosti i tamo eventualno stropili neku tuču sa starosjedilačkom seoskom "chasom" (domacom ekipom) prilikom koje bi imali priliku ukazat curama svoje momačke prednosti, snagu, okretnost itd. Dakle neka vrsta tadašnje samoreklame i pi ara. Sličnu funkciju su osim te magijske imali ti djevojački plesovi tj. "reviju slobodnih cura i lokalnih ljepotica za udaju" a uvidite tri takva, svi ti plesovi su sa raznih oblasti Morave i Slezska, južna, srednja i sjeverna Morava i ta tri "danajska" parova tanca. Dam tu još i nekoliko linkova o slovenskim običajima i tradicijama o kojima sam pisao nedavno, prošlih desetak dana po raznim drugim temama. Prva tri su dakle ti parovi tance "danaje" a druga tri plesa su plesovi djevojački, taj posljednji bi imale plesati samo djevojke, nikad muškarci ali tamo u Holandiji to rade iz rekreativnih i edukativnih razloga, trude se upoznati tudju kulturu i relaksovati plesanjem, zato tamo se tamo ne drže strogo folklornih pravila pa plešu tamo i muški sa ženskima.

Ovdje možete vidjeti relikte tih paganskih obreda i običaja kod Lužičkih Srba, u Češkoj, na Moravi i u Slovačkoj.

Sex je sredstvo komunikacije isto kao i ples, muzika, slikarstvo, literatura, poezija itd.

Da li se na Usekovanje jede hrana crvene boje?

Zayron · Мај 12, 2018

5. Dny slovanské kultury 2018 - 5. Дани словенске културе - 5. Dni kultury słowiańskiej 2018 - 5. Дни славянской культуры 2018

https://www.dny-slovanske-kultury.cz/

Zayron · Мај 24, 2018

Čestit vam praznik svetih Ćirila i Metodija!

https://www.facebook.com/groups/slavlit/

Zayron · Јул 5, 2018

Danas je 5.7. crkveni i državni praznik u Češkoj, na Moravi, Slezsku i u Slovačkoj
Státní svátek - Den slovanských věrozvěstů - Slavnost sv. Cyrila a Metoděje
Blagdan/Svetkovina svetih Ćirila i Metodija https://tinyurl.com/y8w7swjl

Ostale praznične priloge možete vidjeti ovdje:

https://www.facebook.com/groups/slavlit/