Jump to content

Шта је приоритет - лична или заједничка молитва?


Препоручена порука

  Цитат
  Цитат

u ličnoj molitvi nema pričešća

Ima...

Covek se pricescuje (= ucestvuje u) Bozanskim energijama kroz svako dobro delo, a posebno kroz molitvu... pricesce u crkvi je najprisniji i najtemeljniji oblik ucestvovanja u nestvorenim energijama Duha, ali nije i jedini...

Da bi se neko pricescivao u crkvi Telom i Krvlju, takav neophodno mora da prodje i ostale oblike ucesca u nestvorenoj energiji Duha - kako ce neko da se pricesti u crkvi ako ne cini nikakva dobra, ne moli se, ne vezba se u uzdrzanju, itd?

Sve to zajedno cini nerazdvojnu celinu blagodatno - podviznickog zivota u Crkvi...

confused1
Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Одговори 86
  • Креирано
  • Последњи одговор

Популарни чланови у овој теми

  Цитат
  Цитат

u ličnoj molitvi nema pričešća

Ima...

Covek se pricescuje (= ucestvuje u) Bozanskim energijama kroz svako dobro delo, a posebno kroz molitvu... pricesce u crkvi je najprisniji i najtemeljniji oblik ucestvovanja u nestvorenim energijama Duha, ali nije i jedini...

Da bi se neko pricescivao u crkvi Telom i Krvlju, takav neophodno mora da prodje i ostale oblike ucesca u nestvorenoj energiji Duha - kako ce neko da se pricesti u crkvi ako ne cini nikakva dobra, ne moli se, ne vezba se u uzdrzanju, itd?

Sve to zajedno cini nerazdvojnu celinu blagodatno - podviznickog zivota u Crkvi...

Dakle, Crkva nije jedino autenticno ishodiste svetosti (nestvorenih energija) nego se covek moze pricescivati energijama Bozijim gde hoce?

I da li su te energije Bozije izvan Crkve istovetne energijama koje cine Crkvu?

Po ovoj logici stvari, Evharistija onda nije ni potrebna jer je Hristos svuda prisutan i svuda se covek moze Njime pricescivati?

Ako i govorimo o energijama Bozijim onda ne cine sve one Telo i Krv Isusa Hrista izvan Crkve kao sto cine u Crkvi.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат
  Цитат
  Цитат

u ličnoj molitvi nema pričešća

Ima...

Covek se pricescuje (= ucestvuje u) Bozanskim energijama kroz svako dobro delo, a posebno kroz molitvu... pricesce u crkvi je najprisniji i najtemeljniji oblik ucestvovanja u nestvorenim energijama Duha, ali nije i jedini...

Da bi se neko pricescivao u crkvi Telom i Krvlju, takav neophodno mora da prodje i ostale oblike ucesca u nestvorenoj energiji Duha - kako ce neko da se pricesti u crkvi ako ne cini nikakva dobra, ne moli se, ne vezba se u uzdrzanju, itd?

Sve to zajedno cini nerazdvojnu celinu blagodatno - podviznickog zivota u Crkvi...

Dakle, Crkva nije jedino autenticno ishodiste svetosti (nestvorenih energija) nego se covek moze pricescivati energijama Bozijim gde hoce?

I da li su te energije Bozije izvan Crkve istovetne energijama koje cine Crkvu?

Po ovoj logici stvari, Evharistija onda nije ni potrebna jer je Hristos svuda prisutan i svuda se covek moze Njime pricescivati?

Ako i govorimo o energijama Bozijim onda ne cine sve one Telo i Krv Isusa Hrista izvan Crkve kao sto cine u Crkvi.

Dakle, Crkva jeste, a crkva - nije... valjda je to odma` bilo jasno...

  Цитат

Mislim da je Obi mislio ako je čovek u Crkvi.

Af skroz...

"Ви морате упознати земаљско да би сте га волели, а Божанско се мора волети да би се упознало." Паскал "Свако искључиво логичко размишљање је застрашујуће: без живота је и без плода. Рационална и логична особа се тешко каје." Шмеман "Always remember - your focus determines your reality." Qui-Gon Jinn

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат

Nema prioriteta, ne biramo ni izmedju hrane i vode, nego obavezno koristimo oba...

Св. Јован Златоусти каже да има приоритета.

Врати се на другу страну и види његово излагање.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат
  Цитат

Nema prioriteta, ne biramo ni izmedju hrane i vode, nego obavezno koristimo oba...

Св. Јован Златоусти каже да има приоритета.

Врати се на другу страну и види његово излагање.

Ovaj link ne radi, onako uz put...

A Zlatoust svakako ne iskljucuje nijednu, niti je onim recima dao prednost bilo kom obliku molitve...

Drugo je kad on naglasava vaznost zajednicke molitve, time prkaticno sprecava sebicnost i samovolju kod onih koji ga slusaju, ali tim ne daje prednost toj molitvi, jer je ona bez licne - nemoguca...

Ta dva oblika su sasvim i uvek neodvojivi, kao dve ruke na telu, kao dva oka, kao dva krila na ptici - samo jednim se ne zivi...

Savremeno, tzv. "liturgicko/evharistijsko/(imjarek)" bogoslovlje (kao da postoji uopste neko drugo) nasilno tezi da odvoji licno od zajednickog, da licno sasvim unizi... takav pristup vec sada vidljivo radja mnogo anomalija, i polako se pretvara u ideologiju...

Duh Ujedinitelj ujedinjuje ne samo ljude u zajednicu, nego i sve covekove snage u jedno izvrsno stremljenje ka Bogu...

Prema tome, molitva je jedna - njome se dise svuda i u svako vreme, i prelazak iz licne na zajednicku i obrnuto - kod pravog bogomoljca je uvek lak i neprimetan, prirodan, bez teznje da se naglasi i stvori razdor...

"Ви морате упознати земаљско да би сте га волели, а Божанско се мора волети да би се упознало." Паскал "Свако искључиво логичко размишљање је застрашујуће: без живота је и без плода. Рационална и логична особа се тешко каје." Шмеман "Always remember - your focus determines your reality." Qui-Gon Jinn

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  Цитат
  Цитат
  Цитат

Nema prioriteta, ne biramo ni izmedju hrane i vode, nego obavezno koristimo oba...

Св. Јован Златоусти каже да има приоритета.

Врати се на другу страну и види његово излагање.

Ovaj link ne radi, onako uz put...

A Zlatoust svakako ne iskljucuje nijednu, niti je onim recima dao prednost bilo kom obliku molitve...

Drugo je kad on naglasava vaznost zajednicke molitve, time prkaticno sprecava sebicnost i samovolju kod onih koji ga slusaju, ali tim ne daje prednost toj molitvi, jer je ona bez licne - nemoguca...

Ta dva oblika su sasvim i uvek neodvojivi, kao dve ruke na telu, kao dva oka, kao dva krila na ptici - samo jednim se ne zivi...

Savremeno, tzv. "liturgicko/evharistijsko/(imjarek)" bogoslovlje (kao da postoji uopste neko drugo) nasilno tezi da odvoji licno od zajednickog, da licno sasvim unizi... takav pristup vec sada vidljivo radja mnogo anomalija, i polako se pretvara u ideologiju...

Duh Ujedinitelj ujedinjuje ne samo ljude u zajednicu, nego i sve covekove snage u jedno izvrsno stremljenje ka Bogu...

Prema tome, molitva je jedna - njome se dise svuda i u svako vreme, i prelazak iz licne na zajednicku i obrnuto - kod pravog bogomoljca je uvek lak i neprimetan, prirodan, bez teznje da se naglasi i stvori razdor...

Niko to i ne dovodi u pitanje.

Ne poznajem nikoga ko tezi da nasilno razdvoji dva puta koje vode ka Bogu.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

I ne bih tako tumacio Zlatoustog...

Ево шта каже св. Јован Златоусти о разлици између личне и саборне молитве:

Какво хладнокрвно оправдање може да се чује од многих? И код куће, кажу, могу да се молим, али да чујем беседу и поуку не могу. Грешиш, човече. Наравно да можеш да се молиш и код куће, међутим, да се молиш онако као што се моли у Цркви, где је присутно мноштво отаца и где се једнодушно узноси вапај Богу, не можеш. Кад се Господу молиш у себи, нећеш бити тако брзло услишан као кад се молиш са својом браћом. Овде постоји нешто више од тога: једносмилије и сагласност, савез љубави и молитва свештеника. Свештеници због тога и стоје испред вас, да би се молитве народа, као слабије, сјединиле са њиховим молитвама, као снажнијим, и заједно вазнеле на небо.

Ако молитва једнога има силу, онда је утолико пре има молитва мноштва народа. Ова друга има већу силу и одважност, него молитва која се савршава у самоћи, код куће.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Pa ti sad uvodis podvojenost, upravo...

Naglasio si rec dole...

  Цитат
Наравно да можеш да се молиш и код куће, међутим, да се молиш онако као што се моли у Цркви, где је присутно мноштво отаца и где се једнодушно узноси вапај Богу, не можеш.

A treba ovako...

  Цитат
Наравно да можеш да се молиш и код куће, међутим, да се молиш онако као што се моли у Цркви, где је присутно мноштво отаца и где се једнодушно узноси вапај Богу, не можеш.

Naravno da ne mozes, jer si u crkvi medju bracom, pa mnostvo vas cini da i molitva bude (prirodno) silna, ali to nicim ne umanjuje molitvu pojedinca, kao recimo ap. Petra, koji "izagnavsi sve iz devojcine (Tavitine) odaje, pomoli se Bogu recima...", nakon cega je ona (nista manje nego) ozivela...

Ne razumem potrebu da se tako (opet kazem) vestacki bode u oko ljudima, i da se naglasava vaznost necega sto je vec ocigledno vazno...

Zlatoust je ovom besedom - to je jasno - ustao protiv samoljublja i samovolje pojedinaca, nista drugo...

"Ви морате упознати земаљско да би сте га волели, а Божанско се мора волети да би се упознало." Паскал "Свако искључиво логичко размишљање је застрашујуће: без живота је и без плода. Рационална и логична особа се тешко каје." Шмеман "Always remember - your focus determines your reality." Qui-Gon Jinn

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Твој основни проблем, као и одувек, је што не умеш да водиш пристојан дијалог.

Него одмах почињеш са етикетирањем "подвојеност".

Твој проблем.

Нигде нисам навео да једна молитва искључује другу.

Штавише.

Међутим, набасавши на мисао св. Јована која говори о Црквеном искуству саборности, ти сад искачеш, као по обичају са тог благодатног тла, и улазиш у проблем молитвености изван окриља Цркве по њеном исцељујућујем деловању.

Основна поставка је у томе што лична молитвеност исходи од саборне молитве и да светитељи творе исцељења или заузимања самим тим што су Црквено утемељени.

Не видим где је проблем.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 2 months later...
  • 10 months later...

Никада Исусова молитва није била замена за литургију, нити се било када у историји Цркве таква тежња било код кога од православних појавила. А говорити о литургији и одсецати молитвени живот изван литургије - апсурдно је. Управо моливом повезујемо себе са литургијом у време нада није време литургије.

Јер, литургија има почетак и крај. Она постоји у времену и простору. Њен простор је храм, њено време је освећено време. Кад свештеник дође у храм, он чита онај скуп молитава, које називамо "узимање времена". Онда ђакон говори: Настало је време да се служи Господу... и даље. Обратите пажњу на реч: настало је. Значи, те речи су повезане са речима са краја литургије: у миру изиђимо. Литургија је била, и завршава се. Ми се враћамо у овај свет. Без обзира што би ми најрадије да литургија не престаје, него да као Петар на Тавору повичемо: Господе, добро нам је овде бити... Али, морамо се вратити у свет и сведочити Христа.

Управо, у тим тренуцима - молитва. Исусова Молитва. Молитва којом се апостол Павле молио.

Один монах вошёл в склеп к покойникам и крикнул: "Христос воскресе!" А они ему все хором: "Воистину воскресе!"
--- / -.. --- -- .. -. . --..-- / -- .. ... . .-. . .-. .
http://www.srdjanantic.blogspot.com/

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • 5 months later...

Tema je malo isforsirana i dezavu...ali ok...ima novo&staropridoslih u jednim istim tematikama.

Meni je bio zanimljiv Smemanov pristup, jer nikada nije imao licnu molitvu. Mozda ni sam nije bio svestan koliko time nije nista izgubio. Setimo se reci J. Zlatoustog koji je uvek isticao primat saborne molitve nad licnom, i da se covek ne moze moliti niti biti tako uslisen kao u posredovanju klira i naroda, a time i Samoga Hrista koji prinosi Sabor Ocu u Duhu Svetome. Danas smo vise nego ikad u opasnosti da se cak i kroz molitvu jos vise individualizujemo, ogradimo, izolujemo od drugog i Drugog. Taj autizam pseudoisihastickog karaktera mozemo videti i na licima nekih ljudi u Crkvi. A o pijetizmu videti neke spise od Janarasa. 

 

ps. 

Бог није дух из “Аладинове лампе” за наше себичне жеље

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  On 29. 12. 2012. at 20:19, Kontravoid рече
Tema je malo isforsirana i dezavu...ali ok...ima novo&staropridoslih u jednim istim tematikama.

Meni je bio zanimljiv Smemanov pristup, jer nikada nije imao licnu molitvu. Mozda ni sam nije bio svestan koliko time nije nista izgubio. Setimo se reci J. Zlatoustog koji je uvek isticao primat saborne molitve nad licnom, i da se covek ne moze moliti niti biti tako uslisen kao u posredovanju klira i naroda, a time i Samoga Hrista koji prinosi Sabor Ocu u Duhu Svetome. Danas smo vise nego ikad u opasnosti da se cak i kroz molitvu jos vise individualizujemo, ogradimo, izolujemo od drugog i Drugog. Taj autizam pseudoisihastickog karaktera mozemo videti i na licima nekih ljudi u Crkvi. A o pijetizmu videti neke spise od Janarasa. 

 

ps. 

Бог није дух из “Аладинове лампе” за наше себичне жеље

 

Jel ovo ono: da citiram sebe samog

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...