dusha Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 Нормално је плакати када си тужан. То је ствар срца. Да.Људи плачу зато што су тужни јер осећају празнину због тога што вољена особа није поред њих и никада више неће бити у овом времену. Драгиша говори о нечему другом: о чињеници да у моменту смрти ближњих ми их губимо заувек у смислу да их видимо, чујемо, додирнемо и сл., јер су умрли и ми због тога плачемо. А за Господа они нису умрли него се рађају за живот вечни. А то је истина којој се сви надамо, у коју верујемо и којој се радујемо... Ја мислим да Драгиша о томе говори. И да свако од нас у тренутку жалости треба тиме да се опомене и утеши јер смо хришћани. Ако сам напричала глупости исправите ме. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Зортодокс Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 д самога човека зависи и плач за њим. За Патријархом Павлом нисмо плакали већ се осећала радосна туга и сви у срцу знали смо да је се од нас узео човек СВЕТ, а ипак да ћемо га видети опет. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
ВИЛМА Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 Плакала сам када је мој отац преминуо. Нисам плакала зато што сам мислила да је нестао заувек већ зато што није више са мном. Овако Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
dragisa Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 Нормално је плакати када си тужан. То је ствар срца. Да.Људи плачу зато што су тужни јер осећају празнину због тога што вољена особа није поред њих и никада више неће бити у овом времену. Драгиша говори о нечему другом: о чињеници да у моменту смрти ближњих ми их губимо заувек у смислу да их видимо, чујемо, додирнемо и сл., јер су умрли и ми због тога плачемо. А за Господа они нису умрли него се рађају за живот вечни. А то је истина којој се сви надамо, у коју верујемо и којој се радујемо... Ја мислим да Драгиша о томе говори. И да свако од нас у тренутку жалости треба тиме да се опомене и утеши јер смо хришћани. Ако сам напричала глупости исправите ме. duso, ja govorim o tome da se hriscanima njihovom verom, ukida lazna predstava da neko iz ovog vremena odlazi i u neko drugo vreme ulazi. takva podela je vestacka (iako terminoloski postoji i u nz, jer ne postoji drugi nacin da se to izrazi). dakle iako smrt kao pojava postoji, postoji i nesto jace i prevashodnije od nje a to je zivot i to Vecni Zivot. taj vecni zivot ne obitava tamo negde, u drugom vremenu, odeljen od sveta koji je i stvorio, vec taj vecni zivot obitava vec ovde i vec sada, i osnova je svega postojeceg. sasvim je druga stvar sto mi taj vecni zivot ne poznajemo jos ovde i smatramo smrt za jednom vrstom (bilo kakvog) kraja. poznanje tog jedinstva zivota jeste ustvari poznanje samoga Boga. upravo: A ovo je večni život, da poznaju tebe, jedinoga pravoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao... to poznanje vecnog zivota (jedinstva, Boga,...) izgoni strah. to poznanje se ruga smrti kao poslednjem neprijatelju koji je ukinut. to poznanje je ustvari poznanje odnosa Sina Oca i Duha, kojim se i mi (poznanjem) usinovljujemo i pricescujemo tom jedinstvu (nasuprot nasih iluzija o ovom i onom vremenu, o zivotu i smrti, uopste o svakoj mogucnosti postojanja bilo cega u razdeljenosti) dakle osnovna istina je da postoji samo jedinstvo, da postoji razdeljenost to je laz jer ona nema osnov da postoji. Дијана. је реаговао/ла на ово 1 Everyone’s got a plan until they get hit. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
dusha Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 Нормално је плакати када си тужан. То је ствар срца. Да.Људи плачу зато што су тужни јер осећају празнину због тога што вољена особа није поред њих и никада више неће бити у овом времену. Драгиша говори о нечему другом: о чињеници да у моменту смрти ближњих ми их губимо заувек у смислу да их видимо, чујемо, додирнемо и сл., јер су умрли и ми због тога плачемо. А за Господа они нису умрли него се рађају за живот вечни. А то је истина којој се сви надамо, у коју верујемо и којој се радујемо... Ја мислим да Драгиша о томе говори. И да свако од нас у тренутку жалости треба тиме да се опомене и утеши јер смо хришћани. Ако сам напричала глупости исправите ме. duso, ja govorim o tome da se hriscanima njihovom verom, ukida lazna predstava da neko iz ovog vremena odlazi i u neko drugo vreme ulazi. takva podela je vestacka (iako terminoloski postoji i u nz, jer ne postoji drugi nacin da se to izrazi). dakle iako smrt kao pojava postoji, postoji i nesto jace i prevashodnije od nje a to je zivot i to Vecni Zivot. taj vecni zivot ne obitava tamo negde, u drugom vremenu, odeljen od sveta koji je i stvorio, vec taj vecni zivot obitava vec ovde i vec sada, i osnova je svega postojeceg. sasvim je druga stvar sto mi taj vecni zivot ne poznajemo jos ovde i smatramo smrt za jednom vrstom (bilo kakvog) kraja. poznanje tog jedinstva zivota jeste ustvari poznanje samoga Boga. upravo: A ovo je večni život, da poznaju tebe, jedinoga pravoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao... to poznanje vecnog zivota (jedinstva, Boga,...) izgoni strah. to poznanje se ruga smrti kao poslednjem neprijatelju koji je ukinut. to poznanje je ustvari poznanje odnosa Sina Oca i Duha, kojim se i mi (poznanjem) usinovljujemo i pricescujemo tom jedinstvu (nasuprot nasih iluzija o ovom i onom vremenu, o zivotu i smrti, uopste o svakoj mogucnosti postojanja bilo cega u razdeljenosti) dakle osnovna istina je da postoji samo jedinstvo, da postoji razdeljenost to je laz jer ona nema osnov da postoji. Па да. Мало сам се слудела на крају, али тако некако и ја мислим, само не волим да трућам о теолошким стварима, јер нисам упућена. Мене је такав став ослободио грдних наслага разних страхова и нелагоде и усамљености и... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
dragisa Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 ove ideje koje nisu ideje vec su pre svega zivi zivot i iskustvo Hriscana kroz vekove, nisu nikakava zabluda ili pogresno tumacenje, On zaista pobedi svet! postoje bezbrojni dokazi ponavljam kao realna iskustva, realan zivot, ne teorije. ako imas neko svoje tumacenje tih reci ti ga napisi, ali ostaje da pored svih nasih tumacenja postoje (ono sto ti volis) realna svedocanstva i konkretni dokazi ovoga o cemu govorimo, priroda moze biti ¨pobedjena¨ verom. Ne prilici ti ovaka fanaticni pristup. Da ta Hristova "Ja pobedih svet." jeste totalno pogresno od strane mnogih narocito po ovim pitanjima jer na to mnogi gledaju tako da nam Hristos sam bez bilo kakve nase akrivnosti daje neku magicnu prirodu. Svakako da se moze pobediti priroda i da sa eshatoloske perseptkive smrt kao psolednji neprijatelj jeste pobedjena. Ali ljudi kad stupe u Ckrvu nemaju nikakvu magicnu prirodu zbgo toga nema nikave automska preobrazbe nego za ta pobedjivanja prirode iz proslosti i sadanjosti je potrebna dugogodisnja i veoma naporna akseza. Ostalo su price i samoobmanjivanja. kada kazem da se priroda pobedjuje verom i da za to ima ralnih dokaza, to nikako ne znaci da je to sad neka ¨magicna priroda¨, ne priroda ostaje priroda ali se pobedjuje necim sto nije od prirode, verom. e sad ta vera cini da se i u prirodi onda pocne projavljivati sama vera te tako imamo razna svedocanstva o cudima pobedjene prirode, ali ponavljam to nije nikakva druga (magicna) priroda koju nam Hristos daruje, ne to je ona stara ljudska nemocna priroda ali koja je sada savladana verom. i sad poenta mog prethodnog pisanja je da ta pobeda vere nad prirodom i posledicna cuda, nije povezana sa dugotrajnoscu askeze ili bilo kakvom vrstom ¨prerade¨ nase sopstvene prirode, jer sama priroda koliko got je mi preradjivali, mucili, morili... nema u sebi takav kapacitet. tu pobedu vere nad prirodom ostvaruje sama vera, kao momenat kojim se do poslednjeg atoma odricemo ¨starog coveka¨onoga sa cime smo se do tada identifikovali, i dobijamo blagodacu novi ¨s´ vise¨ identitet. taj identitet je sam Sin Boziji. taj zivot u Hristu, sada moze i kroz prirodu projavljivati Bozije energije koje za nas mogu biti cudo. evo nekoliko citata u vezi toga za razmisljanje: 3. Одговори Исус и рече му: Заиста, заиста ти кажем: ако се ко не роди одозго. не може видјети Царства Божијега. 4. Рече му Никодим: Како се може човјек родити кад је стар? Еда ли може по други пут ући у утробу матере своје и родити се? 5. Одговори Исус: Заиста, заиста ти кажем: ако се ко не роди водом и Духом. не можс ући у Царство Божије. 6. Што је рођено од тијела, тијело је; а што је рођено од Духа, дух је. 7. Не чуди се што ти рекох: ваља вам се родити одозго. 8. Дух дише гдје хоће, и глас његов чујеш, а не знаш откуда долази и куда иде: тако је сваки који је рођен од Духа. 9. Одговори Никодим и рече му: Како може то бити? 10. Исус одговори и рече му: Ти си учитељ Израиљев, а то ли не знаш? 11. Заиста, заиста ти кажем да оно што знамо говоримо и што смо видјели свједочимо, и свједочанство наше не примате. 12. Кад вам казах оно што је земаљско па не вјерујете, како ћете вјеровати ако вам кажем оно што је небеско? ili 2. Као што си му дао власт над сваким тијелом, да свему што си му дао, дарује им живот вјечни. 3. А ово је вјечни живот да познају тебе једнога истинитога Бога и кога си послао Исуса Христа. 4. Ја те прославих на земљи; дјело сврших које си ми дао да извршим. 5. И сада прослави ти мене, Оче, у тебе самога, славом коју имадох у тебе прије него свијет постаде. 6. Објавих име твоје људима које си ми дао од свијета; твоји бијаху па си их мени дао, и твоју су ријеч одржали. 7. Сад разумјеше да је све што си ми дао од тебе. 8. Јер ријечи које си ми дао, дао сам њима: и они примише, и познаше заиста да од тебе изиђох, и вјероваше да ме ти посла. 9. Ја се за њих молим, не молим се за свијет, него за оне које си ми дао, јер су твоји. 10. И све моје твоје је, и твоје моје; и прославио сам се у њима. 11. И више нисам у свијету. а они су у свијету, и ја долазим теби. Оче свети, сачувај их у име твоје, оне које си ми дао, да буду једно као ми. 13. И нико се није попео на небо осим Онај који сиђе с неба, Син Човјечији који је на небу. jos par odrgovora imam na tvoj post ali sad moram da idem Everyone’s got a plan until they get hit. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
draganzzz Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 Pa to je upravo problem ako ljudi veruju u Boga i zivot posle smrti zasto plakati za bliznjim. Me cemo opet da se vidimo nakon vaskrsenja. Ne mora da znaci da cemo se i tad videti?! Jer ce "jedni vaskrsnuti u vaskrsenje života, a drugi u vaskrsenje suda", mozda se samo vidimo negde na kratko u prolazu?! prst ka dole Jesus said to him, “Away from me, Satan! For it is written: ‘Worship the Lord your God, and serve him only.’' Matthew 4:10 Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Sherlock H. Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 Pa to je upravo problem ako ljudi veruju u Boga i zivot posle smrti zasto plakati za bliznjim. Me cemo opet da se vidimo nakon vaskrsenja. Problem je u tome sto se do tada neces videti sa njima.Da li bi bio tuzan da ti neko drag kaze kako ide negde na 20 godina i da se za to vreme necete moci videti?Ta osoba i dalje postoji,ali dzaba kad nije pored tebe. Драгана. је реаговао/ла на ово 1 Domine, adiuva incredulitatem meam! Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Sanja M Написано Март 6, 2011 Пријави Подели Написано Март 6, 2011 KAO MALO DIJETE PLAKALA SAM ZA KANARINCEM,ZA MACOM PLAKALA ONAKO DIJECIJE IZ SRCA,MISLIM DA TO NEMA NIKAKVE VEZE SA VIJEROM,LJUDI A NAROCITO ZENE PLACU ZBOG BANALNIH STVARI A RASTANAK SA VOLJENOM OSOBOM JE UVIJEK TUZAN KRACI ILI DUZI.LJUDI PLAKATI JE NORMALNO. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
dragisa Написано Март 7, 2011 Пријави Подели Написано Март 7, 2011 nisam te bas razumeo u ovom pasusu. To znaci da masa Crkvenih ljudi ne zna sta konkretno i prakticno treba da radi u duhovnom smislu za pobedjivanje nuznosti prirode. Osim naravno da neprestano prica o tome kako za njega nuznost prirode nije nista jer eto Hristos pobedi svet. pa negde su i u pravu jer Hristos zaista i jeste pobedio svet (samo da tome pristupe potpuno iskreno bez ¨svojih¨ ideja) .mislise. i to nije njihov ¨konkretan i praktican rad¨ vec delo Sina koji je ¨nas radi sisao sa nebesa¨ i posta jedan od nas. dakle umesto rada potrebno je ucestvovanje u Hristu koji je sa nebesa ovde i sada na zemlji. prva stepenica od fundamentalne vaznosti za pobedjivanje nuznosti prirode je sacuvana u tajni krstenja. ovo stanje koje opisujes je posledica cini mi se izgubljenog poimanja vaznosti krstenja i naseg izgubljenog razumevanju cinova ¨tajni¨. tajna nije tajna zato sto taj cin ima neko dejstvo sam po sebi koje je nama tajanstveno (obred kao obred) vec je tajna zato sto se u njoj nesto desava upravo nasim ucescem, nesto sto je nama jasno ali istovremeno nesto sto i ako nam je jasno postaje jasno (u svojoj punoci, ustvari u prozivljavanju sobom) tek ucestvovanjem u samoj tajni. dakle nesto sto se spolja okom ne vidi a realno je prisutno/desava se. (to pogresno shvatanje tajni se vidi iz izjava tipa: ispovedio sam se kod toga i toga ali nije to to, kod o.Tog i tog je mnogo bolje ili idem tu i tu jer taj i taj blagodatno sluzi liturgiju, ili mene je krstio taj i taj (kao da je to presudno)... itd, uvek se istina trazi negde drugde ili u necemu drugom, osim u sebi, u smislu sopstvenog ucestvovanja u Istini koja svakako jeste u onom apsolutnom Drugom, u Bogu) upravo zato savremeni covek, koji je odvojen od realnog kontakta sa zivotom i promisljanja o zivotu, paradoksalno skloniji je magijskom nacinu razmisljanja nego covek iz proslosti. pogledaj oglase puni baba-vangi, ludilo oko nakita koji ¨energizuje¨, talismana od specijalnih kristala, krstaca od 0,5m u kolima, tuca oko svete vode....itd. covek proslosti koji iako je manje znao (u apsolutnom smislu) imao je dragocenije iskustvo svakodnevnog realnog kontaka sa zivotom i realnog promisljanja zivota (ako zakopas seme izrasce biljka, ako orezes drvo imaces veci plod...), kome razne nebuloze nisu mogle da se prime u zdrav mozak. zato je danasnji covek dezorjentisan jer u odsustvu zive realnosti prirode nema ni osnovnu katihezu koja moze da mu popuni rupu koju dobro oseca ali nema odgovor na nju (i onda pocne da izmislja po svom umu, da fantazira, pre je ljudima taj odgovor bio mnogo blizi bar iz tog svog okruzenja prirode). evo npr na drugoj temi pricamo o egzorcizmu, posto mi je to uvek zvucalo cudno (izgoniti demone iz nekog, kao da oni ne bi usli u sve nas samo kad bi mogli) skoro saznam da ustvari cela etiologija egzorccizma vuce svoje korene upravo iz krstenja. u okviruu krstenja postoji cin egzorcizma i on jeste ustvari cin kojim covek pod punim shvatanjem (kako bi i trebao i kako je bilo kod prvih hriscana, a to je podrazumevalo prolazenje kroz odredjene rigorozne etape i ¨obuku¨) dakle pod punim shvatanjem, sada sa obavestenoscu i uvidom u istine vere, pljuje na paucinu lazne istine u kojoj je do tada ziveo, verovao kao krajnjoj istini i ciji je bio rob. zato to i jeste prosvetljenje. akcenat je na tome da je covek svestan cega se odrice, i to je predstavljalo izgnanje demona (tame, simbola lazi i laznog bica) kao i davanje blagodati Duha (punog zivota u svojoj superrealnosti), zato sam rekao da je u nasoj veri sve realno (druga stvar je ako postoje neka zastranjenja, ovo gore na sta ti referises). dakle da Hristos jeste pobedio svet 0110_hahaha (znam da mislimo isti samo se salim) Everyone’s got a plan until they get hit. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
dragisa Написано Јануар 25, 2012 Пријави Подели Написано Јануар 25, 2012 Драгиша, ја бих те само питала да ли ти је некада умро неко веома близак ? Ништа више. imas 2. pp Everyone’s got a plan until they get hit. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Хелена Вујовић Написано Јануар 25, 2012 Пријави Подели Написано Јануар 25, 2012 Zato sto srce tada nesnosno boli. Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
ines Написано Мај 1, 2014 Пријави Подели Написано Мај 1, 2014 Рики Докинс је глуп. Кажите му да је стјупид бој. I da mu se to kaže, ne bi on to shvatio Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Драгана. Написано Мај 1, 2014 Пријави Подели Написано Мај 1, 2014 Ljudi u većini slučajeva plaču sami za sobom, a ne za onim ko je umro. I taj plač obično ide uz ono nikad ga više neću vidjeti, i šta ću JA sad??? Tako da... Чуј сами за собом? Нигдје везе... Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
grigorije22 Написано Мај 1, 2014 Аутор Пријави Подели Написано Мај 1, 2014 Gde iskopaste ovu temu? Link to comment Подели на овим сајтовима More sharing options...
Препоручена порука