Jump to content

Zasto ljudi placu za svojim bliznjima kada umru


Препоручена порука

Poznati britanski biolog i ateista Ricard Dokins je napisao knjigu Zabluda o Bogu.

U njoj on kao jedan od dokaza da Bog ne postoji iznosi cinjenicu da ljudi placu

kada umre neko ko im je blizak. Iz ovoga on izvlaci zakljucak da nema Boga ni

zivota posle smrti jer ljudi podsvesno znaju da posle smrti nema nicega, i zato

placu za svojim bliznjima znajuci da vise nikad nece da ih vide. Kakvo je misljenje

Pravoslavne vere po ovom pitanju i vase licno misljenje?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ljudi u većini slučajeva plaču sami za sobom, a ne za onim ko je umro. I taj plač obično ide uz ono nikad ga više neću vidjeti, i šta ću JA sad??? Tako da... joooj

posaljisvojuporuku.png

 


Погледа Отац с Небеса и виде ме сва у ранама од неправде људске, и рече, не свети се.
Коме да се светим Господе? Поворци стада, што иде на заклање? Свети ли се лекар болесницима, што га са самртничке постеље руже? Коме да се светим? Снегу, што копни и трави што се суши?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ajme meni, neko nije ni prosao pored police sa knjigom Riki Dokinsa a prenosi nesto sto je nacuo po

kuloarima dok drugi izvlace grandiozne zakljucke da je Riki glup. joooj

Sve sto je Dokins rekao je da su mnogim hriscanima puna usta seldeceg zivota, buduceg zivota, onostranog,

mrze sve telesno (cist manihejimza prerasiren i kod nas), jedva cekaju da dodje novi duhovni svet  a kad

cuju dijagnozu da imaju kancer u metastazi postanu tuzni i samo razmislaju kako bi produzili ovaj zivot koga

su sada svesni. Isto tako kad im umru drage osobe oni nisu presrecni sto su oni otisli na neko lepo mesto

nego su tuzni kao da su sigurni da se vise nikad nece sresti sa njima.

  Iz ovoga je Dokins u toj tezi izvukao da su hriscani licemeri i da oni nimalo neveruju u stvarnost

  buduceg idilicnog zivota nego samo o tome vole mnogo da pricaju jer su tesko zabludeli.

  Ako vas zanima sta neko misli,verujem, propoveda citajte ga u ORIGINALU(naravno mzoe prevod na vama

zeljeni  jezik) samo da nisu interpretacije tipa "I onda je Dokins rekao...".



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Normalno je da budu tužni, pa ko nije tužan kad mu bližnji umre, normalno je da plaču, na neko vrijeme se neće vidjeti, pa ljudi plaču i za onima koji odu na drugi kraj svijeta jer neće moći da se vide, na neko vrijeme. Ono što nije normalno jeste očaj, ono vrištanje, izbezumljivanje, bacanje po tabutu,naricanje itd.da ne nabrajam. Eto znam da je sin jedne žene koja se ubila na njenoj sahrani rekao - vidi šta MI je uradila.

posaljisvojuporuku.png

 


Погледа Отац с Небеса и виде ме сва у ранама од неправде људске, и рече, не свети се.
Коме да се светим Господе? Поворци стада, што иде на заклање? Свети ли се лекар болесницима, што га са самртничке постеље руже? Коме да се светим? Снегу, што копни и трави што се суши?

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ajme meni, neko nije ni prosao pored police sa knjigom Riki Dokinsa a prenosi nesto sto je nacuo po

kuloarima dok drugi izvlace grandiozne zakljucke da je Riki glup. joooj

Sve sto je Dokins rekao je da su mnogim hriscanima puna usta seldeceg zivota, buduceg zivota, onostranog,

mrze sve telesno (cist manihejimza prerasiren i kod nas), jedva cekaju da dodje novi duhovni svet  a kad

cuju dijagnozu da imaju kancer u metastazi postanu tuzni i samo razmislaju kako bi produzili ovaj zivot koga

su sada svesni. Isto tako kad im umru drage osobe oni nisu presrecni sto su oni otisli na neko lepo mesto

nego su tuzni kao da su sigurni da se vise nikad nece sresti sa njima.

 Iz ovoga je Dokins u toj tezi izvukao da su hriscani licemeri i da oni nimalo neveruju u stvarnost

 buduceg idilicnog zivota nego samo o tome vole mnogo da pricaju jer su tesko zabludeli.

 Ako vas zanima sta neko misli,verujem, propoveda citajte ga u ORIGINALU(naravno mzoe prevod na vama

zeljeni  jezik) samo da nisu interpretacije tipa "I onda je Dokins rekao...".

I kakav je hriscanski odgovor na Dokinsove tvrdnje?
Link to comment
Подели на овим сајтовима

Plač je normalna reakcija na smrt voljenih osoba,prijatelja ili porodice.Dokins nije baš tako rekao.Smisao onoga što je on hteo da kaže je sasvim drugi.

“There are four questions of value in life... What is sacred? Of what is the spirit made? What is worth living for, and what is worth dying for? The answer to each is the same. Only love.”
Link to comment
Подели на овим сајтовима

I kakav je hriscanski odgovor na Dokinsove tvrdnje?

To da hriscani nisu roboti. I nisu samoobmanjivaci da nisu svesni toga da njihvo voljeni vise nije

sa njima. Sta ima vredi sto veruju da je on tamo negde svestan kad oni nisu sa njime. Ne placu

oni zato sto on vise ne postoji nego zato sto nemogu da iskazu svoju ljubav prema njemu. Jeste veruju

da su tamo negde svesni i da ce jednog dana ponovo biti u zagrljaju ali do tada trebaju ziveti bez

tog zagraljaja a to boli, bar neko vreme.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

(Jov. 11, 1-54)

Lazar iz sela Vitanije, blizu Jerusalima, bio je brat Marte i Marije. Njih je Isus mnogo volio i bio je često gost u njihovoj kući.

Jednog dana, kad se Isus sa učenicima nalazio u okolini Jordana, razbolje se Lazar teško. Sestre njegove sjetiše se Isusa i poslaše ljude, da Mu to jave riječima: »Gospode, onaj, koji Ti je mio, bolestan je.«

Kad Isus to ču, reče apostolima, da ta bolest nije na smrt, već da se proslavi Sin Božji. Zato nije hitao, već je ostao još dva dana ondje, gdje su bili.

Trećega dana Isus pozva učenike, da idu u Judeju. Oni su Ga odvraćali, jer su znali, da Judejci hoće da Ga ubiju. No Isus reče: »Lazar umrije; hajdemo k njemu!« Onda apostol Toma reče učenicima: »Hajdemo i mi, da pomremo s njim!«

Kad stigoše do Vitanije, Lazar je već četiri dana ležao u grobu. Marta ču, da Isus dolazi, pa iziđe iz kuće pred Njega i reče: »Gospode, da si bio ovdje, ne bi moj brat umro!« Na to Isus reče, da će njen brat ustati, a ona odgovori: »Znam, Gospode, da će ustati o vaskrsenju, u posljednji dan.« Onda Isus reče: »Ja sam vaskrsenje i život: koji vjeruje mene, ako i umre, živjet će. Vjeruješ li ovo?« Marta odgovori: »Da, Gospode, ja vjerovah, da si Ti Hristos, Sin Božji, koji je trebalo da dođe na svijet.«

Potom Marta otide te zovnu Mariju, sestru svoju, govoreći: »Učitelj je došao, i zove te.« Marija usta brzo i otide k Njemu na isto mjesto pred selom, gdje Ga Marta bješe ostavila. Za njom pođoše i ljudi, koji bjehu došli u kuću, da ih tješe. Marija, kad vidje Isusa, pade pred noge Njegove i reče Mu: »Gospode, da si Ti bio ovdje, ne bi umro moj brat!«

Kad Isus vidje, da ona plače i da plaču i ljudi, koji su došli s njom, posta i sam žalostan, i suze Mu udariše na oči.

Onda zatraži, da Mu pokažu, gdje su umrloga sahranili. Odvedoše Ga na grob Lazarev. To je bila grobnica kao pećina usječena u stijenu, a kamen je bio navaljen na vrata.

Isus zapovjedi, te ukloniše kamen. Marta reče: »Gospode, već zaudara, jer su četiri dana, kako je umro.« Isus odgovori: »Ne rekoh li ti: ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?« Pa podiže oči gore i reče: »Oče, hvala Ti, radi naroda, koji ovdje stoji, da vjeruje, da si me Ti poslao!« Onda viknu glasno: »Lazare, iziđi napolje!« I odmah Lazar oživje i iziđe uvijen platnom po rukama i nogama i ubrusom po licu. Isus naredi, te ga razriješiše i pustiše, da ide. Svi, koji su ovo vidjeli, povjerovaše, da je Isus Sin Božji.

Neki odoše farisejima i kazaše, šta je učinio Isus. Onda poglavari sveštenički i fariseji sazvaše skupštinu (sinedrion), da se dogovore, šta da čine. Govorili su: »Ovaj čovjek čini mnoga čuda. Ako Ga ostavimo tako, svi će vjerovati u Njega.« I dogovoriše se, da Ga uhvate. i ubiju.

*

Vaskrsenje Lazarevo je jedno od najvećih čuda, koje je učinio Isus. Jairovu kćer je oživio na mrtvačkoj postelji; udovičinog sina je povratio iz mrtvih za vrijeme sprovoda, a Lazara je vaskrsao četiri dana poslije njegove smrti.

Hristos je činio ova čuda po dobroti Svoga srca, jer je žalio nesrećne ljude i htio da im pomogne.

Osim toga čudima je dokazao, da je Njegova nauka istinita i da je On Sin Božji, da je Bog.

Eto i Marija i Marta su plakale i tugovale za svojim bratom i ostali Judeji

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Normalno je da budu tužni, pa ko nije tužan kad mu bližnji umre, normalno je da plaču, na neko vrijeme se neće vidjeti, pa ljudi plaču i za onima koji odu na drugi kraj svijeta jer neće moći da se vide, na neko vrijeme.

Наравно да је тако, не знам шта има да се посебно каже на ову тему, тешко је кад неког волиш а не можеш да будеш поред њега, па и на годину дана а не до краја живота. Јер колико год кратко трајао, зна да се и одужи кад ниси са неким ко ти значи...

Et cognoscetis Veritatem et Veritas liberabit vos.
"Овако вели Господ : ево, што сам саградио ја разграђујем, и што сам посадио искорењавам по свој тој земљи. А ти ли ћеш тражити себи велике ствари? Не тражи..." Јер. 45, 4, 5.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Aleksandar Milincic

Hoces da ti ja odgovorim iskreno ?

Saucesce izjavljuju iz sledeceg razloga.

Jer su teoloski neobrazovani,svi do jednog na celu sa Patrijarhom i iz te teoloske neobrazovanosti zapravo,cinom izjavljivanja saucesca i kukanja na sahrani,daju NEOBORIV eksperimentalni dokaz da NE veruju u Boga.

Ne bi postavljao ovo ali moram jer se pominje Patrijarh. Mislim da ne treba biti toliko

inteligentan pa shvatiti na kojoj grupi je ovo izreceno

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Aleksandar Milincic

Hoces da ti ja odgovorim iskreno ?

Saucesce izjavljuju iz sledeceg razloga.

Jer su teoloski neobrazovani,svi do jednog na celu sa Patrijarhom i iz te teoloske neobrazovanosti zapravo,cinom izjavljivanja saucesca i kukanja na sahrani,daju NEOBORIV eksperimentalni dokaz da NE veruju u Boga.

Ne bi postavljao ovo ali moram jer se pominje Patrijarh. Mislim da ne treba biti toliko

inteligentan pa shvatiti na kojoj grupi je ovo izreceno

Opet neki ateisti, antiteisti, artemiti, sektasi?

Daj link.



 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...