Претражи Живе Речи Утехе

I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka. Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota. Prva Mojsijeva 2:21-25 Zatim zmija vara Evu da proba rod sa drveta poznanja dobra i zla; a ona daje i Adamu da proba. I dolazimo u sledeću situaciju. Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače.. Prva Moj. 3:7 Ako imamo na umu Hristove reči da je carstvo nebesko u nama samima, da je to svet naših misli: naš um, onda možemo videti da način našeg mišljenja i doživljaj svega zavisi da li jedemo sa drveta života ili ovog drugog drveta. Jer dok su jeli sa drveta života Adam i Eva nisu imali svest da je biti go sramota. Svest o sramu dolazi tek sa kušanjem plodova sa drveta poznanja dobra i zla. Pogledajmo decu: Hristos kaže da je njihovo carstvo nebesko, a deca ne znaju da je biti go sramota. Tek kroz našu školu, kroz vaspitanje nas koji smo zli deca počinju da imaju svest šta je dobro a šta zlo i da treba da se stide golotinje svoga tela. Sve ove stvari se dešavaju u našem umu. Mi smo nekada jeli plodove sa drveta života koje je deo nas, deo našeg uma. Što će reći da Hristos oduvek živi u nama. On je Istina u našem umu koja kaže da ništa samo po sebi nije zlo nego ako mi mislimo da je nešto zlo onda je nama to zlo. Svest o zlu mi smo dobili kušajući plodove sa drveta poznanja dobra i zla, slušajući svoj intelekt. Postavlja se pitanje: zašto sada mi ne čujemo glasove i misli koje dolaze sa drveta života? Zato što se heruvim sa plamenim mačem, heruvim zaklanjač, naš intelekt vije ispred drveta života i sprečava nas da čujemo glas razuma koji je u drvetu života. Sada kada znamo da je Hristos deo nas samih: da živi u nama: A Jevanđelje nas uči da treba da jedemo njegovo telo i da treba da pijemo njegovu krv jer je u tome Život. Šta je telo Hristovo? To je istina koja je u drvetu života. Šta je krv Hristova koja nas pere od svakog greha? To je osećanje radosti koje izvire iz ljubavi prema bližnjima i prema Bogu koji je Istina. Jer kada se hranimo istinom mi ne sudimo da je išta zlo, već nam je sve dobro i svemu se radujemo, kao i mala deca što čine. Pa i ako se malo naljute brzo oproste i opet se raduju. Dok ko jede sa drveta poznanja dobra i zla, negov sud koji počiva na zabludi je pun zla i on umesto da pije vino radosti, krv Hristovu, on pije vino gneva Božijeg. Svi misle da je sveti gral čaša, ali nije: sveti gral je sud u kome je krv Hristova. Sud iz koga izvire Ljubav i Radost življenja. I ta krv je vino novog zaveta , Ljubav Božija koja se prolila za naše spasenje da u njoj imamo život. A sud koji počiva na istini će uvek iz sebe davati da se pije vino radosti. A sud koji počiva na zabludi će uvek iz sebe točiti vino gneva. Kako sudimo iz takvog suda pijemo vino ljubavi ili greha. Vidimo da se sve ovo dešava u našem umu: kao i da je jako važno kakva je istina koja je u nama. Heraklit kaže; “Oči su ljudima rđavi svedoci, ako imaju varvarske duše”. Ali Heraklit je tu malo kratkovid, jer nije spoznao da ono šta vidimo prolazi kroz filter naše istine, i da od istine zavisi nakvo je svedočanstvo naših očiju. Od naše istine zavisi naš sud, a od suda osećanja koja će dati naša duša. Nije duša kriva što su naše oči kvarne. Istina je ta koja će učiniti da mi izgubimo dušu. Ispravno bi bilo reći; Oči su ljudima rđavi svedoci, ako je njihova istina sastavljena od zabluda.

G-dine Cohen, recite sudu da ja volim svoju ženu, i da nije pravedno što ne mogu živjeti s njom u Virginii.’ U junu 1958. godine, Mildred i Richard Loving otišli su u Washington DC da bi se vjenčali, kako bi izbjegli Zakon o rasnom integritetu koji je od 1024. godine bio na snazi u državi u kojoj su živjeli - Virginii, a prema kojem je brak između bijelaca i pripadnika drugih rasa bio krivično djelo. Nakon anonimne dojave, policija je upala u njihov dom mjesec dana kasnije, rekavši im da je njihov vjenčani list nevažeći. Godine 1959. izjasnili su se krivima jer “žive skupa kao muž i žena, narušavajući mir i dostojanstvo Commonwealtha". Osuđeni su na jednu godinu zatvora, a uslov da se kazna poništi bio je da napuste Virginiu i da se ne vraćaju zajedno najmanje 25 godina. Par se zatim preselio u Washington DC. Pet godina živjeli su u egzilu, odgajajući svoje troje djece, Peggy, Sidney i Donalda. Godine 1964. frustrirana što ne mogu zajedno posjetiti svoje porodice u Virginii, Mildred je pisala glavnom tužiocu Robertu F Kennedyu, koji ju je uputio na organizaciju koja se borila za građanska prava American Civil Liberties Union (ACLU). ACLU im je dodijelila besplatnu pravnu pomoć. Predmet je sa okružnog suda iz Virginie dospio do vrhovnog suda u Washingtonu. Bračni par Lovings nije prisustvovao ročištima u Washingtonu, ali je Cohen prenio poruku od Richarda: ‘G-dine Cohen, recite sudu da ja volim svoju ženu, i da nije pravedno što ne mogu živjeti s njom u Virginii.’ Vrhovni sud je jednoglasnom odlukom poništio presudu u junu 1967. godine, presudivši da je zabrana međurasnog braka neustavna i da predstavlja kršenje 14. Amandmana. Uprkos presudi Vrhovnog suda, zakoni kojima se zabranjuje "miješanje" rasa ostali su na snazi u nekoliko država. U Alabami su nastavili provoditi taj zakon do 1970. godine, i to je bila posljednja država koja je prilagodila svoje zakone odluci Vrhovnog suda – tek 2000. godine. Prema priči ovog bračnog para snimljen je film Loving 2016. godine, sa Ruth Negga u ulozi Mildred, a Joel Edgerton glumi Richarda. http://www.6yka.com/novost/129150/brak-koji-je-promijenio-istoriju